Ne čudi da Ivo Josipović ima ovakve stavove o moralu; zabrinjavajuće je međutim da se to pred hrvatskom javnosti odvažio deklarirati baš u predsjedničkoj predizbornoj kampanji 2009. godine. Još je više zabrinjavajuće da se katolici u Hrvatskoj nad takvim njegovim stavovima nisu niti začudili, a kamo li im se na iole pristojan način usprotivili. I čudi me da je ova njegova izjava u katoličkim medijima tako „odjeknula“, da evo ja – kao nekakav katolički intelektualac – sve do sada uopće nisam znao što nam poglavar države misli o ovom važnom pitanju javnog morala – toliko važnom, da čak postoji u Kaznenom zakonu (kako našem, tako i u skoro svakom drugom na svijetu) članak kojim se kažnjava eutanazija.³ 

 

Zato bi bilo vrijeme da počnemo pratiti kakve stavove deklariraju stranke i kandidati na ovim parlamentarnim izborima, koji su zakazani za kraj 2011. godine. I, možda, čitati Priručnik za glasovanje dr. I. Poljakovića. Kako se ne bismo našli u situaciji da zahvaljujući svojem nemaru i skrivljenoj neinformiranoti podržavamo kandidate koji se zalažu za degradaciju morala i „protu – Božje“ zakone i politike.

 

To da imamo predsjednika koji, eto, ispade glavnim pokroviteljem „Gay pride“ manifestacija⁴, ne izdvaja nas mnogo od našeg europskog okrilja. Doba kršćanskih državnika je stvar prošlosti i (nadajmo se) budućnosti, današnjica Europe pripada baš političarima takvog tipa. Predsjednik nam, pritom, ne pati od manjka građanskog odgoja i inteligencije; zapravo je to tip čovjeka kojega „Europa“ baš i želi vidjeti na čelu Hrvatske.

 

Naposljetku je i njegov glavni protukandidat na tim izborima odlučio na pitanje o eutanaziji dati nekakav pitijski odgovor (vidi se da je čovjek studirao politologiju), sve ako se nastojao prikazati nekakvim izborom za tradicionalno nastrojene glasače. Kandidat HDZ-a je dao odgovore kakve bi katolici trebali očekivati, ali tko će njima vjerovati nakon egzibicija sa izglasavanjem zakona kojima se Crkva protivila, narod ih nije tražio, a od Europskih zemalja ih uglavnom imaju Velika Britanija i Nizozemska.

Da li su takvi političari oni, za kakve bi Bog htio da glasujemo?

Ne vjerujem.

Da, doista, kakvim se to zakonima i politikama Crkva zapravo protivi? Kako nam pregnantno objašnjava dr. Poljaković u „Priručniku“, katolik ne bi smio glasovati za one kandidate ili stranke koji ne podupiru najosnovnija moralna načela – koji se zalažu za pobačaj, umjetnu oplodnju, istraživanje matičnih stanica embrija, eutanaziju ili homoseksualne brakove. Za donošenje zakona i provođenje politika kojima se potiče trgovina robljem, gusarstvo i proizvodnja kokaina za sada se ionako nitko ne zalaže; o preostalim pitanjima (npr. pitanje kredita u švicarskim francima, socijalnih potpora ili uvođenja novih poreza) smije vjernik glasati prema svojoj slobodnoj prosudbi – neovisno koliko ta pitanja bila važna za život pojedine zemlje.

 

Zašto su baš ova pitanja tako značajna, među svim važnim, pa i gorućim problemima u zemlji i svijetu? Možda bi nam dovoljno bilo pogledati na posljedice koje su ostavile promjene u kulturi koje su se – uz protivljenje Crkve – odigrale na polju spolnog morala u drugoj polovini XX. stoljeća: u najmanju ruku, već je i drastičan porast broja djece koje su spale na skrb samohranim majkama⁵ (jedna manje nego dobrodošla situacija)⁶ dovoljan dokaz da je Crkva bila u pravu. Novija znanstvena istraživanja dokazuju daljnje psihičke štete koje „suvremeni“ seksualni običaji sami po sebi (tj. neovisno o posljedicama poput samohranog majčinstva i pobačaja) ostavljaju na nove generacije⁷. A naposljetku, činjenica da se spolnost “uspješno” odvojila od braka nije možda još toliko poražavajuća za brak, koliko je devastirajuća za ljudsku spolnost kao takvu.

