Sajt naših mladih hrvatskih buntovnika “Mladi antifašisti” prenosi nam vijest o jednom ozbiljnom pokušaju ugrožavanja slobode vjeroispovjedi u Hrvatskoj, koji se zbio 17. svibnja 2010. godine:
Lezbijska grupa “Kontra” uručila je danas u povodu Međunarodnog dana homofobije i transfobije predstojniku Vladinog ureda za ljudska prava Luki Mađeriću Recept za lijek protiv homofobije u kojem traže brisanje homofobičnih sadržaja iz udžbenika za vjeronauk S Kristom u život, u kojem se homoseksualnost naziva “neistraženim ljudskim stanjem”.
U udžbeniku se između ostaloga navodi sljedeće: „Svjesni smo ipak činjenice da neki ljudi osjećaju privlačnost prema osobama istoga spola. Medicina i psihologija pronalaze različite uzroke, do kraja neistražene, takvom ljudskom stanju. Crkvena je predaja uvijek tvrdila da su ‘čini homoseksualni u sebi neuredni’. Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kom slučaju ne mogu biti odobreni” (KKC 2357). „Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za većinu njih predstavlja kušnju.”
Homoseksualnost nije bolest, ali homofobija je ozbiljna bolest hrvatskog društva, rekla je na pressici koordinatorica lezbijske grupe Kontra Sanja Juras.
Homoseksualnost nije “neistraženo ljudsko stanje” već jednako vrijedna varijacija ljudske seksualnosti, kao što je i heteroseksualnost, rekla je Juras. Ona je upozorila da je to stav mjerodavnih institucija, Svjetske zdravstvene organizacije, Hrvatskog psihijatrijskog društva i Hrvatske liječničke komore.
Podsjetila je da su brojne lezbijke, gejevi i biseksualne osobe u povijesti bile žrtve pokušaja promjene seksualne orijentacije medicinskim metodama, pa da je zato opasno davati djeci pogrešne informacije koje ih navode na zaključak da je homoseksualnost bolest. Prije 20 godina 17. svibnja Svjetska zdravstvena organizacija uklonila je homoseksualnost s popisa Međunarodne klasifikacije bolesti te se stoga taj datum obilježava diljem svijeta kao Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije.
U potrazi za pobližim objašnjenjem ove “interesantne inicijative” nismo trebali otići daleko. Na web – stranici Lezbijske grupe “Kontra” objašnjava njena koordinatorica Sanja Juras gore opisanu akciju:
Popis školskih udžbenika za školsku godinu 2009./2010. sadržava udžbenik „S Kristom u život“ (u izdanju Kršćanske sadašnjosti, Zagreb, 2008.). U udžbeniku se između ostaloga navodi sljedeće: „Svjesni smo ipak činjenice da neki ljudi osjećaju privlačnost prema osobama istoga spola. Medicina i psihologija pronalaze različite uzroke, do kraja neistražene, takvom ljudskom stanju. Crkvena je predaja uvijek tvrdila da su ‘čini homoseksualni u sebi neuredni’. Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kom slučaju ne mogu biti odobreni“ (KKC 2357). „Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za većinu njih predstavlja kušnju.“
(…)Podsjećamo da su brojne lezbijke, gejevi i biseksualne osobe u povijesti bile žrtve pokušaja promjene seksualne orijentacije medicinskim metodama poput prisilne hospitalizacije, elektrošokova, lijekova za duševne bolesti i sl. Upravo zbog toga je izrazito opasno davati djeci pogrešne informacije koje ih navode na zaključak da je homoseksualnost bolest.
Tako, sada smo lijepo i iscrpno prenijeli što Lezbijska udruga „Kontra“ radi, i zašto.
I valja opaziti, te s oprezom zabilježiti da se u svome „Receptu“ rečena Lezbijska udruga izrijekom obrušava na uredno citirane riječi Katekizma Katoličke crkve. Školski udžbenik iz vjeronauka je samo mjesto na kojem su riječi Katekizma citirane.
Jasno je da Vlada RH nema takvih mogućnosti da utječe na sadržaj Katekizma koji se objavljuje u Rimu, kakve mogućnosti u pravilu ima kada je posrijedi sadržaj školskih udžbenika koji se koriste u Hrvatskoj. Pa „silogizam“ ide ovako: ako već ne možemo zabraniti Katekizam, zabranimo da ga se citira. Ako već ne možemo promijeniti katoličku vjeru, pokušajmo zabraniti da ju se naviješta.
