Povodom svetkovine Bezgrešnog Začeća BDM donosimo tekst velikog crkvenog oca sv. Jeronima1 (347. – 420.) koji je sadržan u matutinu (noćnoj službi) tradicionalnog Rimskog brevijara. Osim zbog vrijednih duhovnih poticaja, ovaj nam tekst služi i kao pokazatelj kontinuiteta vjere Crkve u Marijinu bezgrešnost koji, očigledno, seže u prva kršćanska vremena.
Tko i što bijaše blažena i slavna Marija, vazda Djevica, objavljeno je od Boga preko poruke anđela, u riječima: ,,Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena si ti među ženama’’. Dolikovalo je da punina milosti bude ulivena u tu Djevicu koja je dala Bogu slavu a ljudima Spasitelja, koja je donijela mir na zemlju, dala vjeru poganima, koja je ubila grijeh, dala red životu, iskrivljene putove učinila pravima. Uistinu, ona je puna milosti. Ostalima je milost dolazila mjeru po mjeru; u Mariji je milost obitavala odjednom u svoj punini. Uistinu, ona je puna milosti. Vjerujemo da su sveti oci i proroci imali milost; ali nisu bili puni milosti. Ali u Mariju je nadošla punina sve milosti koja je Krist, iako drukčije (nego što je to u njemu). Stoga se kaže: ,,Blagoslovljena si ti među ženama’’, tj., blagoslovljena si ti nad svim ženama. Punina blagoslova u Marija potpuno je neutralizirala u njoj svaki učinak Evinog prokletstva. U njezinu pohvalu Salomon napisa u Pjesmi nad pjesmama (2, 10): ,,Ustani, dragano moja, ljepoto moja, jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala’’. I opet: ,, Pođi sa mnom s Libana, nevjesto, pođi, bit ćeš okrunjena’’ (4,8).
Nije onda neopravdano da je se poziva da dođe iz Libanona, jer Libanon je tako nazvan poradi svoje neokaljane i blistajuće bjeline. Zemaljski Libanon bijeli se snijegom, ali uzvisine Marijine svetosti bijele se čistoćom i milošću, briljantnom jasnoćom, daleko bjelji od snijega, bliješteći darovima Duha Svetoga ona je neokaljana poput golubice, sva čista, sva čestita, puna milosti i istine. Ona je puna milosti, i pravednosti koja je sišla s neba, i stoga je bez ljage jer u njoj nikad nije bilo ikakve truleži. Obuhvatila je čovjeka u svojoj utrobi, reče sveti Jeremija, ali nije začela voljom palog čovjeka. Gospodin, kaže prorok, ,,stvori nešto novo na zemlji: Žena će okružiti Muža” (31, 22). Uistinu, to je novo. Uistinu, to je bilo novo djelo [Božje] sile, veće od svih drugih djela, kada je Bog, kojega svijet ne može nositi, i kojega nitko ne može vidjeti i ostati na životu, ušao u ložnicu njezine utrobe, ne slomivši blaženi zatvornik njezinog djevičanskog tijela. I u svojem tijelu ona ga je nosila, Beskonačni je bio obuhvaćen njezinom utrobom. I iz njezine utrobe on je izišao, te je bilo ispunjeno o čemu je govorio prorok Ezekiel: ,,Ova će vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Gospodin, Bog Izraelov, kroz njih prođoh – zato neka budu zatvorena.’’ (44,2). Stoga se također i u Pjesmi nad pjesmama o njoj govori: ,,Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen. Tvoji mirisi su vrt pun biranih plodova’’ (4,12) Uistinu, vrt biranih plodova, ispunjen mirisima svih cvjetova, bogat slatkim okusom milosti. I Presveta Djevica je sama vrt zatvoren, u koji grijeh i Sotona nikad nisu ušli da okaljaju cvijeće, zdenac zapečaćen, zapečaćen pečatom Trojstva.
1 Breviarium Romanum (1960.), matutinum, 4. i 5. čitanje (http://divinumofficium.com/cgi-bin/horas/officium.pl)
