Biskup Mutsaerts: Ne postoji dobar razlog zašto Mariju ne bi mogli zvati Suotkupiteljicom
Uvijek me iznenadi da se u modernom svijetu ljudi uglavnom boje riječi. Čovjek se više ne boji grijeha ili gluposti, već samo nesporazuma. I kao da nije jasno: ne postoji nijedna istina koju se ne može pogrešno shvatiti. Rimokatolička teologija oduvijek je stavljala iznimno snažan naglasak na Krista kao jedinog Spasitelja. Zato nikada nisam vidio nikakvu prijetnju u načinu govora o Mariji. Kristov stav je toliko apsolutan, da bi bilo besmisleno misliti da ga itko zaista može zasjeniti. Suradnja ne znači rivalstvo. Ako je Bog doista postao čovjekom, onda se ne samo ponizio, već se i učinio ovisnim o ljudskoj poslušnosti: prvo od Marije, kasnije od apostola, i na kraju od svih nas. Kardinalu Fernándezu se priviđaju duhovi kad kaže da više nije preporučljivo koristiti titulu „Suotkupiteljica“ za Mariju.
Stoga ne vidim ništa nerazumno u ideji da je Marija, na neki način potpuno podređena i polazeći iz milosti, sudjelovala u Kristovom djelu. Pojam Suotkupiteljica nije toliko šokantan kao što se neki boje. I iskreno, ako se kardinal Fernández boji da će ljudi staviti Mariju na ravnopravnu razinu s Kristom, onda problem nije u Mariji, nego u Fernándezu. Upravo me prisutnost Marije podsjeća da kršćanska vjera nije ideja, filozofija ili moralni sustav, već povijest. Stvarna činjenica Marijine suradnje u djelu našeg otkupljenja ne proizlazi iz ljudskog izuma, već iz činjenice da je sam Bog odlučio djelovati kroz ljudsko posredovanje. Svaki korak u povijesti spasenja pokazuje da Bog ne djeluje unatoč čovjeku, već kroz čovjeka. Marijin „fiat“ je prvi, a možda i najjasniji primjer ove nadnaravne suradnje.
Kada Crkva govori o Mariji kao o Suotkupiteljici — izraz koji sveci i pape ne koriste olako — ne misli da njezine zasluge same po sebi imaju vrijednost ili da utječe na Kristovo jedinstveno mjesto. Tradicija znači da je, neizrecivom milošću, uključena na neusporediv način u ono što je Krist učinio. Ova doktrina prošla je određeni razvoj. Razvoj doktrine ne znači promjenu dogme, već otkrivanje onoga što je oduvijek bilo prisutno u klici. Čini mi se da naslov Suotkupiteljica nije novost, već zaključak onoga u što se oduvijek vjerovalo: da je Marija, milošću, bila instrument kroz koji je Riječ postala tijelo i da je dijelila Kristovo spasonosno djelo u vjeri, ljubavi i patnji.
Naslov Suotkupiteljica mirno se pisalo na stranicama Crkve stoljećima. Sveci nisu koristili tu riječ iz nepromišljenosti, već iz poštovanja. Tako je sveti Bonaventura govorio o Mariji kao o onoj koja radi „s Kristom u otkupljenju." Sv. Bernardin Sijenski imao je hrabrosti pohvaliti suradnju Djevice sa Sinom, jer je znao da suradnja (co-operatio) nije jednakost. Crkveni oci nisu se brinuli da će vjernici zaboraviti Krista čim Marija bude hvaljena. Vjerovali su da će ljudi razumjeti razliku kao što mogu razumjeti razliku između Sunca i Mjeseca.
A pape? Lav XIII. govorio je o Mariji kao o onoj „preko koje smo primili Tajnu otkupljenja.“ Pio X. govorio je o njezinom jedinstvenom jedinstvu s Kristom u njegovoj patnji. Benedikt XV. upotrijebio je riječi koje bi danas bile opasne: nazvao je njezinu borbu na križu „gotovo jednakom“ u namjeri Kristovoj — gotovo, ponavljam, ne baš, i samo slabo slušajući svijet ne bi čuo razliku. Pio XI., papa koji nije bio poznat po romantičnim slabostima, čak je eksplicitno upotrijebio riječ Suotkupiteljica u govoru, kao da je najprirodnija stvar na svijetu da Majka Gospodnja nosi takav naslov. Sveci i pape nisu se bojali da će Marija postati prevelika. Najviše su se bojali da ćemo mi postati premali.
Čudan je fenomen da Fernández želi zabraniti riječ jer se boji da će biti pogrešno shvaćena. Očekivali biste da ćete prvo pokušati pojasniti stvari jednostavnim objašnjenjem. Ako netko kaže da je karta zbunjujuća, naučite ga čitati kartu. Ne kidaš kartu na komadiće pa onda proglašavaš svijet ravnim. Ako kažete da je neki teološki pojam opasan, moglo be se objasniti da „su“ dolazi od „cum“ „sa“; to nije koordinativni pojam (jer on sugerira ovisnost). Nikada nije bilo nesporazuma oko toga. No umjesto toga, poglavar Kongregacije za nauk vjere baca riječ pod sumnju.
Ako se Bog nije bojao dati djevojci iz Nazareta titulu „Majka Božja“, zašto bismo se mi bojali dati joj manje titule? Drevni heretici su se zgražali nad ovim božanskim paradoksom, ali Crkva nije. Tko može zamisliti skromnije biće od te iste Marije? Ipak, Bog joj je dao titulu koja je potresla svemir. To dokazuje da Bog voli stvarati veličinu iz poniznosti.
Katoličanstvo je vjera koja nas uči da Bog djeluje zajedno s ljudima. Evanđelje počinje suradnjom: anđeo čeka čovjekov odgovor, a čovjek kaže „da“, i nebo zadržava dah. Ako to nije suradnja, onda ta riječ ne postoji. Cijela priča o utjelovljenju je trijumf Božje željene suradnje između Stvoritelja i stvorenja. A ako čovječanstvo – kroz Mariju – može biti uključeno u dolazak Otkupitelja, zašto ne i u njegovoj žrtvi na križu, na način potpuno ovisan o Božjoj milosti? Bolje je i lakše objasniti velike riječi nego izliječiti malu vjeru. Obraćanje ljudi na kršćanstvo i dalje je ogroman posao. Crkva nikada nije željela umanjiti istinu kako bi umirila čovjeka. Oduvijek je željela uzdići čovjeka kako bi mogao nositi istinu.
Dovoljno sam hrabar da ponudim nekoliko prijedloga: 1) Poučite ljude značenju riječi, umjesto da ih odbacujete, 2) Kontinuitet crkve ne smije postati ovisan o suvremenim osjetljivostima, 3) Paradoks i bogat jezik dio su katoličkog identiteta, i 4) Marijina uloga nije prijetnja Kristu, već potvrda Njegovog utjelovljenja i ljubavi prema ljudskoj suradnji.
+ Biskup Rob Mutsaerts
Slika: Rob Mutsaerts, pomoćni biskup Den Boscha (Nizozemska), predavač na našoj sljedećoj konferenciji u ožujku 2026.
