Svaki bi biskup i kardinal morao javno i nedvosmisleno reći da Franjo više ne naučava katoličku vjeru.
Biskup Joseph Strickland je 13. studenog 2024., nakon što je već ranije upozorio na apostaziju koja dolazi iz vrha,[1] oštro ukorio „šutljive“ američke biskupe u svom otvorenom pismu adresiranom svim sudionicima sastanka Američke biskupske konferencije održanom 11.-14. studenog 2024. godine u Baltimoreu, upozorivši ih da će Bog kazniti one koji ne dignu glas protiv „lažnih poruka koje neprestano dolaze iz Vatikana“ pod papom Franjom.
Slijedi otvoreno pismo „Što je još potrebno?“[2] biskupa Josepha Stricklanda.
………………….
Dragi biskupi,
Što je još potrebno?
Vi se danas ovdje okupljate, današnji apostoli, dok Crkva, a time i svijet, stoje na rubu litice. Pa ipak, vi, kojima je povjereno čuvanje duša, ne usuđujete se progovoriti ni riječi o velikoj duhovnoj opasnosti. Danas stojimo na pragu svega što je prorečeno o Crkvi i grozotama koje će se pojaviti u ovom vremenu, vremenu kada cijeli pakao napada Crkvu Isusa Krista i vremenu kada pali anđeli pakla više ne traže ulazak u njezine svete dvorane, već umjesto toga stoje unutra, vire kroz njezine prozore i otključavaju vrata kako bi unutra pustili još više đavolske destrukcije.
Mislim da je sveti Juda imao na umu ljude poput mnogih od vas kada je opisao one koji blaguju „na vašim agapama, bez poštovanja se s vama gosteći i sebe napasajući; bezvodni oblaci vjetrovima raznošeni, kasnojesenska stabla, besplodna, iskorijenjena – dvaput mrtva; bijesni morski vali što se pjene svojim vlastitim sramotnim djelima; zvijezde lutalice za koje je zauvijek pripremljena najcrnja tama“ (Jd 1,12-13).
Mnogi su se ljudi pitali što je još potrebno da više od nekoliko biskupa konačno dignu svoj glas protiv lažnih poruka koje neprestano dolaze iz Vatikana pod vodstvom pape Franje, i ja si uvijek iznova postavljam isto pitanje:
Što je još potrebno?
Zar ne znate da će naš Gospodin poslati svoje anđele osvetnike da nagomilaju žeravu na glave onih koji su pozvani da budu Njegovi apostoli a koji nisu čuvali ono što im je On dao?
Pa ipak, gotovo svi vi, braćo moja, stajali ste tiho gledajući kako se održava Sinoda o sinodalnosti, grozota stvorena ne da čuva polog vjere, već da ga uništi, a ipak se malo povika čulo od vas – ljudi koji bi trebali biti voljni umrijeti za Krista i njegovu Crkvu.
Završni dokument Sinode je objavljen, ali s lukavošću koja je tako karakteristična za Vatikan pod Franjinom kontrolom. Skrećući pozornost na probleme koji su brinuli mnoge, progurali su u ono što im je uvijek bio pravi cilj, a da to nitko nije ni primijetio. Ono u čemu prvenstveno nastojaše bilo je demontiranje Kristove Crkve zamijenivši strukturu Crkve kakvu je naš Gospodin ustanovio s đavolski nadahnutom novom strukturom „sinodalnosti” koja je zapravo nova crkva koja ni na koji način nije katolička.
Sada vidimo proročke riječi časnog nadbiskupa Fultona Sheena kako se odvijaju pred našim očima: „Budući da će njegova religija biti bratstvo ljudi bez očinstva Boga, on će uspostaviti protu-crkvu koja će biti oponašatelj Crkve, jer on, Đavao, oponašatelj je Boga. Ona će imati sva obilježja i karakteristike Crkve, ali obrnuto i ispražnjeno od svog božanskog sadržaja, to će biti mistično tijelo Antikrista koje će po svemu izvana nalikovati Kristovom mističnom tijelu…” (Radijska emisija, 26. siječnja, 1947.).
