UN, pedofilija i apostazija

Ujedinjeni narodi su sada postali i službeno promotori pedofilije. Na Međunarodni dan žena 8. ožujka 2023. UN je objavio dokument pod naslovom „Osmoožujska načela za pristup, temeljen na ljudskim pravima, kaznenom pravu koji zabranjuje ponašanja povezana sa spolom, reprodukcijom, upotrebom droge, HIV-om, beskućništvom i siromaštvom“.[1] U ovom dokumentu – koji se tobože bavi zdravljem – UN traži potpunu dekriminalizaciju prostitucije u čitavom svijetu, zabranu nacionalnim zakonodavstvima da ograničavaju homoseksualne prakse, te zabranu da se kriminalno proganjaju osobe koje u svojstvu zdravstvenih radnika ili na bilo koji drugi način sudjeluju u pobačajima. Naposljetku, nastoje se uvesti načela koja bi na pravnom polju onemogućila progon pedofila u svim slučajevima osim ako bi seksualni akt s djetetom uključivao fizičku prisilu.

Već i ptice na grani odavno znaju (iako naši političari ne znaju) da Ujedinjeni narodi svesrdno promoviraju i kolikogod mogu promiču rodnu ideologiju. To potvrđuje i ovaj skandalozni dokument u kojem grupa „stručnih jurista“ predstavlja „pravna“ načela kojima bi se trebale voditi zemlje članice u izradi svojih kaznenih zakona. Ujedinjeni narodi su osnovani nakon Drugog svjetskog rata kako bi osigurali mir, pravo na život i stabilnost u svijetu. Danas isti ti Ujedinjeni narodi ne promiču više život već perverziju i smrt, naravno pod krinkom brige za ljudska prava, štogod to danas značilo.

Kako se u uvodu ovog dokumenta navodi „2018. godine Zajednički program UN-a za HIV/AIDS (UNAIDS), Ured visokog Povjerenika za ljudska prava i Međunarodna komisija pravnika… sazvali su stručni sastanak kako bi raspravljali o ulozi pravnika u rješavanju štetnog utjecaja na ljudska prava kaznenih zakona koji zabranjuju spolno i reproduktivno zdravlje i prava, sporazumne seksualne aktivnosti, rodni identitet, rodno izražavanje, zataškavanje izloženosti i prijenos HIV-a, uporabu droga i posjedovanje droga za osobnu upotrebu“[2].

Predgovor je napisao Edwin Cameron, umirovljeni sudac iz Južne Afrike koji kaže kako je njegovo iskustvo kao istospolca pomoglo kreiranju ovog dokumenta. „Dugo godina u odvjetništvu, i kao ponosni homoseksualac, dobro znam kako kazneni zakon signalizira koje se skupine smatraju vrijednima zaštite – a koje osude i ostracizma”, piše Cameron i dodaje „u tom smislu kazneno pravo ima izražajnu funkciju – i ima dramatične posljedice na živote ljudi. Ponekad podrazumijeva oštri diskriminirajući učinak na skupine identificirane s neodobravanim ili stigmatiziranim ponašanjem“.[3] Ovo je još jedan dokaz na najvišoj razini kako istospolci na očigled svih javno promoviraju pedofiliju.

Načelo br. 16 ovog dokumenta, kojem je „ponosni homoseksualac“ Cameron dao veliki doprinos, kaže:

„Sporazumno seksualno ponašanje, bez obzira na vrstu seksualne aktivnosti, spola/roda, seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili rodnog izražavanja uključenih osoba ili njihovog bračnog statusa, ne smije se kriminalizirati ni u kojim okolnostima. Sporazumni istospolni odnosi, kao i sporazumni seksualni odnosi između različitih spolova, ili sporazumni spolni odnosi sa ili između trans, ne-binarnih i drugih rodno različitih osoba, ili izvan braka – bilo predbračni ili izvanbračni – stoga nikada ne mogu biti kriminalizirani. U pogledu provedbe kaznenog zakona svaka propisana minimalna dob za pristanak na spolni odnos mora se primjenjivati na nediskriminirajući način. Provedba ne može biti povezana sa spolom/rodom sudionika ili dobi za pristanak na brak. Štoviše, seksualno ponašanje koje uključuje osobe ispod domaće propisane minimalne dobi za pristanak na seks može zapravo biti uz pristanak, ako ne i po zakonu. U tom kontekstu, provedba kaznenog zakona trebala bi odražavati prava i sposobnost osoba mlađih od 18 godina da donose odluke o upuštanju u dobrovoljno seksualno ponašanje i njihovo pravo da budu saslušane u stvarima koje ih se tiču“.[4]

