Evo, nakon što su nam gospoda i drugovi iz nove hrvatske vlade počeli prekrajati zakone koji se tiču zaštite nerođene djece, počeli su nam prekrajati i kalendar. Među nekim blagdanima kojima se obilježavaju važni datumi iz hrvatske povijesti, našao se i blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove. O tome dični ministri razglabaju kao o kupnji namirnica na tržnici: njima srce nikad nije poskočilo pred izloženim Presvetim oltarskim sakramentom. Da li je tako i sa nama Hrvatima – katoličkim vjernicima? Da li nam je svejedno, kada je posrijedi Presveto?
Prije teksta same peticije (vidi pri dnu ovog članka), moramo izvijestiti o osnovnim činjenicama:
Ministri Slavko Linić i Željko Jovanović objašnjavaju [1] da će ukidanje tri blagdana o kojima Vlada „ozbiljno razmišlja“ drastično povećati ekonomsku konkurentnost naše industrije – valjda više nego bi to moglo učiniti kroćenje razgoropađene pohlepe (stranih) bankara, (stranih) vlasnika telekomunikacija, (stranih) kompanija koje dobavljaju lijekove i medicinsku opremu javnom zdravstvu i sličnih primjera ekonomskih “svetih krava” iz kategorije “krupni međunarodni kapital” [2], koje su u nesmiljenom ubiranju ekstraprofita sa onemoćalog hrvatskog tržišta uspjele locirati (i „potrebitim“ vlasnicima u inozemstvu transferirati) manje – više svaki euro iz hrvatske lisnice u džepu hrvatskog gospodarstvenika. Eto na primjer, ovih mljekara koji se dreždeći na cičoj zimi bore za priliku da hrvatskim bankama u stranom vlasništvu vrate kredite sa 1% kamata mjesečno (toliku kamatu „konkurentni“ zapadnoeuropski seljak plati godišnje), i da im djedovina ne ode na bubanj.
Ali naravno – ššš! – ne smiju hrvatski političari otvoreno o stvarima koje bi mogle uvrijediti međunarodne bankare. U pitanju je „rejting“, znate.
Rejting kod hrvatskih katolika (i svekolikog naroda) je očito od manjeg značaja.
Držim ipak da bismo mi hrvatski katolici postupili doista sramotno, ako se na dostojan način ne zauzmemo za održavanje svetkovine Presvetog Tijela i Krvi Kristove na popisu državnih blagdana u našoj domovini.
Sve ako i ne uspijemo, naprosto smo pred Bogom dužni javno izraziti da nam je stalo do blagdana u kojem se slavi Presveti oltarski sakrament.
A ako stvarno ne uspijemo, dužni smo baš zato što zdušnije nastojati oko održavanja tijelovskih procesija – mnogi od nas mogu na njih doći čak i ako Tijelovo ne bude državni blagdan, čak i ako se baš u njihovoj župi takva procesija ne održava. Naprosto je blagdan Tijelova potvrda katoličanstva jedne socijalne sredine ili jedne zemlje. Znate, ako o Tijelovu ne može procesija izaći na cestu, nije za katolike neka bajna situacija.
Nekako, moja katolička duša intuira da je Bogu Svetomu, Jakomu, Neumrlom iznimno stalo do ovoga. Proničem nekako, da nije ovo nešto “od volje muževljeve, nego od Boga” (Iv 1,13)
Eto, znadem da je misu za blagdan Tijelova izvorno pripremio sv. Toma Akvinski, pa tako i hvalospjeve “Divnoj dakle” (Tantum ergo) i “Usta moja uzdižite” (Pange lingua). Toplo preporučam da se pogledaju video zapisi sa dostojnom izvedbom tih himana, kako su ih Hrvati pjevali prigodom posjeta Svetog Oca Pape Hrvatskoj 6.6.2011. god. [3] [4]
Također je sv. Toma napisao i “Klanjam ti se smjerno” (Adoro te devote), nalazim na „Youtube“ opet lijepi video sa Papom, u Bazilici sv. Petra: [5]
Evo i teksta ovog zadnje himna:
Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš,
što pod prilikama tim se sakrivaš,
srce ti se moje cijelo predaje,
jer dok promatra te, svijest mu prestaje.
Vid i opip, okus varaju se tu,
al’ za čvrstu vjeru dosta je što čuh.
Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom,
istine nad ovom nema istinom.
Samo Bog na križu bješe oku skrit,
ovdje je i čovjek tajnom obavit.
Vjerujem u oba, oba priznajem,
S razbojnikom isto skrušen vapijem.
Rana kao Toma ja ti ne vidim,
ipak Bogom svojim priznajem te s njim.
Daj da vjera moja uvijek življe sja,
da se ufam u te, da te ljubim ja.
