Ja volim misliti da pakao nije prazan u prvom redu zato što tako misli Isus Krist, tako misli blažena Djevica Marija, tako misli Katolička Crkva, tako misli svaki katolik. A ako tako misli, onda tako i vjeruje.
Kada Isus govori o posljednjem sudu on jasno kaže što će se dogoditi onima s lijeva, koji nisu vršili volju Očevu: „Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!“ (Mt 25,41); „Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima“ (Mt 7,21). Zapravo, iz Isusova govora se dade zaključiti ne samo da pakao nije prazan već da je poprilično pun: „Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu [autorovo isticanje]. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!“ (Mt 7,13-14). Priča o kukolju samo potvrđuje istu nit vodilju u Svetom pismu kada je riječ o svršetku svijeta: „Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi“ (Mt 13,40-42). U Drugoj poslanici Solunjanima sv. Pavao opominje da će oni koji se ne pokoravaju evanđelju „biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva“ (2 Sol 1,9; usp. i 2Pet 3,10; Mt 13,40-42; Mt 25,41; 30; Otk 20,15; itd.). No, ne samo da su u velikoj opasnosti nevjernici, već i mi katolici moramo biti jako oprezni jer kako nam poručuje sv. Pavao: „Stoga, ljubljeni moji, poslušni, kako ste uvijek bili – ne samo kad sam ja prisutan nego još više sada kad sam odsutan – sa strahom i drhtanjem nastojte da postignete svoje spasenje“ (Fil 2,12).
Blažena Djevica Marija također misli da pakao nije prazan. Dapače, ona je vidiocima u Fatimi pokazala kako mnogi ljudi odlaze u pakao: „Još jednom je otvorila ruke, kao što je učinila prethodna dva mjeseca. Činilo se da zrake [svjetlosti] prodiru kroz zemlju, i vidjeli smo, takoreći, ogromno more vatre. Uronjeni u ovu vatru, vidjeli smo demone i duše [prokletih]. Potonji su bili poput prozirne goruće žeravice, svi kao pocrnjela ili uglačana bronca, imali su ljudske oblike. Lebdjeli su okolo u toj vatri, sada uzdignutoj u zrak plamenom koji je izlazio iz njih samih, zajedno s velikim oblacima dima. Sada su padali sa svih strana poput iskri u golemim vatrama, bez težine i ravnoteže, usred krikova i jecaja boli i očaja, koji su nas užasnuli i natjerali da drhtimo od straha (mora da me je ovaj prizor natjerao da zavapim, kako ljudi kažu da su me čuli)… Ta je vizija trajala samo trenutak, zahvaljujući našoj dobroj Nebeskoj Majci, koja nam je pri prvom ukazanju obećala da će nas uzeti u nebo. Bez toga, mislim da bismo umrli od užasa i straha.“[1]
Katolička Crkva naučava da posebni sud dolazi odmah nakon smrti te svaki čovjek već od trenutka smrti prima u svojoj besmrtnoj duši vječnu nagradu ili kaznu. Duše onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke; više nema mogućnosti za pokajanje ili opravdanje (usp. KKC 1022, 1035). „Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se čovjek za nj nije pokajao i prihvatio milosrdnu Božju ljubav, znači, po svom slobodnom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega. To je upravo stanje konačnog samoisključenja iz zajedništva s Bogom i s blaženicima koje označujemo riječju »pakao«“ (KKC 1033). Dakle, posebni sud je siguran, definitivan i nepovratan. Stoga su „izjave Svetoga pisma i učenje Crkve o paklu poziv na odgovornost kojom čovjek mora svoju slobodu upotrijebiti u cilju svoje vječne sudbine“ (KKC 1036).
Međutim, danas mnogi ljudi zagovaraju ideju o praznom paklu. Ta ideja predmnijeva jednu od tri stvari: ili nitko od ljudi ne živi u smrtnom grijehu (utopija), ili je Isus svojom smrću otkupio sve ljude te svima osigurao spasenje bez obzira koliko grješni život vodili (univerzalizam)[2], ili pakao ne postoji,[3] barem ne vječno (anihilacija).[4] Naravno, sva ta tri vjerovanja stoje u oštroj suprotnosti s katoličkim naukom.
