Dragi Bog nije kriv što neki narodi izumiru. On stvara brojnu djecu, a pripravan ih je stvarati još i više. Problem je u u ponašanju nekih ljudi. Da li se raduju ako imaju priliku sudjelovati u tom veličanstvenom djelu zajedno s dragim Bogom?
Koliko je čovjek Bogu zahvalan za svoj život, za bračnog druga i sv. Sakrament ženidbe ako mu je dragi Bog to podario?
Ljudima treba pomagati da poštuju predbračnu suzdržanost, svetost braka, Božji dar plodnosti i dostojanstvo začeća, da se odreknu grijeha kontracepcije, sterilizacije, ubijanja nerođene djece i umjetnih oplodnji.
Brak je Božje otkriće, ne treba ga se bojati, nego ga treba poštivati! Za odgađanje i izbjegavanje braka treba imati opravdani razlog, a to razumiju oni koji se na posebni način žrtvuju za Kraljevstvo Božje, za dobrobit drugih, kao što su svećenici, redovnici, redovnice i mnogi laici.
Svako dijete je veliki Božji dar! Djeca nisu razlog siromaštva! Upravo će nam dobro odgojena djeca stvoriti bolje uvjete za život. Treba se bojati zmija, mina, granata i grijeha a ne djece!
Treba imati povjerenja u dragoga Boga. Isus je doslovno rekao: “Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! – to sve traže pogani – jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno. Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati!” (Mt 6, 31-33)
Poštivanje života nerođene djece
Protiv ubijanja nerođene djece vrlo detaljno piše u Katekizmu Katoličke Crkve. Tek začeto dijete je najvrednije stvorenje svemira u najmanjoj količini materije!
Kako bi to izgledalo, da se pojavi netko koji kaže da mu pijev slavuja ide na živce, pa počne uništavati malene slavuje koji se u gnijezdima još nisu izlegli? Jako bi ga se kaznilo, jer su kod nas zakonom zaštićeni životi stotina životinja još dok se ne izlegu ili ne okote!
Ako bi netko smatrao da je nerođeni čovjek manje vrijedan nego životinja koja se još nije izlegla ili okotila, to bi značilo da je poremećen. Koje bi nam još vrijednosti preostale za poštivati, ako ne bismo držali do svetosti i nepovredivosti nježnog, malog, pa i tek začetog ljudskog bića? Dakle, bez obzira na situaciju, uvjete u okolini, bez obzira na mjesto gdje se dijete nalazi, da li ga želiš ili ne želiš, da li se radi o bolesti majke ili djeteta, nikada ga ne ubij, već ga zavoli i daj mu da živi!
Ne smije se sudjelovati niti u onim dijagnostičkim procedurama, kao što su rane amniocenteza i druge pretrage koje pomažu u lovu i odstrelu bolesnih. Vjerojatno ste već vidjeli fotografije ili video snimke nešto krupnije nerođene djece. Međutim, još uvijek se premalo govori o onoj djeci koja su sitna kao točkice, koja su začeta, ali se još nisu usadila u maternicu. Ovdje dajem njihove fotografije koje sam našao na internetu.
Kod začeća je tijelo djeteta veličine 0,1 do 0,15 mm, a težina mu je otprilike 0,004 mg. I na tu djecu se odnose Isusove riječi; “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće” (Mt 25,40). Ne smije se niti njih ubijati!
Kako je ugroženo dijete sitno poput točkice?
1. Do začeća i automatskog ubojstvenog učinka, preko sprječavanja usađivanja u maternicu, vrlo često dolazi uz sve vrste tzv. "kontracepcijskih" tableta, uz hormonske flastere, implantate i razna hormonska postkoitalna sredstva. Na isti način, ubojstveno djeluju i sve vrste spirala. Dijete kod svih tih sredstava pogine najčešće dok žena koja to upotrebljava, obično niti ne primijeti da je bila trudna, jer joj menstruacija niti ne izostane. Sva ova sredstva jako štete i zdravlju onih koji ih uzimaju. Nekoje žene zbog toga i umiru.
2. Dječicu koja se još nisu usadila u maternicu, masovno ubijaju i prilikom raznih postupaka vezanih uz umjetne oplodnje.
U travnju 2012., na Hrvatskom katoličkom radiju se čulo da samo u jednoj takvoj zagrebačkoj klinici, ima 18 tisuća žive smrznute djece. Svaki će pošteni čovjek reći da se ne smije ubijati niti takvu djecu, ali će još reći da se na umjetni način djecu ne smije niti začinjati! A koliko su ih tek ubili, a da ih nisu ni stavili u frižider, ili pak prilikom zaleđivanja i odleđivanja?
