Dekan Zakošek nam je sve objasnio

Politolog i dekan Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Nenad Zakošek – nakon što je zbog nepristojnog i nekolegijalnog tretmana gostujuće profesorice Judith Reisman na svojem fakultetu 29.1.2012. zaradio dični naslov „balkanskog primitivca“[1] – pokušava opravdati taj svoj postupak i uzgred objasniti koja je pozadina neugodnih napada na dr. J. Reisman, prigodom njenog predavanja na FPZ i poslije toga.

I, dobro informirani gospodin nam je objasnio: razlog „pederističko – dženderističkim“ aktivnostima na ometanju predavanja Judith Reisman zakazanih u Zagrebu je – obrana postignuća homoseksualnog lobija. Tko ima oči neka čita, tko ima uši neka čuje.

U intervjuu za „Večernji list“ od 2. veljače 2013.[2], profesor Zakošek pokušava razjasniti kontekst svojeg nekulturnog nastupa, gdje je pružio podršku nekolicini ljevičarskih aktivista koji su zloupotrebljavali vrijeme ostavljeno za pitanja profesorici Reisman – da bi u dugačkim tiradama izražavali svoje političke stavove i svoje gađenje prema fundamentalnom stavu profesorice da seks, moral i mentalno zdravlje (ipak) stoje u nekakvom međusobnom odnosu.

Kao uvod u riječi N. Zakošeka o njegovim intimnim previranjima, možemo staviti misli koje u istom izdanju „Večernjaka“iznosi dr. sc. Horváth László,:

„U povodu boravka dr. Judith Reisman u Zagrebu u našim medijima pojavile su se oprečne ocjene. Dok su je jedni hvalili, pa čak i nagradili, drugi su je nastojali ocrniti. Posebno je dvojben bio njen prvi nastup na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Dok su jedni intervenciju dekana prof. dr. sc. Nenada Zakošeka prikazali kao nužnu mjeru (‘čak je i dekan morao intervenirati’), drugi su mu prigovorili da nije postupio kao dobar domaćin i gospodin. Međutim, nitko se nije pokušao staviti u njegov položaj. Kako se on osjećao kada je od predavačice čuo sve ono što nije želio čuti? A onda još čuti i od svoje studentice priznanje da svakodnevno gleda pornografski sadržaj. Možemo se upitati kako bi se bilo koji nastavnik na njegovu mjestu osjećao, da njegovi studenti, umjesto da uče kod kuće, svakodnevno gledaju pornografske filmove, a za vrijeme predavanja ispod klupe prelistavaju recimo Playboy? I time se još hvale pred kamerama. Naravno da bi svatko puknuo! (…)“

Riječi prof. dr. Nenada Zakošeka

Elem, dr. Zakošek u intervjuu za „Večernji“ – nakon tri dana promišljanja – izjavljuje: „Istinski sam iznenađen i zgrožen količinom mržnje i negativnih reakcija na gostovanje Judith Reisman na Fakultetu političkih znanosti, prije svega zato što počivaju na parcijalnim i nedostatnim informacijama o tom predavanju kao i na nedopustivoj zamjeni teza.“ Lijepo, makar nam nije posve jasno da li je to gospodin dekan „iznenađen i zgrožen“ mržnjom koja se iskazuje sa „lijeva“, ili sa „desna“, ili sa obje strane. Novinarka Irena Kustura, koja njegove riječi prenosi, ostavila je to nekako nedorečenim.

Ono što je pravi draguljčić u tom intervjuu, imamo odmah nakon tih riječi. Dekan objašnjava: „J. Reisman nije priznata znanstvenica. Iako ima i objavljene znanstvene radove, većina njezinih publikacija propagandnog su karaktera i zagovaraju određene svjetonazorske i političke stavove. I to bi bilo legitimno da neki od tih stavova ne impliciraju diskriminaciju homoseksualnih osoba: ne znam kako je sa zaštitom ljudskih prava u SAD-u, ali u Hrvatskoj i Ustav zabranjuju diskriminaciju po spolnoj orijentaciji.“

A taman smo pomislili da se protiv dr. Reisman ljevičarski aktivisti ljudi bune zbog svoje okorjele sklonosti pornićima i masturbiranju. Kad ono – dekanu Zakošeku i njegovim prijateljima aktivistima smeta „diskriminacija po spolnoj orijentaciji“.

