Uvod u “Svjedočanstvo žene”
Ovim putem predstavljamo svjedočanstvo jednog bračnog para o izazovima koji se pojavljuju pred osobama koje su odlučile ozbiljno poslušati Kristov glas i za ozbiljno uzeti učenje Crkve o važnosti čuvanja čistoće. U vremenu u kojem živimo, ovakvo svjedočanstvo i savjeti koji su u njemu dati, mogu se učiniti pretjeranim, nestvarnim i fanatičnim.
No, da bismo ispravno procijenili radi li se tu doista o pretjerivanju i stavovima kojih bi se trebali sramiti u našem vremenu, ili se pak radi o korisnim savjetima, prvo je potrebno odgovoriti na najosnovnije pitanje: „Što mi uopće želimo postići?“. Odnosno, razmišljanje o stavovima koji su izneseni u tekstu treba početi sa ciljem kojem trebamo težiti, pa tek onda, i u odnosu na zadani cilj, treba prosuditi jesu li sredstva predložena za postizanje cilja prikladna ili nisu. Ukoliko će se prihvatljivost predloženih sredstava prosuđivati bez pogleda stalno usmjerenog prema postizanju željenog cilja, tada se vrlo lako može dogoditi pogrešna prosudba o (ne)prihvatljivosti predloženih sredstava. Ovaj uvod služi upravo tome da svim čitateljima pozornost skrene prema samom cilju kojem bi svaki katolik trebao težiti.
Svi smo svjesni težine trenutka u kojem živimo i u kojem se Crkva nalazi. Svi smo svjesni koliko su jaki pritisci na Crkveno učiteljstvo da promjeni svoje učenje kako bi se ljudima olakšala savjest i življenje, kako bi ljudi konačno mogli živjeti bez „tereta“ kojeg im je „natovarila“ Crkva sa svojim moralnim učenjem. Prema različitim statistikama više od polovice katolika smatra da bi Crkva trebala popustiti u svojem učenju, bilo u pogledu pitanja predbračnog spolnog odnosa, razvoda braka, uporabe kontracepcije, ili u nekom drugom pitaju vezanim uz pitanje čovjekove spolnosti. I uistinu, činjenica je da današnje društveno okruženje znatno otežava čovjeku življenje autentičnog katoličkog života, kao što je i činjenica da mnogim mladim ljudima takvo stanje predstavlja težak teret.
U takvoj situaciji, jasno je da se postavlja pitanje: „Što činiti?“. Dva su moguća odgovora:
1) Treba se mijenjati čovjek i čovjekovo ponašanje kako bi se bio u stanju othrvati napasti grijeha i kako bi bio u stanju činiti ono što je dobro.
2) Treba se mijenjati stav Crkve o tome što jeste grijeh, a što nije, što je dopušteno a što nije, kako bi se čovjeku na taj način olakšala savjest i življenje.
Čovjekovo prihvaćanje druge opcije znači i faktično napuštanje Katoličke crkve. Budući je Crkva nezabludiva u svom službenom učenju u pitanjima vjere i morala, inzistiranje na tvrdnji da Crkva treba mijenjati učenje znači odbijanje Božje objave te, na taj način, i raskid sa Crkvom te gubitak spasenja.
Budući je „Svjedočanstvo žene“ namijenjeno u prvom redu katolicima, nećemo se zadržavati na razmatranju ove druge opcije, nego ćemo se koncentrirati na onaj prvi odgovor, te ćemo iz njega izvući zaključak.
Kako je cilj dobar, a predložena sredstva ne čine nikakvo zlo, niti grijeh, niti štetu, nego vode k ostvarenju cilja, jasno je da takva sredstva ne mogu biti smatrana lošima ili takvima da ih se treba sramiti.
Nažalost, u ovom vremenu u kojem živimo, čovjek je izgubio osjećaj sramote za ono čega bi se objektivno trebao sramiti (grijeh), dok je usvojio osjećaj sramote za ono što je dobro (izbjegavanje grijeha). Takva inverzija je uistinu pogubna po čovjeka jer, kao što znamo, oproštenja grijeha nema bez kajanja, a uz kajanje gotovo neizostavno ide i osjećaj srama za učinjeni grijeh. Stoga, gubitak srama za činjenje grijeha te, s druge strane, dobivanje osjećaja srama za sredstvo koje bi trebalo pomoći u borbi protiv grijeha, je jasan signal da nešto ne štima.
„Svjedočanstvo žene“ nije teološko djelo i u tom smislu nije niti potpuno točno, no ipak vam ga predstavljamo kao jedno osobno svjedočanstvo, uz nadu da će mnogi prepoznati dobrotu sredstva predloženog u borbi protiv grijeha bludnosti koji pustoši današnju generaciju. Istina je da su neka sredstva i radikalna, no to je samo iz razloga što su posljedice grijeha još radikalnije. Uistinu, nitko neće propasti ako se bude pridržavao uputa danih u svjedočanstvu, no nije izvjesno da neće ukoliko ih prezrivo zanemari i radije se prepusti grijehu.
Davor Matijević
SADRŽAJ
Čisto hodanje – što to znači?
Zašto je potrebno hodanje bez tjelesnih nježnosti?
Zašto je presudna čednost?
Što znači duševno i tjelesno sazreti za brak?
Plodovi čistog hodanja
Posljedice lošeg utjecaja društva i medija
Što činiti da uspijemo kako treba?
Sažetak
Naše iskustvo
PRVI DIO
Potrebno je ući u srca mladih ljudi koji postavljaju tolika pitanja o hodanju i braku da bi im se znao dati ispravan odgovor. Ako mladi postavljaju tolika pitanja vezana uz tu temu, znači da su zainteresirani za čisto hodanje, no treba im dati efikasan i potpun odgovor. Cijelu istinu koja će osloboditi svakoga tko je bude imao srca čuti. Uzrok svih problema uz ovu temu predbračne čistoće i sretnog braka su poljupci i tjelesne nježnosti. Jedina ispravna i potpuna definicija čistog hodanja je: čistim hodanjem podrazumijeva se takav način druženja dvoje mladih suprotnog spola u kojem nema prisutnosti nikakvih tjelesnih nježnosti, pa ni poljubaca niti držanja za ruke.
ŠTO TO ZNAČI?
Krenula bih s vlastitim primjerom. Prije vjenčanja hodala sam sa svojim sadašnjim mužem deset mjeseci i to je bila borba na život i smrt i to najviše zbog neznanja i pogrešnih informacija o muško-ženskim odnosima. Od samog početka odlučili smo ‘čisto hodati’ no u to se ubrajalo samo to da nećemo imati odnos prije braka. Poljupci i držanje za ruke otpočetka su bili sastavni dio naše veze. No, nekako je uvijek sve vodilo prema odnosu. Domagoj je stalno imao problema s čistoćom, a ja s bludnim mislima. Trudili smo se i imali volju, no nikako nam nije polazilo za rukom da uistinu budemo čisti. Iako nismo imali odnos, osjećali smo se prljavima, jer smo zbog poljubaca i dodira zapravo neprestano bili u grešnoj prigodi, no to nam tada još nije bilo jasno. Tek kada nam je Bog na naš put stavio iskusnog svećenika koji se bavi ovim problemima, stvari su počele sjedati na svoje mjesto. Znači, mi smo uistinu imali volju, želju, čak smo zajedno i molili, redovito sudjelovali na svetoj misi, ispovijedali se i pričešćivali, čvrsto odlučujući svaki put ispočetka kako ćemo ostati čisti, no stalno smo se vrtili u krug. Tek nam je jedan svećenik uspio pomoći time što nam je rastumačio različitost fiziologije muškog i ženskog bića.
Često muči mlade, posebno djevojke, pitanje nevjere, pa tako često imam prilike čuti kako se mladi žale da je nemoguće danas čisto hodati jer je utjecaj svijeta i društva prejak, te mladić ako mu se djevojka uskraćuje, odlazi za drugom ili ode u prijevaru i slično. Mladi čak i imaju volju i želju za čistim hodanjem, jer to je iskonski i usađeno u nas, no nemaju recept kako to izvesti. Nema nikoga tko će im dati potpunu istinu koja će ih osloboditi i dati im snage i slobodu da zgaze sve ono što im svijet i zatrovani mediji pokušavaju podvaliti i nametnuti. I sama sam tako razmišljala i često sam imala prilike čuti djevojke kako govore: “Ako ga ja ne zavedem, druga će ga oteti. Ako mu se ja uskratim otići će drugoj, jer muškarci su jednostavno takvi. Oni ne mogu bez odnosa i nema izuzetaka.” A to, naravno, nije tako. No ako se mladića za vrijeme hodanja izaziva poljupcima i nježnostima, a pritom mu se uskraćuje sam odnos, onda je itekako mladić u napasti da ili prevari djevojku ili se samozadovoljava. Djevojke tad znaju reći da su muški izopačeni i da im je samo odnos važan, no problem je u tome što ih upravo te iste djevojke ni ne sluteći zloupotrebljavaju tražeći od njih poljupce i nježnosti i dajući im isto, a ne dajući im sam odnos, jer ne znaju da muškarci po prirodi ne mogu dijeliti poljupce i nježnosti od odnosa. Njima je poljubac ili koja druga nježnost već početak odnosa. Zato je potrebno izbaciti za vrijeme hodanja sve nježnosti ukoliko želite da sve sjedne na svoje mjesto i odvija se u pravom smjeru.
