“Jutarnji” i družino: sram vas bilo

Evo naše drage Judith Reisman kod zagrebačkog rabina Kotela Da-Dona

A pazi degutantnog naslova u “Jutarnjem” od 28.01.2013.:

‘ŠTO JE TU LOŠE?’ Karamarko pozvao u Sabor lažnu američku znanstvenicu koja proganja gay osobe i negira holokaust [1] 

Krasan primjer već detektirane „konzistentne institucionalne pristranosti koja proizlazi iz radikalno sekularnog i socijalno liberalnog svjetonazora koji prevladava u njegovim redakcijama“. Ovo je inače karakterizacija koju su britanski katolički biskupi dali BBC-u, ali je očito posve primjerena i za „Jutarnji list“.

Međutim je ovaj naslov u „Jutarnjem listu“ posljedica, također, a) profesionalne lijenosti, b) nedostatka pameti i c) bezobrazluka epskih razmjera.

Naime se u minimalno googlanje može na internetu naći životopis dr. Judith Reisman, u kojemu možemo naći da je ona:

a) Židovka,

b) da je 1980.- ih godina radila kao docent na Sveučilištu u Haifi, te za Ministarstvo znanosti Države Izrael, a da je i nakon toga predavala na Sveučilištu u Tel Avivu i Sveučilištu u Jeruzalemu,

c) da joj kćer i unuci žive u Izraelu,

d) da joj je pretežni dio obitelji izginuo u holokaustu, uglavnom u Auschwitzu.

Ali nije tako samo u Hrvatskoj …

Ništa novo pod kapom nebeskom: evo primjera medijske prezentacije ovogodišnjeg „Marša za život“, demonstracijama protivnika abortusa koje se regularno održavaju od kada je pobačaj 1973. godine u toj zemlji legaliziran[2]. Kao i obično, američki mediji tome daju značaj komunalnog događaja: biti će u Washingonu za promet zatvorene te-i-te ulice …

A ondje vrlo, vrlo veliki broj ljudi: procjene kažu oko pola milijuna. Ne zanima to osobito medije – ni hrvatske, ni američke. New York Times piše o demonstracijama sa 200 sudionika koji se zalažu za striktnu kontrolu nošenja vatrenog oružja. O pola milijuna demonstranata protiv abortusa u Washingtonu – ništa.[3] U zemlji sklonoj statistikama, kršćanski novinari opažaju da su televizijski novinari u ukupno 22 televizijska izvješća manifestaciji imena „March for Life“, u čak 20 uspjeli – ne izgovoriti  riječ „Life“. Ni u preostala dva izvješća, nije riječ „life“ iskorištena kao dio imena manifestacije.[4] Sjajna li statističke uspješnosti!

Katolički LifeSiteNews je ovakvo nešto – slijedom dosadašnjjm iskustava – očekivao ranije. Evo njihovog naslova od 11.1.2013: „Mediji rade prekovremeno, kako bi bili dobro pripremljeni da ignoriraju ‘Marš za život’“.[5]

Tako, dragi čitatelji, čitajte nezavisne web portale, pratite što ljudi privatno stavljaju na youtube[6] (može i one sa „lijeve“ strane[7]), i čitajte forumaške rasprave koje neki mediji stavljaju … ako za sve to imate vremena. Evo ondje i izvješća  „iz naroda“, koji nije posredovan filterom „konzistentne institucionalne pristranosti koja proizlazi iz radikalno sekularnog i socijalno liberalnog svjetonazora koji prevladava u njegovim redakcijama“.

Točna priča: studenti su predavanje dr. Reisman nagradili velikim aplauzom

Dakle, o predavanju dr. Reisman, od očevica[8]:

Možda će vam vjerovati ljudi koji nisu jutros bili na tribini na Fakultetu političkih znanosti. A ja sam bila na toj tribini pa mogu izvijestiti iz prve ruke.

Dr. Reisman održala je vrlo stručno i kompetentno predavanje, iznijela samo činjenice. A onda su krenula pitanja. Prva je osoba postavila nekoliko pitanja, a jedno je glasilo po prilici ovako: „Tko vam je dopustio da dođete ovamo predavati?“ Zamislite koliko je ta osoba tolerantna. Ona bi određivala tko smije, a tko ne smije predavati! Bila je to vrlo mlada osoba, ali je očito da ima komunistički (čitaj: fašistički) mentalni sklop. Ne bi me čudilo kada bi ta osoba sama za sebe rekla da je tolerantna i da zagovara slobodu govora.

Potom se javila za riječ još jedna osoba koja je bila vrlo neugodna prema dr. Reisman. Zatim se javio jedan mladić koji je imao napisana pitanja i postavljao pitanje za pitanjem pa ga je dr. Reisman zamolila da malo stane kako bi mogla odgovoriti po redu. Taj je mladić imao pred sobom list papira s kojega je čitao pitanja (bio je malo ispred mene pa sam to mogla vidjeti). Vjerojatno su pitanja bila unaprijed pripremljena.