Ono što na ovom mjestu trebamo opaziti, je slijedeće: Judith Reisman na svojem predavanju na FPZ od 29.1.2013. – uopće nije govorila o homoseksualnosti. U predavanju pod naslovom „Medijsko prikazivanje djece: kriminal, nasilje i pornografije u magazinima Playboy, Penthouse i Hustler“, govorila je ona o negativnom utjecaju pornografije; o tome da konzumiranje pornografije izaziva određene fiziološke reakcije koje mogu dovesti do razvoja ovisnosti (u čemu se J. Reisman poziva na najnovije, „cutting edge“ istraživanje uglednih neurologa prof. dr.  Donalda L. Hiltona i prof. dr. Clarka Wattsa[3]); te o tome da mala djeca nisu „seksualna bića“ i da eksplicitni govor o seksualnosti može škoditi njihovom mentalnom razvoju.

Ni u svojim kasnijim nastupima u Zagrebu, nije dr. Reisman govorila o homoseksualnosti.

Ali nije ovo spominjanje homoseksualnosti, plod nekakvog lapsusa dr. Zakošeka. Vidimo to ovdje, gdje N. Zakošek pažljivo citira svoje vlastite riječi, koje je izrekao koreći predavačicu J. Reisman pred očima i ušima studentarije koja sjedi u predavaonici – i kojima je uspio u isto vrijeme izazvati reakciju Hrvatske biskupske konferencije[4] i Hrvatskog helsinškog odbora. Evo cijelog pasusa:

„Tada sam izrekao i rečenicu: ‘Ako je netko indoktrinirao mlade, onda je to Katolička crkva.’ Na tu rečenicu referira se izjava Hrvatske biskupske konferencije. Iz konteksta je jasno da se to odnosi na temu o kojoj se raspravlja, naime, na formiranje seksualnog morala mladih. Doista smatram da je Crkva nakon 1990. bila u poziciji da propagira svoju moralnu doktrinu i stavove o seksualnom moralu i na taj način utječe na norme seksualnog ponašanja mladih. Ako danas imamo mlade nasilnike koji na homofobnim skupovima viču ‘Ubij, ubij, pedera’, onda se svi akteri socijalizacije, uključujući i Crkvu, trebaju zapitati gdje se pogriješilo.“

I opet, znamo dr. Judith Reisman nije vikala „Ubij, ubij, pedera“. Nije čak ni katolkinja, a kamoli pripadnik katoličke hijerarhije što odlučuje o sadržaju nastave vjeronauka u Hrvatskoj. Naposljetku – da ponovimo – nije J. Reisman govorila o homoseksualnosti.

Zašto onda dr. Nenad Zakošek misli, da on svojim istupom prigodom predavanja J. Reisman na njegovom fakultetu, i sada putem ovog intervjua – poduzima nešto čime pomaže LGBTIQ zajednici?

Homoseksualna propaganda u 4. modulu

E zašto … moramo prije odgovora na ovo pitanje znati da dekan Zakošek može reći nešto nezgrapno, da može činiti nešto nespretno – ali da u principu zna što radi. Gospodin ima dovoljno znanja i iskustva – naprosto nije on nevježa u stvarima koje se izravno tiču obnašanja njegovih dužnosti na Fakultetu političkih znanosti.

Odgovor ovoj “enigmi”, možemo iščitati iz Kurikuluma zdravstvenog odgoja[5] – čije je uvođenje kontekst, u kojem J. Reisman u Hrvatskoj nastupa, protiveći se „kinseyevskom“ 4. modulu zdravstvenog odgoja.

Eto, prema Kurikulumu treba „tolerantno“  djeci i mladima objasniti –  kao tobožnju činjenicu – da je homoseksualnost moralno posve O.K. Također bi trebalo kao činjenicu podučavati krajnje dubioznu tezu da osoba može po svojoj volji odabrati tzv. rod, koji nije istovjetan biološkom spolu dotične osobe. Naposljetku treba kao činjenicu djeci i mladima objasniti da je homoseksualnost urođena. Što je – totalna LAŽ.[6]

I naposljetku, imamo na str. 39 – 40 Kurikuluma literaturu za u 4. modul „o ispoljavanju i izrođivanju“ U toj literaturi – pored nekoliko kinseyevskih priručnika u kojima se preporučuje “analno, oralno i genitalno” općenje za predpubertetsku djecu – prevladavaju naslovi koji su čista promocija homoseksualnosti i homoseksualne kulture. Naslovi koje pišu homoseksualni aktivisti i koje izdaju homoseksualne i srodne dženderističke udruge.

Baš to je ono novo, što je uvedeno Kurikulumom: o spolno prenosivim bolestima, sjećam se, učili su u školi i mene, još tamo 1980.- ih. Ali čitanje iz homoseksualnih propagandnih knjižica: za to smo trebali čekati vrijeme Z. Milanovića i Ž. Jovanovića. I N. Zakošeka.