Kakav bi to Bog bio da je stvorio takve muškarce koji misle samo na odnos i kojima je jedino to važno! Mene su isto slično uvjeravali još kao djevojčicu, kako muškarci ne mogu biti vjerni i kako je sasvim prirodno da se okreću za drugim ženama i da gledaju pornografiju, jer to njima jednostavno treba. Sjećam se kako sam bila slomljena, jer sve za čime sam čeznula bila je vjernost, odanost, razumijevanje, ljubav. Danas nas sa svih strana napadaju s takvim lažima pa s jedne strane i zbog toga djevojke oblače na sebe tako vulgarnu i neprimjerenu odjeću misleći kako je to najbolji način da nekoga privuku, a ne znaju da time na sebe navlače samo doživotnu nesreću i upravo ono što žele izbjeći (nasilnog i sebičnog muškarca koji nema apsolutno nikakvo poštovanje i razumijevanje prema ženi). A istina je tako lijepa. Željela bih da je čuju svi ljudi svijeta, pa da konačno dožive oslobođenje oni koji je imaju srca čuti.
Znači, Bog je stvorio muškarca takvog da mu se žena uvijek sviđa, da mu je privlačna, odnosno da ga nešto vuče k njoj. Ženu je opet stvorio upravo takvu da se svidi muškarcu i da ga privuče. Svijet je to dakako, zloupotrijebio. Bog je zamislio da jedan muškarac voli jednu ženu i da ga ona privuče, što znači da bi žene trebale biti odjevene tako da ničim ne ističu ljepotu svoga tijela, jer su već samim time što su žene, dovoljno lijepe i privlačne.
Danas su, nažalost, žene, pa čak već i djevojčice, toliko razgolićene da svaki muškarac može vidjeti svaku ženu i zato je u svijetu sve tako prljavo i grešno. Muškarac bi ženu trebao vidjeti razodjevenu tek u sakramentalnom braku. Sada se, normalno, postavlja pitanje kako onda danas u takvom svijetu ostati normalan, pronaći vjernu ženu i vjernog muškarca i živjeti po nauku svete majke Crkve te ostati vjeran do kraja? Isus nam je omogućio da i to bude moguće, a da to ostvarimo moramo Ga poslušati i predati Mu se jer On bolje od nas zna što je za nas najbolje. Bog je donio Zapovijedi radi nas da bi nam bilo lakše. On nas je stvorio pa tako zna što nam pomaže a što nas uništava. Trebamo mu stoga biti vjerni i živjeti Njegove zapovijedi, Njegov nauk. Iz iskustva i svog sadašnjeg života kojeg živim, vidim da je moguće, unatoč zavodljivosti svijeta ostati Božji, no za to je potrebno otvoriti vrata svoga srca i dati ključeve Bogu.
Znam da djevojke u svojoj biti čeznu za vjernim, odanim, nježnim, brižnim mladićem, koji će biti pun razumijevanja, koji nije nasilan, ali je odgovoran, staložen i čvrst na riječi i djelu. To je moguće ostvariti i to nam Bog i daruje, no trebamo se za to potruditi. Jednako tako moguće je pronaći brižnu, nježnu, savjesnu, lijepu, plemenitu i pametnu ženu, jer u biti su sve takve ako su uistinu Isusove, a ne svjetovne. Za takvo što potrebna je prije svega spremnost na poslušnost i na odricanje i žrtvu koja se sastoji od sljedećeg: mladić i djevojka za vrijeme hodanja moraju se odreći svih oblika tjelesne nježnosti (pa i držanja za ruke, a o poljupcima da i ne govorim)! To je jedina ispravna definicija čistog hodanja.
ZAŠTO JE POTREBNO HODATI BEZ TJELESNIH NJEŽNOSTI?
1). Poljupci za vrijeme hodanja toliko uzbuđuju mladiće da oni redovito imaju problema s čistoćom. Ne stoga što su nastrani, već stoga što ih je Bog takve stvorio. Naprosto je usadio u njih poticaj za stvaranje novog života. Osim toga, muškarac ima prirodan nagon prema ženi, pa čemu ga onda još dodatno raspaljivati poljupcima. Udane žene itekako dobro znaju da je muškarcu poljubac početak odnosa, a ukoliko se čisto hoda, razgovorom se i prije braka dođe do tog saznanja.
Kod žena je to znatno drugačije. Ženu poljubac također uzbuđuje, no prije svega je opušta i vezuje za mladića. Znači, djevojka se već i samim poljupcima i duševno počinje vezati za mladića, htjela ona to ili ne.
Nadalje, žena satima može uživati u poljupcima i nježnostima, a da pritom može, ali ne mora doći do odnosa. Njoj je jednostavno lijepo, dok muškarca to izluđuje. Uglavnom mladići kažu da bi radije hodali bez ikakvih tjelesnih kontakata nego s poljupcima i nježnostima, a bez odnosa. Opet ne zato što su izopačeni, već stoga što im takvo izluđivanje uzrokuje i stanovitu bol u testisima koja se čak zna i proširiti na trbuh, pa čak imaju problema s hodanjem dok se to ne smiri. Na kraju to rezultira ili masturbacijom ili frustracijom. Dok je ženi lijepo i ugodno u poljupcima i nježnostima, muškarca to izluđuje, jer je njemu već sam poljubac početak odnosa. Imala sam prilike čuti da je to muškarcima kao kad bi vam netko stavio u usta najfiniju čokoladu ili najomiljenije jelo i rekao vam da ga ne smijete progutati. Ako pak živeći čistoću ne smijete misliti o nedozvoljenim stvarima onda je to kao da ne smijete ni pomisliti da biste tu ‘čokoladu’ progutali niti smijete uopće misliti kako je ukusna. To je slično tome ako se izlažete nježnostima. Slično tome muškarci doživljavaju poljupce i nježnosti, ako oni ne rezultiraju odnosom. Djevojke to ne zanju, pa se žale kako je muškarcima stalo samo do odnosa i da oni bez toga ne mogu pa im one ipak na kraju popuste jer ih ‘vole’, a ne znaju da je to sve zbog poljubaca i nježnosti koje su djevojkama toliko važne. Uvjeravam vas da to jako malo žena zna. Njima je maženje jednostavno lijepo, došlo do odnosa ili ne. Stoga je bitno naglasiti da je mjesto bilo kakvim tjelesnim nježnostima tek u braku. Sve ostalo je građenje kuće na pijesku.
Za vrijeme hodanja postavljaju se temelji i to čvrsti i postojani samo i isključivo ako se čisto hoda. Kuća se gradi tek u braku! Sad bi djevojke mogle reći da to nije fer jer je sve opet podređeno mladićima i zašto se opet one zbog njih moraju odricati nježnosti i poljubaca koje im toliko znače. No stvar je vrlo jednostavna. Ako djevojka želi vjernog i prirodnog, odgovornog i savjesnog muža kakvim ga je Bog stvorio, mora mu pomoći da se oblikuje u njega. A to će učiniti upravo izbacivanjem svih oblika tjelesnih nježnosti za vrijeme hodanja. Kasnije ću objasniti zašto.
Znači, kod mladih nije problem toliko u spolnom odnosu i mnogi ga se spremno odriču prije braka, no ubrzo shvate da je to nemoguće (a nemoguće je – uz nježnosti!) i pokleknu jer ne znaju da i poljupci i druge tjelesne nježnosti koje ih i dovedu do odnosa, pripadaju braku, a ne hodanju. Nije uputno svrstati njih među one kojima je samo do tjelesnosti ili koji ne teže višem stupnju ljubavi, oni do tog ‘višeg’ neće nikada moći uz nježnosti. Prirodno je opeći se ako diramo vatru. Čudno je ako se ne opečemo. Samo nenormalni mladići neće biti u napasti čistoće uz nježnosti i poljupce, a mi kao da upravo takve tražimo. Ostati čist u duši i u srcu do braka moguće je isključivo izbacivanjem svih oblika tjelesnih nježnosti, jer su one grešne prigode, a sv. Pavao nam govori da se svake sjene zla klonimo.