 

Prije stotinjak godina, engleski književnik i zapaženi javni polemičar G. K. Chesterton, govoreći o paradoksima kršćanske borbe za pravovjernost, ostavio nam je ovakav uvid: „Ako se načini neka mala pogreška u doktrini, mogle bi se prouzročiti velike i grube pogreške u ljudskoj sreći … Doktrine bi trebalo definirati unutar strogih granica, upravo zato da bi čovjek mogao uživati u općim ljudskim slobodama… Uvijek je lako dozvoliti da svako razdoblje ima svoje shvaćanje stvari; teško je sačuvati svoje vlastito shvaćanje stvari. Uvijek je lako biti moderan; kao što je lako biti snob…. Uvijek je lako pasti; ima beskonačno mnogo nagiba s kojih je pada, samo je jedan na kojem čovjek ostaje uspravan.“⁸ 

 

Ukratko, ako je ideja da je izvanbračni seks O.K. izazvala tako uočljive i tako teške posljedice, moramo računati da niti (npr.) ideja da je ubijanje staraca i bolesnika O.K. neće imati manje dalekosežne posljedice.

 

 

Mogli bismo naravno, naširoko izlagati svaku od tema iz katoličke moralke, na koje u „Priručniku“ ukazuje dr. Poljaković; neka nam bude dovoljno na najkraći način iznijeti ono što službeni Katekizam Katoličke Crkve iz 1992. godine govori o ubijanju bolesnika i staraca, temi s kojom smo započeli ovaj članak:

 

(Digresija: brutalni termin „ubijanje bolesnika i staraca“ koristim namjerno. Svatko pametan, naime, može lako uočiti da uz krevete tih kategorija ljudi često stoji čaša ili neki drugi stakleni predmet koji se uz sasvim mali napor može iskoristiti za rezanje vena. Ja, međutim, nisam čuo da je bilo koji bolesnik koji umire od raka ili slične bolne i smrtonosne bolesti odlučio na takav „tehnički jednostavan“ način skončati život. Niti da se bacio u rijeku, pod vlak, u bunar, niti da je na bilo koji „uobičajeni“ način skončao svoj život. Nego, eto, zagovornici eutanazije zagovaraju sustav koji će objektivno nagovarati bolesnike da pristanu na vlastito ubijanje; jedan nemoralni sustav koji će ujedno imati „hrabrosti“ da počini strašni čin kojemu se ljudska narav toliko protivi⁹, da ljudi u pravilu nemaju moralne snage da takvo što sami sebi učine.)

 

Dakle, evo iz Katekizma:

 

EUTANAZIJA

 

2276 Oni kojih je život opao ili oslabljen zahtijevaju posebno poštovanje. Bolesne i prikraćene osobe treba potpomagati da bi mogle živjeti koliko je moguće normalno.

 

2277 Kakve god bile pobude i sredstva, izravna eutanazija znači dokrajčiti život osobama prikraćenima, bolesnim ili na samrti. Eutanazija je moralno neprihvatljiva. Tako stanoviti čin ili propust, koji po sebi ili po namjeri izaziva smrt da bi se prekinuli bolovi, predstavlja ubojstvo teško protivno dostojanstvu ljudske osobe i poštovanju prema živome Bogu, njezinu Stvoritelju. Greška u procjeni u koju je moguće upasti u dobroj vjeri, ne mijenja narav tog ubilačkog čina, koji uvijek treba osuditi i otkloniti.

 

2278 Prekid medicinskih postupaka, tegotnih, pogibeljnih, izvanrednih ili gledom na očekivani ishod nesrazmjernih, može biti zakonit. U tom je slučaju riječ o odustajanju od “terapeutske upornosti”. Time se ne želi izazvati smrt; prihvaća se činjenica da je nije moguće spriječiti. Odluku treba donijeti bolesnik, ako je kompetentan i sposoban ili, kad nije tako, oni koji na to imaju zakonsko pravo, uvijek poštujući razumnu volju i zakoniti bolesnikov probitak.

 

2279 I onda kad se cijeni da je smrt neizbježna, ne može zakonito biti prekinuto liječenje koje se redovito pruža bolesnoj osobi. Upotreba analgetika, sredstava za ublaženje patnji umirućemu, makar uz opasnost da mu se skrate dani, može biti moralno u skladu s ljudskim dostojanstvom, ako se smrt ne želi ni kao cilj ni kao sredstvo, nego se samo predviđa i prihvaća kao neizbježna. Palijativno liječenje (olakšanje boli) je povlašten oblik nesebične ljubavi. U to ime, treba ga poticati.

