Za ljubav Kristovu, konačno prestanite sa suvišnim sinodskim dokumentima, međukoracima, uputama za daljnji proces, objavama rezultata, konačnim dokumentima koji to nisu, proširenjima na daljnje krugove, umnožavanjem komisija i na kraju sastankom u kanonskoj ničijoj zemlji. Široki Božji narod ignorira vaše dokumente. Po mom iskustvu, gotovo nitko od vjernika ne zna za njih niti ih čita. Prestanite se vrtjeti oko vlastite osi u procesu koji nije probudio ljubav prema Isusu Kristu ni u jednoj duši, već je do sada prvenstveno zaokupljao (kako se govori na njemačkom) „reformne katolike“ (u stalnom radnom odnosu). Prestanite umnožavati radne skupine i komisije! Božji narod to ne zanima. Rezultati su potpuna magla, blagoslovi koje bi bolje bilo ne izgovarati; modeli vođenja koji proturječe važećem kanonskom pravu; novi odbori ili vijeća, kao da ih nismo imali dovoljno već 60 godina. Živite u balonu i zapošljavate pogrešne ljude. Većinu vremena, biskupi već sjede za stolom, ali nisu jedini. Zazivi Duhu Svetomu prebrzo dolaze na vaše usne.
Naviještajte Evanđelje iz ljubavi Kristove! Naviještajte Krista Europi koja se okrenula od Njega! Naviještajte Krista svijetu koji nosi apokaliptične crte i stalno vodi nove ratove! Govorite o Isusu Kristu umjesto o sinodalnosti! Način na koji vi shvaćate ovo potonje, drugi su već jasno izrazili (npr. anglikanci), i donijelo im je to samo nove razdore.
Prestanite držati Crkvu u beskrajnoj sinodalnoj vrtoglavici, pod izlikom da se tako razmjenjuju darovi. Pravi problemi u Crkvi se ne raspravljaju: masovno otpadništvo krštenih i krizmanih od bitnih načela vjere (božanstvo Isusa; njegovo tjelesno uskrsnuće); liturgijska bezobličnost (o kojoj uvjerljivo piše Martin Mosebach) i zlouporabe u Novus Ordu; nedostatak svećeničkih zvanja u mnogim mjesnim crkvama; rašireno heterodoksno propovijedanje (kateheza; teologija na sveučilištima) i pastoralne prakse koje proturječe katoličkoj doktrini i kanonskom pravu, pod izlikom da je stvarnost važnija od ideje. Ovaj popis nije potpun.
Ne mogu više slušati vašu propagandu. Držim da u tome nisam jedini. Crkva dugo nije vođena na tako autoritaran i manipulativan način kao tijekom nove sinodalnosti pod papom Franjom, gdje se bez konca nižu pokušaji dok se ne pogodi neki unaprijed zacrtani rezultat. Ali Godot nije došao. Barem ne do sada, i po samoj njegovoj prirodi, čekati ga je uzaludno! Ono što je došlo jest nestalnost doktrine, pomična pješčana dina na mjestu gdje bi morala biti stijena. Prema riječi Svetog pisma, prije kraja će doći će veliki otpad kada mnogi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati; istina bez vrijednosti; homoseksualnost („Diversity“); Antikrist; mučeništvo. Svatko tu riječ može pročitati.
Jedino što je točno u vezi s vašom sinodalnošću jest tradicionalno učenje o razlučivanju duhova, o poželjnosti poslušnosti BOGU. Ali što je uistinu novo u vezi s tim učenjem? „Čuj, Izraele“ (Shema Yisrael), kao i Pravilo sv. Benedikta (Prolog), počinju riječju „Čuj!“; od davnina znamo da tako valja postupati. Tradicionalnim učenjem o razlučivanju duhova koristimo se mnogo prije „Sinode o sinodalnosti“. Nova je sada samo iluzija da se ovo razlučivanje može provesti uz uključivanje 1,4 milijarde katolika – među njima mnogih s potpuno heterodoksnim stavovima – bez da se proces razlučivanja i slušanja ispolitizira, instrumentalizira, manipulira ili usmjerava u određenom smjeru, moguće i skrećući s puta kakav je slučaj u Njemačkoj. Tu dolaze i Fiducia supplicans i Traditionis custodes, također vrlo kontroverzni dokumenti koji izobličuju propagirana pravila tog procesa.
Gdje su u ovom procesu sljedbenici tradicije, uglavnom mladi ljudi i obitelji? Gdje je njihov glas u ovom toliko hvaljenom, sui generis sinodskom procesu? Do sada su bili izostavljeni. U nekim zemljama (Francuska, Engleska) mnogi mladi odrasli žele krštenje. Mladi ljudi zainteresirani za vjeru proučavaju katekizam, žele pobožno slavljenu liturgiju i zahtijevaju više misterija u slavljenju svete mise, u kojoj se previše priča. U Albaniji kršćana sada ima više od muslimana, kako sam pročitao. Ali u drugim europskim zemljama kršćani će za 25 godina biti demografska manjina u usporedbi s muslimanima (čista statistika). Koga briga za izazov islama, u sinodalnom procesu?
Ne pretvarajte Crkvu u riznicu heterodoksnih ideja i izuma! Učinite nešto da obnovite liturgiju i katehezu u ovim antikršćanskim vremenima! Više misionara, manje stručnjaka za manipuliranje javnim mnijenjem.
Sinodalnost je postala „hermeneutika“ za koješta, posebno za sudjelovanje laika na svim razinama. Sakramentalnost crkvene službe (vodstva) teško je oštećena egalitarnom sinodalnošću koja ne pravi razliku između zaređenih i nezaređenih! To proturječi učenju koncila i 2000 godina starim apostolskim ustanovljenjem Tijela Kristova!
Nemojte misliti da su na našim geografskim širinama ljudi zadovoljni „osluškivanjem“ i „govorenjem u Duhu“. Potrebna je promjena. Nakon dugog i složenog sinodalnog procesa, uključeni žele vidjeti rezultate: žensku đakonicu ili prefekticu dikasterija, ženske tajnike biskupskih ordinarijata; ukidanje celibata zbog nedostatka svećenika; jednaka prava za zaređene i nezaređene osobe u strukturama ili odborima crkvenog odlučivanja; žene u službama koje su prije bile rezervirane za svećenike i biskupe. I dok u sekularnim organizacijskim oblicima hijerarhije ostaju neupitnima i neoskvrnjenima, a odluke donosi uprava ili izvršni direktori koje podređeni moraju slijediti i slušati bez pogovora, sinodalnost u Crkvi postala je, za mnoge, šifra za suprotno („ravna hijerarhija“; tzv. uravnoteživanje moći; demokratski, crkveno-politički procesi; funkcionalno shvaćanje službe; provođenje pastirske službe putem kolektiva) i, na kraju, ali ne i najmanje važno, za alternativne, oblici bogoslužja bez svećenika. Pastir slijedi ovce. Učitelj uči od učenika. Djelovanje određuje što treba učiniti. Većina stvara istinu. Svećenik sluša laika. Biskup sjedi pokraj njih. A iznad svega lebdi Duh. Koji?
Mons. Marian Eleganti OSB , doktor teologije, bio je opat benediktinske opatije St. Otmarsberg u kantonu St. Gallen od 1999. do 2009., a zatim pomoćni biskup biskupije Chur od 2009. do 2021. Biskup Eleganti vodi vlastiti blog .
Slika: Dijagram novog dokumenta o sinodi: Putovi za provedbenu fazu sinode 2025 – 2028