2). Kada mladić i djevojka za vrijeme hodanja potpuno izbace poljupce, vrlo brzo i samo držanje za ruke počinje mladića uzbuđivati i uznemiravati. Djevojke se tada obično smrtno uvrijede i naljute, no kad bi znale istinu svojevoljno bi se unaprijed odrekle toga kako bi zaštitile svog voljenog i pomogle mu da izraste u pravog i odgovornog muškarca, umjesto da se poljupcima i tjelesnostima, ni ne znajući poigravaju s njime ostavljajući ga da ostane nezreli i neodgovorni dječarac koji nikad ne dozrije za brak. Prema tome, zaključak je sljedeći: za vrijeme hodanja potrebno je odreći se svih vrsta i oblika tjelesnih nježnosti. Ne zato što je to fanatizam i pretjerivanje, već da budemo čisti i neporočni pred Bogom i time sebi omogućimo uz Božju pomoć, sretan i uspješan brak.
Nadalje, mladićima je (koliko sam upućena od svog muža i naših znanaca) i bez djevojke teško očuvati čistoću, a kamoli ako je uz njega djevojka koja ga ljubi i dodiruje, pa makar samo ruku pod ruku. Najbolji dokaz za to, kao što i sami znate su neki od svetaca koji su primjenjivali drastične tehnike i načine ne bi li pred Bogom ostali čistog srca, uma i tijela, a nisu imali žene, već su bili redovnici. Stoga je beskorisno mlade uvjeravati u mogućnost hodanja bez odnosa, ako su prisutni poljupci i nježnosti i to im je potrebno naglasiti jer oni to ne znaju ili ne žele znati. Često nisu ni svjesni niti znaju koliko se zapravo muškarci i žene razlikuju, zbog čega i dolazi do katastrofa.
Još jednom napominjem kako je ženama, djevojkama teško zamisliti takvo hodanje bez nježnosti i poljubaca , jer one to ne mogu razumjeti stoga što nemaju takvih problema s čistoćom. Sazdane su potpuno drugačije, pa su zbog neznanja o bitnim razlikama između njih i muškog roda, često same krive kad na kraju budu prevarene ili odbačene. To uistinu nije lako za jednu djevojku, ženu. Ja kao djevojka morala sam se za vrijeme hodanja odreći baš svega što mi je najviše značilo i trebalo. Znači, nježnosti, poljubaca, zagrljaja, milovanja. Nisam mogla razumjeti zašto to trebam učiniti, no učinila sam preko svoje volje iz poslušnosti i Bog mi to sad u braku mnogostruko neprestano vraća. Djevojkama je to toliko teško i čak možda i nezamislivo da mi je jedna djevojka spontano u afektu rekla: “Kad bi me dečko tražio da hodamo bez poljubaca, odmah bi ga ostavila!” Zato se mladići i ne usude sami sebi, a još manje djevojci priznati koliko im poljupci i nježnosti odvojeni od odnosa, smetaju i ‘bole’. Jednom je netko rekao kako nam Bog nikad ne uzima naših radosti ako nam ne sprema još veće i obilnije. Domagojev i moj sadašnji život dokaz je za to.
Mladi se parovi obično zaklinju da baš o svemu otvoreno razgovaraju a o ovim pitanjima ipak ne progovaraju i spontano nikada ne dođu do ovih spasonosnih činjenica. Ukoliko djevojka ta saznanja o čistom hodanju ne uzme za vrlo ozbiljno i ne posluša, te nastavi s poljupcima i nježnostima, kasnije se redovito žali kako mladić nije mogao bez odnosa pa je morala popustiti, ili ju je prevario jer nije popustila, ili uspiju doći do braka bez odnosa, no mladić nije sazrio za brak, jer nije imao priliku, te u braku zbog toga dolazi do teških problema i nesuglasica upravo zbog toga što se mladić za vrijeme hodanja morao boriti s čistoćom umjesto da je duševno sazrijevao. Samo da pojasnim, navest ću jedan primjer. Ukoliko se ne hoda čisto djevojka i mladić ne sazriju potpuno, osobito mladić, te u braku redovito dolazi do nepremostivih problema iz razloga što mladić za vrijeme hodanja zbog tjelesnih nježnosti nije imao prilike otkriti da kod žena postoje takozvane emocionalne krize, te kad do njih u braku dođe, potpuno pogrešno se ponaša prema djevojci, jer ju sudi po sebi, po tome kakav je on i što bi on učinio da je na njenom mjestu. Emocionalne krize, koje muče žene s vremena na vrijeme, a kojih ni same žene nisu u potpunosti svjesne, jer se one najlakše, no opet teško, otkrivaju samo kod čistog hodanja, velik su problem i velika tema za razgovor i objašnjavanje, pa se sad neću upuštati u to. No samo da se zna koliko su teške i bolne posljedice nečistog hodanja. Takve krize neminovno vode do razvoda ako ih se ne prepozna i ne nadvlada muškom razboritošću i emocionalnom podrškom.
ZAŠTO JE PRESUDNA ČEDNOST?
Djevojka i mladić za vrijeme hodanja moraju postati najbolji prijatelji, a ne ljubavnici. Djevojka mladiću mora biti anđeo čuvar i pristojno se oblačiti.
Danas je teško definirati pristojno i čedno odijevanje, jer izgleda da su žene potpuno izgubile, ubile ili potisnule u njih od začeća usađeni dar čednosti i pristojnosti. No ipak, čedno odijevanje je ono koje ne ističe obline (konture) tijela, (znači pripijena odjeća ne dolazi u obzir) i koje ih ne otkriva (dekoltei, suknje iznad koljena ili jedva ispod koljena, gola ramena, nadlaktice, pupak, bretelice, kratke hlače bilo široke, bilo uske, traperice bilo kakve vrste i sl.) (Vidi govore Pape Pija XII. mladima, život o. Pija iz Pietrelcine, zapisi Ivana Merza i djelo: «Ljubav i čistoća»)
Za vrijeme hodanja djevojka mladića zavodi isključivo duševno, a ne tjelesno, a to znači da prije svega moraju postaviti temelje da postanu jedna duša kako bi u braku mogli postati i jedno tijelo. Vrlo važno i ključno je napomenuti još jednu stvar u koju djevojke uglavnom nisu upućene, a ta je da mladića tjelesno znači tijelom, može vezati i više djevojaka, dok ga dušom uz sebe može vezati samo jedna. Ili jednostavnije, grubo rečeno, mladić može dijeliti postelju s više žena, no voljeti može i prijanjati samu uz jednu i to upravo uz onu za koju je vezan dušom. A dušom će prionuti uz onu koja mu se za vrijeme hodanja potpuno tjelesno uskraćuje čuvajući ga od duha bludnosti i time mu omogućava da potisne i pobjedi svoje tijelo kako bi duša preuzela glavnu riječ. Odnosno, čistim hodanjem djevojka mladiću pomaže da obuzda svoje nagone koji žele zagospodariti njime ako ga se izaziva tjelesnostima.
Djevojke izgleda uopće nisu svjesne s kakvom vatrom se igraju kad pokušavaju biti zavodnice ili tek mazne djevojke. Kad mladić duševno prione uz djevojku, ta povezanost duša jača je od tjelesnog nagona koji bi ga mogao odvesti drugoj, a i kad je duševno vezan s jednom, drugačije i tjelesno gleda na druge djevojke, jer ga ta duševna povezanost sve više usmjerava na njegovu družicu i čini je posebnom i jedinstvenom za njega. Tako svjedoči moj muž.
Nadalje, djevojke čini se ne znaju da se mladići mogu zaljubiti u samo jedan dio njihovog tijela, na primjer, noge ili grudi. One to ne mogu razumjeti niti to znaju zato što kod njih to nije slučaj. Žena se daje cijela i dušom i tijelom i tako i voli, dok muškarac ne. Kod muškarca su te dvije komponente odvojene i kao da jedna ganja drugu. Jedan spisatelj lijepo je to izrekao u slici: djevojke, odnosno žene su poput vaze ili broda, cjelovite, kad prednji dio broda skreće, s njime zaokreće cijeli brod, dok su muškarci u odnosu na svoje nagone poput goniča mnoštva pasa koje stalno mora bičem skretati i usmjeravati da svaki ne ode na svoju stranu, već da idu u istom pravcu. Upravo iz tog razloga redovito možemo vidjeti kako djevojke brzo dozriju za brak, dok bi se mladići još malo ‘zezali’. Onda djevojke namjerno zatrudne kako bi natjerale mladića u brak i to je onda prava katastrofa u kojoj najviše stradavaju nedužna djeca.
Bog je stvorio ženu da muškarcu bude pomoć, a ne odmoć. Muškarci su nam danas takvi kakvi jesu jer ih žene sude po sebi, a oni su potpuno drugačije sazdani i na drugačiji način djeluju. Muškarac i žena su poput dvije potpuno različite puzzle koje se savršeno uklapaju. Tu leži problem i rješenje problema današnjih obitelji.
