U postupku odobravanja osnivanja Rodnih studija pri Sveučilištu u Zagrebu, uputilo je Hrvatsko sociološko društvo u ožujku 2023. godine dopis potpore (potpisan po tadašnjem predsjedniku HSD dr. sc. Branku Ančiću) u kojemu iznosi ocjenu da bi predloženi tzv. „ishodi učenja" tog studija pridonijeli "ravnopravnosti žena i muškaraca, te rodnoj društvenoj jednakosti".
Među nanizanim pohvalnim rečenicama kojima se hvali ideja i ističe kako globalističke institucije (osobito Europska zajednica, koja u praksi promovira jednu moderniziranu viziju tolerancije) podržavaju rad i ciljeve rodnih studija, izdvojimo za početak samo jednu: „Program pruža čvrstu osnovu u kritičkoj teoriji i povijesti te omogućuje razumijevanje kulturnih reprezentacija različitosti.”
E sada: „kritička teorija” koja se spominje u tom dopisu Hrvatskog sociološkog društva je samo novo ime za - marksizam.
Vodstvo Hrvatskog sociološkog društva nam u tom dopisu zapravo objašnjava kako smatra poželjnim u Hrvatskoj obnoviti organizirano podučavanje (modernizirane verzije) marksizma, jer tako paše globalističkim krugovima u svijetu. Naravno, nije to objašnjavanje izrečeno ovako svakodnevnim rječnikom: mora čitatelj, eto, znati što je npr. „kritička teorija” i svakodnevnim čitanjem kompliciranih tekstova biti „kondicijski pripremljen” da čita ovakve retke sadržane u istom dopisu: „lshodi učenja koji se tiču identificiranja načina na koje je rod povezan s moći, privilegiranošću i opresijom u različitim kulturama i društvenim aspektima te osobito ishodi koji se tiču interakcije sa seksualnošću, rasom, nacionalnošću, religijom i klasnom pripadnošću imaju odlučujući značaj za konstrukciju identiteta i oblikovanje iskustva pojedine osobe. Stoga je vrednovanje i interpretiranje informacija relevantnih za konstrukciju roda, uspostavljanje ravnopravnosti i eliminiranje diskriminacija prezentirano u sustavu obrazovanja, jeziku, različitim umjetnostima i medijima vrlo važno zbog utemeljenja spoznaje o rodnim pitanjima u interakciji s pojedincima, grupama i javnošću svih dobnih skupina.”
Sve to potpisuje (od svibnja 2023. god., bivši) predsjednik HSD dr. sc. Branko Ančić, koji je inače jedan od osnivača ljevičarske stranke “Možemo!”, s čije je liste izabran za vijećnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.[1]
Uglavnom, opazivši pred II. svjetski rat da je u Sjedinjenim Američkim Državama već tada bilo nepopularno pozivati se na „marksizam", dosjetio se njemački marksistički filozof i sociolog Max Horkheimer ponuditi (u svojem članku "Traditional and Critical Theory" iz 1937. godine) termin “kritička teorija” kao svojevrsni eufemizam (ili šifru, kako vam drago) za “marksizam”. Potom je grupa intelektualaca kojoj je Horkheimer pripadao - naime njemački marksisti okupljeni oko tzv. Frankfurtske škole - počeli koristiti riječ riječ „kritika" za svoju ljevičarsku teoriju. Tu riječ Marx koristi pri naslovljavanju svojih glavnih djela, tako u podnaslovu svojega glavnog djela „Kapital" („Das Kapital. Kritik der politischen Ökonomie"), u naslovu „Kritike Gotskog programa", te u naslovu „Kritike hegelijanske filozofije prava". Da ne bismo ovdje morali naširoko „bistriti” da su „kritička teorija” i „marksizam” jedno te isto, citirajmo ovdje iz „Britannicae”, gdje pod natuknicom „Critical theory" (online verzija, stanje 10. kolovoza 2024. god.)[2] ukratko definiraju da je posrijedi „marksizmom nadahnut pokret u socijalnoj i političkoj filozofiji izvorno povezan s radom Frankfurtske škole”. Čitajući dalje u istoj enciklopediji u natuknici „Frankfurt School”, naučiti ćemo da je posrijedi grupa marksističkih znanstvenika koji su svoj studij osnovan u Frankfurtu na Majni nakon dolaska Hitlera na vlast 1933. god. stavili pod okrilje njujorškog Columbia University, i koji su marksističku misao formiranu krajem 19. stoljeća povezali s dostignućima na području psihologije (tu je bio značajan doprinos Ericha Fromma, u Hrvatskoj do danas dosta popularnog autora), sociologije i drugih znanosti. I da, „Britannica” piše da je glavno dijete marksističke Frankufurtske škole - kritička teorija.[3]
Znaju to dobro u Hrvatskom sociološkom društvu, znade sada o tim činjenicama (koje ne zna prosječni hrvatski maturant) i svaki čitatelj ovih redaka.