Zatim se javio jedan odrasli muškarac (kasnije je spomenuto da je on dekan, no u to nisam sigurna jer nisam čula da se tako predstavio). On je bio vrlo neugodan, pitanjima je nastojao diskreditirati dr. Reisman rekavši da ona nije ni neurolog ni stručnjak za ljudski mozak pa da njezino istraživanje ne može biti vjerodostojno. Dr. Reisman je odgovarala na pitanja, a kada je došao red da odgovori na pitanja „dekana“, njega više nije bilo da čuje odgovor, ali je dr. Reisman izrijekom objasnila da zaključci o kojima ona piše a koji se tiču neurologije i drugih područja znanosti jesu zaključci stručnjaka neurologa i ostalih stručnjaka, kojima ona vjeruje, te da nikada ne bi sama donosila takve zaključke.

Naravno, zbog pljuštanja pitanja militantnih ljevičara ostali sudionici nisu ni imali vremena postavljati pitanja, iako je bilo nekoliko ruka u zraku.

A na kraju, kada je moderator rekao da je rasprava završena i kada je dr. Reisman zahvalila nazočnima – zaorio se golem pljesak, što govori da je većina publike s odobravanjem dočekala i ispratila dr. Reisman.

A na izlasku iz dvorane gospođi Reisman pristupile su dvije djevojke (vjerojatno studentice istoga fakulteta), pozdravile ju i rekle kako ih je sram zbog pitanja koja su joj bila postavljena.

Usput, među postavljenim pitanjima bilo je mnogo onih koja se nisu ticala teme – jasno se vidjelo da ti postavljači žele dovesti dr. Reisman u neugodan položaj. No, ona ih je zamolila da postavljaju pitanja vezana za temu.

Sve u svemu, predavanje dr. Reisman bilo je doista stručno i poučno, a pitanja i komentari vrlo jadni (da istaknem, od stotinjak ljudi u dvorani pitanja, i to prilično neugodna, postavile su četiri osobe – nitko više).

A mediji se usuđuju napisati da su studenti „održali predavanje“ doktorici Reisman.

Taj omjer pokazuje i omjer podjele mišljenja u Hrvatskoj – oko 4% ljudi, koji imaju komunistički mentalni sklop, misli da mogu biti i tužitelji i sudci, kao što je to nekada bilo u komunizmu – nema teme o kojoj oni nisu spremni govoriti, uvijek s visine, uvijek agresivno, ali, naravno, bez argumenata, samo s floskulama i klišeiziranim optužbama – homofob, govor mržnje i slično. Nisu ni svjesni da svaka njihova rečenica bazdi po govoru mržnje, jer oni ne bi doktorici Reisman dopustili ni da govori, a što bi tek učinili da im netko dade vlast.

A ostali, njih oko 94%, čine našu šutljivu manjinu. Šutljivu zato što im je zapriječen pristup svim glavnim medijima, u kojima uvijek vidimo ista lica, ista mišljenja, pa ispada da su svi ostali u Hrvatskoj neobrazovani i glupi pa nemaju što reći. Tako je to kada imamo „vučji čopor“ opće prakse – svi stasali na istoj totalitarnoj ideologiji – kojima su svi mediji otvoreni i koji drže konce u gotovo svim institucijama.

I eto, nije nam iz ovog prikaza istine teško prepoznati – mistifikaciju koju stvaraju vrli nam “sekularni i socijalno liberalni” mediji. Koji će uredno pokušati prokazati svakoga tko se ne slaže sa gay agendom – kao tzv. “homofoba” (tj. osobu što – sugerira riječ – boluje od iracionalnog straha koji izbija čim se dotični bolesnik nađe u krugu od 30 metara od kakvog homoseksualca)[9].

HHO o sramotnim napadima na Judith Reisman: balkanski primitivizam i neokomunističko talibanstvo

O sramotnoj harangi protiv dr. Reisman očitovao se Izjavom br. 2/2012[10] i Hrvatski helsinški odbor.

HHO u događanjima na Fakultetu političkih znanosti izdvaja mlade političke aktiviste i dekana Nenada Zakošeka (inače, uz Žarka Puhovskog, Milorada Pupovca i dosta drugih drugih viđenijih ljevičara, među osnivačima „Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu“, političke organizacije koja se u Zagrebu 1989. godine protivila ideji da bi Hrvatska mogla i smjela biti nezavisna) koji su na Politologiji organizirali „klasičnu sačekušu“. Nenada Zakošeka HHO je počastio naslovom „balkanskog primitivca“.

HHO imenima spominje HNS-ove saborsku zastupnicu Nadu Turinu Đurić i novinarku „Jutarnjeg“ Jelenu Lovrić. Prema mjeri riječi kojima je napadnuta J. Reisman, HHO govori o „neokomunističkim talibanima među hrvatskim sabornicima“ i o „antisemitizmu provincijalne razine“.

Dario C

Slika: Vigilare