S guranjem u „sinodalnost,” vidimo da Kristovi neprijatelji pred nas stavljaju, kako kaže nadbiskup Sheen: „novu religiju bez križa, liturgiju bez svijeta koji dolazi, religiju koja će uništiti religiju, ili politiku koja je religija – ona koja daje caru čak i ono što je Božje.”
Što je još potrebno?
Već i rudimentarno razumijevanje papinstva ostavlja nas sa stvarnošću da je papa Franjo abdicirao od svoje odgovornosti da služi kao glavni čuvar pologa vjere. Svaki biskup daje svečano obećanje da će čuvati polog vjere, ali Petrova služba postoji prvenstveno da bude čuvar čuvara i sluga slugu. Sveti Petar je dobio službu koja nosi njegovo ime kada ga je Krist nakon uskrsnuća tri puta upitao: „Voliš li me?“ a sveti Petar je odgovorio: „Ti znaš da te volim“, liječeći tako svoju izdaju dok je Krist podnosio svoju muku. A tko je taj Isus za kojega Petar tvrdi da ga voli? On je naravno Utjelovljena Istina; tako sveti Petar izjavljuje da ljubi Istinu. To nas ostavlja pred pitanjem: „Ljubi li papa Franjo Istinu koju Isus Krist utjelovljuje?“ Nažalost, njegovi postupci i njegova politika koja promiče relativiziranu verziju istine koja uopće nije istina tjeraju nas na poražavajući zaključak: čovjek koji je okupirao Stolicu svetog Petra ne ljubi istinu i nastoji je preoblikovati na sliku čovjeka.
Nema biskupa koji ne zna za izjave pape Franje koje su nedvosmisleno nijekanje katoličke vjere. Na primjer, Franjo je javno izjavio da Bog želi postojanje svih religija i da su sve religije put do Boga. Ovom je izjavom papa Franjo zanijekao integralni dio katoličke vjere. Koliko će duša biti izgubljeno koje će prihvatiti njegovu pogrešnu izjavu da će sve religije voditi do spasenja? Ono što mi je tako teško razumjeti je da suvremeni apostoli, ljudi koji su zaređeni da budu čuvari vjere, odbijaju to priznati i umjesto toga ignoriraju ili čak promiču ovu smrtonosnu laž. Svaki bi biskup i kardinal morao javno i nedvosmisleno reći da Franjo više ne naučava katoličku vjeru. Duše su u pitanju!
Stoga opet pitam:
Što je još potrebno?
Kao nasljednike apostola, ova situacija mora natjerati biskupe Kristove Crkve da sami odgovore na ključno pitanje: „Ljubimo li uistinu Isusa Krista, Utjelovljenu Istinu?” Uz Papu koji se aktivno suprotstavlja božanskim istinama naše katoličke vjere, odgovornost pada na biskupe svijeta da ispovijedaju vlastitu ljubav prema našem Gospodinu, da čuvaju sveti polog vjere i da se suprotstave svakom pokušaju demontiranja Istine.
Vratimo se sudbonosnom razgovoru našega uskrsloga Gospodina i svetoga Petra. Kad Petar odgovara: „Gospodine, ti znaš da te volim", Isus odgovara: „Pasi jaganjce moje" i opet „Pasi ovce moje“. Kako će Petar hraniti Kristove jaganjce? S Istinom naravno – sa samim Isusom Kristom koji JEST Istina.
Pa ipak, gdje su oni ljudi koje je Gospodin pozvao da pasu Njegove ovce? Gdje su nasljednici apostola koji su obećali braniti ovce svojim životom? Sjede nekoliko stopa dalje, tapšu jedni druge po ramenima, slušaju riječi za koje bez sumnje znaju da nisu Istina, šale se s tamom i hule na samu Istinu za koju su prvi apostoli umrli da bi je sačuvali.
Što je još potrebno?
