Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.

Prof. Dariusz Oko: „Pismo biskupa“ vrijeđa i otežava spasenje

Objavljeno: 13. svibnja 2026.
Kategorija: Osvrti
Slika

Od uglednog poljskog svećenika prof. dr. Dariusza Oka – jednog od vodećih stručnjaka za tzv. “lavanda mafiju” i predavača na našoj prvoj međunarodnoj konferenciji 2021. – saznajemo o značajnom trpljenju kojega Katolička Crkva ima u Poljskoj. Trpljenju koje su prouzročili sami poljski biskupi, koji su svoju želju za promoviranjem što boljih odnosa sa Židovima „naplatili” od katolika, koje su odlučili prikazati ni manje ni više nego kao „prave krivce” za Isusovo ubojstvo pred 20 stoljeća.

Naime se u Pismu Poljske biskupske konferencije u povodu 40. obljetnice posjeta Ivana Pavla II. Velikoj sinagogi u Rimu od 12. ožujka 2026. godine nastoje iznijeti značajne promjene u odnosima Katoličke Crkve prema Židovima od vremena II. vatikanskog koncila naovamo, i možda napraviti jedan važan dodatni korak u tim odnosima. Pa se u Pismu iznosi jedna teologija gdje se na primjeru Lazarovog uskrsnuća u Betaniji objašnjava: „Isusova smrt je cijena života koji je vraćen Lazaru. Štoviše, Isusova smrt je cijena života koji je vraćen svakome od nas.” Od smrti koja je posljedica grijeha, od nedostatka ljubavi, Isus nas iznova i iznova izvodi, po žrtvi svojega života kojega je položio u ljubavi, pišu poljski biskupi. Obzirom da je antisemitizam jedan takav grijeh, jedan takav nedostatak ljubavi, objašnjava se dalje u pismu, valja uputiti na riječi svetog Ivana Pavla II. izrečene prigodom njegovog posjeda rimskoj sinagogi pred četrdeset godina: „Židovima kao narodu ne može se pripisati nikakva nasljedna ili kolektivna krivnja za ono što je počinjeno tijekom Isusove patnje“. Pa se citira točku 598. Katekizma Katoličke Crkve, gdje se govori: „Uzimljući u obzir to da naši grijesi vrijeđaju samoga Krista, Crkva ne oklijeva pripisivati kršćanima najtežu odgovornost u Isusovoj muci, odgovornost kojom su oni prečesto opterećivali jedino Židove."

Pa se onda u Pismu dodaje – citirajući točku 247. dokumenta „Evangelii Gaudium” iz 2013. godine, u kojoj se o tome zapravo NE govori[1] – da već „1500 godina" postoje koncepti „prisutni u katoličkom učenju i pogrešnim tumačenjima Svetog Pisma", koji su doprinosili „mržnji, progonu i manifestacijama antisemitizma”.[2]

Od samih poljskih biskupa saznajemo da je pismo usvojeno preglasavanjem, da među njima ima onih koji smatraju da od njegovog objavljivanja može biti samo štete, da antisemitizam – koji se u Pismu iz ožujka adresira – zapravo nije opaziv u Poljskoj, ali da se dade opaziti da iz redova židovske vjerske zajednice u Poljskoj (koja broji oko 10 tisuća ljudi) ne postoji apsolutno nikakav iskorak, nikakva spremnost za bilo kakav dijalog s Katoličkom Crkvom. Također saznajemo, da župnici odbijaju pročitati pismo pred vjernim pukom.[3]