Od te literature, možemo putem interneta čitati cjelokupni priručnik „Edukacijski program ZAJEDNO protiv homofobije i nasilja u školama“[7] (slobodno pogledajte, to je literatura za rad sa tinejdžerima); iz tog naslova predviđenog Kurikulumom trebalo bi u hrvatskim školama podučavati … evo zapravo citata, sa str. 31 tog priručnika:

MIT: Homoseksualne osobe odabiru svoju orijentaciju jer ima primjera homoseksualnih osoba koje su bile u hetero braku i imaju djecu.

ČINJENICA: Seksualna orijentacija je nešto s čime se rađamo i ona se ne može mijenjati. Osoba može osjećati istospolnu privlačnost čak i prije postojanja bilo kakvog seksualnog iskustva. Ono što se može odabrati jest da li će se osoba ponašati u skladu s vlastitom seksualnom orijentacijom ili ne. Najčešće zbog straha i društvene stigme, tj. homofobičnog društva, osobe nastoje potisnuti vlastitu seksualnu orijentaciju i zbog toga se pokušavaju uklopiti u heteroseksualni obrazac i ostvariti veze s osobama koje ih zapravo seksualno ne privlače. 

Da ponovimo: treba djeci u školi objasniti da je „seksualna orijentacija nešto s čime se rađamo i ona se ne može mijenjati“. To je čista, nerazblažena LAŽ, nešto što je u posvemašnjoj suprotnosti sa stavom suvremene znanosti[8]. Učenicima – među kojima ima onih zbunjenih npr. činjenicom da su pogledavši homoseksualni pornić dobili erekciju – trebaju nastavnici ispričati LAŽ da to oni zapravo „otkrivaju“ svoju navodno urođenu homoseksualnost; sklonost koja im je tobože od rođenja zadana i kojoj tobože nikako ne mogu pobjeći.

Riječ je o teškoj i zloćudnoj manipulaciji – naime velika većina djece i mladih kod kojih se pojave homoseksualne težnje tijekom spolnog sazrijevanja razvije uredni heteroseksualni identitet; najveći „faktor rizika“ da takva djeca i adolescenti u odrasloj dobi postanu homoseksualci je – ulazak u homoseksualnu zajednicu i odavanje homoseksualnom načinu života.[9]

Protuvjerska propaganda u 4. modulu

Čak se na str. 30 tog bezbožničkog priručnika bezobrazno zadire u sferu vjeronauka, ovakvim dezinformiranjem:

MIT: Homoseksualnost je grijeh.

ČINJENICA: Većina religioznih osoba protivi se homoseksualnosti citirajući Bibliju, odnosno Levitski zakonik (18:22-23): „Nećeš lijegati s muškarcem kao sa ženom“. Ono što ne citiraju jest da je ova rečenica zapisana u istom dijelu koji osuđuje: jedenje masti stoke, ovaca i koza; sadnju polja s dvije različite vrste sjemena; nošenje tkanine koja u sebi sadrži i vunu i pamuk; jedenje zečeva. Također, nije samo homoseksualnost navedena kao smrtni grijeh, već i preljub; seks sa ženom u vrijeme menstruacije; te psovanje roditelja.

Tako, objašnjavaju nam dženderisti, da je nauk Katoličke crkve (i svih drugih religija, kada smo već tu) „mit“. Jer ne znaju teolozi dobro pročitati što piše u Bibliji. Na satu razrednika bi trebala razrednica-ili-neki-drugi-stručnjak objasniti djeci da su „mitovi“ ono što ih podučava vjeroučitelj na satu vjeronauka, i što čuju na bogoslužju. Nego navodno treba tumačiti Bibliju onako kako predlažu – u oblasti teologije iznimno stručni – gospodin Amir Hodžić[10] i njegova prijateljica Nataša Bijelić.  Fino, nema šta.

„Dokaz“ bi bilo to, što je odredba sadržaja „nećeš lijegati s muškarcem kao sa ženom“ sastavni dio Levitskog zakonika, u kojem se nalaze i propisi o prehrani, poljoprivredi i odijevanju. A te odredbe o npr. zabrani jedenja svinjetine, krvavica i mesa gmizavaca (posve razumne, inače, za narod koji je živio u ono doba i u onom dijelu svijeta), danas ne vrijede. To bi bilo ovim redoslijedom: silovanje je u Hrvatskoj zabranjeno Kaznenim zakonom. On je objavljen u istim „Narodnim novinama“ (br. 125/11) kao i Zakon o javnoovršiteljskim pristojbama. Obzirom da Zakon o javnoovršiteljskim pristojbama više ne važi, onda ne važi ni zabrana silovanja.