Imate riječi od onih koji su govorili u Svetom pismu, mudrost iz Svete predaje Crkve i smjernice od bivših papa i velikog mnoštva svetaca da će doći lažni učitelji i da će sveta vjera biti napadnuta, a ipak većina vas je izašlo u bitku bez oklopa, a zatim je reagiralo zbunjeno kao da vam je koža probodena otrovnim strijelama. Dano vam je sve što je bilo potrebno kako bi se osiguralo da vaše glave ne budu okrenute lažima Sotone. Zašto ste onda izašli bez Božjeg oklopa? VAŠA je odgovornost, kada vidite da otrovne strijele laži padaju na ljude, da ih pozovete i kažete: „Obucite oklop našeg Gospodara koji je Istina, i nećete biti ranjeni.”
I vjernicima postavljam isto pitanje –
Što je još potrebno?
Što ako se vaši pastiri ne ujedine? Što ako su svi prihvatili trideset srebrnjaka, i šute pred licem laži koja još više probada ruke i noge našega Gospodina? Što će vam onda još trebati da progovorite?
Mnogi bi mogli reći da to nije vaša odgovornost; možete živjeti Istinu tiho u svom srcu. Međutim, govoriti Istinu nikada ne može jednostavno biti odgovornost nekog drugog, jer je Bog urezao Istinu u srce svake osobe. Dakle, Istina je vlasništvo svakog čovjeka kao sveti Božji dar. I nikada nitko ne može reći da nisu imali Istine u sebi – i nikada čovjek ne može s pravom tvrditi kako je, da bi pronašao Istinu, morao je prikupljati iz vjetra, ili da ju je mogao prikupiti samo iz riječi drugoga. Duša prepoznaje Istinu i hrani se njome, a oni koji venu zbog nedostatka Istine ne venu zato jer im nije dat dio Istine u vlastitoj duši.
Doista, Istina je umjesto toga uvijek iznova bila potiskivana od strane takve osobe – i tako joj je često rečeno da „odstupi” – sve dok se nije usudila podići glavu. I zato se čovjek nađe u tako tužnom stanju i zato kada poviče: „Nisam ja kriv što nisam imao Istine ili što je nisam prepoznao kad sam je susreo" on govori u zabludi.
Naš Gospodin Isus Krist, dajući slobodnu volju onima koje voli, a to je svaka osoba bez iznimke, dao je dar Istine svakome od nas, tako da ako postoji ikakva predispozicija u srcu čovjeka, onda je to sklonost duše da vibrira Njegovoj Istini. Stoga, kada je duša lišena Istine leži uspavana, dok ne uvene u nešto hladno i tvrdo. Zar niste vidjeli kako čak i anđeli tame prepoznaju Istinu i ne mogu činiti drugačije osim onoga što im naš Gospodin zapovijeda – a ipak se trude sakriti Istinu od svakog čovjeka na njegovu vječnu propast?
Pa opet pitam – Što je još potrebno? Hoćeš li umrijeti za Njega?
Biskup Joseph E. Strickland
Biskup u miru
Dok privodim kraju ovo pismo koje postavlja pitanje „Što je još potrebno?“ zahvaljujem svojim suradnicima, apostolima i evanđelistima, posebno svetom Natanaelu i Judi. Zašto ova dvojica? Jer oni nisu najpoznatiji ili često citirani apostoli i, prema tome, osjećam srodstvo s njima jer sam bio neprimjetan biskup koji je trebao ostati neprimjetan.
U plesnoj dvorani nekoliko metara odavde sastaju se ljudi koji bi se mogli opisati kao katolički trust mozgova. Mnogi od njih su briljantni, talentirani ljudi koji su mogli biti na vrhu bilo kojeg zvanja kojeg bi odabrali, ali oni su biskupi, nasljednici apostola.
Nažalost, oni su većinom šutljivi pastiri, nespremni riskirati da dignu glas protiv zla i razornih sila koje prijete Crkvi. Te su sile pokušale ušutkati mene, ali nije bilo potrebe ušutkati te ljude – oni nisu ispustili ni glasa.
Molim vjernike da usrdno mole da svi pastiri pronađu svoj glas i kažu zajedno sa mnom: „Que viva Cristo Rey – živio Krist Kralj, Utjelovljena Istina!”
Slika: Biskup Joseph Strickland
[1] https://bishopstrickland.com/blog/post/open-your-eyes (25.11.2024.)
[2] https://bishopstrickland.com/blog/post/what-will-it-take (25.11.2024.)
