Ozbiljna katolička religioznost
Katolička vjera zastupa i promiče dosljednu primjenu svakome razumljive i svakome prihvatljive pravednosti, poštenja, dobrote i ljubavi, na svakom području života.
I u odnosu prema sebi i u odnosu prema svima drugima.
Ozbiljna katolička religioznost znači djelovanje
Ozbiljna katolička religioznost ili drugim riječima, ozbiljna i dosljedna primjena katoličke vjere u odnosu prema sebi i svim drugim ljudima, znači ozbiljni, neprestan, svakodnevni i cjelodnevni napor i nastojanje oko vlastite pravednosti, poštenja, dobrote, konstruktivnosti, poštovanja i ljubavi.
Koliko stvarnog nastojanja toliko uspjeha
Onoliko, koliko su takva nastojanja uspješna, ona znače odsutnost opijanja, drogiranja, srdžbe, zavisti, škrtosti, nestrpljivosti, neumjerenosti u jelu, nepoštovanja prema drugima i sebi, dakako i primiskuitetnog ponašanja, kontracepcije, namjemog pobačaja, opasnog upravljanja autom i drugih loših, štetnih i nemoralnih postupaka.
Štetne posljedice nekatoličkih postupaka
Očito je da je neumjerenost u jelu uzrok štetne prekomjerne težine i svih bolesti, koje iz toga slijede. Promiskuitet ima za posljedicu spolno prenosive bolesti ukljućujući smrtnu neizlječivu bolest AIDS. Namjerni pobačaj škodi zdravlju majke, a nanosi bol i prekida život djetetu. Kontracepcija izaziva tešku bolest neplodnosti, bilo privremenu (dok se koristi), bilo u nekim slučajevima trajnu. Prema publikacijama Svjetske Zdravstvene Organizacije hormonaIna kontraceptivna pilula katkada, a spirala redovito izaziva prekid života djeteta u prvim danima nakon začeća. Manjak samopoštovanja je uzrok mnogim psihološkim i psihičkim poteškoćama. Nepoštovanje drugih, zavist, škrtost i lijenost su povod i uzrok mnogim svađama, sukobima i uzrujavanjima.
Katolička Crkva je jedini stvarni moralni autoritet
Danas je jedino Katolička Crkva do kraja dosljedna u zastupanju pravednosti, poštenja, dobrote, konstruktivnosti i ljubavi. Potrebno je imati na pameti, da danas niti jedna nekatolička kršćanska crkva ili zajednica, niti bilo koja druga religija, ne zastupa do kraja dosljedno pravednost, poštenje, dobrotu i ljubav, posebno na području obitelji (kontracepcija, pobačaj, in vitro začeće, sterilizacija, nerazrešivost pravog braka …).
Poštovanje osoba drukčijih i krivih stavova
Ozbiljna katolička religioznost traži i primjenjuje poštovanje prema svakoj osobi. U ovom tekstu mi ne govorimo o osobama, koje nisu katolici, nego o njihovim javno objavljenim stavovima. Poštovanje prema osobi netočnog ili krivog mišljenja i netočnih i krivih stavova, uključuje i povjerenje da svoje netočne stavove zastupaju uvjereni da su točni, a također da su spremni da ih promijene, ako uvide da su netočni i krivi. Poštovanje isključuje dakako i svako vrijeđanje i ponižavanje osobe.
Mali komentar:
Istinita priča kaže da je jedan čovjek neposredno nakon ovog ‘našeg’ rata išao od osobe do osobe, razočarano pitajući bujicu pitanja: “A zašto je Bog sve ovo dopustio?”, “Kako je mogao to dopustiti?” “Kakav je to Bog, koji gleda kako se djeca ubijaju, žene siluju?!” I sve tome slično. Stvarno kao da nitko nije ni bio pripremljen za takva pitanja, čak ni svećenici, uglavnom mu nitko nije nešto konkretnije odgovorio. Čovjek je i izgledao, i vrlo uvjeren, i vrlo žalostan. Susret s njim zaista bi bio i takav da budeš ‘zatečen’. Razum toga čovjeka je kapitulirao pred takvim ekstremnim okolnostima. Put ga je tako nanio i u Međugorje s nekim hodočasnicima, jer je i tamo postratna kriza harala. I tamo su se njegova pitanja, i u autobusu, i poslije činila dramatično uvjerljivima, ako ne i još uvjerljivijima nego u Hrvatskoj. Sve do susreta s ‘čovjekom Božjim’. Tamo su mu preporučili da se obrati fra Slavku Barbariću, jer je jako bilo očito koliko mu je duša iskrzmana. Uzdali su se u Slavkov odgovor. Za one koji ne znaju, mnogi su ga već za života smatrali svetim, a preporuka ljudi da ode k njemu bila bi nešto slično kao da nekog ovdje pošaljete fra Zvjezdanu Liniću. Čovjek je prišao i počeo sa klasičnim ‘arsenalom’ – “kako je Bog mogao dopustiti rat?”, “Kako je Bog mogao dopustiti ovo ili ono?” Odgovor je bio toliko frapantno jednostavan, da je čovjek poslije njega otišao s velikim mirom kući:
“Da su Njega slušali, ne bi rata nikada ni započinjali!”
Koliko je važno slušati Njega! Koliko je zato važno slušati Njegov ‘izum’ – Crkvu! Kuda ćemo ako nećemo slušati Njegov Megafon? Kuda da idemo? Komu da idemo kad “On (Ona) ima ključeve života vječnoga”. Da, On i Ona su jedno. Glava i Tijelo. Zaručnik i Zaručnica. I sada i u sva pokoljenja vijeka, vjekovječnoga, amen.
Mirko Horvat
