Sveti Vinko Lerinski o tome kako se snaći u crkvenoj krizi
Kada se gotovo cijelo tijelo nekoć krštenih vjernika udalji od vjere, prionite uz predaju starih vremena
Mnogi katolici smatraju da riječ „katolički“ znači „sveopći“, i u pravu su. No griješe kada misle da se ta sveopćost odnosi samo na sadašnji trenutak, odnosno na Crkvu u današnjoj krizi, a ne na njezinu cjelokupnu povijest.
Za odgovor na pitanje kako se snaći u crkvenoj krizi, kada mnogi biskupi vjeruju i naučavaju različite stvari, obraćamo se velikom svecu i crkvenom naučitelju iz 5. stoljeća, svetom Vinku Lerinskom. Sveti Vinko Lerinski bio je jedan od rijetkih biskupa koji su se suprotstavili raširenoj arijanskoj herezi 4. stoljeća, koju je u njegovo vrijeme prihvaćala velika većina biskupa.
U njegovim ćemo spisima vidjeti zašto „katolički“ ne znači jednostavno „sveopći“ u smislu mišljenja većine u nekom povijesnom razdoblju, nego da je katolička vjera ono što se vjerovalo „posvuda, uvijek i od svih“. Kako prenosi New Advent, veliki svetac piše:
„Štoviše, upravo u samoj Katoličkoj Crkvi treba uložiti svu moguću brigu da se držimo one vjere koja se vjerovala posvuda, uvijek i od svih. Jer upravo je to, u pravom i najstrožem smislu riječi, katoličko, kako to pokazuje samo ime i narav stvari, budući da obuhvaća sveopćost u njezinoj punini. Toga ćemo se pravila držati budemo li slijedili sveopćost, starinu i jednodušno slaganje. Slijedit ćemo sveopćost ako ispovijedamo istinitom onu vjeru koju ispovijeda cijela Crkva diljem svijeta; starinu ako se ni na koji način ne udaljimo od onih tumačenja za koja je očito da su ih javno i postojano zastupali naši sveti preci i oci.“
U nastavku donosimo još nekoliko navoda, pisanih kurzivom, iz djela crkvenog naučitelja svetoga Vinka Lerinskog, koji se suprotstavio opće raširenoj arijanskoj herezi 4. stoljeća, dok komentari otisnuti podebljanim slovima predstavljaju autorovu analizu u kojoj se ti tekstovi primjenjuju na današnju sveopću herezu modernizma.
Sveti Vinko Lerinski: Što će dakle učiniti katolik ako se neki manji dio Crkve odijeli od zajedništva sveopće vjere? Zar neće zdravlje cijeloga Tijela pretpostaviti bolesnosti zaraženoga i iskvarenoga uda? A što ako neka nova zaraza pokuša zahvatiti ne samo neznatan dio Crkve, nego gotovo cijelu? Tada će mu biti dužnost prionuti uz starinu, koju u sadašnjosti nikakva prijevara novotarije ne može zavesti.
P. David: Naravno, prva bi se rečenica mogla upotrijebiti ne od strane tradicionalista, nego upravo protiv njih: „ako se neki manji dio Crkve odijelio od zajedništva sveopće vjere“, tada ga treba odstraniti iz Tijela. Uostalom, nisu li danas oni koji pohađaju tradicionalnu latinsku misu (TLM) i drže se iste vjere kao naši pradjedovi i prabake doista samo „mali dio Crkve“? Da, malobrojni smo, a neki bi rekli i „pogubni“. Međutim, sveti Vinko Lerinski ponovno nas poziva da ne promatramo samo današnjih približno 1,4 milijarde katolika, nego sve katolike koji su ikada živjeli. Kako znamo da upravo to želi reći? Zato što riječ „poguban“ povezuje s izrazom „nova zaraza“. Svaki novi nauk koji razviju takozvani „katolici“ uvijek treba promatrati kao novu zarazu koja pogađa samo određena žalosna razdoblja crkvene povijesti. Lijek protiv raka svake takve „nove zaraze“ u bilo kojem mračnom razdoblju crkvene povijesti upravo je izrekao ovaj crkveni naučitelj: „Tada će mu biti dužnost prionuti uz starinu, koju u sadašnjosti nikakva prijevara novotarije ne može zavesti.“
Sveti Vinko Lerinski: Tako je bilo i kada je arijanski otrov zahvatio ne tek neznatan dio Crkve, nego gotovo sav svijet, tako da je neka vrsta sljepoće obuzela gotovo sve biskupe latinskoga govornog područja. Djelomično silom, a djelomično prijevarom bili su zavedeni te nisu mogli razabrati što je u tolikoj pomutnji najpotrebnije učiniti. Tada je svaki istinski ljubitelj i štovatelj Krista pretpostavio drevnu vjeru novom krivovjerju i tako izbjegao pogubnu zarazu.