Jedino i isključivo čistim hodanjem i pristojnim odijevanjem djevojka će uspjeti odgojiti mladića da joj bude u braku savjestan, vjeran, odgovoran, nježan, brižan, muž, zato što će tada biti duševno vezan uz nju, a što to znači može se otkriti jedino čistim hodanjem.
ŠTO ZNAČI DUŠEVNO I TJELESNO SAZRIJETI ZA BRAK?
MUŠKARAC/MLADIĆ
1). Muškarac duševno počinje sazrijevati kada ga tijelo prestane ometati u tome, a to je moguće samo ako mu se djevojka dok hodaju tjelesno potpuno uskraćuje i ne traži od njega da ju obasipa poljupcima i nježnostima. Baš naprotiv, ona mu mora postati ‘anđeo čuvar’ i štititi ga od bludnosti te mu time pomaže da ovlada svojim nagonima koji u protivnom počinju vladati njime, te mu blokiraju mogućnost duševnog napretka, koji je ključ uspješnog i sretnog braka, a to je onaj u kojem će ljubav uvijek rasti. Iako često možete susresti muškarce, mladiće koji kažu da to nije istina i da oni nemaju tih problema, no to su uglavnom oni koji masturbiraju i koji nisu obraćeni. A oni su sasvim druga priča, kao i neobraćene djevojke. Vrlo je važno potpuno krenuti za Isusom da bi se mogao razumjeti i prihvatiti ovakav način hodanja. Inače je to ludost i pretjerivanje, a za neke čak i fanatizam ili bolest.
Duševno sazreti, nadalje znači upoznati sebe kao muški spol i nju kao ženski spol. Prepoznati sebe kroz nju i nju kroz sebe. Podijeliti s njom najdublje tajne koje se čistim hodanjem svakodnevno otkrivaju u nama i podijeliti s budućim supružnikom sve spoznaje do kojih dolazimo za vrijeme čistog hodanja, a kojih bude pregršt. Podijeliti tajne i saznanja o spolnosti, otkriću sebe, proniknuti u dušu njega/nje, prepoznati razlike i razgovarati o njima, o načinu na koji doživljavamo stvari, zašto smo povrijeđeni, što nas je to povrijedilo, zašto na taj način reagiramo na određene događaje. Svi ti iscrpni i bogati razgovori na kraju rezultiraju duševnim preplitanjem i sjedinjenjem tako da mladić i djevojka pred vjenčanje gotovo osjećaju bol u duši kada se razdvoje i odu svaki svojoj kući te nepotpunost bića kad nisu zajedno. I jedno i drugo svjesno i jasno osjećaju i žive potrebu za zajedničkim životom i stvaranjem.
Otprilike je potrebno oko 6 mjeseci da mladić i djevojka potpuno sazriju za brak, ako od početka hodaju čisto i sveto. No ako se malo zezaju i krše pravila, to se može odužiti i do dvije godine, no tada već ostaju posljedice koje dolaze na vidjelo u braku. To je bio slučaj kod Domagoja i mene. Uzrok svim našim poteškoćama i nesuglasicama kad smo se vjenčali, pronašli smo u kršenju pravila, odnosno u trenucima kad smo popustili strastima za vrijeme hodanja. Zbog toga nam je prva godina braka bila izrazito burna i naporna, te nam je trebalo otprilike dvije godine da popravimo ono što smo propustili ili slomili dok za vrijeme hodanja nismo čisto hodali. To su jako važne i opasne stvari i nije se za igrati s tim, jer za tren oka se može dogoditi da požalite što ste se vjenčali. Imamo brojne primjere danas za to.
2). Tjelesno sazreti znači biti tjelesno zdrav i odgovoran. Muškarac tjelesno sazrijeva ako se za vrijeme hodanja potpuno odrekne svih oblika tjelesnih nježnosti kako bi uspio i naučio ovladati svojim spolnim nagonima i potisnuti ih tamo gdje im je mjesto, te se postepeno time uvježbava i uči suzdržavanju od tjelesnosti u braku ako to bude potrebno, npr. ako žena mora čuvati trudnoću, zbog bolesti, ili nekog drugog opravdanog razloga. Ako je to za vrijeme hodanja naučio, neće biti isfrustriran, nervozan, hladan, te možda učiniti i preljub ili samoblud, već će u tim zajedničkim trenucima suhoće, nježno i prirodno o tome razgovarati sa ženom, kako su to činili za vrijeme hodanja ako su čisto hodali, i znati će zajednički to najbezbolnije i kvalitetno premostiti. A strogo čuvanje trudnoće 9 mjeseci nije rijetka pojava.
ŽENA/DJEVOJKA
Kod žena, odnosno djevojaka duševno i tjelesno sazrijevanje idu ruku pod ruku. Jedno slijedi drugo. To znači da će djevojka za vrijeme hodanja dok se bude potpuno uskraćivala svome mladiću spoznati koliko je taj mladić zapravo drugačiji i uzvišeniji od onog što je ona mislila. I tek tada će moći upoznati muškarca kakvim ga je Bog zamislio. Često se desi da se djevojke, kad muškima pruže prilike da zaista budu muškarci u punom smislu, (a to znači ako im se tjelesno potpuno uskraćuju za vrijeme hodanja), ugodno iznenade kad vide koliko su oni nježni, sućutni, pouzdani, vjerni, odgovorni, marljivi. Treba vremena za to, no ako ih vodi prava ženska ruka koja ih čuva od bludnosti, oni postaju upravo takvi. Pa Bog je upravo i stvorio ženu da muškarcu bude pomoć. Nažalost danas se to zloupotrebljava uglavnom zbog neznanja i zbog pogrešnih informacija.
Nadalje, djevojka će početi shvaćati kako dodiri i poljupci nisu jedini način da joj mladić iskaže ljubav i pažnju i iznenadit će se kad vidi koliko uspješno muškarac to može izvesti bez ikakvih tjelesnih kontakata. Tko to jednom doživi znat će zašto je jedino čisto hodanje ispravno i zašto jedino ono daje rezultate. Tek kad se prekinu sve tjelesnosti za vrijeme hodanja, tek tada mladić može početi izrastati u pravog muškarca kakvim ga je Bog zamislio. Imate muških osoba koje imaju preko 40 godina, a još uvijek su kao djeca, jer im nije dana prilika da postanu muškarci. Tako danas često čujemo od žena kako su muškarci nesposobni i manje vrijedni od žena, jer su kao djeca. A zapravo su same žene uglavnom krive za to, jer ih nisu znale ili htjele usmjeriti na pravi put. (Sad bi netko neupućen mogao reći da to znači da svećenici i redovnici zauvijek ostaju nezreli dječarci, no to nije istina. Oni su zaručeni s Isusom i njih izravno Isus odgaja, naravno ako mu to dopuste.) Jednako tako, kad se djevojka za vrijeme hodanja odrekne svih tjelesnih nježnosti, izgrađuje se u ženu kakvom ju je Bog zamislio, brižnu, nježnu, čuvaricu, njegovateljicu, pomoćnicu… I tu istinu o sebi, oboje otkrivaju tek čistim hodanjem. Tek kad ona prestane biti zavodnica, postaje ženom.
Dok se za vrijeme hodanja ne prekinu sve tjelesne nježnosti, ponašamo se prema svojim mjerilima i standardu, a kad izbacimo nježnosti počinjemo prerastati u iskonsku Božju djecu.
PLODOVI ČISTOG HODANJA
Znači, čistim hodanjem mladić i djevojka nauče razgovarati i razgovorom rješavati i najteže probleme, upoznaju sebe kroz budućeg bračnog druga, otkrivaju te tako dragocjene i fine pojedinosti do kojih se dolazi samo na ovaj način. Stoga kad dođu u brak posve su spremni i upućeni u pojedinosti i bogatstvo cjelokupnog bračnog života i u taj uzvišeni događaj bračnog čina kojem sada dostojanstveno, zdravo i opušteno mogu pristupiti. Bračni čin, ispravnije rečeno – bračno darivanje, verbalno se također uči za vrijeme čistog hodanja i to na način da budući supružnici spoznaju kroz duge, nježne i iscrpne razgovore, kako je tjelesni čin ljubavi upravo darivanje, jer muž ženi daruje poljupce, nježnosti, maženje, a ona njemu na to odgovara spontanom željom za tjelesnim sjedinjenjem što muškarca i duševno i tjelesno neizmjerno raduje. Znači muž i žena se u sakramentalnom braku potpuno daruju jedno drugome.Važno je znati i to da je mladić, odnosno muškarac odmah spreman za bračno darivanje, dok je ženi potrebna predigra, znači puno nježnosti, poljubaca, milovanja.