Ali naravno da je u Hrvatskoj silovanje još uvijek teško kazneno djelo, makar javnih ovršitelja i njihovih pristojbi u Hrvatskoj nema. Slično, i nakon ukidanja raznih Starozavjetnih propisa u Novom Zavjetu (usp. Dj 10, 10 – 11, 8), ostala je u kršćanstvu zabrana svih onih važnijih zlodjela (usp. 1 Tim 1, 8 – 11 i 1 Kor 6, 9-18) čiju nemoralnost mogu prepoznati čak i neznabošci (usp. Rim 1, 18 – 32). Pa tako i Novozavjetne knjige izrijekom osuđuju homoseksualnost, tj. “muškoložništvo” i srodne seksualne perverzije. Makar krvavice i špek više nisu zabranjeni.

Očito je, da su se homoseksualni aktivisti koji su napisali ovu knjigu i možda ljudi kod Ministarstva što su čitali (ako su čitali) tu knjigu, prije nego što su je uvrstili u potajno pripremani Kurikulum zdravstvenog odgoja – mogli kod kakvog teologa provjeriti ovakve detalje o odnosu moralnog zakona Starog zavjeta sa Novozavjetnim kršćanskim. Ali nisu; to bih ih naime omelo u namjeri da uvjeravaju djecu kako homoseksualnost nije grijeh.

Sazvaše papa Amir Hodžić i kardinalka Nataša Bijelić koncil, odazvaše se nadbiskup A. Štulhofer i sveti Ž. Jovanović …

Dženderistički ekstremizam

Ali su grijeh, valjda, stvari koje smetaju profesoru Zakošeku i piscima tih pro – gay knjižuraka, iz kojih bi hrvatski prosvjetari trebali propagirati homoseksualizam među svojim učenicima.

Ovo zadnje, nije nažalost nikakva šala: doista se ovdje daje u zadaću nastavnicima po hrvatskim školama, da šire homoseksualnu propagandu.

I zapravo, moramo znati da smo suočeni baš s jednim ekstremističkim pokušajem revolucionarne promjene svekolike ljudske kulture i civilizacije.

Slično nekadašnjoj doktrini marksista – lenjinista da treba „diktaturom proletarijata“ maksimalno suzbiti privatno vlasništvo, jer da je privatno vlasništvo razlog svekolikoj diskriminaciji; tako se sada „diktaturom relativizma“ nastoji maksimalno suzbiti spolni identitet, jer dženderisti – pederisti sagledavaju spol kao „društveni konstrukt i osnovu diskriminacije i neravnopravnosti“.[11] Tj. nestati će (prema dženderistima – pederistima) svake nevolje na svijetu, kada uvjerimo ljude da nisu ni muško ni žensko.[12]

Akteri te „rodne revolucije“ su, nakon što su se ideje desetljećima „kuhale“ po oazama homoseksualne izrođenosti, danas ljudi na uglednim društvenim funkcijama – razni profesori, dekani i rektori, ministri, premijeri i predsjednici. (Nemojte misliti da oni sagledavaju kako promoviraju nešto monstruozno: za njih je podučavanje djece da mogu slobodno birati da budu npr. “trigender”, ili “tomboy” ili “soft butch” – nešto baš  zgodno.)

Poput npr. predsjednika imenom François Hollande, koji u Francuskoj – jednoj zemlji s dugom i plemenitom kršćanskom tradicijom – planira zabraniti korištenje termina „majka“ i „otac“: prema aktualnom zakonskog prijedloga, male Francuze bi trebalo podučiti da koristite termine „roditelj 1“ i „roditelj 2“; drugačiji termini bi bili službeno zabranjeni i osobito ih ne bi više bilo moguće koristiti u ispravama i službenoj komunikaciji. [13]

Što je, barem koliko vidim ja (i, recimo, kako drži papa Benedikt XVI.) očiti ekstremizam. Ideje takvog bizarnog tipa – naime da je nepristojno i protuzakonito dijeliti ljude prema spolu, pa je onda protivno-bon-tonu-a-uskoro-će-biti-i-kažnjivo svojemu roditelju koji te faktički rodio reći „mama“, a onom drugom „tata“ – ćemo rijetko čuti čak i od terorističkih organizacija.

Mislite da je to od Hrvatske daleko, da se mi ovdje moramo za sada braniti samo od nezakonitog uvođenja ovog potajice pripremanog i nasilno uvođenog „4. modula o spolnoj/rodnoj ravnopravnosti“?

Nije. Pripremaju nam dženderisti na vlasti još takvih stvari. Za “ispoljavanje” i “izrođivanje”.