Otvoreno pismo njegovoj Eminenciji kardinalu Mariju Grechu
Otvoreno pismo njegovoj Eminenciji kardinalu Mariju Grechu
Glavni tajnik Sinode biskupa
Vatikan
„Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!” — Galaćanima 1,8
Vaša Eminencijo,
U ime Akademije za ljudski život i obitelj Ivana Pavla II. pišemo kako bismo izrazili duboku zabrinutost zbog uključivanja izvještaja Studijske skupine br. 9 o kontroverznim doktrinarnim, pastoralnim i etičkim pitanjima među dokumente namijenjene za fazu III provedbe Sinode o sinodalnosti. S poštovanjem, ali odlučno pozivamo da se ovo izvješće povuče iz razmatranja.
Naša zabrinutost nije tek disciplinsko ili razborito pitanje; ona se tiče same cjelovitosti katoličke vjere. Metodološka „paradigmska promjena” predložena u izvješću čini se da implicira poimanje božanskog Otkrivenja koje je nespojivo s katoličkom doktrinom. Katolička Crkva je oduvijek učila da je Otkrivenje upotpunjeno u Isusu Kristu i završava smrću posljednjeg apostola. Svaka sugestija da Duh Sveti može nadahnuti doktrinarne ili moralne odgovore suprotne vječnom učenju Crkve riskira oživljavanje pogrešaka povijesno povezanih s teološkim modernizmom, koje je Učiteljstvo više puta odbacilo. Autentičan razvoj doktrine produbljuje razumijevanje objavljene istine; ne poništava istine koje su već definirane.
Jednako zabrinjavajuća je implikacija da se katolička moralna doktrina treba prilagoditi prevladavajućim kulturnim normama. Misija Crkve nikada nije bila prilagoditi se duhu vremena, već naviještati istinu kad je zbogno i nezgodno. Moralni zakon, utemeljen na božanskom Otkrivenju i prirodnom zakonu, ne može se mijenjati prema društvenim pritiscima ili suvremenim senzibilitetima.
Također nas duboko zabrinjavaju prijedlozi koji, u ime pastoralne skrbi, odvajaju crkveno uključivanje od moralne odgovornosti. Kršćanska ljubav zahtijeva da svaka osoba bude dočekana s dostojanstvom i pastoralnom brigom; međutim, autentična pastoralna pratnja ne može zanemariti moralne stvarnosti koje je Crkva identificirala, osobito u slučajevima javnog ponašanja objektivno suprotnog katoličkom učenju. Milost bez istine prestaje biti milost.
Posebno, dugogodišnja katolička doktrina dosljedno je učila da su seksualni odnosi izvan saveza braka između jednog muškarca i jedne žene ozbiljno neuredni. Posebno, Katekizam Katoličke Crkve uči da „oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje, Predaja je uvijek tvrdila da su homoseksualni čini u sebi neuredni” (§2357, usp. Post 19,1-29; Rim 1,24-27; 1 Kor 6,10; 1 Tim 1,10). Pastoralni pristupi koji naizgled normaliziraju ili blagoslivljaju odnose suprotne ovom učenju riskiraju veliku zbunjenost među vjernicima i potkopavanje svjedočanstva Crkve o istini i ljubavi.
Još više zabrinjava što se završno izvješće Studijske skupine br. 9 usuđuje pozitivno tretirati pitanje posvajanja i odgajanja djece u takvim zajednicama, koje se temelje na izopačenim seksualnim činovima. Dostojanstvo djece i očuvanje njihove nevinosti na najstroži mogući način suprotstavljaju se i najmanjem ustupku u tom pogledu.
Štoviše, izvješće daje malo naznaka da odražava uvjerenja većine prakticirajućih katolika diljem svijeta, koji i dalje slijede trajno moralno učenje Crkve. Umjesto toga, jasno je da ono proizlazi iz crkvenih krugova koji desetljećima nastoje temeljito revidirati katoličko učenje o seksualnosti i obiteljskom životu.
Ovo uvjerenje dodatno potvrđuje očita selektivnost svjedočanstava uključenih u izvještaj, osobito jer su dva glavna svjedoka bliski prijatelji oca Jamesa Martina, čiji pastoralni i teološki pristup pitanjima homoseksualnosti otvoreno proturječi tradicionalnom učenju i disciplini Crkve. Takvi urednički izbori jačaju uvjerenje da konačni izvještaj nije plod širokog crkvenog rasuđivanja, već unaprijed određenog ideološkog procesa.
Nadalje primjećujemo da teme i prijedlozi izneseni u izvješću izuzetno podsjećaju na stavove koje je Učiteljstvo ranije sagledalo i odbacilo, osobito kroz intervencije Kongregacije za nauk vjere tijekom pontifikata Ivana Pavla II., pod prefekturom kardinala Josepha Ratzingera.
Na kraju, moramo izraziti ozbiljnu zabrinutost zbog šireg sinodalnog procesa ako „zajedničko hodanje” znači prilagodbu doktrinarnoj dvosmislenosti ili popuštanje ideološkim strujama današnjeg doba. Sinodalnost može donijeti plod samo ako ostane čvrsto ukorijenjena u vjernosti Svetom pismu, Svetoj predaji i trajnom Učiteljstvu Crkve.
Iz tih razloga, s poštovanjem, ali hitno pozivamo na povlačenje izvješća Studijske skupine br. 9 iz dokumentarnog korpusa Faze III. Vjernici zaslužuju jasnoću, kontinuitet i povjerenje da će polog vjere povjeren Crkvi biti sačuvan bez kompromisa.
S poštovanjem,
Dr. Thomas Ward
Predsjednik
Christine de Vollmer
Potpredsjednica
Steven Mosher
Blagajnik
Slika: Akademija za ljudski život i obitelj Ivana Pavla II. (snimka zaslona).