Niti muškarac, odnosno muž, niti žena, osim iz opravdanih razloga (bolest, čuvanje trudnoće i sl.) ne smiju se uskratiti jedan drugome.Danas, nažalost, u većini brakova je tako da žena muškarca ucjenjuje bračnim darivanjem, jer je povrijeđena što joj on ne posvećuje dovoljno pažnje, a on joj opet ne posvećuje dovoljno pažnje jer je ona uvijek umorna ili prezauzeta za bračno darivanje, ili su joj djeca važnija od muža i svo svoje vrijeme poklanja samo njima, pa muž uvijek izvisi, počinje se s pravom osjećati zapuštenim i napuštenim te se nerijetko odaje kojekakvim porocima ili traži utjehu u nekom drugom i tako u krug. A sve je posljedica nečistog hodanja u kojem se nije naučilo kvalitetno razgovarati te nije došlo do duševnog sjedinjenja i dubinskog međusobnog upoznavanja.
Poljupci, nježnosti, bračni čin i svaka vrsta tjelesne ljubavi rezervirana je isključivo za sakramentalni brak. Tek nakon čistog hodanja koje je temeljna priprava i jedini pravi temelj za brak, sve navedene tjelesnosti mogu dobiti pravi smisao. One su sastavni dio sakramentalnog braka i neprestanog bračnog darivanja supružnika. Tek kad su mladić i djevojka za vrijeme čistog hodanja naučili taj jezik ljubavi i kad si mogu pojasniti kako i zašto je kod žene ovako, a kod muškarca onako, tek tada su oni sposobni odgovorno, sretno, uspješno u sakramentalnom braku prionuti uz tjelesne nježnosti koje su tada pravo bogatstvo i prisustvo Boga. Ta sam Bog , kad je stvorio muškarca i ženu prvo ih je blagoslovio, a onda je rekao ‘plodite se i množite’. Znači, za tjelesnu ljubav potreban je sakrament braka kojim se dobiva Božji blagoslov.
Nije spolni odnos prekršaj izoliran od svega što mu prethodi i uzrok krizi svih brakova, nego samo prirodna posljedica nemorala koji mu prethodi (ples, film, moda, propaganda i sl.) Treba raditi na uzrocima, a ne na posljedicama. Tko trga pup, taj ga i otkine, a onda cvijeta neće biti.
SPASONOSNI DAR NEVINOSTI
Gubitak nevinosti prije braka nije tek usputna i bezazlena pojava, već gubitak dostojanstva i teška povrjeda duše koja ostaje za cijeli život. Gubitak nevinosti prije braka, pa makar bio počinjen i s budućim supružnikom, ostavlja uistinu teške rane i duboke ožiljke na nježnoj ljudskoj duši, htjeli mi to ili ne.
Bog nas je stvorio nevinima i nevinost (djevičanstvo) je najveći naš dar i slava Bogu bilo kroz redovništvo ili svećeništvo, bilo kroz našeg supruga ili suprugu, kojem darujemo svoju nevinost kao znak životnog, trajnog saveza s Bogom. Naime, u braku je, ukoliko je uredno (vidi pobudnicu Pape Ivana Pavla II.: «Familiaris consortio» i Pape Pavla VI.: «Humanae vitae») svako tjelesno združivanje supružnika ujedno i duševno sjedinjenje, te najuzvišeniji čin sakramenta ženidbe i veliko slavljenje Boga, koje bi i prije i poslije trebalo biti popraćeno molitvom zaštite i zahvale jer je to veliki Božji dar supružnicima.
Bog nam je darovao nevinost kao obranu i zaštitu od Zla i tek kad smo zaštićeni sakramentom braka možemo kao supružnici pred Bogom darovati jedno drugome taj Božji dar u tjelesnom i duševnom sjedinjenju. Ukoliko nismo zaštićeni sakramentom braka, a upuštamo se u spolne odnose, pa makar i s budućim supružnikom, ubiremo plod sa zabranjenog stabla, a iz primjera naših praroditelja možemo vidjeti posljedice toga. Stupanjem u spolne odnose bez sakramenta ženidbe podijeljenog u vjeri i razumijevanju, teško povređujete prije svega sami sebe – svoju dušu, a kroz nju i tijelo, koja je ‘programirana’ za život u trajnoj povezanosti sa svojim stvoriteljem, Bogom i da se iz Njega ‘napaja’. Ovakvim činom, otkidate je od Boga (znači od napajanja), jer zloupotrebljavate najveći Božji dar – dar stvaranja i ljubavi, koji je jedino ispravno korišten ukoliko na sebi nosi pečat sakramenta ženidbe. Vjerujem da svatko od nas prije upotrebe nekog kupljenog aparata pročita upute za korištenje kako ne bi pokvario ili oštetio stroj, a kod stupanja u spolne odnose kao da nikog ni ne zanimaju ‘upute za uporabu’. Zar je stroj vrjedniji od čovjeka koji je stvoren na sliku Božju i predodređen za vječni život?
Nadalje, spolni odnosi prije braka ostavljaju i na duši i na duhu i na tijelu trajne ožiljke koji ako i ne bole stalno, bole nepodnošljivo u trenucima kad vam je i bez toga nepodnošljivo (kao i svaki drugi ožiljak, osim što ovaj prodire do same srži ljudskog bića).
PRIMJERI (posljedice stupanja u spolne odnose prije braka, odnosno bez sakramenta ženidbe):
– neprestano si predbacujete zbog prošlih veza (grižnja savjesti, iako ste to već ispovjedili i Bog se toga ne sjeća)
– stupanjem u spolne odnose ne dodiruju se, ne združuju se samo dva tijela već i dvije duše te se kasnije teško nositi s tim teretom i imati mir i slobodu, naročito ako ste bili u vezi s više osoba
– u sakramentalnom braku za vrijeme bračnog darivanja, znači tjelesnog i duševnog sjedinjenja, kad bi vam trebalo biti najljepše, taj najuzvišeniji i veličanstveni trenutak kvare vam u mislima, ponekad čak i u srcu (hladnoća i jeza u srcu), osobe s kojima ste dotad bili u intimnoj vezi, htjeli vi to ili ne.
– zbog prošlih veza teško se u vama uopće i budi volja i želja za tjelesnim sjedinjenjem, jer vam je to unaprijed zatrovano i izopačeno predstavljeno, te se teško probijate do stvarnog smisla i značenja toga čina. Ponekad čak ni ne uspijete doći do pravog cilja, ili tek nakon dugih molitvi, misa, odricanja, neporočnog života. No onaj izvorni, nevini osjećaj i smisao toga čina, gotovo nitko ne uspije upiti u sebe, jer je tijelo, duh i duša nakon tolike zatrovanosti nesposobno prihvatiti nešto što je toliko drugačijeg ‘sastava’. Kao kad biste htjeli u plastičnu posudu u kojoj je bio ukiseljen kupus uliti svježu vodu. Uzalud. Uvijek ostaje miris i okus kiselog kupusa.
– osjećate se kao da ste prevarili svog bračnog druga, iako ga tada još niste ni poznavali, ili kao da je s vama stalno ili povremeno prisutan netko treći.
– gubitak samopouzdanja i samopoštovanja
– osjećaj iskorištenosti i manje vrijednosti
– osjećaj odbačenosti i nevoljenosti
– nerealna ljubomora
– strah od prijevare
– gubitak osjećaja čednosti i stidljivosti ili pak pretjerana stidljivost i misao kako je i u braku zabranjeno tjelesno sjedinjenje
Ipak, svjetovni časopisi vam preporučuju da sve isprobate prije braka jer znaju da je to siguran način da vam to sve pokvare i ogade zauvijek. Nema natrag, nema «UNDO». Ima samo dalje i dalje tražiti u novim vezama onaj osjećaj nevinosti i radosti koji je izgubljen. Đavao puno obećaje, ništa ne daje ali zato sve uzima.
POSLJEDICE LOŠEG UTJECAJA DRUŠTVA I MEDIJA, OSOBITO TELEVIZIJE
Važno je napomenuti nešto što uglavnom muškarci ne znaju, a to je da kod zdravih i normalnih djevojaka ne postoji navezanost na spolni odnos i potreba isključivo za odnosom, bez nježnosti, jer ako ćemo ići u detalje, djevojkama odnos čak nije ni potreban, barem ne na taj način kao muškarcu. Na ovom svijetu zasigurno nema žene koja je ovisna o ‘seksu’, osim ako se radi o nekoj poremećenoj ili teško ranjenoj. Djevojke prije postanu ovisne o nježnostima i poljupcima nego o odnosima, jer njima odnos nije toliko bitan, tim više što im je bolan i neugodan ako mu ne prethodi nježna i ljubavlju ispunjena predigra. Možda zbunjuje to što se danas djevojke tako vulgarno i napadno oblače, pa ostavljaju dojam kao da im je odnos najvažnija stvar na svijetu, a zapravo one samo žele privući pozornost, svidjeti se, biti lijepe i izazovne ili na taj način pokušavaju manipulirati muškarcima itd. Muškarcima ipak šalju pogrešne signale te ih oni zbog takvog odijevanja gledaju kao ‘objekte za seks’, a one žele samo: Gledaj a ne diraj! Kad budu krivo shvaćene nije im jasno zašto, pa optužuju muškarce da su izopačeni i da im je samo bitan odnos, a zapravo nisu ni svjesne da su za sve same krive jer se tako nedolično oblače, a nerijetko i ponašaju kao prostitutke koje sa svima očijukaju.
