„Svećenici – zlostavljači djece u SAD“ – ima i lažno optuženih!

Stručnjaci u oblasti osiguranja u SAD procjenjuju da u toj zemlji oko 10% odšteta koje osiguratelji plate, otpada na prijevare osiguranika.  Ima toga i u nas, pa se čak procjenjuje da osiguratelji imaju manje profite, od „profita“ koje lažnim prijavama šteta sebi ostvare prevaranti. Znamo da se u slučajevima prijava protiv svećenika zbog zlostavljanja djece u SAD u pravilu tražilo naknade štete; ukupno su američke biskupije platile preko dvije milijarde dolara za odštete žrtvama seksualnog zlostavljanja i povezane troškove. Da li je i u tim slučajevima bilo prevara, gdje su beskrupulozni pojedinci izmišljali najteže moguće objede protiv svećenika? Izgleda da jeste.

Postotak prijevarnih zahtjeva za odštetu nije ravnomjerno geografski raspoređen: tako se na području grada New Yorka bude oko 20% lažnih zahtjeva za naknadu štete temeljem polica automobilske odgovornosti – dvostruko više od nacionalnog prosjeka za SAD⁴. Također se broj takvih zahtjeva znade razlikovati iz godine u godinu: National Insurance Crime Bureau⁵  procjenjuje da je u 2009. godini (ekonomska kriza!) porastao broj sumnjivih zahtjeva za 14%. Pri tome, ukupni broj sumnjivih zahtjeva s osnova „slip and fall“ (tj. kada se oštećenik spotakne/oklizne i uslijed pada ozlijedi) je porastao za čak 30% (i čak 38% kod „slipa and fall“ osiguranja u privredi), a zbog šteta od požara 37%; također je porastao i broj sumnjivih zahtjeva za naknadu štete zbog oštećenja raznih strojeva i opreme za 35%. Broj sumnjivih zahtjeva za naknadu štete na vozilima od tuče porastao je za 47%, a zbog štete na nekretninama uslijed takve vremenske nepogode za čak 202%⁶. 

 

„News Busters“, američki web – servis koji ističe svoju predanost zadaći da „dokumentira, predočava i neutralizira pristranost liberalnih medija“⁷  piše, a „Catholic Tide“ prenosi⁸  izvješće o dokumentu što ga je Višem sudu u Los Angelesu⁹  predao odvjetnik – veteran iz Los Angelesa Donald H. Steier. Taj  odvjetnik, koji je sudjelovao u oko stotinu istraga u svezi katoličkog klera u Los Angelesu svjedoči za sud i za javnost o mnogim „čudima“ na koja je naišao u tom poslu – uključujući činjenicu da je najveći broj žrtava (od ukupno oko sedam stotina) našao u tom 11 – milijunskom gradu jednog te istog psihijatra. Donald Steier upozorava, također, da organizacija „SNAP“ (Survivors Network of Those Abused by Priests) drži web – stranicu sa detaljiziranim informacijama o zlostavljanju (uključujući i imena optuženih zlostavljača i vrijeme pojedinih događaja), „te osoba koja želi napraviti lažnu prijavu seksualnog zlostavljanja od strane jednog svećenika može otići na tu web – stranicu da pronađe ‘nacrt’ faktičnih optužbi koje treba napraviti, kako bi se podudarale sa optužbama koje su iznijeli drugi“. Veze između organizacije SNAP i odvjetničkih ureda koji zarađuju na zastupanju klijenata – „contingency fees“, tj. „nagrada po učinku“ , tipično to u Kalifoniji iznosi 33%¹⁰  – nisu razjašnjene, kako opaža Dave Pierre iz „News Busters”¹¹.

 

Odvjetnik Steier u podnesku upućenom  15. prosinca 2010. god. na sutkinju Emilie H. Elias¹², prenosi procjenu iskusnog kriminalnog istražitelja¹³ da je čak oko polovine prijavljenih slučajeva (u Los Angelesu) izmišljeno, te da ljudi naprosto nastoje ishoditi od Crkve novac koji im ne pripada.

 

 

O jednom konkretnom slučaju je još 2005. godine pisala Dorothy Rabinowitz, dobitnica Pulitzerove nagrade 2001. godine¹⁴ o Gordonu MacRae, župnom svećeniku iz New Hamsphirea, koji je još 1994. bio osuđen na dugogodišnju kaznu (do 67 godina zatvora, ako ne bude pomilovan ranije), zbog silovanja trojice dječaka, koja su se navodno dogodila 1983. godine. D. Rabinowitz u izvještajima za ugledni Wall Street Journal, koja se može čitati i na internetu¹⁵ piše: „Ljudi moraju shvatiti da postoji široka igra („scam“) odvjetnika specijaliziranih za naknade šteta uslijed povreda prava osobnosti, i da je ono što je započelo kao ozbiljno nastojanje, preraslo u puku osnovu za postizanje ogromne novčane koristi“.