Uspomeno smrti Spasa premilog,
živi kruše što si život puka svog.
Daj da sveđ od tebe i moj živi duh,
Dokraj žića budi najslađi mu kruh.
Dirljivo je da se sv. Toma Akvinski u predzadnjoj strofi spominje svojeg svetog imenjaka apostola Tome – onoga “nevjernoga”, i njegovim spomenom slavi vjeru u realnu prisutnost Kristovu u Tijelu i Krvi koji se svakodnevno prikazuju na oltarima Svete Crkve.
Tako, dragi čitatelju, pozivamo te da se pridružiš peticiji za održavanje blagdana Tijelova.
Ako ti srce imalo uzdrhti kada osjetiš puls Isusov, kako te poziva iz izloženog Presvetog Oltarskog Sakramenta. Ako si pred Presvetim ikad osjetio/la kako te zapljuskuje Milosrđe Božje.
I pošalji ovo naokolo – e-mailom, putem Facebooka, putem Twittera. Zacijelo imaš neke ljude sa kojima ovo možeš podijeliti.
Neke, kojima srce spontano tuguje, kada netko vrijeđa Presveto, kada o Njemu priča kao o bacanju vremena i gubitku profita.
Dakle, napokon konkretno:
Preporučene adrese za slanje peticije (mogu još neke, ako imate ideje):
Predsjednik mr. Zoran Milanović: predsjednik@vlada.hr; press@vlada.hr
Ministar znanosti, obrazovanja i sporta dr. sc. Željko Jovanović: ured@mzos.hr, uzoj@mzos.hr, glasnogovornik@mzos.hr
Ministar financija Slavko Linić: kabinet@mfin.hr; nada.first@mfin.hr; zrinka.vrhovski@mfin.hr; glasnogovornica@mfin.hr /
Naznačiti predmet e-maila: BLAGDAN TIJELOVA
Preporučeni tekst (može i neki vaš osobni, ako ste inspirirani):
HINA i drugi mediji su 9. veljače 2012. godine izvijestili javnost da Vlada Republike Hrvatske razmatra mogućnost da ukine neke državne blagdane; „na meti“ su zasad Dan državnosti, Dan antifašističke borbe i Tijelovo. Vijest o takvoj aktivnosti Vlade potvrđuju u svojim izjavama za novinstvo ministri Slavko Linić i Željko Jovanović. Članovi vlade ne pokazuju nikakvu zadršku kada je posrijedi katolički blagdan Tijelova – za njih je to tek jedan neradni dan previše, nema slavlje stvarne prisutnosti Kristove u Presvetom oltarskom sakramentu za njih nikakav osobit značaj.
Vjerska prava i slobode, međutim, ne spadaju u pitanja od dnevnopolitičkog značaja: kada se upuštaju u uređivanje tih prava i sloboda moraju državne vlasti postupati sa sviješću da je riječ o stvarima koje diraju u same osnove ljudskog identiteta i moralnosti. Katoličkim vjernicima dani koji su u katoličkom kalendaru označeni kao svetkovine – među njima i svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove – nisu puki „slobodni dani“; oni su povezani s najvažnijim sadržajima katoličke vjere, katoličke povijesti i katoličkog vjerskog života.
Činjenica da se hrvatski katolici još uvijek s gorčinom sjećaju vremena u kojima je država tjerala raditi na najsvetije blagdane i u kojima je „elita“, u koju se ulazilo javnim odricanjem od vjere, sustavno imala neprijateljski odnos prema vjeri, prema vjerskim zajednicama, prema slobodi vjeroispovijesti i zapravo prema svim ljudskim pravima i slobodama koje danas jamči ustavni poredak Republike Hrvatske, morala bi upućivati da se državna vlast u političkim aktivnosti koje se dotiču vjeroispovijesti smije upuštati samo na način koji će u punoj mjeri uvažavati dostojanstvo vjernika i vjerskih zajednica.
Sa svoje strane – kao katolički vjernici – možemo državnim vlastima jedino poručiti da nam je otajstvo Presvetog Tijela i Krvi Kristove od presudne važnosti u našim životima, i da želimo da u našoj domovini ostane Tijelovo državnim blagdanom.
(foto: www.franciscan-sfo.org)
Uredništvo katolik.hr
1 http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews%5Btt_news%5D=152257&cHash=7ac58353fb
2 Jedan zanimljivi pokušaj “kroćenja” nepoštenja i pohlepe imamo na: http://www.scribd.com/doc/76703054/Ante-dadi%C4%87-PBZ
3 http://www.youtube.com/watch?v=kWP-OdWagVY&feature=related
4 http://www.youtube.com/watch?v=-h2sIxnsFXA
5 http://www.youtube.com/watch?v=n0_vznxcNZ8