ŠTO ČINITI DA USPIJEMO KAKO TREBA?
Da bi čovjek bio sretan i osjećao se ispunjeno i zaštićeno te da bi uspio ostvariti svoje snove i imati mir u duši, mora biti spreman na život u skladu s Božjim zapovijedima koje su tu da mu život olakšaju, a ne da ga dodatno opterete. To bi ukratko značilo da je nužno:
– boriti se protiv samobluda i ne smatrati ga nečim prirodnim, normalnim i zdravim
– ne izlagati se grešnim prigodama odlazeći u disco klubove, kafiće, ne gledati nemoralne filmove i uopće izbjegavati televiziju zbog njenog zatrovanog sadržaja
– ne ići na suvremene plesove, ne ostajati vani do kasnih noćnih ili ranih jutarnjih sati
– lijegati rano i buditi se rano
– ne ići na plaže krcate golotinjom (ženski kupaći kostimi kao i muški danas su oličenje golotinje), bazene da i ne spominjem i sl.
– ne raditi kompromise sa svjetskim razmišljanjima (npr. čitanje časopisa kao što su Cosmopolitan, Bravo, OK, Teen, Mila, Gloria, Playboy i sl.)
– odlaziti na misu barem nedjeljom, i barem mjesečno se ispovijedati, te redovito čitati Sveto Pismo i ako je moguće duhovnu literaturu
– izbjegavati televiziju i sve sadržaje, prilike, ljude, stvari, okruženja i slično što navode na grijeh ili uvode u grešnu prigodu
– bestidne slike izbaciti iz mašte i maštu ispuniti čistim slikama; (muški – predočiti slike iz muke Isusove, žene – predočiti slike Majke Božje).
ŠTO AKO ON KAŽE – NE ?
Ima slučaja kad djevojka pristane na čisto hodanje, no ukoliko njen mladić nije obraćen, uglavnom će reći da to uopće nije tako, da muškarci nisu takvi da se odmah uzbude, da im ne smeta kad su djevojke razgolićene i slično. Tu se obično radi o mladićima koji se samozadovoljavaju i neke grijehe, kao što je pornografija ili disco klubovi uopće ne doživljavaju grešno.
Kad takav mladić to kaže djevojci ona se odmah poljulja i posumnja u istinitost priče o čistom hodanju, iako ima i onih djevojaka koje dožive pravo obraćenje kad čuju ovu teoriju o čistom hodanju i radije ostave mladića nego da nastave s njim po starom.
Neke djevojke opet budu uporne i ne posustaju tako lako, već pokušavaju uvjeriti mladića i dati mu vremena da vide što će biti, hoće li i on shvatiti o čemu se tu zapravo radi.
Čistim hodanjem započinje pravo, dubinsko, istinsko, otvaranje i upoznavanje samih sebe i partnera, pa je dobro partneru koji se protivi dati priliku da razmisli i ako barem pristane da probaju čisto hodati, brzo će se pokazati jesu li to dvoje uopće jedno za drugo i kako uistinu stvari stoje između to dvoje ljudi. Čistim hodanjem padaju sve maske i jasno nam se očituje naše duševno stanje. Neki se tome jako protive jer ih to tjera na promjenu, na život u istini, na korak s Isusom koji je ugodan i lijep, ali je i zahtjevan za onog tko je navezan na ovaj svijet.
Često se dogodi da kad mladić i djevojka odluče čisto hodati, ona shvati kako je on potpuno nezreo i neodgovoran, te da mu treba dati prostora i vremena da prvo Bog učini s njim svoje, da ga vrati samome sebi.
ŠTO AKO ONA KAŽE –NE ?
Ponekad se na spomen i prijedlog čistog hodanja djevojke osjete povrijeđenima, ne želeći to prihvatiti, dok mladić želi. Djevojke znaju jako burno reagirati, jer im se taj prijedlog čini uvredljivim i omalovažavajućim, te ne mogu zamisliti svoju vezu bez poljubaca i nježnosti, jer je to njima potvrda da su voljene. Tu se opet radi o neznanju i pogrešnom interpretiranju događaja, te navezanosti na svijet, same sebe. Najveći otpor čistom hodanju pruža naša oholost i navezanost na nas same. Malo je onih koji su spremni za žrtvu i odricanje da bi došli do uspjeha, nagrade. Nekako svi radije posežemo za instant rješenjima koja ostavljaju gorak okus. U tome nam puno može pomoći svakodnevna desetica krunice za duše u čistilištu.
Dakle, ukoliko je mladić duhovno, vjerski (ne duševno, da ne bi bilo zabune) jači od djevojke, koja odbija čisto hodanje, onda on nju nosi i pomaže joj tako što ona od njega uči sebe duševno, odnosno postepeno prestaje sve promatrati kroz osjećaje i zaljubljenost već počinje stvari gledati realnim očima duše, preko duše doživljava oslobođenje od nesvjesne navezanosti na nježnosti i sjetilnost. Mladić joj pomaže svojom odlučnošću, i ustrajnošću u čistom hodanju, te objašnjavanjem i dugim razgovorima o tome kako se on osjeća, kako on sve to doživljava, koja je njegova vizija svega i sl. Djevojkama je jako važno i oslobađajuće kad im se mladić povjerava i govori o svojim osjećajima, iako to mladićima dosta teško pada s obzirom da kod njih nisu toliko naglašeni osjećaji. Kod njih prije sve prolazi kroz razum, pa se jednostavno moraju naučiti ‘izreći’ svoj razum kroz osjećaje, a kod djevojaka je obratno.
Djevojka koja teško prihvaća čisto hodanje jako može napredovati uz mladića koji je duhovno pred njom i koji shvaća o čemu se zapravo radi. Ona uz njega duhovno i duševno jača i s vremenom postaje svjesna da je vrjednija nego što smatra te nauči vidjeti kako njeni osjećaji ne moraju uvijek biti ispravni i pokazatelji stvarnog stanja, što je presudno za razmirice u braku. Tek pomoću i nakon takvih spoznaja rađa se sposobnost kod nje da povede svog budućeg muža u čisto hodanje i da mu pomogne sazreti za brak te da i ona postane kasnije u braku majkom, nositeljicom života, čuvaricom svoga doma, da postane sposobna izvršiti zadaću koju joj je Bog namijenio.
Tek kada se potpuno odlučimo za Krista i barem načinimo čvrstu odluku da ćemo se odreći svega lošega, moći ćemo uz Njegovu pomoć do Njega i doći i s njim koračati. On želi nas, a ne nešto od nas. Tek nam tada može pomoći i dati nam u izobilju i tek tada ćemo biti sposobni shvatiti što znači čisto hodati i zašto! Tada ćemo to moći učiniti iz uvjerenja i ljubavi, a ne zato što nam je netko rekao da je drugačije – grijeh.
Moram nadodati i to da i uz čisto hodanje i uz maksimalan napor i uložen trud opet postoje situacije u braku u kojima kao da se stalno lovimo u magli s bračnim drugom. To su jednostavno stvari koje ne možemo proniknuti i koje se riječima ne daju izreći pa je i u tome presudno čisto hodanje, jer ono što ne možete izreći, ako ste čisto hodali, vaš bračni drug će znati u duši čuti. Uglavnom neće razumjeti, ali će imati snage prihvatiti i ne uzeti vam za zlo. U suprotnome, uglavnom dolazi do razvoda, teških svađa, tuče, zlostavljanja itd.
SAŽETAK
1). Za sretan, uspješan, svet katolički brak potrebno je i nužno isključivo čisto hodanje, bez poljubaca i bilo kakvih tjelsnih nježnosti. To je jedino rješenje i odgovor na sve probleme i muke. Isus je uvijek bio jasan, jednostavan, ali i radikalan, pa tako i u ovome. Rekao nam je da ćemo u svijetu imati muku, ali da se ne bojimo jer je On pobijedio svijet. Pa tko voli, nek’ izvoli. Rekao je i ovo: «Tko ima uši neka čuje!»
2). Nemoguće je hodati bez spolnog odnosa ako se ne izbace sve druge tjelesne nježnosti, jer muškarci ne mogu dijeliti nježnosti od odnosa, a ženama tjelesne nježnosti uzrokuju bludne misli, nerealnu zaljubljenost, osjećaje koji su daleko od istine i stvarnosti što je razarajuće za oboje.
Priznajem neki uspiju doći do braka uz tjelesne nježnosti, a bez odnosa, no već sam ranije napisala kakve su posljedice toga.
