Rusija: država protiv gej parada i za tradicionalne vrijednosti

Ruska Duma (donji dom parlamenta) izglasala je zakon kojim se zabranjuje propagiranje homoseksualnosti. Ovim federalnim zakonom – kojega još treba odobriti Gornji dom parlamenta i proglasiti predsjednik Putin, zabranjuju se aktivnosti kojima bi se propagirali „netradicionalni spolni odnosi“ među maloljetnicima.

Nakon što su slične propise bili donijeli oblasni parlamenti u Rjazanu (2006.), Sankt Petersburgu (2011.), Arhangelsku (2011.), Novosibirsku (2012.), Krasnodaru (2012.), Magadanu (2012.), Krasnodaru (2012.), Samari (2012.), Kaliningradu (2012.), Baškotorstanu (2012.) i Kostromi (2012.), bile su lokalne vlasti u Moskvi i u nekim drugim gradovima obznanile da zabranjuju homoseksualne „Parade ponosa“ jer da se njima promovira homoseksualnost među omladinom (2012).

Potpredsjednik Dume Sergej Železnjak objašnjava da je riječ o „preventivnom zakonu“, kojemu je cilj da zaštiti djecu i mladež od loših uvjeta: prema Železnjaku, oni nisu u stanju objektivno i kritički izaći na kraj sa zbunjujućim informacijama o homoseksualnosti „koje mogu biti škodljive za psihu i dati im izobličenu ideju o međuljudskim odnosima“.

Za kršenje zakona predviđene su novčane kazne, koja za najteže oblike prekršaja mogu ići do visine od približno 170.000 kn (inače su plaće u Rusiji slične onima u Hrvatskoj). Smatra se da će primjena zakona rezultirati posvemašnjom zabranom „parada ponosa“, prodaje homoseksualnih časopisa na kioscima, objavljivanje sadržaja o homoseksualnosti na internetu i zapravo bilo kakav govor o homoseksualnosti koji bi mogao doći do djece i mladih.

Interesantno je opaziti većinu kojom je ovaj zakon izglasan: 436 glasova „za“, jedan suzdržan. Ovakva je većina sama po sebi neobična, osobito ako znamo da Duma ima ukupno 450 zastupnika iz svih krajeva Rusije: kod izglasavanja drugih zakona istog dana, bilo je nazočno svega oko 310 zastupnika.

I naravno, među ovih 436 zastupnika nalazila se također i praktično čitava parlamentarna opozicija – od komunista do liberalnih demokrata.

Ovakvu jednoglasnost promatrači pripisuju snažnom zalaganju Ruske pravoslavne crkve, koja zajedno sa državnim vlastima provodi kampanju za tradicionalne vrijednosti i protiv moralne korupcije svake vrste. Također i javnom mnijenju u Rusiji, kod kojega teze “boraca za ljudska prava” LGBTQ tipa ne padaju na plodno tlo.

U Rusiji stvar sa „tradicionalnim vrijednostima“ uzimaju krajnje ozbiljno, i nacionalni je konsenzus da Rusija treba biti globalni šampion u njihovom promoviranju. Tako je ona bila i glavni promotor donošenja Rezolucije UN o tradicionalnim vrijednostima[1] donijete 27. rujna 2012. godine.

U toj se rezoluciji – o kojoj je hrvatska javnost tragično neinformirana – navodi „da sve kulture i civilizacije u svojim tradicijama, običajima, religijama i vjerovanjima dijele jedan broj zajedničkih vrijednosti koje pripadaju ljudskoj vrsti u njenoj cjelovitosti, i da su te vrijednosti dale značajan doprinos razvoju ljudskih prava, normi i standarda“, te se – „naglašavajući da se na tradicije neće pozivati da bi se opravdala postupanja koja su suprotna ljudskom dostojanstvu i kojima se povrjeđuje međunarodne propise o ljudskim pravima“ – poziva na bolje razumijevanje i poštivanje tradicionalnih vrijednosti,  „koje, napose one koje su baština čitavog čovječanstva, mogu biti praktično primijenjene u promoviranju i zaštiti ljudskih prava i poštivanju ljudskog dostojanstva, osobito u procesu odgoja za ljudska prava“.