Zamisao da pakao ne postoji, ili u najgorem slučaju postoji, ali nitko u njemu neće završiti, u suprotnosti je s onim što nas je učio Isus, u suprotnosti je sa Svetim pismom, u suprotnosti je sa Svetom predajom, u suprotnosti je s naukom Crkve. Svi oni koji vjeruju u bajku o praznom paklu, sami sebe zavaravaju, dok otac laži fino trlja ruke, i priprema im veliko iznenađenje.
U priču da je pakao prazan (ili da ne postoji) osim ateista vjeruju Jehovini svjedoci, adventisti, mormoni, Armstrongova svjetska Božja crkva, kristadelfijanci, Crkva kršćanske znanosti, New age pokret, a odnedavno i neki evangelici. Vjerovanje u prazan pakao nije novo krivovjerje ali je danas dosta rašireno.
Nažalost, danas ima i samozvanih katolika koji „vole misliti da je pakao prazan“. Mišljenje da je pakao prazan, osim što nije katoličko, neminovno za sobom povlači niz vrlo opasnih i lančano povezanih posljedica. Naravno, kao katolici mi u svemu trebamo slijediti Isusa te ćemo kao dobri vjernici željeti spas svake duše. Na kraju krajeva spas duša je prva i najvažnija zadaća Crkve (kan. 1752). Ali razmislite. Ako je pakao prazan, čemu onda tobožnje spašavanje duša, čemu Crkva? To je onda obična lakrdija. Onda je Crkva nepotrebna. Ako je pakao prazan onda Isus ne samo da je lažljivac, već je i sadist koji uživa u prijetnjama i širenju straha. Posljedično tome onda Isus nije Bog, jer Bog je sama dobrota i ljubav. Bog ne može biti lažljivac. Lažljivac je đavao.
Ako je pakao prazan onda nije važno postoji li grijeh ili ne. Ako volite misliti da je pakao prazan onda vjerojatno mislite kako grijeh ne vrijeđa Boga, ili kako je Bog milosrdan ali nepravedan, ili još gore, kako grijeh niti ne postoji. Onda razlika između dobrog i zlog nije važna, još gore, onda je sve dobro. Jer kako kaže poslovica sve je dobro što se dobro svrši. Zašto ne bi onda opljačkao banku, zašto bi se libio ubiti nekoga tko ti stoji na putu, što fali onda krađama, prevarama, lažima, bludničenju, sodomiji i drugim seksualnim perverzijama, što fali nepravdi, zlostavljanju – kad će ionako sve dobro završiti. Svi ćemo biti spašeni.
Ako je pakao prazan onda je Katolička Crkva jedna od najgroznijih institucija na svijetu jer zahtijeva od čovjeka svet život pun odricanja i žrtve. Zbog čega? Onda je Katolička Crkva koristila lažnu ideju pakla kako bi držala čovjeka pod kontrolom, pod jarmom, kako bi ga držala robom i podanikom. Onda je Crkva za svaku osudu. Onda imaju pravo svi oni koji traže uništenje „babilonske bludnice“.
Ako je pakao prazan onda Bibliju treba spaliti na lomači i proglasiti je najgorom knjigom na svijetu jer obmanjuje ljude. Onda je Biblija bezvrijedna, nepouzdana, onda ona ne predstavlja riječ Božju, već vražju. Ako je pakao prazan onda je svejedno jeste li vjernik ili nevjernik, jeste li katolik, budist, musliman ili ateist, jeste li zločinac ili svetac. Onda katolici žive u iluziji, onda su katolici najbedastija vrsta ljudi.
Ako je pakao prazan onda je Katolička Crkva izvršila najveću operaciju pranja ljudskog mozga ikada u povijesti. Kakogod bilo, jedno je sigurno, ako mislite da je pakao prazan, onda niste katolik.
Ivan Poljaković
Slika: Juan Carlos Fonseca Mata, 2008., biskup i papa u paklu. Wikimedia.
[1] Sister Lucy of Fatima Describes the Vision of Hell | The Fatima Center (5.2.2024.)
[2] Univerzalizam je gledište da će svi ljudi ili eventualno sva stvorenja, što može uključivati i demone, biti spašeni. Ova hereza je osuđena na Koncilu u Carigradu 553. god.
[3] Što je uglavnom stav ateista.
[4] Nakon sudnjeg dana spašeni idu u nebo, a grješnici će biti uništeni, tj. prestat će egzistirati (ili odmah ili nakon nekog vremena, ovisi o varijanti).
