Salata važnija od sv. ispovijedi
Kumica može na tržnici prodavati salatu, a svećenik ne može ispovijedati, iako pri tome nema, za razliku od kumice, nikakav fizički kontakt s vjernikom. To je skandalozno i točka. Izgleda da je salata važnija od sakramenta. Prema odredbama biskupa HBK u vezi sa sprečavanjem širenja bolesti COVID-19 od 19. ožujka 2020. godine: „Da bi se izbjeglo širenje bolesti COVID-19 i očuvalo zdravlje stanovništva, sve se svete mise, slavlja sakramenata, sakramentala, pučke pobožnosti, župna slavlja i drugi događaji i svi sastanci otkazuju do daljnjega, kako unutar zatvorenih prostora tako i na otvorenim prostorima“.[1]
Za razliku od biskupa Hrvatske sv. Karlo Boromejski, nadbiskup Milana, za vrijeme kuge 1576. godine okupio je sve svećeničke poglavare u svojoj biskupiji i rekao im je: „Budite spremni radije napustiti ovaj smrtni život nego ljude koji su vam dani na skrb. Idite među kugom zaražene kao što bi išli u život, po nagradu, čak i ako će samo jedna duša biti privedena Kristu“. I sam je išao ulicama ispovijedao, dijelio pričest, i posljednju pomast kužnim bolesnicima. Danas kada imamo na raspolaganju puno bolju zaštitu, i kada je u pitanju zarazna bolest s izrazito manjom smrtnošću nego što je to bila kuga, nema nikakve izlike za apsolutnu zabranu udjeljivanja sakramenata. Svatko se nekada u životu našao u situaciji da nije bio u stanju primiti sakrament ispovijedi ili euharistije, možda jer ga je snašla bolest, ili je bio na putu, ili jednostavno nije bilo svećenika u mjestu u kojem je boravio, ili nešto sasvim drugo. Ali nemogućnost primanja sakramenata nikada u povijesti nije bilo uzrokovano zbog zabrane svećenicima od strane crkvenih vlasti da udjeljuju sakramente.
Nužni poslovi
Da me ne bi netko krivo shvatio, podržavam upute Stožera civilne zaštite, što se tiče opreza i socijalnog distanciranja, ali kako mogu kumice na tržnici, ili prodavačice u dućanima, liječnici, ljekarnici, poštari i drugi obavljati nužne poslove, tako bi valjda onda i svećenici mogli obavljati nužne poslove. A udjeljivanje sakramenata jesu nužni poslovi! Nužni su za naš duhovni život, jer Isus je rekao: „Zaista, zaista kažem vam, ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi!“ (Iv, 6,53). Crkva u svojoj dugoj povijesti nikada nije svećenicima zabranila udjeljivanje sakramenata, a bilo je i puno gorih vremena od ovoga.
Duhovna pričest može biti korisna kada čovjek iz određenih razloga nije u stanju primiti euharistiju, kao što smo gore već spomenuli, ali ona ne može biti nadomjestak za sakrament euharistije općenito. Ako netko misli da je to opravdano, predlažem onda da ta osoba osim duhovne pričesti uvede i duhovni ručak. Evo u 10 sati imamo sv. misu na televiziji, duhovno se pričestimo, a nakon toga neka biskupi lijepo sjednu ručati, fino neka spreme pečenog odojaka, malo salatice, crnog vina… a mi ćemo to gledati preko televizije i usput duhovno ručati. U čemu je razlika, u prvom slučaju, biskupi se stvarno pričeste, a mi duhovno, u drugom biskupi stvarno ručaju, a mi duhovno. Nema razlike.
Možda ćete se nasmijati, jer ste svjesni da bi bez hrane umrli. Da umrli bi. Ali bez duhovne hrane isto umiremo, ali još gore umiremo, jer bez duhovne hrane umiremo za vječnost. Ili možda ne vjerujete Isusu? Ni preteče protestanata mu nisu vjerovali kada je Isus rekao da moraju jesti njegovo tijelo, nego su mrmljali: „Tvrd je to govor! Tko to može slušati?“ (Iv, 6,60). I ostaviše Isusa (usp. Iv 6,66). Zato protestantima nije problem #ostatidoma. Nadam se da naši biskupi nisu otišli u protestante. Jer ako jesu, onda razumijem njihovu odluku. Ako pak nisu, onda ih molim da se ugledaju na sv. Karla Boromejskog. On je bio jedan od najbogatijih ljudi u to vrijeme, došao je iz vrlo bogate obitelji, a kada je došla kuga u Milano, gubernator i gotovo svi vlastelini su pobjegli iz grada, a on je okupio svećenike, ohrabrivao ih je u dijeljenju sakramenata, a sav svoj imetak, ne samo svoj, već i cijele svoje obitelji je potrošio na pripravljanje na tisuće obroka koje je svakodnevno dijelio bolesnicima. Potrošio je sav svoj imetak, čak se i zadužio kako bi mogao skrbiti za bolesne. A osobno je i sam po ulicama udjeljivao sakramente kužnim bolesnicima. Nije nosio ni maske, ni rukavice.
Dragi biskupi, ne tražimo od vas takve žrtve, nemojte se uplašiti, samo tražimo da dozvolite svećenicima, uz pridržavanje uputa Stožera civilne zaštite, udjeljivati sakramente. Zar je to puno, ili nerazumno?!