Veleposlanik Rusije u UN Vitalij Čurkin bilježi da je tu „rusku“ deklaraciju poduprlo u postupku donošenja preko 60 država, uključujući kolektivno članice Organizacije islamske suradnje i Arapske Lige. „U širem smislu, na tradicijama počiva nacionalni identitet. Nije pretjerano reći da su tradicionalne vrijednosti kičma svakog društva i definiraju njegovo postojanje. Štiteći tradicionalne vrijednosti mi štitimo naša društva od destabilizacije, od erozije temeljnih moralnih načela, od gubitka nacionalnog identiteta i osnovnih kulturnih normi“, govori V. Čurkin.[2]  Veleposlanik međutim mora opaziti da su SAD i države Europske unije glasovale protiv Deklaracije. Te zemlje „vide tradicionalne vrijednosti kao način da se opravdaju povrede ljudskih prava, osobito protiv onih koje smatraju najranjivijim članovima društva.“

Veleposlanik na takvo stajalište ovih zemalja odgovara da valja: „podcrtati da ljudska prava ne postoje u društvenom vakuumu. Ona nisu nastale iz ničega. Ako se erodiraju tradicionalne vrijednosti, za njima će i ljudska prava, jer će moralno tkivo koje drži društvo zajedno biti uništeno.“

Europsko – američke organizacije za ljudska prava prisutne u Rusiji (koje ondje zakonski tretiraju kao „strane agente“) reagiraju negativno i na nastojanje Rusije za zaštitu tradicionalnih vijesti – a (naravno) i na ovaj zakon o zabrani homoseksualne propagande[3]. Podsjećaju da su u zaštiti „onih koje smatraju najranjivijim članovima društva“ suci Europskog suda za ljudska prava u listopadu 2010. godine već bili poništili lokalnu odluku o zabrani „Parade ponosa“ u Moskvi, potvrđujući „pravo pojedinaca da se otvoreno identificiraju kao homoseksualci, lezbijke ili pripadnici bilo koje druge seksualne manjine, te da promoviraju svoja prava i slobode, osobito iskazujući svoju slobodu mirnog okupljanja“.[4]

Ovaj novi ruski zakon – nitko ne sumnja da će on glatko proći i u Savjetu Federacije (gornji dom parlamenta), a nije vjerojatno da bi veto na njega mogao staviti niti Vladimir Putin – je u očitoj koliziji sa tako izraženim mišljenjem Europskog suda za ljudska prava. Članovi Dume su toga morali biti svjesni – naposljetku je Europska unija 19. svibnja 2013. god. objavila svoj službeni “poziv” Rusiji da se suzdrži od donošenja takvog zakona[5] – kada su se ovako unisono opredjeljivali za novi zakon – sve onako okupljeni pod ovim ovdje grbom sa prikazom sv. Jurja, kojega vidimo uz članak. Ruski inat, valjda; obzirom na snagu te zemlje, funkcionira on drugačije nego kada prkosimo mi Hrvati.

Bili su, uostalom, svjesni u Moskvi, da je taj isti sud ranije bio zabranio isticanje raspela u javnim ustanovama: možda je miješanje Rusije na strani Italije u žalbenom postupku u predmetu Lautsi protiv Italije i bilo presudno, da se spriječi skidanje raspela sa zidova učionica, bolničkih soba i policijskih stanica u katoličkom dijelu Europe.

Ako i nije, Rusi će nagađati da je Europa u tom slučaju bila prepoznala značaj najveće zemlje na kontinentu. I da će, možda, tako učiniti i ovaj put.

Njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle (iz redova liberalne partije, inače je čovjek rijedak primjer deklariranog homoseksualca na tako visokoj državnoj funkciji) se požurio da u ime Njemačke najoštrijim riječima osudi rusku Dumu i ovaj novi zakon.[6]

Uglavnom, važna vijest iz Rusije.

Dario C.

P.S.:   Nakon što je gornji dom ruskog parlamenta (“Savjet Federacije”) 26.6.2013. sa 137 glasova “za” i nijednim “protiv” odobrio zakon o “homoseksualnoj propagandi”, objavljen je on bez odgađanja u službenim novinama, uz potpis predsjednika države V. Putina.