Hajdemo zato pogledati mjesto u Katekizmu, gdje se nalaze citirane rečenice:
2357 Homoseksualnost označava odnose između muškaraca ili žena koji osjećaju spolnu privlačnost, isključivu ili pretežitu, prema osobama istoga spola. Očituje se u vrlo različitim oblicima kroz vjekove i u različitim kulturama. Njezin psihički nastanak ostaje velikim dijelom neprotumačiv. Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje, Predaja je uvijek tvrdila da su “čini homoseksualni u sebi neuredni”. Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni.
2358 Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboke homoseksualne težnje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za većinu njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat ce se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom životu ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova Kriza sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja.
2359 Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadšto uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno, približiti kršćanskom savršenstvu.
Eto, tako u Katekizmu. Što za katolike Katekizam znači, objašnjava kod njegovog proglašenja Papa Ivan Pavao II (Apostolska konstitucija „Fidei depositum“, 1992. god.):
“Katekizam Katoličke Crkve”, koji sam odobrio 25. lipnja ove godine, a danas snagom apostolske vlasti određujem da se objavi, predstavlja izlaganje vjere Crkve i katoličkog nauka, kako ih nalazimo posvjedočene i osvijetljene u Svetom pismu, apostolskoj Predaji i crkvenom Učiteljstvu. Proglašujem ga sigurnim pravilom za poučavanje vjere i stoga valjanim i zakonitim sredstvom u službi crkvenog zajedništva. O da posluži onoj obnovi na koju Duh Sveti neprestano poziva Crkvu Božju, Tijelo Kristovo, hodočasnicu prema svjetlu Kraljevstva bez sjene!“
Dakle, gospođa Juras i njene prijateljice zapravo i ne napadaju jedan udžbenik vjeronauka: one napadaju katoličku vjeru kao takvu. I to ne na način da bi iznosile stajališta da je katolički nauk nepravilan, nego traže zabranu samog iznošenja katoličke vjere.
Ako malo pretražino „Kontrinu“ internetsku stranicu, moramo zaključiti da vodstvo ove Lezbijske grupe uopće nije u neznanju i zabludi, o sadržaju svojega javnog zalaganja kod Vlade RH. Objavljuje na svojim web – stranicama “Kontra” Proglas „Ženske mreže Hrvatske” koji sadrži zahtjeve da treba Crkvi zabraniti održavanje vjeronauka u školama, “širenje mržnje prema seksualnim manjinama” i propagandu protiv pobačaja, te za “sekularnu i kvalitetnu edukaciju”. Također se pomoću njihove tražilice može na toj internetskoj stranici pronaći još desetak drugih dokumenata u kojima se napada djelovanje Katoličke Crkve zbog “homofobije”.
A pravni termin za aktivnost koju „Kontra“ provodi je: pokušaj ograničavanja slobode savjesti i vjeroispovjedi. Jer članak Ustava RH posve nedvosmisleno propisuje:
Članak 40.
Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.
Kada bi pokušaj „Kontre“ imao nekakvog izgled da uspije, bavio bi se njime Kazneni zakon, koji pod naslovom „Povreda slobode vjere“ sadrži slijedeću odredbu:
Članak 110.
(1) Tko uskrati ili ograniči slobodu vjeroispovijedi, javnog očitovanja vjere ili drugog uvjerenja, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko vjerskoj zajednici koja djeluje u skladu sa zakonom uskrati pravo jednakosti s drugim vjerskim zajednicama u Republici Hrvatskoj, ili tko vjerskoj zajednici uskrati ili ograniči slobodu javnog obavljanja vjerskih obreda, osnivanje škola, učilišta, zavoda, socijalne ili humanitarne ustanove i upravljanje njima u skladu sa zakonom.
Toliko: ja se nadam da doista „Kontra“ nema izgleda da uspije kod Vlade RH, niti kod bilo koga drugoga, postići zabranu podučavanja Katekizma, niti sprovesti ikakvu drugu štetnu kršćanofobiju. Smijemo, međutim, zaključivati da osobe čiji je svjetonazor „proizvođač“ gore navedenog „Proglasa“ Ženske mreže hrvatske i „Recepta“ Lezbijske grupe „Kontra“ neće odustati niti od svojega svjetonazora, niti od težnji koje su izložene gore u ovom članku.
Te će katolici, očito, morati još mnogo godina voditi brigu, kako se ne bismo našli u zloj situaciji da takvi „Proglasi“ i „Recepti“ budu poslušani i juridički implementirani. I morati će se, očito, natjerati da u zastupanju Svete vjere i ispunjavanju svojih misija (jer i Misa dolazi od “misija”, u smislu da se vjernike na kraju šalje da šire mir Božji po svijetu) pokažu barem onoliko predanosti i upornosti, koliko članice „Kontre“ koje su sebi zadale “misiju” da se bore protiv katoličanstva.
Dario C.
Foto: Ismet Alijagić
