Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.

“Katolička Biblija ima odgovor” – brošura za ispiranje mozga

Objavljeno: 18. travnja 2009.
Kategorija: Prenosimo

Ovih dana u ruke mi je dospjela knjižica »Katolička Biblija ima odgovor«. Ona se, zapravo, dijeli i u kapelici (katoličkoj?) na Glavnome kolodvoru u Zagrebu, a možda je prisutna i na drugim mjestima za koja ne znam. Sada je dostavljam vama, i molim vas za odgovore: Je li doista riječ o »katoličkoj Bibliji« i što mislite o sadržaju te knjižice? Meni se čini, nakon što sam je prelistao, da vrvi lažima o katoličkoj vjeri i Crkvi.

Jerko Š., Zagreb

Kao što ste mogli pročitati već iz samoga naslova, autori ove knjižice “Katolička Biblija ima odgovor” – koja nije katolička nego se samo tako neiskreno predstavlja – odlučili su se poigrati s vjerničkom (katoličkom) pameću, pa i katoličkim osjećajima i dovesti u sumnju niz istina Katoličke Crkve. Već u samom naslovu kažu da je iz Biblije moguće dati odgovore na niz pitanja, ali kada bismo je tumačili kako to čine u ime izdavača, tj. »Kristove Crkve ‘Noina arka’« iz Zapadne Australije, onda ne bismo dobili niti odgovore, niti saznali istinu. I to ne samo o katoličkoj vjeri.

Sami autori i izdavači pozivaju se na »katoličku izdavačku kuću ‘Stvarnost’«, a svaki imalo informiran vjernik zna da »Stvarnost« nije katolička izdavačka kuća, premda je točno napisano da su Bibliju na hrvatski, među ostalima, preveli i katolički bibličari – dr. Bonaventura Duda i dr. Jerko Fučak i drugi. Autor zato zaključuje: »Zato ću je nazvati Katolička Biblija«, te poziva da je svi pročitaju. Kako bi vjernike katolike »ulovili na svoju udicu«, odmah se kao »dokaz« da Bibliju treba pročitati navode citati pape Benedikta XVI. i Pija X. Potom na više stranica autori nastoje zloupotrijebiti biblijske navode, pokazujući ne samo zlonamjernost nego i neznanje u tumačenju, pa čak i u prepisivanju pojmova. Tako riječ »transupstancijacija« pišu kao »transabstinacija« i stavljaju je u kontekst pitanja »je li moguće ponovno žrtvovati Sina Božjega«, nastoje izvrnuti nauk o Kristovu posredništvu za čovjeka i pitaju mogu li Majka Božja i sveci ili svećenici biti naši »posrednici«, umjesto da govore o tome da su nam oni zagovornici kod Boga.

Jednako tako, ne vodeći računa o elementarnome znanju, pitaju piše li u »Katoličkoj Bibliji da obožavamo kipove i slike svetaca, da klečimo pred njima i molimo im se«. Svaki vjernik zna da se vjernici ne mole slikama niti se klanjaju kipovima (kao što su učinili Izraelci sa zlatnim teletom), već se mole osobi sveca kojega ta slika ili kip prikazuju kao što svaki čovjek zna da na osobnoj iskaznici nije on nego samo njegova slika. Ali, takvo što je doista mogao napisati samo netko tko Tridentski koncil naziva »Vijeće Trent«, a uzima si za pravo držati lekcije i druge poučavati o tome što bi i kako trebalo vjerovati.

Pritom se autori i izdavači ne libe tobože u prvi plan staviti Bibliju i svetopisamski tekst, okomljujući se na ustanovu – Crkvu, zaboravljajući namjerno da Katolička Crkva dijelom svog poklada vjere smatra i Predaju, dakle svoju tradiciju. U svakom slučaju, neobično je pa čak i neprimjereno, protivno elementarnoj pristojnosti, govoriti o drugima loše, iznoseći tek svoja ogorčena viđenja o Crkvi kao ustanovi, o njezinoj hijerarhiji i vjernicima. Ako u Crkvi i postoji nešto s čime se autori i »Kristova Crkva ‘Noina arka’« ne slažu, onda se to može reći i na drukčiji, pristojniji način. Ovako sebi za pravo uzimaju da samo oni posjeduju »pravu istinu« o Katoličkoj Crkvi i njezinu nauku, a zapravo o njemu znaju jako malo. Ono malo što znaju, to pogrešno tumače.

Štoviše, čak imaju i popis »poganskih običaja koji su ušli u nauk Katoličke Crkve«, kao i »kronologiju nekih dogma uvedenih u tradiciju Katoličke Crkve«. U toj se »kronologiji« ne nalazi popis dogma, ali ima puno gluposti. Tako se, recimo, tvrdi da su vjernici katolici misu počeli slaviti (kažu: »govoriti«) 394. godine, da su 431. počeli »obožavati Mariju«, da iz 786. potječe »obožavanje slika i kipova«, da je od 1186. inkvizicija – »Katolička Crkva ubijala prave kršćane«, da je 1215. »Papa proglašen bez grijeha«, da od 1534. postoji »jezuitski red, vatikanska vojska za represiju«, i tako redom.

Prava je šteta, pa i uvreda ljudskoj pameti, da se našao izdavač koji je objavio i takvo nešto, kao i oni koji te objede i laži na račun katoličke vjere i Crkve onda i šire svijetom. S autorima se, ipak, slažemo u jednoj stvari: naši najveći neprijatelji mogu biti ponos i neznanje. Ponos koji nam ne dopušta da iskreno upoznamo one koje ne poznajemo, pa onda iz neznanja i oholosti o njima ružno pišemo ili govorimo i te laži širimo.

Glas Koncila, br. 24 (1668), 11. 6. 2006.

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena - Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena - Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Donacije

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2024. Sva prava pridržana.