Drugim riječima, Ujedinjeni napadi (na čovjeka), kako bi bilo ispravnije zvati UN, žele potpuno ukinuti dobnu granicu za svakojake spolne odnose, tj. žele ozakoniti pedofiliju. Njihovo pozivanje na „pristanak“ maloljetnika na seks, kao dokaz navodnog legitimiteta, samo još više pokazuje perfidnost sastavljača dokumenta. Ne treba biti školovan da bi čovjek znao kako dijete ne može dati „informirani pristanak“ na seks jer jednostavno za takvo nešto još nije sazrelo. No, u dokumentu se nigdje ne spominje informirani pristanak jer znaju da je dijete nesposobno za takvo nešto, već govore samo o „pristanku“ i „dobrovoljnom upuštanju u spolne odnose“ kao da se radi o odraslim osobama. Već je poznato i nije više tajna da dženderisti koriste igru riječi i razne eufemizme kako bi zaveli ljude sa svojim bolesnim idejama. Pitam se, što treba još da se dogodi kako bi se ljudi probudili iz iluzije u kojoj žive i počeli pružati otpor ovakvim gadostima i njihovim promotorima.

U načelu br. 17 se poziva na dekriminalizaciju prostitucije; načelo br. 20 zabranjuje kažnjavati korištenje, kupovanje, posjedovanje ili uzgajanje droge za vlastite potrebe bez obzira na dob; načelo br. 15 zabranjuje kažnjavanje ubojstva nerođenog djeteta u svih devet mjeseci trudnoće. Prema UN-u „pobačaj se mora u potpunosti izuzeti iz djelokruga kaznenog zakona, uključujući pomaganje, asistiranje ili pružanje pobačaja, ili lijekova ili usluga povezanih s pobačajem, ili davanje evidentnih informacija o pobačaju”.[5] Načelo br. 14 zabranjuje kazneni progon onih koji uzimaju ili pružaju usluge tranzicije kao što su liječnici koji propisuju blokatore hormona, ili sakate spolne organe djeci, i sl.

Naravno, to je samo daljnje „razvijanje“ Ciljeva održivog razvoja (COR) koje su odobrile članice Ujedinjenih naroda još 25. rujna 2015. godine. COR se još naziva i „Agenda 2030“ jer se ciljevi žele postići do 2030. godine. COR se sastoji od 17 ciljeva i 169 podciljeva.[6] Treći cilj COR-a je „osigurati zdrav život i promicati dobrobit za sve u svim dobima“. To jako lijepo zvuči, međutim, ako pogledamo malo podrobnije vidjet ćemo da (podcilj br. 7) traži da se „osigura univerzalni pristup uslugama seksualne i reproduktivne zdravstvene zaštite, uključujući planiranje obitelji, informiranje i odgoj te integracija reproduktivnog zdravlja u nacionalne strategije i programe.“ Drugim riječima, traži se da države članice osiguraju ubojstvo, tj. „reproduktivno zdravlje“, nerođenog djeteta i da o tome poučavamo djecu u školi. Peti cilj je „postići ravnopravnost spolova i osnažiti sve žene i djevojke“, a podcilj br. 6 kaže da sve nacije moraju „osigurati univerzalni pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju i reproduktivnim pravima dogovoren u skladu s Programom djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju i Pekinškom platformom za djelovanje“. Pojam „univerzalni pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju“ se odnosi na sveopći pristup pobačaju i kontracepciji. Koliko ubojstvo djeteta ima veze sa zdravljem prosudite sami. Kako bi se izbjegle neugodne konotacije onda je svjetska elita izmislila lijepe riječi za ružna djela. Naravno uz to ide onda i odgoj kako bi se djeca od malena senzibilizirala za seks. COR poziva na odgoj na polju „seksualnog i reproduktivnog zdravlja“. Tako je Svjetska zdravstvena organizacija, agencija UN-a, razvila „Standarde za spolno obrazovanje u Europi“. Prema tim standardima bi djecu od 0-4 godine trebalo učiti da uživaju u dodirima svoga tijela, da masturbiraju i istražuju rodni identitet, od 4-6 godina bi već trebali učiti o istospolnosti, a kasnije će učiti o razlici između spola i roda, o prihvaćanju i „slavljenju rodnih razlika“, o pravu na pobačaj, itd.[7]

