U čemu je problem?
Ovo je treći napis jednog seoskog župnika (točnije: župnog vikara). Sasvim je sigurno da je pokoji čitatelj “VEZ-a”,1 vidjevši naslov, i pogledavši autora, rekao (možda cinično): Što nam ovaj ima soliti pamet u tako važnoj i zamršenoj temi naše Crkve?! Ispričavam se ako se naslov nekome čini predrzak za jednog ,,malog” čovjeka. U našoj se Crkvi, bilo krajevnoj bilo nacionalnoj, drže brojni skupovi teološko-pastoralne naravi. Sam program, s vrlo ili manje-poznatim imenima, od kojih je svaki barem magister scientiae ako ne i doktor znanosti.
Godinama sam dolazio na gotovo sva predavanja, odnosno tečajeve, željan i otvoren za novo otvaranje Crkve svijetu. Čast iznimkama, ali nisam se mogao oteti dojmu da je premnogim predavačima (ipak) najvažnije stvoriti ,,imidž”, ostaviti dojam učenosti i vladanja suvereno materijom. Neka mi se oprosti ova iskrenost!
Savjesni će mi kroničari prigovoriti da nemam (posve) pravo: Tu i tamo nastupali su i laici – neteolozi, bračni parovi ili zauzeti pojedinci-laici. I to je istina, kao što je istina da smo se ne jednom (i) tada obogaćivali: Osobno nisam tražio na tim skupovima visoku filozofiju ili teologiju; još manje vlastita umovanja umnih…Silno su me zanimala ISKUSTVA, dakako POZITIVNA!
Ne sjećam se točno (nažalost) koji je to papa naših dana napisao: ,,DANAS LJUDI VIŠE NE TRAŽE PROPOVIJEDNIKE! ONI TRAŽE SVJEDOKE! ODNOSNO, TRAŽE PROPOVIJEDNIKE – AKO SU SVJEDOCI!” (Pavao VI. Ili Ivan Pavao II) – Želio bih to parafrazirati: to se isto odnosi i na ‘učitelje vjere’ – profesore! TEOLOGIJA KOJA NE DOVODI DO VJERE – MRTVA JE!
Pozvat ću se ovdje na “profesora, teologa i znanstvenika”- kako mu na groba piše – pok. dragog mi prijatelja i “istomišljenika” (kako me je on prozvao!) dr. Antona Benvina. U jednom intimnom razgovoru rekao mi je: “Pa tko je nas odgajao (misli ovdje na cjelokupni odgoj) u sjemeništu? Pa mi smo jedni drugoga odgajali. Sjeti se Luke Cirimotića i grinjonske pobožnosti…”. Tako, otprilike moj nezaboravni prijatelj (koji mi se je javio pismeno petnaestak dana prije smrti).
Kad smo se znali naći zajedno, bilo je uvijek premalo sati za razgovor i izmjenu mišljenja. On je slovio kao “učenjak”, ali mi je rekao: “Ti ćeš mi propovijedati na Srebrnoj misi”. Rekoh: Zar ja, pred (tvojim drugovima) teolozima? ”Ti me najbolje poznaješ”. Ovo spominjem jer su pokojnika mnogi voljeli kao teološko-pastoralnog propovjednika i voditelja duhovnih susreta. Kad je došao u Zagreb na daljnji studij, pisao mi je: “Dođi ovamo: čut ćeš velike ljude, mlade teologe, koji osvajaju”. (Radilo se o tadašnjim mladim predavačima na Bogoslovnom fakultetu – dr. B. Dudi, dr. Šagi – Buniću…, ljudima vjere, uma i srca!).
Uz naše biskupe, koncilske oce, mi, tada mladi svećenici, oduševljavali smo se susretima i predavanjima citiranih i inih predavača, koji su obilazili naše otoke. Vrijedno je ovdje spomenuti, da je pokojni krčki biskup dr. Karmelo Zazinović jednom na Košljunu iza duhovnih vježbi, zahvalio ocu Dudi i nazvao ga “VJERNIKOM”. Odgovor je bio:”Još mi nitko nešto tako lijepo nije rekao!”
Taj je isti biskup, koncilski otac, u jednom razgovoru rekao potpisanome: “Pope Antone, ja sam bio u školi Koncila!”. Koncil je i teologa preodgojio!
Pred izvjesni broj godina, na zadnjoj stranici “Glasa koncila” bila je fotografija jednog njemačkog župnika, koji je za sebe rekao da on vrši savršeno sve svoje župničke dužnosti ali da je on zapravo – ateist!
Iz te iste Njemačke ispričao nam je, negdje u to vrijeme, naš o. biskup Karmelo zgodu: “Bio sam na koru jednog sjemeništa i gledao kako mladi bogoslovi ulaze u crkvu…Pitao sam rektora: Mislite li vi da vaši bogoslovi VJERUJU U EUHARISTIJU? Rektor je, snuždeno rekao: Nisam siguran! A vi ćete ih rediti (za svećenike)? A što drugo?!”
“Vivum ex vivo” – rekao je čini mi se, Pasteur. EVANGELIZIRATI MOGU SAMO ONI KOJI PO EVANĐELJU NASTOJE OZBILJNO ŽIVJETI! Vjera se predaje životom a ne teorijom! Zato su upravo SVECI BILI NAJBOLJI EVANGELIZATORI.
Samo “živi” prenose život! Samo topli mogu zagrijati. Samo “uvjereni” mogu biti uvjerljivi…TO JE- držim – TA “NOVA” EVANGELIZACIJA. MOJE OBRAĆENJE – TO JE “EVANGELIZACIJA”!!
Vlč. Anton Barbiš
1 “Kvarnerski vez”, list Krčke biskupije gdje je tekst originalno izašao