3). Mladima to treba reći i stalno im ponavljati, jer to je jedini način da se ostane čist. Onaj tko uistinu ima volju i želju, uspjet će uz Božju pomoć, jer Bogu je sve moguće i On sve okreće na dobro onima koji Ga ljube, kako je i sam rekao.
4.) Presudno je uvidjeti razlike muškaraca i žena koje, ako ne uvidimo, postaju prokletstvo, a ako uvidimo, blagoslov. Tada ćemo postupati vođeni tim razlikama, a ne svojim prohtjevima i sklonostima, odnosno osluškivat ćemo potrebe i spoznaje onoga s kim smo u vezi, a ne samo suditi po sebi i prema svom shvaćanju uređivati stvari. Jednostavno, naučiti ćemo se živjeti i biti za drugoga da bismo time mi postali mi, odnosno mi bili potpuni.
5.) Čisto hodanje presudno je i zbog duhovnog i duševnog sazrijevanja, jer problem ne predstavlja tjelesno neslaganje (npr. neslaganje u odnosu, kao što neki strahuju), već su veliki problem naše povezanosti i navezanosti na roditelje, posebno muškarci na majku, te na neke stvari koje u braku predstavljaju nepremostivi problem ako ih se ne sreže i ne ublaži za vrijeme hodanja. A to je moguće postići samo duhovnim i duševnim sazrijevanjem koje je opet moguće samo ako se čisto hoda. Za tjelesno slaganje nema brige ako su duše jedno.
6). Veliki problem koji se opet očituje tek u braku su posljedice za zdravlje i plodnost prouzročene uskim i vulgarnim odijevanjem djevojaka, te predbračnom spolnom aktivnošću. Kod maženja, poljubaca i uzbuđivanja a bez odnosa (koji miješanjem tjelesnih tekućina izjednačuje pH (sperma-lužnata; rodnica-kisela) i time uklanja neravnotežu u bakterijskoj flori i upalne procese) otvara se put infekcijama. Razdjevičenje žene također otvara put infekcijama i jedino redoviti odnosi ih sprečavaju. Pogrešna higijena i previše sapunanja šteti bakterijskoj ravnoteži i nastaju infekcije. Liječenje infekcija nije samo gutanje antibiotika nego dugotrajna borba i s povratnim gljivičnim infekcijama uz redovite kontrole i uzdržavanje od odnosa. Sve jako mučno.
Eto to su recepti za uspješan bračni život. Može ih se ali i ne mora poslušati. No na kraju se ipak bere ono što se posije. Uglavnom se ljudi ismijavaju i rade budalaštine iz ove gore navedene teorije. Najčešći prigovori su da je to pretjerivanje, fanatizam, ludost, besmisao i neistina, no sa sigurnošću znam da ti ljudi nisu obraćeni, već su tvrdog kamenog srca ili su ulili novo vino u stare mješine smatrajući sebe obraćenicima, a zapravo još uvijek udišu i žive ovaj, a ne Isusov svijet. Pravi obraćenik i pravi kršćanin je onaj koji ne radi kompromise s ovim svijetom pod izlikom, kako smo mi ipak ljudi koji žive u svijetu, a ne anđeli na nebu i kako je Bog milosrdan i sve će oprostiti i okrenuti na dobro. No ipak Bog u Svetom Pismu od nas traži svetost i govori nam da živimo u svijetu, ali da ne budemo dio svijeta. Mi smo tu da svijetlimo svijetu, a ne da se povodimo za njim i uklopimo u njega. Svatko je odgovoran za svoje čine i dobro se moramo zamisliti ukoliko svjesno činimo nešto za što znamo da nije dobro pod izlikom kako je Bog milosrdan i kako će nam sve oprostiti. Budimo oprezni, jer jedno je činiti zlo iz neznanja, a druga stvar je činiti svjesno loše, govoreći kako će Bog to sve opravdati. Sjetimo se da je Bog i savršeno pravedan i da će svakome suditi pravedno po njegovim djelima.
Iza svega gore navedenog stoji svećenik koji se preko trideset godina bavi ovim problemima, koji je mene i mog muža dok smo još hodali ujedno i poučio o navedenome čemu sam ja nadodala primjere i iskustva iz vlastitog života.
Za kraj, odgovor na pitanje: «Kako znati je li ON baš onaj pravi?; odnosno, kako prepoznati pravoga?»
Ukoliko vas druženje s tom osobom i sve ono što ona u sebi nosi potiče i navodi na pozitivnu promjenu i na rad na vašim manama i ranama kojih se dosad niste mogli ili znali riješiti, te ukoliko osjećate da vas samim time što jest, kroz razgovore i druženja polako ali sigurno oblikuje u bolju i kvalitetniju osobu, te i sami postajete zadovoljniji sobom, iako svaka promjena iziskuje veliki rad na sebi i puna truda, a uz tu osobu vam to ipak polazi za rukom, onda je to osoba s kojom biste mogli ugodno i kvalitetno provesti ostatak svog života u sakramentalnom braku.
DRUGI DIO
NAŠE ISKUSTVO
Josipa:
Potaknuti problemima i događajima koji danas razaraju brakove i onemogućuju ljudima da žive dostojno čovjeka, odlučili smo napisati svjedočanstvo o našim iskustvima za vrijeme hodanja, kao i o onima koje smo prošli dosad u braku, za koje smatramo da su temelji temelja braka, bez kojih se jednostavno ne može, barem ne onako kako Bog zapovijeda.
Započeli bi s osnovnim problemom koji se u braku svima nameće, a taj je nerazumijevanje i nepoznavanje suprotnog spola, odnosno svog partnera. To je izvor svih problema i zato je važno neprestano na njemu raditi i dati se poučiti i priznati samome sebi da nije sve onako kako mi to vidimo svojim očima i svojim srcem. Teško je mužu ako mu se žena nerado daruje ili suviše često, bez opravdanog razloga, uskraćuje.
(Naravno ako se radi o bolesti, čuvanju trudnoće i sl. muž će se s radošću i spremnošću moći suzdržavati i kontrolirati ukoliko je to naučio za vrijeme hodanja, pod uvjetom da se čisto hodalo, a to znači bez ikakvih tjelesnih nježnosti.)
Jednako je tako teško ženi ako je muž ne obasiplje nježnošću i poljupcima tijekom dana, odnosno dok borave zajedno, osobito kada žena upadne u tzv. emocionalnu krizu koje se s vremena na vrijeme znaju pojaviti. Ako se muž u tom trenutku povuče i ne pruži joj ruku, ona će tonuti sve dublje i nitko je osim muža iz tog stanja ne može izvući.
Posljedice su katastrofalne. Kod prvog slučaja gdje se žena mužu uskraćuje i odbija ga, ili ga čak ucjenjuje bračnim odnosom, nerijetko se događa da muškarac trpi dok može, no na kraju ili ode u preljub ili kockanje ili alkohol, drogu i sl. Jednako tako i žena ako joj muž uskraćuje nježnosti i poljupce, te svoju prisutnost kad joj je najpotrebniji, ona trpi dokle ide, a onda se okrene protiv muža, neprestano ga kritizira, čak i pred drugima; ucjenjuje ga bračnim činom, rado izbiva iz kuće, stalno nešto prigovara, ili se veže uz djecu i sve svoje vrijeme daje njima, ne ostavljajući ništa za muža. I to je onda začarani krug. Oboje ostaju kao riba na suhom. Znači, polako i bolno umiru.
Ni muž ni žena kad tako pogrešno postupaju, uglavnom to ne čine namjerno već iz neznanja. Odnosno zbog nepoznavanja razlika između muškaraca i žena. A da biste doista upoznali svog budućeg bračnog druga, znači upoznali njegovu/njenu dušu, potrebno je prije braka čisto hodati, a to znači postati toj osobi najbolji prijatelj, a ne ljubavnik. Jer prijatelji razgovaraju i razgovorom otkrivaju i najfinije stvari koje se samo mikroskopom mogu otkriti.
Što je to emocionalna kriza koja muči žene? Žene su kao nježniji spol znatno osjetljivije na osjećaje od muškaraca i burnije proživljavaju stvari, jer ih nerijetko preplave osjećaji koji prednjače pred razumom ne dopuštajući mu da zavlada. Kod muškaraca je obratno. Tako se zna desiti da dođe neka situacija koja ženu strašno pogodi u srce. A da stvar bude gora, to često budu baš one situacije kojima muž ne pridaje dovoljno važnosti ili ih uopće ne zamjećuje, već jednostavno razumom prijeđe preko njih, ni ne sluteći koliko bole i muče ženu. (NAPOMENA: takvih situacija ima i za vrijeme hodanja. Tada se one rješavaju isključivo razgovorom, molitvom, objašnjavanjem, bez bilo kakvih oblika tjelesne nježnosti. Mi smo to shvatili tek u braku i prilično smo se namučili da shvatimo o čemu se radi. A da smo to riješili za vrijeme hodanja, kad je za to bilo vrijeme, uštedili bi si puno živaca, suza i vremena. No nismo se sasvim držali čistog hodanja, pa smo onda i brali što smo posadili.) Evo samo nekoliko takvih situacija:
1. česti nesporazumi zbog različitog doživljavanja događaja
2. muškarac zaboravlja rođendan, nazvati, ili još gore, trči mami kupiti cvijet ili poklon za rođendan, a rođendana svoje djevojke/žene se ni ne sjeti, ili se samo sjeti, a ne pokloni joj ni poljubac (u braku!), ni malo više nježnosti
3. muž se dogovorio nešto s roditeljima, bez prethodnog konzultiranja sa ženom, ili je odluku koju su zajedno donijeli on i žena promijenio kako bi udovoljio roditeljima.