P. David: Ovdje ponovno vidimo da Bog može dopustiti da čak 99 % katoličkih biskupa svijeta padne u zabludu tijekom najmračnijih razdoblja crkvene povijesti, osobito kada katolici zbog vlastitih grijeha žive pod velikom Božjom kaznom. No kamen kušnje kojim se prepoznaje hereza jest to daje li netko prednost „drevnoj vjeri ili novom krivovjerju“. Kada u povijesti Crkve nastupi pomutnja, sveti Vinko uči da oni koji prihvaćaju nova vjerovanja žive u „sljepoći“, dok se „istinski ljubitelj i štovatelj Krista“ drži „drevne vjere“. Ta drevna vjera ista je ona vjera koju su ispovijedali svi katolici koji su živjeli prije nas. Uistinu, ti pokojni katolici sada su najživlji u Kristu.
Sveti Vinko Lerinski: No možda će netko reći da ove optužbe izmišljamo iz mržnje prema novotarijama i revnosti za starinu. Tko god je sklon poslušati takvo podmetanje, neka barem povjeruje blaženom Ambroziju koji, oplakujući gorčinu svoga vremena, u drugoj knjizi djela upućenog caru Gracijanu piše: ‘Dosta je već, svemogući Bože! Zar smo vlastitom propašću i vlastitom krvlju već dovoljno okajali pokolj ispovjedalaca, progonstvo svećenika i bezbožnost tako krajnje opačine? Posve je jasno da oni koji su pogazili vjeru ne mogu ostati sigurni.’
P. David: Upravo sam prije nekoliko večeri govorio jednoj mladoj obitelji da su upravo najsvetiji svećenici koje poznajem – oni koji su mnogo svetiji od mene – redovito udaljavani iz službe ili suspendirani na temelju lažnih optužbi, dok pokvareni i heretični kler uglavnom nesmetano nastavlja djelovati, gotovo bez iznimke u 21. stoljeću. Doista, hereza modernizma čini upravo ono za što je sveti Ambrozije molio Boga da prestane: „progonstvo svećenika“. On nije oplakivao udaljavanje heretičnih svećenika, nego pravovjernih. Stoga i mi moramo moliti da Bog okonča ovu kaznu koju dopušta: otpad od vjere koji se širi odozgo prema dolje, kako je (najvjerojatnije) prorokovano u trećoj Fatimskoj tajni.
Sveti Vinko Lerinski: U toj božanskoj kreposti, kako je možemo nazvati, koju su pokazali ti ispovjedaoci vjere, osobito valja zapaziti da obrana koju su tada poduzeli pozivajući se na drevnu Crkvu nije bila obrana nekoga njezina dijela, nego čitavoga Tijela. Jer nije bilo dostojno da ljudi takve veličine ulažu tako silan napor kako bi branili nejasna i proturječna mišljenja jednoga ili dvojice ljudi ili se zauzimali za neku nepromišljenu skupinu iz neke neznatne pokrajine. Naprotiv, držeći se odluka i definicija sveopćega svećenstva svete Crkve, kao baštinici apostolske i katoličke istine, radije su izabrali predati same sebe nego izdati vjeru sveopćosti i starine. Zbog toga su bili dostojni tako velike slave da nisu samo ubrojeni među ispovjedaoce vjere, nego su s pravom i zasluženo smatrani prvacima među ispovjedaocima.
