Draga Slomljena,
Nakon što sam pročitao tvoje svjedočanstvo (Slomljena) osjećao sam kršćansku dužnost da ti odgovorim. Pišem ti ovo kao sestri u Kristu i molim Gospodina da ove riječi shvatiš na način na koji su ti namijenjene.
Tvoje pismo je upućeno svećenicima. Ja nisam svećenik, ja sam laik koji svim srcem ljubi Našega Gospodina Isusa Krista. Moja vjera je katolička, ista ona koju su ispovijedali Petar i apostoli, crkveni oci prvih stoljeća, svi pape i svi pravovjerni biskupi kroz protekla dva tisućljeća. Iz tvog pisma čini se kao da smatraš da samo svećenici prihvaćaju nauk jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve i da su svećenici na neki način „krivi“ zbog ovog referenduma i svih sličnih inicijativa. Tu nisi u pravu, pokretači ove inicijative su prvenstveno vjernici laici poput mene, obiteljski ljudi koji žive u ovom svijetu, rade svoj posao, za njega primaju ili ne primaju plaću, otplaćuju kredite, dijele dobro i zlo sa svim drugim građanima Hrvatske. Istina je da je ova laička inicijativa dobila podršku biskupa i svećenika – ali ona i dalje ostaje laička i građanska, pokrenuta od onih građana koji zastupaju kršćanske moralne vrijednosti. Ti građani naprosto smatraju da institucija braka koju čine jedan muškarac i jedna žena čini temeljnu jedinicu društva koja kao takva treba zauzimati posebno mjesto u zakonodavstvu države. Ova inicijativa nije usmjerena protiv ovoga ili onoga, već samo za očuvanje dosadašnjeg društvenog poretka. A kako živimo u demokraciji, svatko je slobodan o tome imati svoje mišljenje i javno ga očitovati – pa i putem referenduma.
Kažeš da si „djevojka koja voli djevojku“. U tome nema ništa loše, pa nije li Isus Krist rekao da su sve Božje zapovijedi sadržane u zapovijedi „ljubi bližnjega svoga“? Naravno da jest, ljubiti bližnjega je apsolutni imperativ za svakog kršćanina. Međutim, ljubav nije isto što i osjećaj seksualne privlačnosti. Na primjer, ja jako volim svoju majku, volim svoju sestru, volim svoju kćer. Tko može reći da tu ima išta loše? Ali ako bih ja počeo osjećati spolnu privlačnost prema svojoj majci, sestri ili kćeri – e, onda je tu već u igri puno više od puke i nevine ljubavi.
Nadalje, nitko od nas ne spori tvoje osjećaje. Ako kažeš da osjećaš ljubav i seksualnu privlačnost prema djevojci, ne vidim niti jedan razlog zašto bi netko to osporavao ili zašto ti ne bi vjerovao. Pogledaj što o homoseksualnosti stoji u Katekizmu Katoličke Crkve: Nezanemariv broj muškaraca i žena pokazuju duboke homoseksualne težnje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje – ono za većinu njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. (2358) Crkva ti vjeruje i Crkva te razumije puno bolje nego što misliš. Niti jedan pravi vjernik ne smije, ne može i neće osjetiti mržnju prema homoseksualcima, niti će ih na bilo koji način smatrati manje vrijednima ili lošijima od sebe. Ali u isto vrijeme, svaki vjernik koji poznaje svoju vjeru mora posvjedočiti da su homoseksualni čini moralno neprihvatljivi jer se protive naravnom moralnom zakonu.
Jedan od najvećih problema u mentalitetu suvremenog čovjeka je to što veću važnost pridaje osjećajima nego razumu. A to tako ne bi trebalo biti, i zato je Katolička Crkva od samih svojih početaka isticala nužnost primata razuma i poticala vjernike da razum postave iznad osjećaja. Tek uz pomoć razuma (osvijetljenog svjetlom vjere) možemo biti kadri razlučiti osjećaje koji su dobri i za kojima se trebamo povoditi, od onih koji su loši i za kojima se ne trebamo povoditi. Na primjer, neki šećeraš može osjećati silnu želju da pojede čokoladu. Istovremeno, razum mu kaže da je to za njega loše. On tada ima izbor: slijediti osjećaje pa pojesti čokoladu ili slijediti razum pa se suzdržati od čokolade. Ako odabere ovo drugo, on nije time zanijekao svoje osjećaje niti je prestao željeti pojesti čokoladu, već je samo snagom razuma uspio spoznati što je za njega dobro i ponašati se u skladu s tom spoznajom.