 

Opazimo da Crkva ne traži od nas da pribjegavamo medicinskim akrobacijama i maltretiramo pacijenta raznim bolnim liječenjima koja mu u konačnici ne mogu spasiti život – naime se lijepo u toč. 2278 KKC dopušta odustajanje od tzv. „terapeutske upornosti“. Izbor da se odustane od takvog liječenja je u sferi slobode pacijenta; ako on nije sposoban za rasuđivanje, pristanak daju njegovi bližnji ili skrbnik. Čak se smije koristiti i lijekove za smanjenje bolova u mjeri koja će pacijentu skratiti život (npr. kod pacijenata koji su u agoniji zbog širenja raka) – mora se međutim paziti da doza analgetika ne bude tolika, da izravno ubije pacijenta (toč. 2279). Stav Crkve je skoro bez iznimke i stav državnih zakonodavstava u „razvijenom i progresivnom“¹⁰ svijetu.  (Ali nije stav, primjerice, Predsjednika Republike Hrvatske.)

 

Opazimo, također, da KKC riječ „zakonito“ ovdje upotrebljava u smislu da je neko postupanje suglasno Božjem zakonu. Doista, ne samo ljudska ponašanja, nego i ljudski zakoni mogu biti protivni Božjem zakonu; takve zakone kršćanin nije u savjesti dužan slušati. Međutim je postojanje takvih zakona teška sablazan:

 

2286 Sablazan mogu izazvati i zakoni ili ustanove, moda i javno mnijenje. Tako su za grijeh sablazni krivi oni koji promiču zakone ili društveni ustroj koji vode srozavanju ćudoređa i kvarenju vjerskog života, ili uzrokuju “društvene uvjete koji, hotimice ili nehotice, otežavaju ili praktički onemogućuju kršćansko ponašanje u skladu s (Božjim) zapovijedima”. … 2287 Tko se vlašću koju ima tako služi da potiče na zla djela, postaje krivcem sablazni i odgovornim za zlo kojemu je, izravno ili neizravno, pogodovao. “Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kome dolaze” (Lk 17,1).

 

E da, koliko je samo Katekizam izravniji i u nastupu odlučniji, od nas hrvatskih katolika! Gdje li smo mi bili, kada na raznoraznim forumima, pismima čitalaca, blogovima, nabožnim web – portalima, u katoličkim tiskovinama i naposljetku sa ambona župnih crkava i katedrala nismo 2009. godine grmjeli protiv (najizglednijeg, i naposljetku uspješnog) predsjedničkog kandidata – koji se zalaže za eutanaziju, za istospolne zajednice i za zamrzavanje embrija?¹¹  

 

Pa … umjesto da grmimo, eventualno smo nešto mrmljali. Sebi u bradu.

 

(S rijetkim, rijetkim iznimkama.) 

 

 

Za razliku od onoga što bismo si u svakodnevnoj našoj mlakosti htjeli dopustiti, nije odgovor na pitanje „što Bog od nas hoće“ tako teško dokučiti.

 

Evo, Njegovom vlastitom rječju zabilježenom u Svetom pismu: „Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime. A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on će umrijeti zbog svoje krivice, a ti ćeš spasiti svoj život. Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, postavit ću mu zamku i umrijet će jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet će, i njegova se pravedna djela više neće spominjati, ali ću od tebe tražiti račun za krv njegovu. Ako li ti pravednika opomeneš da ne griješi, i on zaista prestane griješiti, živjet će jer je prihvatio opomenu, a i ti ćeš spasiti život svoj.“ (Ez 3, 17-21).

 

I više ne treba.