Čujemo da diljem svijeta, mnogu djecu koja su se na umjetni način pojavila, odbacaju na razne načine, s njima izvode smrtonosne eksperimente ili ih izvoze i prodaju na međunarodnom tržištu. Više nije tajna da dolazi do stvaranja djece i bez oplodnje jajne stanice spermatozoidom, preko umjetnog stvaranja blizanaca, cjepkanjem maljušnog tijela djeteta, u raznim njegovim uzrastima, a i na neke druge umjetne načine. Čak i oni koji izvode oplodnje u epruveti priznaju u svojim člancima da se rodi manje od 5% tako začete djece. Zbog neprirodnih uvjeta, ne uspijeva se usaditi u maternicu, pa umire i najveći broj one djece koju pokušavaju usaditi.
3. Mnoga djeca, sitna kao točkice, umiru jer se ne uspijevaju usaditi u maternicu, još i zbog upale njene sluznice – endometrisa. Do toga može doći zbog zaraza virusima, bakterijama i gljivicama, a ima i miješanih infekcija. Obično se ne pojavi izostanak menstruacije, pa žena niti ne primijeti da je bila trudna, iako je zapravo bila. Nekoja žena misli da živi u neplodnom braku, a zapravo zanese možda svaki mjesec, ali dijete zbog upaljene sluznice maternice umire i ona trudnoću ne primijeti. Ovdje se radio o vezi između grijeha na seksualnom planu preko kojeg je došlo do zaraza, sa smrću djeteta.
Nekada se dijete ipak usadi u maternicu, unatoč zaraze, ali umire kasnije, kada već žena zna da je trudna, pa misli da se radi o „spontanom“ pobačaju. Čak se možda nitko nije sjetio uputiti ju na testiranje, pa ostaje zaražena i gubi vrijeme za odgovarajuće liječenje.
Kontracepcija, sterilizacija i umjetna oplodnja su teški grijesi!
Sv. Otac Papa Pio XI. je u Enciklici “Casti Conubii” protiv kontracepcije i protiv sterilizacije napisao: 56. Budući da su neki očito odstupili od kršćanskog, već tamo od početaka predanog i nikada prekinutog kršćanskog učenja, misleći da o tim stvarima treba svečano naviještati drugo učenje, Katolička Crkva kojoj je sam Bog povjerio naučavanje i obranu nepovrijeđene čistoće ćudoređa, postavljena usred tih razvalina ćudorednosti, kako bi sačuvala netaknutu čistoću ženidbene veze od ove sramotne ljage, u znak svog božanskog poslanja visoko diže svoj glas preko Naših ustiju i ponovno proglašava: Svaka upotreba ženidbe gdje po čovječjem nastojanju biva bračni čin lišen svoje naravne sposobnosti da proizvede život, krši Božji i naravni zakon i oni koji takvo što čine, kaljaju se ljagom teškoga grijeha.
57. Svećenike dakle, koji se bave ispovijedanjem, kao i druge koji djeluju u dušobrižništvu, opominjemo Našim vrhovnim autoritetom kojemu je povjerena briga za sve duše, da ne dopuste da u pogledu tog vrlo važnog Božjeg zakona njima povjereni vjernici budu u zabludi; a još mnogo više, da se i oni sami čuvaju netaknutima od takvih krivih mišljenja i da ih ni na koji način ne opravdavaju.
Ako bi, Bože sačuvaj, neki ispovjednik ili dušobrižnik vodio vjernika koji ima u njega povjerenja, u ove greške ili ih u njima učvršćivao privolom ili krivom šutnjom, neka pripazi na činjenicu da će morati podnijeti strogi račun Bogu, Vrhovnom Sucu, za izdaju svoga svetoga povjerenja i neka se podsjeti riječi Kristovih: “To su slijepe vođe slijepaca: a ako slijepac slijepca vodi, obojica u jamu padnu.” (Mt 15,14).
Ne smije se razdvajati povezanost koju je dragi Bog predvidio između bračnog odnosa i začeća! Tu vezu raskidaju oni koji upotrebom kontracepcijskih i sterilizacijskih sredstava i postupaka žele bračni odnos bez začeća, ili obratno, kada hoće postići začeće bez bračnog odnosa.
Protiv umjetnih oplodnji detaljnije piše u dokumentima Zbora za nauk vjere „Donum Vitae“ i „Dignitas Personae“. U slučaju opravdanih razloga odgađanja začeća, postoji „ekološko“ rješenje, bez grijeha, a to je suzdržanost u plodne dane. Plodni i neplodni dani se danas mogu pouzdano otkriti i u slučaju nepravilnih ciklusa, uz pomoć prirodnih metoda Billingsove i simpto-termičke.