Vrlo utjecajan „Sveobuhvatni program seksualnosti“ koji je proizvelo Vijeće stanovništva u suradnji s Međunarodnom federacijom planiranog roditeljstva koristi se u najmanje 150 zemalja diljem svijeta te promiče destruktivne i nemoralne prakse, uključujući pobačaj, kontracepciju, prostituciju, istospolne odnose i masturbaciju.[8]

Zbog svega ovoga je mnoge zaprepastilo kada je tijekom svog obraćanja Općoj skupštini Ujedinjenih naroda 25. rujna 2015., neposredno prije nego što je COR službeno usvojen, Sveti Otac pohvalio taj dokument: „Usvajanje Agende 2030 za održivi razvoj na svjetskom samitu, koji se danas otvara, važan je znak nade“[9]

Iako je Sveta Stolica 25.9.2016., na godišnjicu usvajanja Agende 2030, izdala dokument u kojem iskazuje određene rezerve prema Agendi,[10] mnogi prominentni zagovaratelji Agende često su gostovali kao predavači u Vatikanu. Tako je poznati profesor Jeffrey Sachs, jedan od glavnih protagonista COR-a i veliki zagovaratelj kontracepcije, pobačaja i kontrole rađanja sudjelovao na barem deset organiziranih skupova u Vatikanu; bio je primljen i u privatnu audijenciju kod pape Franje.

Nadbiskup Marcelo Sánchez Sorondo odgovorio je na kritike u vezi suradnje Papinskih akademija s Jeffreyjem Sachsom tako što je negirao povezanost „seksualnog i reproduktivnog zdravlja“ s pobačajem i kontracepcijom. On je rekao da „smo imali te rasprave, i kao što vidite, nacrt Ciljeva održivog razvoja niti ne spominju pobačaj ili kontrolu stanovništva. Govore o pristupu planiranju obitelji te seksualnom i reproduktivnom zdravlju i reproduktivnim pravima. Tumačenje i primjena ovih ovisi o vladama“.[11] Međutim, kao što svi znaju, osim izgleda nadbiskupa Soronda, izraz „reproduktivno zdravlje“ je eufemizam za kontracepciju i ubojstvo nerođenog djeteta.

Paul Ehrlich, gorljivi zagovornik pobačaja i sterilizacije, bio je pozvan održati predavanje pod naslovom „Biološko izumiranje“ na Papinskoj akademiji za znanost.[12] Ehrlich se zalaže za „obvezne zakone o kontroli populacije, čak uključujući zakone koji zahtijevaju obavezni pobačaj“, ako populacijska kriza postane dovoljno teška da ugrozi društvo.[13] Godine 2014. je izjavio da veliki dio zapadnog svijeta vode „veliki neetički monoteizmi“ i da je „najneetičnija stvar koja se sada događa s jednim od monoteizama, katolicizmom, protivljenje korištenju kontracepcije. Glavni izvor toga su Vatikan i njegovi biskupi.“ Prema njemu „bogobojazni ljudi rade na ubijanju ljudi“ protiveći se pobačaju, a „papa i mnogi biskupi jedna su od istinski zlih, regresivnih sila na planetu“.[14] Evo ovakvi ljudi, ukorijenjeni u dubokoj mržnji prema Katoličkoj Crkvi, dobivaju prostor na Papinskim akademijama. Sramota!