E sada, moramo znati da u današnjoj Poljskoj ima oko 10 tisuća Židova, a da ih je između dva svjetska rata (u tadašnjim granicama te države) bilo preko 3 milijuna: 10 posto tadašnjeg Poljskog stanovništva. Čak oko 90 posto židovske populacije izgubilo je život u njemačkim progonima tijekom II. svjetskog rata, a većina preostalih se iselila – mnoštvo njih u sam Izrael čijoj su izgradnji Židovi iz Poljske mnogo doprinijeli. Između Poljaka i Židova do danas postoje kompleksni narativi povodom antisemitizma kojega je među Poljacima (ipak) bilo i prije i poslije II. svjetskog rata, a brojni primjeri Poljaka koji su tijekom II. svjetskog rata riskirali svoje živote da bi zaštitili Židove nekako nikad ne bivaju dovoljnim da bi razriješili stanovita židovska ogorčena zamjeranja. Zapravo je među današnjim Židovima raširen jedan lajtmotiv koji glasi: „Poljaci su bili gori od Nijemaca". Povremeno si anti-poljske ispade dopuste i visokorangirani dužnosnici Države Izrael, tako je primjerice izraelski premijer Yitzhak Shamir 1989. godine slavno izjavio da „Poljaci usišu antisemitizam s majčinim mlijekom"; 2019. god. je tu „misao” ponovio tadašnji izraelski ministar vanjskih poslova Israel Katz (koji je u ovo vrijeme Rata u Gazi izraelski ministar obrane). Stručnjak za antisemitizam dr. Yossi Kugler (istraživač kod Međunarodnog instituta za istraživanje Holokausta „Yad Vashem") može 2025. godine samo konstatirati da specijalne optužbe protiv Poljaka kao najgorih antisemita na svijetu nisu točne.[4] Andrzey Pawluszek iste godine piše da su takvi stavovi o Poljacima i Poljskoj – gdje nije bilo kvislinškog režima, gdje su i sami Poljaci bili izloženi progonima, a za zaštitu Židova su bile uspostavljene podzemne mreže – zapravo apsurdne, te za „The Times of Israel" u studenom 2025. godine piše o "anti-poljskim" narativima među Židovima.[5]

I sada, Poljacima trebaju katolički biskupi objasniti da nisu mržnjom (navodno) ispunjeni samo Poljaci kao narod (što Poljaci doista smatraju teškom klevetom), nego štoviše da katoličanstvo kao vjera već 1500 godina organizirano ima elemente protužidovske mržnje koji su „prisutni u katoličkom učenju i pogrešnim tumačenjima Svetog Pisma".

Na ovom mjestu moramo konstatirati da je suvremeni judaizam proizašao iz farizejske Skupštine u Jamniji („Jamnijski koncil", „Jamnijska sinoda") s kraja 1. stoljeća nakon Krista, koji je do stanovite mjere spriječio utapanje židovske zajednice među kršćane.[6] „Jewish Virtual Library" jezgrovito naziva farizeje "duhovni očevi modernog judaizma".[7] I sada uistinu: sve one Isusove kritike farizejima predstavljaju doista i kritike onom židovstvu kakvoga su farizejski učitelji (rabini) potom u kasnijim stoljećima formirali, kao sustavno odbijanje da djeca Izraelova postanu kršćanima.