4. u prepirkama i škakljivim situacijama muž staje uz majku umjesto uz ženu.
5. netko kritizira ženu, a muž je ne brani, već šuti i kao da se ništa ne događa. Žena uvijek očekuje da će u takvim situacijama muž stati u njenu obranu ili ako je ona u krivu, barem joj pomoći da se izvuče iz te situacije, pogotovo ako se radi o njegovim roditeljima.
6. Muž kasni na ručak i zaboravi javiti
7. Muž/mladić ne javlja se cijeli dan, no ne stoga što ne voli ženu/djevojku ili zato što mu nije stalo, već zato što čeka savršenu prigodu da u miru porazgovara s njom i da joj se javi kad joj može kvalitetno posvetiti vrijeme, no dan je prošao, a takvog trenutka nije bilo. Za njega to nije ništa strašno, jer nazvat će je navečer ili sutra, no ni ne sluti kako žena s druge strane cijeli dan očekuje njegov poziv, mig, bilo što, samo da ga nakratko čuje, samo da vidi da mu je stalo. I tada nastaje veliki nesporazum, unatoč tome što su i on i ona imali dobre namjere. Itd.
Važno je napomenuti da muškarci to ne rade namjerno, već jednostavno razumski rješavaju stvari kako nadolaze, te im se čak često i podrazumijeva da žena zna da on nju voli, te da joj to više nikad ne mora reći, jer oni su sad jedno i funkcioniraju kao jedno, pa ju čak povremeno može i zanemariti. A to je upravo ono zbog čega žene najčešće padaju u emocionalne krize. Osjećaju se zapostavljeno i nevoljeno. Ne zato što ne znaju da ih muževi ne vole, već zato što im jednostavno treba s vremena na vrijeme da im muževi, pokažu tu svoju ljubav, da im kažu, da iznesu svoje osjećaje. A ne da se osjećaju kao da žive s drvetom koje ih štiti i pazi tim što je veliko i snažno drvo. One jednostavno žele da povremeno to drvo savije svoje grane i obujmi ih njima, te ih nježnim šuštanjem lišća pridigne i privije sebi, te ih pusti u svoj svijet.
A muškarci to uglavnom ne znaju, a i ako znaju često to zaborave. Ne zato što su zli i traljavi, već zato što oni funkcioniraju sasvim drugačije i to kakve su žene i što njima treba oni moraju naučiti i stalno utvrđivati gradivo da ne zaborave.Isto tako i žene moraju naučiti jezik muškaraca i stalno ga utvrđivati da ne zaborave. Znači, kad se žena zatekne u emocionalnoj krizi, nipošto muž od nje ne smije bježati, ili je, ne daj Bože, pustiti da se ispuše i da to sama riješi, pa čak i onda kad ona samo šuti i ništa mu ne želi reći, ili ga kritizira i govori mu da ga mrzi. Što god ona činila, jako je važno da muž ustraje do kraja i da se ne pokoleba, te ostane uz ženu. Njih dvoje su zajedno u tome, jer tako su pred Bogom i ljudima obećali (u dobru i u zlu). Često žena u takvim situacijama samo plače i djeluje neutješno što god muž činio, te on tada poludi, jer muškarce jako bole i uznemiruju suze žene koju vole. Tad muškarac digne ruke i ode ljutito. A to je upravo najgore što može učiniti, jer ženu to još više ranjava i ona postaje toliko tjeskobna i beživotna da odustaje od svega. Više joj ništa nije važno i želi da sve nestane, pa i ona sama. Često muškarci misle kako je najbolje da u takvim situacijama ženu ostave samu, jer im se čini da ionako samo smetaju i da joj idu na živce, a i sude po sebi, jer kad njih nešto uzruja, više im odgovara da ih se pusti da budu sami, jer ih ženino uporno ispitivanje i pretjerana briga samo još više uznemiruje. A ženi je u takvim trenucima jedino muž potreban i uz Boga joj jedino on može pomoći. Ako je ostavi samu i ode od nje ili se još k tome i naljuti na nju, ona potpuno gubi tlo pod nogama, jer joj je to samo dokaz kako je ni muž ne razumije i kako ju je i on izdao i čini joj se da je sve protiv nje. Iz te krize može je izvući jedino i isključivo muž. I to na sljedeći način.
Dovoljno je samo da bude uz nju, da ustraje u miru i ljubavi dokle god to stanje trajalo. Puno pomaže da joj govori o svojim osjećajima. O tome kako to njeno stanje utječe i djeluje na njega. Ako mu nije jasno zašto je ona takva, neka joj to kaže. Ženi puno znači i pomaže kad joj muž otkriva svoje osjećaje i uvodi je u svoj svijet. To joj je zaštita i utočište. Muškarci na drukčiji način iskazuju svoje osjećaje, a često ih i ne pokazuju, a ženama to toliko znači i toliko treba. Žena se voli osjetiti voljenom, posebnom, da nekome pripada, da je nekome posebna i jedina, a muškarci često samo šute i umuju.
Dok je muškarcu dovoljno znati, žena uz znati želi i osjetiti i to ako je moguće, prvo osjetiti, a onda znati. Ima muškaraca koji sebe smatraju izuzetno osjećajnima i žena koje sebe smatraju izuzetno razumskima. No koliko god muškarac bio osjećajan, ipak je muškarac i koliko god žena bila razumna, ipak je žena. Dakle ne zavaravajmo se i ne miješajmo pojmove. On možda jest osjetljiv ali osjetljivost i osjećajnost su dva potpuno različita pojma kao i intelektualizam i razumnost.
Znači, koliko je ženi potrebno nježnosti, poljubaca, osjećaja, prisutnosti sa strane muža, toliko je mužu potrebno da mu se žena često, radosno i spontano daruje u bračnom činu. Ženama je opet to teško shvatljivo, jer njoj se želja za spolnim odnosom uglavnom budi nakon milovanja, poljubaca, nježnosti, a muškarac je za to voljan i spreman gotovo uvijek i to odmah. I to ne zato što je seksualno izopačen i nastran, već jednostavno zato što je muškarac. Bog ga je takvim stvorio i to mu je kao mužu prijeko potrebno.
Kao što je ženi teško razumjeti zašto je to tako, zašto je mužu bračni čin od tolike važnosti, tako je i mužu teško razumjeti ženinu toliko naglašenu emocionalnost i njene povremene emocionalne krize. I normalno je to da jedno drugo u tim stvarima ne mogu razumjeti, jer ih je oboje Bog upravo takvima stvorio da se potpuno razlikuju kako bi se savršeno nadopunjavali (duhom, dušom i tijelom) poput dviju puzzla. Upravo zato se muž i žena daruju jedno drugome u potpunosti i to je čin ljubavi koju je Bog podigao na razinu sakramenta. Muž ženi daruje od sebe ono što ona treba i bez čega ne može, dok žena mužu jednako tako daruje ono što njemu treba i bez čega ne može.
Nije potrebno da se žena i muž shvate, jer to je nemoguće s obzirom na to da su potpuno različiti i da različito funkcioniraju i doživljavaju stvari. Važno je i potrebno jedino to da se poštuju i prihvate u različitostima i ne sude po sebi, već trebaju osluškivati jedno drugo i naučiti svoga partnera, a ne pokušavati postati poput njega, ili ga pokušati pretvoriti u sebe.
Nadalje, gubitak nevinosti prije braka je teška povrjeda duše koja često rezultira frigidnošću ili djelomičnom frigidnošću (odbojnost prema odnosu, strah, nesigurnost, nevjerica, gadljivost, ravnodušnost i sl.)
Zašto mnoge žene nakon nečistog hodanja postanu frigidne? Tu se opet kod žena radi o neznanju. Kad bi one znale zašto je mladiću dok je bila s njim u vezi bio toliko važan odnos da mu je na kraju popustila, ne bi posljedica bila frigidnost, već čisto hodanje, a to znači bez poljubaca i tjelesnih nježnosti kako bi zaštitila i sebe i njega. Važno je reći ženama i neprestano im ponavljati da muškarac ne može dijeliti poljupce i tjelesne nježnosti od samog odnosa, kao što žena ne može uživati u odnosu ako nema predigre.