 

Ali eto, Svetog pisma nikad previše, pa pročitajmo kakvo obećanje Bog izriče Narodu Božjem nakon što je Narod svečano obeća poštivati Deset zapovijedi (Pnz 27):

 

„Ako zbilja poslušaš glas Jahve, Boga svoga, držeći i vršeći sve njegove zapovijedi što ti ih danas naređujem, Jahve, Bog tvoj, uzvisit će te nad sve narode na zemlji… Jahve će te obasuti obilnim dobrima: porodom utrobe tvoje, priraštajem blaga tvoga i rodom s tla tvoga u zemlji za koju se Jahve zakleo ocima tvojim da će ti je dati… Mnogim ćeš narodima u zajam davati, a sam nećeš uzimati u zajam. Jahve će te držati na pročelju, a ne u začelju; uvijek ćeš biti na vrhu, nikad na dnu, ako budeš slušao zapovijedi Jahve, Boga svoga, što ti ih danas naređujem da ih držiš i vršiš …

 

Ali ako ne budeš slušao glasa Jahve, Boga svoga, ne držeći i ne vršeći svih njegovih zapovijedi i svih njegovih zakona što ti ih danas naređujem, sva će ova prokletstva doći na te i stići će te:  Proklet ćeš biti u gradu, proklet u polju. Jahve će na te puštati prokletstvo, zabunu i kletvu u svemu na što pružiš ruku svoju da uradiš, sve dok ne budeš satrt i brzo ne propadneš zbog zloće svojih djela kojima si me napustio… Jahve će te udariti sušicom, groznicom, upalom, žegom i sušom, medljikom i snijeti; to će te goniti dok te ne nestane. Nebesa nad tvojom glavom postat će mjedena, a tlo pod tvojim nogama postat će gvozdeno. Jahve će od tebe učiniti pobijeđenoga pred tvojim neprijateljima; jednim ćeš putem prema njima izlaziti, a na sedam putova bježat ćeš ispred njih. Strašilo ćeš postati za sva zemaljska kraljevstva. … u po bijela dana tumarat ćeš kao što tumara slijepac po mraku; nećeš imati uspjeha u svojim pothvatima; sve vrijeme svoje bit ćeš izrabljivan i pljačkan, a neće biti nikoga da te spasi. Sa ženom ćeš se zaručivati, ali će je drugi posjedovati. Kuću ćeš graditi, ali u njoj nećeš stanovati. Vinograd ćeš zasađivati, ali ga nećeš brati… Sinovi tvoji i kćeri tvoje bit će predavani drugome narodu. Oči će tvoje svaki dan kapati gledajući za njima, ali ruka tvoja neće moći ništa. Narod koji i ne poznaješ jest će plod sa zemlje tvoje i svu muku tvoju, dok ćeš ti sve vrijeme svoje biti izrabljivan i gažen. …  Došljak koji bude u sredini tvojoj uzdizat će se nada te, a ti ćeš padati sve niže i niže. On će uzaimati tebi, a ne ti njemu; on će biti glava, a ti rep. Sva će te ova prokletstva snalaziti, progoniti i doseći dok te ne unište, jer nisi slušao glasa Jahve, Boga svoga, ni držao zapovijedi njegovih i zakona njegovih koje ti je dao… Budući da nisi htio služiti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosna srca zbog obilja svega, služit ćeš neprijatelju svome, koga će Jahve poslati na te, u gladu i žeđi, golotinji i oskudici svakoj. … Ako ne budeš držao i vršio riječi ovoga Zakona što su napisane u ovoj knjizi, ne poštujući ovo slavno i strašno Ime – Jahvu, Boga svoga …. Ostat će vas samo malo, vas što brojni bijaste kao zvijezde nebeske, a sve zato što nisi slušao glasa Jahve, Boga svoga. Kako se Jahve nad vama radovao usrećujući vas i množeći, tako će se Jahve radovati nad vama rušeći vas i uništavajući da se iskorijenite sa zemlje …“ (Pnz 28, 1, 11 – 13, 15-16, 20, 22-23, 25, 29-33, 38 – 40, 43-45, 47-48, 58, 62-63)

 

Ako biste pomislili da su dijelovi označeni točkicama nekako blaži od onih koje ovdje citiram, ne biste bili u pravu. A nisu to niti Mojsijeve riječi; to baš Bog poručuje.

 

I, nemojmo si misliti da se to odnosilo samo na Božji narod Starog zavjeta: valjda znamo dovoljno povijesti, da možemo uočiti da su sve ove stvari u proteklim stoljećima pogađale također i kršćanske narode. A i nas danas pogađaju, ako ćemo bolje pogledati. Znamo, uostalom, da onih “židovskih” Deset zapovijedi poslije kojih slijede ovi blagoslovi i opomene, vezuju i nas kršćane.