Da ipak nije to baš sve slučajnost potvrđuje i pobudnica Amoris laetitia gdje se u odjeljku o potrebi za spolnim odgojem (280-286) govori o procesu koji se treba odvijati u „odgojnim ustanovama“,[15] iako katolički nauk kaže da je spolni odgoj „osnovno pravo i dužnost roditelja“, a ne odgojnih ustanova.[16] Ovakav pristup spolnom odgoju se teško može pomiriti s katoličkim naukom koji kaže da „odgoj odgovara objektivnim potrebama prave ljubavi, roditelji bi trebali osigurati ovaj odgoj u okviru vlastite autonomne odgovornosti.“ [17] “Svako dijete je jedinstvena i neponovljiva osoba i mora postojati individualizirano formiranje. Budući da roditelji poznaju, razumiju i vole svako svoje dijete u svojoj jedinstvenosti, oni su u najboljoj poziciji da odluče za što je prikladno vrijeme pružanja različitih informacija, u skladu s fizičkim i duhovnim sposobnostima njihove djece. Ovu sposobnost razlučivanja nitko ne može oduzeti savjesnim roditeljima. Proces sazrijevanja svakog djeteta kao osobe je drugačiji. Stoga, najintimnije aspekte, bilo biološke ili emocionalne, treba komunicirati na personaliziran način kroz dijalog. U dijalogu sa svakim djetetom, s ljubavlju i povjerenjem, roditelji komuniciraju nešto o vlastitom sebedarju što ih čini sposobnima svjedočiti aspekte emocionalne dimenzije spolnosti koji se ne mogu prenijeti na druge načine“.[18]

“Obiteljsko okruženje je tako normalno i uobičajeno mjesto za formiranje djece i mladih da učvrste i prakticiraju vrline milosrđa, umjerenosti, jakosti i čednosti. Kao domaća crkva, obitelj je škola najbogatijeg čovječanstva. Ovo posebno vrijedi za moralni i duhovni odgoj o tako delikatnoj stvari kao što je čednost“.[19] „Ako roditelji zapravo ne daju odgovarajuću formaciju u čednosti oni su podbacili u svojoj dužnosti. Isto tako, bili bi krivi i da su tolerirali nemoralnu ili neadekvatnu formaciju koja se pruža njihovoj djeci izvan kuće.“[20]

Iako se u Amoris laetitia spominju određene kritike modernog spolnog odgoja, čednost, kao jedna od osnovnih vrlina u spolnom odgoju mladih, uopće se ne spominje. Nije onda ni čudo što je Papinsko vijeće za obitelj produciralo program spolnog odgoja koji sadrži opscene slike i materijale koji krše katoličko učenje o spolnom odgoju. Ovaj program je bio predstavljen na Svjetskom danu mladih u Krakovu 2016. godine. Program naslovljen „Mjesto susreta“[21] je izazvao lavinu negativnih reakcija diljem svijeta. Kolumbovi vitezovi odbacuju ovu zbirku dokumenata „in toto“ (u cijelosti) i glasno osuđuju uvredljivi materijal koji sadrži. Već na samom početku analize Vijeće Kolumbovih vitezova odbacuje program kao skandalozan: „Ovaj bi dokument bio uznemirujući kao spolni odgoj u bilo kojem kontekstu, ali činjenica da je proizvod Vatikanskog Papinskog vijeća je skandalozna“.[22]

Društvo kardinala Newmana smatra „da ‘Mjesto susreta’ predstavlja značajan odmak od tradicionalnog pristupa katoličkom odgoju i učenju o ljudskoj spolnosti. Često koristi seksualno eksplicitne i moralno nepoželjne slike, ne uspijeva jasno identificirati i objasniti katoličku doktrinu iz elementarnih izvora, uključujući Deset zapovijedi i Katekizam Katoličke Crkve, te ugrožava nevinost i integritet mladih ljudi pod ispravnom skrbi njihovih roditelja“.[23]

Ozbiljne probleme s ovim programom identificirao je i dr. Rick Fitzgibbons, psihijatar i izvanredni profesor na Papinskom institutu Ivana Pavla II. za brak i obitelj, na Katoličkom sveučilištu Amerike. Dr Fitzgibbons je program „Mjesto susreta“ analizirao na sljedeći način: „Po mom profesionalnom mišljenju, najopasnija prijetnja katoličkoj mladeži koju sam ja vidio u proteklih 40 godina novi je vatikanski program seksualnog odgoja ‘Mjesto susreta: Tečaj afektivnog spolnog odgoja za mlade’… U kulturi u kojoj su mladi bombardirani pornografijom, bio sam posebno šokiran slikama sadržanim u ovom novom programu seksualnog odgoja, od kojih su neke čisto pornografske. Moja trenutna profesionalna reakcija bila je da ovaj opsceni ili pornografski pristup zlostavlja mlade psihički i duhovno… Mladima također šteti propust da ih se upozori na dugoročne opasnosti od promiskuitetnog ponašanja i korištenja kontracepcije. Kao stručnjak koji je liječio oboje, svećenike počinitelje i žrtve krize zlostavljanja u Crkvi, smatram posebno zabrinjavajućim to što su pornografske slike u ovom programu slične onima koje koriste odrasli spolni predatori adolescenata“.[24]

