New age pokret (NAP) ima mnogo sličnosti s gnosticizmom. Kao i gnosticizam, NAP je jedan kompleksan sistem, s mnogo naličja, bez svoje vlastite strukture ili institucije. Kao što se gnosticizam prikačio uz kršćanstvo prvih stoljeća i pokušao ga razoriti iznutra, izvrćući nauku Kristove Crkve, tako je i NAP prilagodio svoju terminologiju kršćanskom zapadu, da bi bio što primamljiviji.
NAP crpi svoju filozofiju iz raznih izvora: religije, filozofije, psihologije, moderne medicine itd. Međutim, osnova NAP-a se bazira na hindu panteizmu. NAP vjeruje da je sve (materijalan i duhovan svijet) ‘jedno’ i da je to ‘jedno’ u stvari bog. Njihov bog je bezlična sila ili energija koja prožima cio svemir. Ljudska bića dostignu svoj konačan cilj kada ostave svoje tijelo (umru) i urone u nirvanu, tj. stope se s ‘jednim’. Čovjek izgubi svoju osobnost, koja je bila samo prolazna iluzija i postaje apsorbiran u bezličnu ‘kozmičku energiju’. Sv. Pavao nas upozorava da se pazimo da nas tko ne zavara: „filozofijom – ispraznom prijevarom koja se oslanja na predaju čisto ljudsku, na ‘prirodne sile svijeta’, a ne na Krista” (Kol 2,8).
Panteistička ideja boga ima u sebi puno nelogičnosti i suprotnosti. Na primjer, ako je bog jedno s duhovnim i materijalnim svijetom, onda on očito nije isključivo duhovan, već je i materijalan, što znači da je promjenljiv, jer je promjenljivost osnovna karakteristika materijalnog svijeta, a ako je promjenljiv onda je i limitiran, kao i svaka materija, a ako je limitiran onda ne može biti Bog. NAP je sa svojim idejama danas prisutan gotovo u svim sferama društvenih zbivanja, počevši od glazbe, preko transcendentalnih meditacija, do knjiga i znanstvenih rasprava. Često nismo ni svjesni koliko je NAP duboko uhvatio korijena u filmu, glazbi i umjetnosti uopće. U filmu ‘Rat zvijezda’ čujemo pozdrav ‘neka je sila s tobom’ (tipičan NAP termin) umjesto ‘Bog s tobom’.
Jedno od najpopularnijih praznovjerja NAP-a je reinkarnacija. Pod reinkarnacijom ne podrazumijevaju svi istu stvar, ali mogli bi reći općenito da reinkarnacija znači da kad čovjek umre, njegova duša ulazi ili u drugo ljudsko tijelo, obično novorođenče, ili u neki niži oblik kao što je životinja ili biljka. Da li će duša ući u nekog kralja, predsjednika, znanstvenika, ili pak u prosjaka ili psa, ovisi o tome da li je čovjek bio dobar ili zao. Duša samo koristi tijelo, kao čahuru, koju nakon upotrebe odbaci i uzima drugu. Kao što čovjek mijenja auto ili odijelo, tako duša mijenja svoju čahuru, tijelo. Da bi čovjek dospio u savršenstvo (nirvanu), tj. da bi postao jedan s bogom, potrebno je nekada na tisuće života, osim ako se ne preda u ruke nekom guru ili avataru koji će ga prosvijetliti tako da brzo pronađe tajnu prečicu do nirvane.