Ti se nalaziš u sličnoj situaciji kao taj šećeraš iz primjera. Osjećaš silnu želju da ostvariš seksualnu intimnost sa drugom ženom – ali to još uvijek ne znači da ti tu intimnost moraš ostvariti. S druge strane, razumski možeš spoznati da je ta tvoja čežnja protunaravna, da se protivi istini o čovjeku, da je objektivno nemoralna i da će te u konačnici učiniti nesretnom. Sve ove stvari moguće je, uz malo truda, razumski spoznati. I to upravo zahvaljujući Bogu koji nam se odlučio objaviti, utjeloviti i utemeljiti Crkvu koja uz pomoć Duha Svetog čuva cjelovit i neokaljan nauk koji je Isus Krist predao apostolima. Prihvaćajući činjenicu Božje Objave, čovjek otkriva savršeni sklad između vjere i razuma te zapanjujuću mogućnost sigurne spoznaje istine o svijetu i o njemu samom.
Nakon te spoznaje nastupa dilema: slijediti osjećaje ili slijediti razum. Tu odluku nitko ne može i ne bi smio donijeti umjesto tebe. Crkva razumije težinu te odluke i zato ti stavlja na raspolaganja sva sredstva da bi mogla odlučiti ono što je u konačnici za tvoje najveće dobro. Ta sredstva su: nauk, molitva i sakramenti. Proučavanjem nauka Crkve upoznat ćeš Božju volju i Božji plan za sebe i cijelo čovječanstvu. Molitvom ćeš ući u intimni razgovor sa Bogom, a u sakramentima ćeš primiti sve milosti i svu duhovnu snagu kako bi ustrajala u svojoj odluci da Mu ostaneš vjerna.
Ja ne kažem da će, ukoliko se odlučiš na razuman izbor, tvoji osjećaji nestati i da ćeš prestati osjećati seksualnu privlačnost prema drugoj djevojci. To se može i ne mora dogoditi, ovisno o tome kakva bude Božja volja i koji plan Bog ima s tobom. Ali čak i ako se osjećaji zadrže i dalje možeš biti sretna. Sklonost koju imaš i kušnja koju osjećaš može se prihvatiti kao poseban dar od Boga, kao križ koji ti je dan da ga nosiš dok si na ovoj zemlji, kako bi u vječnosti mogla uživati sreću Neba.
Ako si ikada pažljivo čitala Evanđelja, mogla si vidjeti koliko puta nas Isus poziva da radosno uzmemo svoj križ i da Ga slijedimo. Isus nikada nije obećao svojim učenicima da će im u životu biti lako i udobno, da neće imati nikakvih poteškoća i da će nakon svršetka života biti samo teleportirani u Nebo. Naprotiv! Isus svim svojim učenicima, onda kao i sada, poručuje da je put prema Nebu posut trnjem i da se samo putem križa može doći do uskrsnuća – što je i svojim vlastitim primjerom pokazao.
I zato Bog svakome daje njegov križ, da ga strpljivo, radosno i s ljubavlju nosi. Za nekoga je to bolest, za drugoga progonstvo, za drugoga mučeništvo radi vjere, za drugoga bolesno dijete, za drugoga rat, za drugoga neimaština, za drugoga glad. Za tebe je to možda ta tvoja sklonost. Zahvali Bogu na tom križu, prihvati ga hrabro i odlučno. Uzdaj se u Njegovu Riječ, uzvjeruj onome što uči Sveta Crkva, uzmi krunicu u ruke i pristupi svetim sakramentima. I jamčim ti da ćeš na svojoj koži osjetiti ispunjenje Isusova obećanja: žalost će se vaša pretvoriti u radost (Iv 16,20).
Draga Slomljena, iako se nikada nismo sreli, ja te volim iz dubine svoga srca. Volim te zato jer si voljeno Božje dijete, volim te zato što znam da te Isus Krist voli toliko da je radi tebe dopustio da ga razapnu na križ. I zato ti obećavam svoju molitvu, u nadi da ćemo se jednom sresti u Nebu gdje će nam Bog otrti svaku suzu s očiju, te smrti više biti neće, ni tuge ni jauka, ni boli više neće biti (Otk 21,4).
Petar Križanić
Komentar. Smatramo potrebnim ponoviti da homoseksualnost nije genetski uvjetovana. Donekle mogu biti uvjetovane neke značajke osobnosti koje pojedinu osobu mogu učiniti izloženijom riziku da se takve sklonosti razviju. Ipak, najopasniji „faktor rizika“ koji pogoduje razvoju istospolnih sklonosti je uključivanje u redove zajednice homoseksualaca aktivista te faktično upuštanje u homoseksualne odnose. Tu posebno treba spomenuti istraživanja koja su proveli Beaman i Brückner 2002. godine, o čemu smo već govorili (poveznica). Treba također i reći da se istospolnost u većini slučajeva može liječiti. Ta istina je danas skrivena većini istospolaca koji žive u pogrešnom uvjerenju da je njihovo stanje nepopravljivo. U tom smislu preporučili bismo dvije knjige Richarda Cohena: „Iskorak iz homoseksualnosti“ (Benedikta, Zagreb 2012) i „Vaše dijete je postalo homoseksualno? Plan liječenja obitelji“ (Benedikta, Zagreb 2013).
Uredništvo katolik.hr-a
Slika: blitc