Kardinal Raymond Leo Burke je u svojem otvorenom pismu od 21. ožujka 2020. godine upozorio kako: „U našoj potpuno sekulariziranoj kulturi postoji sklonost da se molitva, pobožnost i bogoštovlje promatraju kao i svaka druga aktivnost, na primjer, odlazak u kino ili na nogometnu utakmicu, što nije nužno i stoga može biti otkazano radi mjera opreza za suzbijanje širenja smrtonosne zaraze“, i dodaje kako „ne možemo jednostavno prihvatiti odluke svjetovnih vlasti koje bi se prema bogoštovlju odnosile na isti način kao prema odlasku u restoran ili na atletičarsko natjecanje“, a ja dodajem, ili na tržnicu. A ipak u Hrvatskoj se može na tržnicu, to nije zabranjeno. Može se otići i u rasadnike, staklenike, baš sam danas kupio sadnice rajčica, paprike i peršina. Pa neće vlast dozvoliti da nam vrtovi ostanu bez povrća. A moj susjed redovito kupuje cement i blokove jer gradi apartmane, pa neće valjda apartmani čekati. Ali novorođenčad moraju čekati na krštenje, jer biskupi ne dozvoljavaju da se dijete krsti, iako bi se to moglo obaviti uz prisustvo samo pet osoba: dijete, otac, majka, kum i svećenik, dakle, jedna obitelj plus dvoje.
On-line bogoštovlje
Ovako izgleda da su sakramenti i odlazak u crkvu nešto poput kokica i odlaska u kino. Pa to je čista zabava, u ovakvim teškim vremenima možemo se valjda malo odreći zabave, uostalom, danas živimo u doba visoke tehnologije, ionako većina ljudi živi u virtualnom svijetu. Doma možemo gledati filmove, igrati igrice, putem vibera ili whatsappa možemo razgovarati s kim želimo i vidjeti tu osobu kao da je tu s nama. Što bi morali ići u kafić kada se i ovako dobro ispričamo. Misu možemo pratiti preko televizije, interneta, mobitela… toliko je tih mogućnosti… a sakramente ćemo primati on-line. Pa evo vidite kako škole fino rade, djeci je baš zabavno, čujem da čak i bolje ocjene dobivaju, izgleda da ih je on-line nastava inspirirala. Možda je to i zbog fleksibilnosti, ne moraš ustati u sedam sati, ustaneš u devet, doručkuješ, malo se igraš, pa onda sat vremena gledaš misu, pardon, nastavu na televiziji, a domaće zadaće možeš uraditi poslije ručka, ili navečer, ili ostaviti za sutra.
Neki kažu da se sada još više mole, da su postali još pobožniji od kada primaju on-line sakramente. To me opet malo podsjeća na protestante, njima je jako važan taj osoban odnos s Isusom. Trebaš povjerovati u Isusa i priznati ga svojim spasiteljem. I to je sve. Poslije toga nema veze što radiš, ti si spašen. Raj ti je zagarantiran. Važno je da imaš taj intiman odnos s Isusom, nema veze ako živiš i u smrtnom grijehu, spasenje ti je osigurano. Katolička crkva je izmislila te sakramente kako bi vas držala u ropstvu. Zato se kod katolika grijesi moraju ispovjediti osobno svećeniku, tako te on ima u šaci. Ima kontrolu nad tobom. Sve zna o tebi. Vjerujem da protestanti mogu #ostatidoma i svoju vjeru još više produbiti, jer kod njih se ionako sve odvija on-line, oni intimno u dubini svoje duše razgovaraju s Isusom, neki imaju čak i video opciju. Što će im odlazak u crkvu? Pa njima Duh Sveti izravno tumači Bibliju, zato oni bolje znaju nego katolici, ne treba njima nikakva Crkva naučiteljica. Sve je on-line, izravna veza s Duhom Svetim, nema tu da puca linija, da šteka poslužitelj, to je G-666 mreža.
Ne znam kada će biskupi dozvoliti svećenicima da dijele sakramente svete ispovijedi, pričesti, i krštenja, ali kako stvari za sad stoje ne bih se iznenadio da ćemo prije moći otići na nogometnu utakmicu nego primiti sakramente. Pa ljudi su se već ionako naviknuli na duhovnu pričest, možemo uvesti i duhovnu ispovijed, kao što imaju protestanti, oni to sve lijepo ispovjede Isusu osobno i gotovo.
No, šalu na stranu. Kršćani se ne bi smjeli više bojati za ovozemaljski nego za vječni život. Već naprotiv, više se trebamo bojati za vječni život, nego za ovozemaljski. Jer sv. Pavao je rekao: „Tako, ljubljeni moji, poslušni, kako uvijek bijaste – ne samo kao ono za moje nazočnosti, nego mnogo više sada, sa strahom i drhtanjem nastojte da postignete svoje spasenje“ (Fil 2,12). A Isusova poruka baš kao da je pisana za ova teška vremena: „Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni“ (Iv, 12,25). Sv. Karlo Boromejski je svojim životom i primjerom pokazao da vrlo dobro razumije ove Isusove riječi. Sv. Karlo, moli za naše biskupe.
Ivan Poljaković
Slika: Rastimougospodinu