Poštivanje predbračne suzdržanosti i svetosti braka
Ne smije se provoditi ono što bi moglo izazvati seksualno uzbuđenje prije niti izvan braka kojega blagoslovi dragi Bog i koji je za cijeli život! Sv. Marija Goretti je napasniku Alessandru odlučno uzviknula: "Ne, ne, Alessandro, to je grijeh, otići ćeš u pakao!" Tako je, neposredno prije mučeničke smrti, uspjela uputiti još i krik opomene onima koji se zavaravaju da se može pravilno odgajati zanemarujući postojanje grijeha i njegove posljedice. Nikada nitko neće otkriti prezervativ koji bi čovjeka čuvao od grijeha. A bolesti se preko njega također prenose. Nekoje su neizlječive ili teško lječive.
Uzročnik raka maternice HPV se prenosi preko grješnog sredstva prezervativa jednako kao i bez njega! Preko prezervativa se prenose i one bolesti koje dovode do malo prije spomenute upale sluznice maternice – endometritisa ili do upale i začepljenosti jajovoda, kao što su npr. Chlamydia Trachomatis, Mycoplasma Hominis, Ureaplasma urealyticum, gonoreja itd.!
Papinsko Vijeće za obitelj kroz dokument “Ljudska spolnost: istina i značenje” iz 1995. god. poručuje: “U tom kontekstu roditelji trebaju također odbiti promicanje takozvanog “safe sex-a” (“sigurnog seksa”) ili “safer sexa” (“sigurnijeg seksa”), opasne i nećudoredne politike, utemeljene na varljivoj teoriji da prezervativ može pružiti odgovarajuću zaštitu od SIDA-a (AIDS-a)”. Predstavnik Svete Stolice, na 55. sjednici Komisije o statusu žena UN-a, 14. ožujka 2011. u New Yorku je izjavio: "Sveta Stolica ni na koji način ne podržava kontracepciju ili upotrebu kondoma, bilo kao mjeru planiranja obitelji, bilo kao dio preventivnih programa HIV-a/AIDS-a, bilo kao školskih programa edukacije o spolnosti."
Mora se naglasiti da se najviše zaraznih, pa i smrtonosnih bolesti, prenosi već i ljubljenjem.
Što mislite, da gladni i žedni dođete u restoran. Konobar Vam nabroji sve čime Vas može poslužiti, a onda još doda: „Znate, mi smo odlučili štedjeti na vodi i deterdžentu. Poslužit ću Vas s prljavim čašama i priborom za jelo od bivših gostiju, ali neka Vam se to ništa ne gadi. Dobar Vam tek! Evo, ovdje imate i čačkalice za zube koje su koristili raniji gosti. I na njima štedimo“. Mislim da bi svatko istog trenutka ustao i otišao. Međutim, očito je da se ljubljenjem prenosi veća količina bakterija i virusa nego preko tuđih čačkalica, neopranih čaša ili pribora za jelo!
S obzirom da čovjek ima ne samo dušu, nego i tijelo, nije dovoljno samo postići oproštenje grijeha kroz sv. sakrament Krštenja i sv. ispovijedi kod svećenika koji ima vlast u Božje Ime raskajanom grješniku otpuštati grijehe. Duša je tada, po zaslugama Isusa Krista, postala opet čistom, ali su u tijelu možda još uvijek preostale zaraze.
Zato treba reći svima koji su imali predbračne ili izvanbračne seksualne kontakte da se trebaju istestirati na brojne bolesti, da bi se, u slučaju potrebe, mogli liječiti. Dok ne postanu sigurni da nisu zaraženi opasnim bolestima, ne smiju imati bračne odnose. Ali, da bi se testiranjem moglo otkriti zarazu, treba proći određeno vrijeme, što ovisi o vrsti zaraze na koju se testira. Za mnoge bolesti lijek postoji, ali ima i onih neizlječivih. Testiranje se ne smije izvoditi grijehom masturbacije. Uvijek postoji mogućnost testiranja bez grijeha.
Zaključak
Treba reći da se stanje ipak može popraviti. Međutim, neophodno je potrebno odreći se grijeha, usprotiviti se nagovorima na grijehe koji dolaze od nekih zaposlenih u medicini, farmaciji, školstvu, javnim glasilima, raznim udrugama, centrima itd., te živjeti u skladu s voljom Boga koji nas je i stvorio.
Katolički svećenici su uvijek pripravni primiti one koji im se obraćaju za savjet i pomoć, pa tako i one koji su u blatu grijeha, da se kroz sv. sakrament Ispovijedi pomire s Bogom.
Dr. med. Antun Lisec
