Mi katolici smo povezani na globalnoj razini, ali nam ponekad izmaknu i događaji tektonskih razmjera, koji uključuju katolike u drugim zemljama.

Evo zato sa malim zakašnjenjem: više stotina tisuća francuskih katolika-i-nekatolika posvetilo je  nedjeljni dan 19. studenog 2012. godine tako, što su se pridružili demonstracijama protiv namjere socijalističkih vlasti u Francuskoj da ozakone tzv. „gay brak“. Glavni organizatori su bili katolici; poduprli su ih vjernici islamske i židovske vjeroispovijedi, te francuski protestanti. Protesti nisu protekli posve mirno, zbog agresivnosti protudemonstranata kojima je jako stalo da se ozakoni neprirodna institucija tzv. homoseksualnog „braka“.

U Lyonu je policija privela 40 protudemonstranata koji su nastojali omesti demonstracije. U Toulouseu je policija suzavcem rastjerala grupu homoseksualnih aktivista koji su nastojali omesti okupljanje katolika. Isto je učinila i policija u Marseilleu, protiv protudemonstranata koji su napadali demonstrante, izvikujući: „Vaš model društva je mrtav, dobrodošli u Sodomu i Gomoru!“. Pariška policija je bila manje uspješna; ondje su vazda-spremne članice ukrajinske feminističko – lezbijske udruge „Femen“ uspjele izvesti svoj uobičajeni „juriš  toplesima“ na demonstrante, izvikujući parolu „in gay we trust“. Nosile su žene pokrivala za glavu kakve inače nose katoličke časne sestre (one su i inače svetogrdno nastrojene, nedavno su u Kijevu upriličile javno piljenje raspela); prema svojem običaju imale su po tijelu ispisane uvredljive parole[2]. Redari su ih dosta spretno i brzo udaljili. Nisu u tome imali nikakvu asistenciju pariške policija – koja je „Femenice“ potrpala u „marice“ nakon dosta vremena i tobože kako bi njih zaštitila od demonstranata. Valjda su policajci očekivali mnogo manje demonstracije: daju policajci iz Pariza i procjenu da je demonstranata bilo „samo“ 70.000, tri puta manje nego što tvrde organizatori.

Inače je 2011. godine Nacionalna skupština Francuske (u kojoj je tada bila „desna“ većina) glasala je 293 – 222 protiv prijedloga zakona kojim bi se „legaliziralo“ tobožnje ljudsko pravo na tzv. „gay brak“. Međutim desne političke stranke nisu sudjelovale u ovim demonstracijama: glavni organizator je tradicionalistička katolička udruga „Civitas“. Moralnu podršku su im pružili francuski biskupi, ohrabreni poticajem samog pape Benedikta XVI., koji ih je prigodom njihovog „ad limina“ posjeta Rimu u rujnu 2012. god. osokolio da se nastave protiviti „pro-gay“ zakonima.[3]

Pederisti  (da se poslužimo terminom Fatmira Alispahića) u francuskoj vlasti su vrlo iznervirani ovim prosvjedima: ministar unutarnjih poslova Manuel Valls je, u maniri svog kolege Ž. Jovanovića i njegovih suradnika, objavio da udrugu „Civitas“ svrstava u kategoriju „religijska patologija“ – zajedno sa muslimanskim grupama bliskim Al-Kaidi – te da ih je već izvrgnuo pomnom policijskom nadzoru i da razmišlja o zabrani te udruge katoličkih laika[4].  To ministar Valls govori, makar očito zna da je kardinal André Vingt-Trois (nadbiskup Pariza) održao pred 120 francuskih biskupa okupljenih u 3. studenog 2012. Lourdesu oštri govor protiv „gay braka“; da je veliki rabin Francuske Gilles Bernheim nedavno poslao Vladi memorandum na 25 stranica, iznoseći razloge protiv plana sekularističkih vlasti koje one demagoški zovu „brak za svakoga“; te da su vodstva protestantskih, muslimanskih, pravoslavnih, budističkih vjerskih zajednica – svi redom protiv „pro-gay“ planova socijalističke vlade.[5] ⁱ [6]; nadbiskup Toulousea Robert Le Gall je čak osobno učestvovao u demonstracijama.[7]

 Dario  C.

Foto: DICI