Ako ranije nisu znali, znaju to sada zacijelo i profesori Josip Šimunović (dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) i Ivan Šestak (dekan Filozofije i religijskih znanosti pri istom sveučilištu), koji se u zajedničkom priopćenju za javnost od 6. kolovoza 2024. god. „posipaju pepelom" što su na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu 11. lipnja 2024. godine podržali osnivanje Rodnih studija. Napadajući uzgred, kod te samokritike, novinarku Andreu Černivec koja je o tom njihovom nepriličnom postupku izvijestila hrvatsku javnost („Maske su pale”, Hrvatski tjednik br. 1036., 1. kolovoza 2024.): njoj dvojica dekana zamjeraju da je iznijela vlastite ocjene (koje profesori Šimunović i Šestak nazivaju insinuacijama) i zaključke (koje profesori nazivaju „izmišljanjima”). Dvojica dekana katoličkih fakulteta u Zagrebu, u svojem obraćanju javnosti koje je svojevrsni križanac samokritike i obračuna s autoricom novinskog teksta zbog kojega tu samokritiku moraju javno iznijeti, pišu: „Glasovanje na Vijeću društveno-humanističkog područja Sveučilišta u Zagrebu 5. lipnja 2024. i u Senatu Sveučilišta u Zagrebu 11. lipnja 2024. naš je vlastiti i samostalan čin kao dvojice dekana koji nije bio ničim i nikime uvjetovan. Za njega se ispostavilo da je pogreška i nerazboritost koju se ovdje ne želi ni braniti ni opravdavati. Naše je glasovanje bilo administrativni i rutinski čin uvjetovan povjerenjem u sustav i nadležna sveučilišna tijelâ. Osim stotina drugih točaka i podtočaka, proteklih mjeseci na dnevnome redu sjednicâ Senata, bilo je i 70-ak studijskih programa, izmjena i dopuna postojećih ili uvođenja novih. Objektivno je bilo nemoguće u sve imati uvid jer ih je mnogo i jer ih prati opsežna dokumentacija. Uvriježeno je da se u proceduri kroz sveučilišna tijela članovima Senata izlože problemi, moralno-etičke dvojbe i pravne (ne)održivosti glede novih studijskih programa te da stvar na Senat dođe pripremljena. Zbog toga se naše glasovanje kao formalni i rutinski čin te izričaj povjerenja u sustav i nadležna tijela ne smije uzimati kao moralno zastranjenje, izdaju razboritosti i zatajenje učenja Katoličke Crkve. Njega treba uzimati samo kao našu vlastitu formalnu i nenamjernu slabost, ali i pogrešku te duboku nespretnost uvjetovanu dovođenjem u zabludu i propustom sustava da se izloži cjelovito stanje stvari.” (IKA, „Priopćenje za javnost dekana KBF-a i FFRZ-a”, 6. kolovoza 2024.)[4]
Tako, možemo vidjeti da je tekst pažljivo redigiran (opremljen je čak i akcentima na potrebnim mjestima, što doista možemo tek rijetko vidjeti), a iz okolnosti da se dekani ne mogu odhrvati napasti da se upuštaju u za njih posve nekorisnu debatu o novinarskom radu Andree Černivec - možemo zaključiti (“insinuirati”, da se poslužimo terminom kojega koriste dekani Šimunović i Šestak) da su vjerojatno iznervirani cijelom situacijom i da su se nekako našli dovedenima pred zid.
Uglavnom, katolički znanstvenici profesori Josip Šimunović (znanstvenik u oblasti pastorala) i Ivan Šestak (područje njegovog znanstvenog interesa je filozofija) u svojoj svadljivoj isprici pišu: “Nas dvojica dekana sada samo možemo žaliti i tražiti oprost što su naši osobni, nepromišljeni i mnogim katolicima sablažnjiv čini od 5. i 11. lipnja 2024. godine bili povod opisanom kolopletu izmišljotina, insinuacija, netočnosti i neuvjerljivosti, a što je dovelo do neopravdane difamacije trećih osoba. Kao dvojica dekana možemo samo reći da je to i nama opomena da moramo u budućnosti temeljitije pristupati svemu.”
Prof. dr. sc. Tonči Matulić, treći svećenik koji je član Senata Sveučilišta u Zagrebu (te, ujedno, zamjenik predsjednika Vijeća društveno-humanističkog područja Sveučilišta u Zagrebu i pročelnik katedre moralne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) nije se pridružio ovoj isprici dvojice dekana, pa za sada možemo tek nagađati je li i on bio neinformiran i nemaran - ili je imao neke druge razloge da glasuje za osnivanje rodnih studija u Hrvatskoj.