P. David: Primijetite da sveti Vinko Lerinski ovdje u biti kaže kako zagovornici zabluda tijekom crkvene povijesti uvijek promiču ono što on može opisati samo kao „nejasna“ učenja, dok se oni koji ostaju vjerni drže vjere koju naziva jedino „apostolskom i katoličkom“. Modernizam je zahvatio cijelu Crkvu, ali je, kako kaže sveti Vinko Lerinski, započeo „nejasnim i proturječnim mišljenjima jednoga ili dvojice ljudi“. Doista, heretici se uvijek služe neodređenim i dvosmislenim jezikom kako bi mogli izbjegavati jasne odgovore i vješto se izvući poput zmije. Nasuprot tomu, oni koji ostaju vjerni apostolskom katolicizmu biraju „vjeru sveopćosti i starine“, kako piše sveti Vinko. Primijetite ponovno da „sveopćost“ ne znači ono što bi u nekom izdvojenom razdoblju crkvene povijesti mogla pogrešno zastupati većina katolika, nego svetac izravno povezuje „sveopćost“ sa „starinom“. Drugim riječima, katolička vjera jest vjera naših otaca. Naša vjera nije ono što naučava neka biskupska konferencija, nego ono što se vjerovalo „posvuda, uvijek i od svih“, kako kaže svetac.
Sveti Vinko Lerinski: No netko će upitati: kako to da Bog katkad dopušta nekim izvrsnim osobama, koje zauzimaju ugledan položaj u Crkvi, da katolicima propovijedaju nove nauke? ... Razlog zbog kojega božanska Providnost katkad dopušta pojedinim crkvenim učiteljima da propovijedaju nove nauke jasniji je od dana: „da vas iskuša Gospodin, Bog vaš“, kaže Pismo. I doista, velika je kušnja kada onaj za koga vjerujete da je prorok, učenik proroka, učitelj i branitelj istine, kojega ste prigrlili s najvećim poštovanjem i ljubavlju, iznenada potajno i prikriveno počne unositi pogubne zablude koje ne možete odmah prepoznati zbog ugleda njegova prijašnjeg autoriteta, a ne usuđujete ih se olako osuditi zbog privrženosti svome nekadašnjem učitelju.
P. David: Primijetite da Bog dopušta da vjerne katolike doktrinarno iznevjeri loša hijerarhija ne zato da bi oni propali, nego da bi, prepoznajući trajne istine katoličke vjere usred takvoga vodstva, zadobili veću slavu na nebu. Naravno, nije nimalo lako imati loše vodstvo u Crkvi, ali ono je dopušteno samo zato „da vas iskuša Gospodin, Bog vaš“. Razmislite samo koliko je mlakih katolika u posljednje dvije godine moralo istraživati klasični katolički nauk kako bi razlučili mnoštvo proturječnih mišljenja koja dolaze od današnje hijerarhije. Čak i nekatolici istražuju istine tradicionalnog katolicizma ne unatoč našemu zbunjujućem vodstvu, nego upravo zbog njega. Slava Bogu što iz te pomutnje niču novi obraćenici koji otkrivaju apostolski katolicizam i nauk ranih crkvenih otaca. Oni otkrivaju jednu katoličku vjeru utemeljenu u „starini“, kako je naziva sveti Vinko Lerinski. Sveci jasno naučavaju da je, kada u hijerarhiji zavlada pomutnja, upravo „starina“ jedini siguran i zajamčen put koji vodi Isusu Kristu, Sinu Božjemu, jedinom Spasitelju svijeta.
P. David Nix
Slika: Unutrašnjost katedrale Notre-Dame u Parizu nakon požara 15. travnja 2019., s poznatim zlatnim oltarnim križem koji je ostao netaknut usred ruševina (AFP).
