Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.

Dženderizam i u hrvatskim školama

Objavljeno: 5. prosinca 2011.
Kategorija: Dženderizam

Francuski katolici u redovima vladajuće konzervativne stranke UMP (iz koje dolazi  aktualni predsjednika te zemlje N. Sarkozy) nastoje spriječiti uvođenje u srednjoškolsku nastavu udžbenika iz biologije, koji promovira tzv. „gender teoriju“. Član francuskog parlamenta Jean – Marc Nesme (koji je već dvadeset godina bez prekida gradonačelnik u Paray-le-Monial, gradića u kojem se nalazi glasovito svetište Srca Isusova), inače pobožni katolik, traži od Vladinog međuresorskog tijela za nadgledanje i borbu protiv sekti1 da zabrani promoviranje ovakve sporne teorije za koju smatra da ima osobine koje se općenito vezuju uz djelovanje sekti i koja može negativno utjecati na razvoj adolescenata.

„Le Monde”2 citira gdje Msgr. Tony Anatrella (pariški svećenik – psihoanalitičar, sveučilišni profesor na Facultés libres de philosophie et de psychologie te savjetnik u Vatikanu3) komentira kako u kovanici „gender teorija“, riječ „teorija“ nije na pravom mjestu: „gender teorija nije više od puke konceptualne sheme koja nema ničeg zajedničkog sa znanošću; to je naprosto jedno mišljenje“. Dakle previše je smiono za pobornike „dženderizma“ da svoja mišljenja zaodijevaju u tako značajni termin, koji  njihovu ideju pokušava dovesti  na razinu teorije relativnosti ili teorije evolucije – dakle nečega o čemu bi trebalo podučavati srednjoškolce.

Interesantno, ako znate da se u hrvatskim školama „dženderistička“ indoktrinacija već provodi. Ne znate?