U svakom slučaju, moramo pred očima imati činjenicu da je svaki marksist pobornik Marxove ideje da je revolucija neophodan i neizbježan uvjet napretka čovječanstva. Josip Broz Tito - kao svojedobni namještenik Kominterne, organizacije koju je formirala Komunistička partija Sovjetskog Saveza kako bi putem nacionalnih komunističkih partija (kao ispostava, tj. “sekcija” te međunarodne organizacije) u svrhu destabilizacije “nenarodnih” režima i izazivanja nasilnih revolucija, tj. građanskih ratova - je takvu jednu ekstremno nasilnu revoluciju u nas i bio uspješno proveo: možemo sagledati da je tzv. diktatura proletarijata koja je tim povodom u nas zavedena obilježila živote (i, nerijetko, smrti) nekoliko naraštaja Hrvata.
Neki marksisti su se zalagali za provođenje revolucije bez ekstremno nasilnih sredstava. Naime su opazili da državna vlast ionako počiva na nasilju (koje je u principu kanalizirano putem zakona i profesionalno ustrojenih službi), a da se tu vlast u demokratskim društvima može osvojiti i nenasilnim sredstvima. Pa jednom kada marksisti nenasilno osvoje vlast - eto se moraju pobrinuti da je više ne izgube. Član Frankfurtske škole sociolog Herbert Marcuse razvio je koncept „represivne tolerancije”, gdje se razlaže kako ljevičari trebaju biti tolerantni jedni prema drugima i istovremeno imaju moralnu obvezu biti netolerantni prema pobornicima „reakcionarnih” ideja - te je potom “bistrio” (ili muti) kako u slučaju kada ljevičari dođu na vlast oni moraju korištenjem sredstava represije spriječiti da tu vlast ikad izgube. Nekako izgleda da u tom nenasilnom dolaženju na vlast u demokratskim društvima marksisti za sada nigdje nisu bili posve uspješni - ako vlast u iole stabilnijim demokracijama ipak moraju nakon stanovitog broja godina predati kakvoj “nelijevoj” partiji.
U svakom slučaju, suvremeni ljevičari (pobornici “kritičke teorije” koju su razradili marksisti okupljeni u Frankfurtskoj školi) imaju razne ambiciozne planove za cijeli svijet. Tako gore spomenuti bivši predsjednik Hrvatskog sociološkog društva dr. sc. Branko Ančić unutar stranke “Možemo!” promovira koncept “odrasta” (engl. “degrowth”)[5], gdje se - da karikiramo - nastoji političkim sredstvima izazvati kolosalnu gospodarsku krizu u razvijenom svijetu, nakon koje će bogate zemlje manje opterećivati globalni ekosustav, a njihova stanovništva će voziti bicikle umjesto automobila i jesti repu umjesto mesa.
Treba tim nastojanjima da se svijet ekonomski upropasti (suvremeni ljevičari ozbiljno vjeruju da svijet može biti mjesto gdje će se bolje živjeti, ako odustanemo od utrke za profitom, visokim plaćama i kućama s puno kvadratnih metara[6]) pridodati još i taj napor kojega rodni studiji imaju na upropašćivanju slike čovjeka o samom sebi i svojem mjestu u svijetu, pa će stvar biti kompletna: marksizam 2.0.
I prognozirao bih da ljevičari doista imaju lijepih izgleda da transformiraju svijet prema svojim idejama: dok su, eto, katolički svećenici i znanstvenici ovako neinformirani i nekoncentrirani da nisu u stanju pravovremeno signalizirati biskupima i široj katoličkoj javnosti da se u Zagrebu već nekoliko godina ozbiljno radi na osnivanju rodnih studija (koji će pripremati rodne ideologe-praktičare koji će se u predstojećim desetljećima skrbiti za provođenje dženderističkih postulata u javnim institucijama i poduzećima) i čak niti vidjeti da na Senatu Sveučilišta glasuju za osnivanje (ne)znanstvene ustanove posve jasnog imena “rodni studiji” - slabi su izgledi da će “nove ljevičare” itko zaustaviti u provedbi ambicioznih planova sveobuhvatnih promjena svijeta.
Dario Čehić
Slika: Photo of fishing boat Che Guevara off Cabo San Lucas, Stan Shebs, 2005 Wikimedia Commons
[1]“Branko Ančić”, prezentacija kandidata za izbore za Hrvatski sabor 2024. god., službene stranice stranke “Možemo”, verzija zapamćena na “Wayback Machine” 13. travnja 2024.
[2]"Critical theory", "Britannica" online, written and fact-checked by The Editors of Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 22. kolovoza 2024.
[3]"Frankfurt School", "Britannica" online, written and fact-checked by The Editors of Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 22. kolovoza 2024.
[4]„Priopćenje za javnost dekana KBF-a i FFRZ-a”, 6. kolovoza 2024., IKA. Pristupljeno 22. kolovoza 2024.
[5]"9th International Degrowth Confonference Aug 29 - Sep 2 2023 Zagreb: Conference team", verzija zapamćena na "Wayback Machine" 13. kolovoza 2023.
[6]"Values Underpinning a Degrowth Transformatin of the Socio-Political System", Marija Brajdić Vuković, Branko Ančić i Mladen Domazet, "Traditiones" 49/1, 2020, 141–158