Pogledajmo sada što točno velečasni Dariusz Oko o Pismu poljskih biskupa piše u travnju 2026., za časopis „Do Rzeczy".[8] Oko govori, da je u Pismu poljska nacija „lažno javno optužena”, te govori: „Nakon ‘Biskupskog pisma' od 22. ožujka, poljski katolici su duboko povrijeđeni i poniženi. Osjećaju se izdanima od strane vlastitih pastira; neki čak plaču i pri samom spominjanju teksta. Koliko ja razumijem, čini se da preko 90% nastavnika katoličkih sveučilišta osuđuje i odbacuje pismo. Isto tako, preko 90% svećenika, čak i unatoč izričitim nalozima, nije ga pročitalo u svojim župama... Čak i unatoč prijetnjama sankcijama od strane vlastitog biskupa, ovo pismo nekako nije moglo biti progutano. Svećenici su ponekad u početku mislili da je riječ o lažnoj vijesti, na primjer, koja potječe iz uredništva ‘Gazeta Wyborcza’ ili izraelskog veleposlanstva. Isto vrijedi i za veliku većinu katoličkih laika, časnih sestara i redovnika, koji s užasom izjavljuju da se ‘danas čak ni biskupima ne može vjerovati’, ‘čak i biskupi podliježu najgorim svjetskim antikršćanskim ideologijama’, da je ‘ovo zločin protiv Crkve i zločin protiv Poljske; ovo je pastoralna služba s čekićem’”. Da je posrijedi nešto skroz naopako, kaže D. Oko „…potvrđuje i činjenica da se pismo najviše hvali na mjestima koja su trajno vlasništvo Duha Zla, gdje on uvijek vlada i govori, u medijima koji, poput vulkana, svakodnevno izbacuju laži i mržnju prema Bogu, Crkvi i Poljskoj. Najviše mu se dive bivši svećenici, bivši redovnici i bivši katolici, koji su danas najvatreniji neprijatelji Crkve.” Naime, piše dalje vlč. Oko upućivanjem na veći broj istaknutih poljskih stručnjaka koji su se o Pismu poljskih biskupa već očitovali, da se „u Pismu nalazi iznimno velika količina manipulacije i neiskrenosti”. Iz samih Evanđelja je – suprotno onome što sugeriraju autori Pisma – očigledno da su židovski vođe dobro upoznali Isusa, prije nego što su ga dali ubiti. Naime, ne samo da su židovski vođe mogli čuti i vidjeti sve što su mogli čuti i vidjeti oni među Židovima koji su Isusa odlučili slijediti, nego su ga pratili organizirano: „Mjesecima su ga neprestano špijunirali, zapisivali svaku Njegovu riječ i promatrali svako djelo, svako čudo.”

O radu autora pisma, Dariusz Oko daje prosudbu: „Od desetaka tisuća tekstova koje sam pročitao, ovaj je jedan od najgorih. Stoga može poslužiti kao dobar materijal za vježbanje manipulacije s podučavanjem u Crkvi. I to se mora učiniti, jer se ovdje potkopava ključna važnost Krista. Kao da ni On, ni Njegova milost, ni sakramenti, ni Majka Božja, ni sveci, ni papa, ni učenje Crkve nemaju veliku važnost. Stoga, radi utjehe Židova, ni na koji način nije dopušteno narušiti njihov komfor bilo kakvim naviještanjem Krista pred njima. Uglavnom, ovo je poniženje Krista, uvreda njegovom dostojanstvu. Ovdje je, da tako kažem, gurnut na marginu ideologijom ekstremnog, fanatičnog cionizma… neki počinju zaključivati da, budući da ovo pismo sugerira da su nakon više od 1000 godina s Kristom Poljaci i dalje mnogo, mnogo gori od Židova koji su radikalno protiv Isusa više od 2000 godina, onda se ovaj Isus pokazuje nekako slabim, nedostatnim, definitivno gorim od samog Mojsija, tj. potpuno nepotrebnim, a njegova milost i pomoć nepotrebnima. S takvim pretpostavkama, pokazalo se mudrim zamijeniti krštenje sa obrezivanjem, koje se, kao što vidimo, pokazuje sasvim dovoljnim.”

Vlč. Dariusz Oko ukazuje na dio Ivanovog evanđelja, o grijehu i spasenju, na Isusove riječi zabilježene u 8. poglavlju Evanđelja po Ivanu, koje ćemo ovdje šire prenijeti:

21 Reče im ponovno Isus: »Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«

22 Židovi se nato stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći’?« 23 A Isus nastavi: »Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. 24 Stoga vam i rekoh: ‘Umrijet ćete u grijesima svojim.’ Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.«

25 Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus: 26 »Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.«

27 Ne shvatiše da im govori o Ocu. 28 Isus im nato reče: »Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sâm od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. 29 Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sáma jer ja uvijek činim što je njemu milo.« 30 Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega. 31 Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; 32 upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«

33 Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: ‘Postat ćete slobodni’?« 34 Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. 35 Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. 36 Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. 37 Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. 38 Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca.«

39 Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus: »Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. 40 A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! 41 Vi činite djela oca svojega.«

Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac – Bog.« 42 Reče im Isus: »Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sâm od sebe došao, nego on me posla. 43 Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ. 44 Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. 45 A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. 46 Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? 47 Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga.«

48 Odgovoriše mu Židovi: »Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?« 49 Odgovori Isus: »Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete. 50 No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi. 51 Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.«

52 Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’ 53 Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?« 54 Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi – Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, 55 no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. 56 Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.«

57 Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« 58 Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!«

59 Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.”