Kao što je sam panteizam (grčki: pan – sve, theos – bog) konfuzan i nelogičan, tako je i teorija o reinkarnaciji puna kontradiktornosti. (1) Duša ima svijest i memoriju. (Znanstveno je već dokazano da duša koja napusti tijelo za vrijeme kliničke smrti, i kasnije se vrati u tijelo, ne samo da zadrži memoriju, već se sjeća i onoga što se dešavalo dok je tijelo bilo mrtvo). Kako onda to da se nitko ne sjeća prijašnjeg života. Plato je to riješio dogmatski, rekao je da prije ulaska u novo tijelo, đavao natjera dušu da popije čašu zaborava. Sv. Irenej je u jednoj od najboljih apologetskih rasprava ismijao filozofa rekavši: „Ako čaša zaborava, nakon što je popijena, izbriše iz sjećanja sva djela koja su bila ranije učinjena, kako si onda ti, o Plato, došao do tog saznanja?” (Protiv hereza 2,33,1-2. 189. god.). (2) Duša se samo služi tijelom kao vozač autom. Zašto se onda tijelo raspadne nakon što ga duša napusti? Auto se ne raspadne kad ga vozač napusti. (3) Duša prelazi iz jednog tijela u drugo da bi izvukla pouku iz iskustva i tako napredovala u dobroti, te na kraju dosegla nirvanu. Kako može izvući pouku iz prijašnjeg iskustva kad ga se ne sjeća? Čak i kad bi se sjećala, to ne znači da bi postala bolja. Znanje se unapređuje iskustvom, koje se prenosi s koljena na koljeno (zato se tehnologija stalno razvija), vrlina ne. Danas je čovjek isto tako dobar ili zao kao i prvi Adamovi sinovi. Tu nema napretka. Pristalice reinkarnacije su pobrkali lončiće. (4) Ako je netko bio loš u ovom životu za kaznu će u idućem životu ući u nižu formu (na primjer crva). Kazna nema smisla ako se duša ne sjeća. Ako kaznite dijete za nešto čega nije svjestan, kazna će imati suprotan učinak. Kazna ima smisla samo ako je kažnjenik svjestan krivnje. (5) Ako se duša reinkarnira u niže forme, na primjer životinje, onda bi te životinje trebale imati inteligenciju čovjeka, što je očito da nemaju. (6) Ako postoji reinkarnacija, onda nema uskrsnuća tijela, jer duša se ne može vratiti u tisuću tijela, samo u jedno. Ako postoji reinkarnacija, onda nema pakla. Sve je to protivno od onoga što nas je Isus učio. (7) Za one kojima Biblija još nešto znači možete pokazati da je „ljudima određeno samo jedanput umrijeti – potom dolazi sud” (Heb 9,27).
Mnogi vjeruju u reinkarnaciju jer misle da za to postoji evidencija. Ozbiljnije analize su opovrgle takozvane ‘evidencije’, tj. priče osoba koje se navodno sjećaju prijašnjeg života. (1) Samo zato što netko dijete ima neka neobična obilježja davno umrlog pretka, ne znači da je to dijete reinkarnacija tog pretka. Objašnjenje leži u genetici. (2) Dijete može zadržati u sjećanju priču koju je čuo u ranoj mladosti i kasnije prepričavati istu priču potpuno uvjeren da potječe iz prijašnjeg života. (3) Mnoge osobe koje su se pod psihoterapijom ‘sjećale prijašnjeg života’ su u stvari izmišljali priče, koje su pod hipnozom bile potencirane. (Robert Baker: Skrivena sjećanja: glasovi i viđenja iznutra, Buffalo 1992). (4) Pranjem mozga ljudi se mogu uvjeriti u mnoge stvari. Bilo je slučajeva, gdje je nevin čovjek, pod konstantnim policijskim pritiskom na kraju priznao ubojstvo koje nije nikad počinio. Svi detalji ubojstva koje je dao na kraju u izjavi, bili su u stvari ponavljanje onoga što je čuo od policajaca za vrijeme neprekidnog saslušanja koje je trajalo nekoliko dana. Kad se na kraju otkrila evidencija i uhapsio stvarni ubojica, nevin čovjek nije mogao vjerovati da je oslobođen krivnje. (5) Deja vu iskustvo nije iskustvo iz prijašnjeg života, već iz podsvijesti. Iskustvo koje je bilo potisnuto u podsvijest, u određenim situacijama se reaktivira. (6) Neki ljudi imaju istinsko saznanje o prošlom životu nekog čovjeka. To još nije nikakav dokaz za reinkarnaciju. Takvo saznanje mogu primiti od sotone, „jer se sam sotona pretvara u anđela svjetla” da bi zaveo Isusove sljedbenike (2 Kor 11,14). Da reinkarnacija stvarno postoji onda bi se svaki čovjek sjećao svojih prijašnjih života.
Reinkarnacija je praznovjerje koje se zasniva na panteizmu, jednom nesuvislom, kontradiktornom i konfuznom sistemu. Panteistički bog je bog konfuzije. A naš „Bog nije Bog nereda, nego reda” (1 Kor 14,33).
Ivan Poljaković
Slika: Reinkarnacija