 

Tužno je, međutim, znati da biskupija – koja je osobama što su ga okrivile bila naposljetku isplatila visoke naknade štete – nije svojem svećeniku Gordonu MacRae osigurala odvjetnika; a kako on sam nije mogao plaćati dalje zastupanje, iskoristio je zadnje plaćene sate svojega odvjetnika da sklopi sa Državom nagodbu, po kojoj bi vjerojatno mogao izaći iz zatvora prije svoje smrti (ranije tijekom suđenja, Državno odvjetništvo mu je nudilo nagodbu, gdje bi dobio samo dvije godine zatvora); u zamjenu za tu mogućnost, odrekao se prava na žalbu. 

 

Možda nam nespretno držanje Biskupije može izgledati manje kukavičkim – doista, čak se i optuženima za ratne zločine u Haagu osiguravaju odvjetnici; plaćati mnogo stotina radnih sati visokokvalificiranih stručnjaka, kako to već zahtijevaju sudski slučajevi „visokog profila“, za privatnika koji nije učlanjen u neki organizirani kriminal doista biva odveć skupo – ako imamo u vidu strahoviti moralni pritisak koji je hijerarhija Katoličke Crkve u SAD tada trpjela. Spoznaja da bi bilo koji svećenik uopće mogao počiniti takve gnjusne zločine se u ono vrijeme činila poražavajućom i ponižavajućom; nije se tada još sagledavalo činjenicu da je u ustanovama koje u SAD vodi država fenomen seksualnog zlostavljanja djece mnogo rašireniji nego u ustanovama Katoličke Crkve¹⁶, niti za činjenicu da djecu neizmjerno češće seksualno zlostavljaju čak i vlastiti roditelji i drugi najbliži rođaci, negoli pripadnici klera¹⁷.

 

U zatvoru je – od zatvoreničke plaće od dva dolara po danu rada – vlč. MacRae kupio stroj za pisanje, te je – vrlo postepeno – uspio doći u kontakt sa svećenicima, novinarima i vjernicima koji su skloni povjerovati da svjedočenje trojice mladih narkomana (koji su u vrijeme suđenja bili u srednjim dvadesetim godinama) nije bilo vjerodostojno. 

 

Doista, Dorothy Rabinowitz izvještava u svojim člancima iz 2005. godine da se David Grover bio 1992. javio policiji u New Hampshireu sa optužbama, objasnivši kako je „kada je čuo radijski izvještaj o financijskoj nagodbi u slučaju zloglasnog patera Portera u Massachusetsu, morao zaustaviti svoj auto i zaplakati, jer su ga obuzela, iznenada, sjećanja na zlostavljanja koja je pretrpio od oca MacRae“. 

 

U policiji New Hamsphirea je Davida Grovera dočekao detektiv James McLaughlin, koji je već nekoliko godina držao G. MacRae „na oku“, jer je 1988. dobio zadatak da istraži anonimnu prijavu u kojoj se navodilo je Gordon MacRae navodno bio osuđen u jednom pedofilskom slučaju na Floridi (što se pokazalo posve netočnim, čak nije MacRae nikada na Floridi niti bio). Detektiv McLaughlin je prije dolaska Davida Grovera već bio saslušao dvadesetak župljana u – do tada – neuspješnom nastojanju da pronađe neki trag seksualnom zlostavljanju. 

 

Naposljetku je na sudu svjedočio samo najstariji brat Thomas Grover, koga obrana nije smjela ispitivati – niti pred porotom spominjati – o podužem kriminalnom dosjeu koji je uključivao krađu, fizički napad, krivotvorenje i zlouporabu droga. Kaznena djela za koja je bio osuđen, naime, počinio je dok još nije imao 21 godinu. 

 

Thomas Grover je spominjao kako je tijekom navodnih silovanja u župnom dvoru zadržavao svoj pogled na „velikoj, skupocjenoj garnituri za šah“. Drugi svećenik iz tog župnog dvora je, međutim, izrijekom svjedočio da jedina mramorna garnitura za šah koja je tamo ikada postojala – bila kupljena nekoliko godina poslije navodnih kaznenih djela, prigodom jednog izleta na kojega su svećenici otišli zajedno. Tijekom vijećanja su porotnici htjeli vidjeti zapisnik sa dijelovima svjedočenja koji se odnose na šahovsku garnituru, ali je to sudac odbio, uputivši ih da se moraju osloniti na svoju memoriju. 

 

Ima još dosta takvih detalja sa suđenja, može ih se čitati na http://www.thesestonewalls.com/ , web – stranici koji uređuju prijatelji vlč. Gordona J. MacRae. Na http://www.thesestonewalls.com/archives/ se mogu pronaći postovi koje je osobno napisao taj zatvorenik.

 

Je li Gordon MacRae kriv? On zna, i Bog zna. A na nama je da znamo kako postoji i njegova strana priče.

Dario  C.

---