 

Evo jednog konretnog primjera, kako se po prilici događaju ove posljedice nepoštivanja Zakona Božjeg: britanski „Daily Mail“ izvješćuje 30. rujna 2011. o „dvije lezbijske roditeljice 11- godišnjeg dječaka koji je podvrgnut procesu da postane djevojčica  … U dobi od 7 godina, nakon što je prijetio da će si odrezati genitalije, Thomasu je dijagnosticiran poremećaj spolne orijentacije u djetinjstvu. U dobi od 8 godina, počeo je sa promjenom spola. Ovo ljeto je započeo uzimati lijekove za blokiranje hormona, koji će spriječiti da on uđe u pubertet.“¹²  Slučaj je postao javan i od medija zabilježen u Berkeleyu u Kaliforniji.

 

Došle su prakse tog tipa već i na ove naše prostore: Slovensko ministarstvo rada, obitelji i socijalne skrbi nedavno je – pozivom na „antidiskriminacijske“ propise, slične onima koje je hrvatski sabornici na svoju sramotu i uz protivljenje Katoličke Crkve i skoro svih drugih vjerskih zajednica donijeli prije nekoliko godina i u nas  – odlučilo otvoriti vrata sličnim posvajanjima¹³.

 

Zato, raspitajmo se kakvu nam zapravo budućnost hoće priskrbiti kandidati za političke funkcije, da ne bi ispalo da svojim glasom ili svojom šutnjom podržavamo one koji nam spremaju zlo. Nije dovoljno da političari izgledaju simpatično: predobro znamo, da najveći zlotvori čak i ne misle da čine nešto loše.

---

1 „Josipović: eutanazija će biti dopuštena“, I. Frlan i T. Ponoš za „Novi List“, 23.11.2009., prema http://www.monitor.hr/clanci/josipovic-eutanazija-ce-biti-dopustena/26607/

2 „Pope Benedict XVI criticises ‘tide of secularism’ in UK and support for euthanasia“, Martin Beckford za „The Telegraph“ (Velika Britanija), 06.02.2010.,  http://www.telegraph.co.uk/news/religion/7166200/Pope-Benedict-XVI-criticises-tide-of-secularism-in-UK-and-support-for-euthanasia.html

3 Čl 96. Kaznenog zakona RH iz godine, pod nazivom „Sudjelovanje u samoubojstvu“; „Tko navede drugoga na samoubojstvo ili mu pomogne u samoubojstvu pa ono bude počinjeno, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.“ Za teže oblike djela (kada bude počinjeno samoubojstvo djeteta ili osobe koja je smanjeno uračunjiva) predviđene su nešto teže kazne.

4 „Predsjednik Josipović podržao splitski Gay pride: Žao mi je što neću doći“, „Index.hr“ 30.3.2011.,   http://www.index.hr/vijesti/clanak/predsjednik-josipovic-podrzao-splitski-gay-pride-zao-mi-je-sto-necu-doci/544870.aspx

5 „Single – Parents Familes“, Kathryn M. Feltey „International Encyclopedia of Marriage and Family“ 2003,  prema http://www.encyclopedia.com/topic/Single-Parent_Families.aspx

6  „Crisis in boys and young men, says minister David Lammy“ Jon Swaine za „The Telegraph“ (Velika Britanija), 14.08.2008., http://www.telegraph.co.uk/news/politics/2556725/Crisis-in-boys-and-young-men-says-minister-David-Lammy.html

8 Gilbert Keith Chesterton, Pravovjerje (1908. god.), SION, zagreb, 2001., str. 122. – 123.

9 „Decriminalising Euthanasia in Netherlans: A Failure“  Wesley Smith 2006,  http://www.discovery.org/a/3494

10 „Euthanasia: a continent divided“, „BBC News“ 11.02.2009., http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/7322520.stm

11 „Anketa među predsjedničkim kandidatima“, „GROZD“ 2009,

http://www.udruga-grozd.hr/index2.php?option=com_content&task=view&id=116&pop=1&page=0&Itemid=32

12 „The little boy who started a sex change aged eight because he (and his lesbian parents) knew he always wanted to be a girl“ „Daily Mail“ 30.09.2011., http://www.dailymail.co.uk/news/article-2043345/The-California-boy-11-undergoing-hormone-blocking-treatment.html#ixzz1aBMddS1b“

13 RTV Slovenija, „Bo vendarle lezbijka lahko posvojila otroka svoje partnerice“, 19.07.2011., http://94.103.65.11/?&c_mod=pda&op=view&id=262258