U kontekstu tumačenja Pisma (ne svetoga, nego ovog Pisma poljskih biskupa koje kritizira), vlč. Oko daje završni komentar: „Treba li onda uistinu samog Isusa prokazati kao prvog antisemita? Ne bi li ga zbog takvih riječi trebalo ozbiljno osuditi i odbiti? Ne bi li – kako je Luther već činio – takve rečenice trebalo potpuno ukloniti iz Biblije? Je li to način na koji bi se učenje Crkve trebalo tumačiti? Uostalom, ‘Pismo biskupa’ insinuira da su deseci milijuna Poljaka, uključujući i moju obitelj, očiti antisemiti koje treba stalno koriti, stigmatizirati i kritizirati. Očito je tijekom genocida u Gazi i rata u Iranu, u eri Rata civilizacija, u eri borbe Europe i kršćanstva za opstanak, teško pronaći važniju temu od stalnog bičevanja Poljaka zbog navodnog antisemitizma. Danas se u Crkvi tako tretiraju milijuni Poljaka, koji su, uz najveći rizik za vlastite živote, postali svjetski prvaci u spašavanju Židova, ali i svjetski prvaci u spašavanju Ukrajinaca i nerođene djece. Tako se tretiraju Poljaci, u kojih i nadalje imamo najjače prisustvo Crkve na svijetu, koji su čovječanstvu dali svece poput Maksimilijana Marije Kolbea, Ivana Pavla II., obitelji Ulma i sestre Faustine. Podsjetimo se da danas, upravo zahvaljujući njoj, slavimo diljem svijeta blagdan Božanskog Milosrđa.“

Dario Čehić


Slika: Prof. Dariusz Oko drži predavanje na Prvoj međunarodnoj konferenciji 20.11.2021.

[1]Apostolska pobudnica „Evangelii Gaudium", 24. studenog 2013. Službene stranice Svete Stolice

[2]„Pismo Poljske biskupske konferencije u povodu 40. obljetnice posjeta Ivana Pavla II. Velikoj sinagogi u Rimu", Konferencija poljskih biskupa, Varšava, 12. ožujka 2026.

[3]„Vroclavski metropolit o pismu KEP-a: Nije bilo najbolje vrijeme za objavu ovog pisma", Daria Detlaf, „Radio Rodzina", 2. travnja 2026.

[4]„‘The Poles Were Worse than the Germans’ Revisiting Israeli Attitudes Towards the Role of Poles in the Holocaust", Yossi Kugler, The Journal of Holocaust Research", Vol. 39, 2025., str. 267-285

[5]Andrzey Pawluszek, „The Roots of Anti-Polish Myths in Israel", „The Times of Israel”, 26. studenog 2025.

[6]„Canonicity: The Synod of Jamnia – Part 3", Stephen Pidgeon, "Cepher Publishing Group", 28. svibnja 2015.

[7]„Ancient Jewish History: Pharisees, Sadducees & Essenes", „Jewish Virtual Library", pristupljeno 3. svibnja 2026.

[8]List biskupów’ obraża i utrudnia zbawienie”, Dariusz Oko, "Do Rzeczy", br. 16/676, 13. travnja 2026

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Talačka kriza u Crkvi - Apologetski priručnik br. 3

Talačka kriza u Crkvi - Apologetski priručnik br. 3

Talačka kriza u Crkvi – Apologetski priručnik br. 3 je novo nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. Knjiga sadrži 379 stranica, a autori su Dario Čehić, Davor Dijanović i Ivan Poljaković. Predgovor knjizi je napisao nadbiskup Carlo Maria Viganò.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Autorska prava 2026. Sva prava pridržana.