Županijski sud u Zagrebu odbio tužbu zbog „homofobije“ protiv dr. Ivana Poljakovića
Županijski sud u Zagrebu je presudom Posl. broj: Pnz-14/12-16 od 15. srpnja 2014. godine odbio tužbu Udruge „Socius“ iz Zagreba, kojom se tražilo izricanje kazne od 30.000 kuna protiv dr. Ivana Poljakovića (predsjednik Udruge bl. Ivan Merz, izdavača portala „katolik.hr“), jer da je on – javnim izjavama da je homoseksualnost bolest – navodno diskriminirao homoseksualce. Suprotno stavu tužitelja, sud smatra da bi kažnjavanjem dr. Ivana Poljakovića zbog javnog iznošenja tvrdnje da je homoseksualnost bolest – bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na slobodu izražavanja, zajamčeno člankom 38. Ustava Republike Hrvatske i člankom 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
U presudi Socius c/a Poljaković – čiju integralnu presliku objavljujemo uz ovaj članak – sud iznosi da je među stankama „prijeporno je li tuženik svojim stavom da je homoseksualnost bolest počinio diskriminaciju sukladno odredbi članka 9. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije“.
Sud iznosi kako „sam stav tuženika da je ‘homoseksualnost bolest’ ne znači radnju, nikakvo nepovoljno postupanje već se radi o osobnom stavu tuženika a kojim stavom ni na koji način osobe homoseksualne populacije nisu stavljene niti bi mogle biti stavljene u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji“ (str. 5 Presude).
Sud naglašava da je tuženik dr. Ivan Poljaković svoj stav izrekao na političkoj tribini „slijedom čega njegov stav nema utjecaja na odluku tko bi eventualno mogao biti ili zaposlenik ili student na fakultetu kojeg je on zaposlenik, pa se stoga ne može govoriti da se radi o stavu koji bi na bilo koji način mogao biti nepovoljan za interese osoba istospolne orijentacije uvjetovanje njihovom pripadnošću toj skupini … Prema odredbi čl. 2. st. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije izravna diskriminacija je postupanje … kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe. Pri tome tužitelj koji smatra da je žrtva diskriminacije mora dokazati postojanje vjerojatnosti da određena radnja predstavlja akt izravne diskriminacije. … Sam stav tuženika ne predstavlja djelo diskriminacije već se radi o tuženikovom vrijednosnom sudu radi čega isti ne ispunjava pretpostavke … da bismo mogli govoriti o izravnoj diskriminaciji … tuženik svojim stavom, kojeg javno iznosi i zastupa, nije povrijedio pravo na jednako postupanje i diskriminirao osobe istospolne orijentacije s obzirom da se radi o takvom stavu kojim tuženik nije stavio a niti bi mogao staviti u nepovoljniji položaj osobe istospolne orijentacije u odnosu na heteroseksualne osobe… u konkretnom slučaju uopće (se) ne radi o postupanju tuženika jer ne postoji radnja tuženika kojim su osobe istospolne orijentacije stavljene u nepovoljniji položaj već se radi o njegovom stavu kao apsolutnom građanskom pravu koje je javno izrekao koristeći se jednim od temeljnih ljudskih prava, pravom na slobodu izražavanja…. Prijeporan tuženikov stav ne može se smatrati niti uznemiravanjem u smislu odredbe članka 3. stavak 1. ZSD koje predstavlja svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članaka 1. stavak 1. ovog Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.“ (str. 6 Presude)
Sud naglašava također i pravo na slobodu izražavanja – pa tako i slobodu izražavanja mišljenja dr. Ivana Poljakovića da je homoseksualnost bolest – kao pravo koje mora biti zaštićeno u postupanju državnih tijela u primjeni Zakona o suzbijanju diskriminacije: „Tek je za istaknuti kako bi usvajanjem tužbenog zahtjeva kako to tužitelj predlaže, bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo tuženika na slobodu izražavanja sadržano u članku 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda… Zaključno, ovaj sud je stava kako se u konkretnom slučaju ne radi o diskriminaciju u smislu odredaba ZSD već o tuženikovom stavu koje je javno izrekao koristeći se slobodom prava izražavanja, koje nije suprotno niti Ustavu Republike Hrvatske, niti zakonima Republike Hrvatske, niti Konvenciji.” (str. 6 – 7 Presude)
Uredništvo
Privitak: Presuda