Program Papinskog vijeća za obitelj sadrži materijal koji ima sličnosti s onim sadržanim u programima promoviranim u Ujedinjenim narodima pod naslovom „Sveobuhvatni spolni odgoj“. Iako ne zagovara nemoralne postupke kao što su kontracepcija i homoseksualni odnosi, on teži pristupu spolnosti koji je protivan davno utvrđenom nauku Crkve i koji će negativno utjecati na zdrav razvoj djece. „Učenje Amoris Laetitia, i praksa Papinskog vijeća za obitelj odražavaju sve veće slaganje vatikanskih vlasti s agendom koja se provodi u međunarodnim institucijama“.[25]

Kada se povežu sve točkice, i kada se uzme u obzir sve ono što smo već dokumentirali u rubrici Pseudokatolicizam, postaje očito da je veliki dio crkvene hijerarhije krenuo putem hermeneutike raskida, tj. putem apostazije. Prije samo deset godina nitko od nas nije ni u najluđim snovima mogao zamisliti da bi se ovako nešto moglo dogoditi. Ali evo, došla su vremena kada na svoje oči vidimo veliki otpad od vjere te sada bolje razumijemo Isusove riječi: „Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ (Lk 18,8).

Zato neka nam riječi iz duhovne oporuke pape Benedikta XVI.: „Stojte čvrsto u vjeri! Ne dajte se zbuniti“ budu vodilja i nadahnuće da ostanemo vjerni Kristu i Crkvi, da ostanemo u tom malom, ali vjernom stadu.

Ivan Poljaković

[1] https://indico.un.org/event/1004614/ (25.4.2023.)

[2]https://icj2.wpenginepowered.com/wp-content/uploads/2023/03/8-March-Principles-Report_final_print-version.pdf str. 9 (25.4.2023.)

[3] Isto, str. 1.

[4] Isto, str. 22.

[5] Isto.

[6] https://sdgs.un.org/goals (3.5.2023.)

[7] WHO Regional Office for Europe and BZgA: Standards for Sexuality Education in Europe: A framework for policy-makers, educational and health authorities and specialists, Cologne, 2010.

[8] Population Council: It’s All One Curriculum: Guidelines and Activities for a Unified Approach to Sexuality, Gender, HIV, and Human Rights Education, New York, 2009.

[9] Pope Francis: Address to the General Assembly of the United Nations, 25 September 2015:

https://www.vatican.va/content/francesco/en/speeches/2015/september/documents/papa-francesco_20150925_onu-visita.html (3.5.2023.)

[10] https://holyseemission.org/contents/statements/5806914667987.php (3.5.2023.)

[11] Stefano Gennarini, J.D.: Vatican prelate dismisses criticism over partnership with pro-abortion population controllers:

https://www.lifesitenews.com/opinion/vatican-prelate-dismisses-criticism-over-partnership-with-pro-abortion-popu/ (3.5.2023.)

[12] https://www.pas.va/en/publications/scripta-varia/sv134pas.html (3.5.2023.)

[13] Paul Ehrlich, Anne Ehrlich & John Holdren: Ecoscience: Population, Resources, Environment, (1977), str. 280 .

[14] Paul Ehrlich & Michael Tobias: Hope on Earth: A Conversation. Chicago, 2014.

[15] https://issuu.com/kshr/docs/amoris-laetitia-pdf (4.5.2023.)

[16] Pope John Paul II: Apostolic Exhortation Familiaris Consortio, (1981) br. 37.

[17] López Cardinal Trujillo, Pontifical Council for the Family: The Truth and Meaning of Human Sexuality, No. 24

https://www.vatican.va/roman_curia/pontifical_councils/family/documents/rc_pc_family_doc_08121995_human-sexuality_en.html (4.5.2023.)