Gospoda iz (hrvatske, državne) Agencije za odgoj i obrazovanje ljubazno su se potrudili da nam putem web-a učine dostupnim priručnik za predmet „Građanski odgoj i obrazovanje“ gdje se za dio gradiva pod nazivom „Modul odgoja i obrazovanja za promicanje ravnopravnosti spolova“4 objašnjava u ideologiziranoj „dženderističkoj“  maniri kako učenici moraju „znati“ ovo: „da se rod izgrađuje tijekom socijalizacije i da se razlikuje u povijesnim razdobljima i kulturama“. Ovakva bedastoća mora rezultirati i „vještinom“ zaglupljenih učenika, koji će uslijed takve indoktrinacije steći „sposobnost raspoznavanja rodnih stereotipa“; naposljetku će formirati „nediskriminirajući stav prema rodnim i spolnim razlikama“.
Još vam nije sasvim sinulo o čemu se ovdje radi? Pogledajmo zato predloženu metoda podučavanja: to ide putem aktivnosti … zapravo hajde da taj tekst sa str. 13. materijala agencije za odgoj i obrazovanje u cijelosti zalijepim ovdje:
Aktivnost: Ukratko objasnite što je spol (biološka karakteristika, muški ili ženski), a što rod (društveno oblikovanje spola socijalizacijom). U svim društvima postoje rodne razlike između muškaraca i žena, dječaka i djevojčica koje se između ostaloga vide i u načinu odijevanja i češljanja. Ono što je uobičajeni način odijevanja u našem društvu nije u nekom drugom. Nadalje, ono što je u prošlosti važilo kao pravilo odijevanja ne važi i danas (npr. nošenje hlača za djevojčice).
Pripremite fotografije muškaraca, dječaka odjevenih u hlače, košulje, odijelo s kravatom,  muškarce u narodnoj nošnji, povijesnim kostimima, muškaraca odjevenih u suknje kao npr. sarong (platno omotano oko struka, nose ga muškarci i žene u istočnoj i jugoistočnoj Aziji) ili u kilt (Škotska). Također izaberite fotografije žena odjevene u različite tipove odjeće. Priredite i različite fotografije sa frizurama. 
Rasporedite fotografije okrenute licem na dolje po prostoru. 
Učenici čine posadu vanzemaljaca koja je upravo sletjela na Zemlju, te je za sada pronašla samo fotografije. Na temelju njih trebaju zaključiti tko su Zemljani.
Kada se otkriju sve fotografije prodiskutirajte sličnosti i razlike, rodne i kulturološke.
E da, ako čovjek baš osobito ne pazi, može mu lako promaknuti onaj dio na početku, kojega sam se ja potrudio podebljati. A baš to je ključni dio cijele stvari, jer na str. 6. istog materijala „Kurikulum odgoja i obrazovanja za promicanje ravnopravnosti spolova“ zadaje obvezu da se učenike nauči baš: „znati da se spol određuje rođenjem, a rod se izgrađuje socijalizacijom“, te da treba kod njih formirati  „nediskriminirajući stav prema  rodnim i spolnim razlikama“. „Rodnim i spolnim“ – jer autori materijala zastupaju „teoriju“ kako rod i spol nisu jedno te isto takva jedna istina, da bi je već i mala djeca morala „znati“.
Školarcima bi u postizanju odgojno – obrazovnog zadatka trebalo prodavati rog za svijeću, tj. činjenicama da Škoti nose kilt, da je u Rusiji uobičajeno da žene rade kao zavarivači ili da u Hrvatskoj muškarci često kuhaju fiš paprikaš, trebalo bi „ilustrirati“ da muško nije muško, a žensko nije žensko.
Ove teze Agencija nadalje razvija u temi „Dječja prava i obaveze“, gdje se učenike i opet treba zaglupljivati dženderističkom teorijom, gdje djeca moraju „znati da se spol određuje rođenjem, a rod se izgrađuje socijalizacijom“ (str. 36. istog priručnika).
Naravno, nakon „osnovnog zaglupljivanja“, uslijediti će „srednje stručno zaglupljivanje“, naposljetku ćemo imati i „visokoškolsko zaglupljene“ građane.
Još o nastanku dženderizma
Ma doista, odakle, ovim našim prosvjetarima takva jedna ideja, da su rod i spol dvije različite stvari (sve sam začuđen kako sam desetljećima uspio preživjeti bez takvog „znanja“ kojim moraju ovladati suvremeni Hrvati već u školskoj dobi)?
Eto, razmišljala nesretna francuska filozofkinja Simone de Beauvoir, iz svoje situacije životne družice slavnog Jeana Paula Sartrea – poželjnog i inteligentnog muškarca, koji je ujedno bio glasoviti švaler i muškarac koji je žene tretirao sa prezirom (tzv. mizoginija) – o tome zašto je ona žensko, i što je to čini ženom. Pa, primjenjujući briljantnu filozofsku misao svog ljubljenog ženomrsca Jean Paula Sartrea (da budemo do kraja istiniti, nije Sartre mrzio samo žene i ženskost: njemu je sve o čemu bi se odlučio razmišljati bilo mučno i mrsko), kome je „žensko“ bilo sinonim za sve slabo, glupo i bolećivo, napisa Simone 1949. godine knjigu „Drugi spol“ („Le Deuxième Sexe“). Vrijedi napomenuti da de Beauvoir nije skrivala, da je njen filozofski rad samo razvijanje misli njenog Jeana, filozofa mučnine i besmislenosti života, koji je “namćorski” pravac mišljenja učeno prozvan “egizstencijalizam”. U toj značajnoj knjizi ona filozofira da „jedna osoba nije rođena, nego zapravo postaje, ženom“. To je Simone de Beauvoir napisala među mnogim drugim stvarima na kojima se iz njenog djela napaja moderni feminizam; ovu specijalnu ideju su, međutim, tijekom 1980-ih godina nastavile razvijati feministička filozofkinja Judith Butler (r. 1954.) i feministička psihoanalitičarka Sandra Ruth Lipsitz Bem (r. 1944.). One su – zajedno sa stanovitim brojem drugih autora – razvile teoriju da se „rodni“ identitet („gender“ se inače u engleskom jeziku uglavnom koristi za označavanje gramatičkog roda, pa taj termin korektno prevodimo na hrvatski sa „rod“) stječe socijalizacijom. Obzirom da je manje-više očito kako se ne može eksperimentom djevojčicu prebaciti u muški rod (nije takav prijelaz izvela ni Simone de Beauvoire, premda je zdvajala nad svojom velikom ženskom ljubavi prema nevjernom ženomrscu Jean – Paulu), lansiraju te autorice daljnji zaključak da onda rodova mora biti više, i da su oni istovjetni sa seksualnim porivima. Pa ako se nekome osladi „seks“ sa povrćem, molim lijepo. To je njegov gender, kojega je stekao socijalizacijom. A povrće nije ni nevjerno, poput Jean-Paula Sartrea.
Pri tome je interesantno da Simone de Beauvoir čak i nije uočila da bi moglo postojati više od dva „gendera“; to je morao „spoznati“ novi naraštaj feminističkih znanstvenica i prigrliti aktualni naraštaj boraca za prava homoseksualaca.
Za mene je sve to strahovito glupavo (sve ako dolazi od vrlo inteligentnih osoba), ali našim prosvjetarima iz Agencije za odgoj i obrazovanje nije. Oni tome žele podučavati našu djecu. Za njih to nije „mišljenje jednog dijela suvremenih filozofa i psihoanalitičara“, za njih to nije jedna idejna novotarija bez presedana u povijesti ljudske misli, koja nije znanstveno dokazana i koja nije prihvaćena ni u jednoj grani znanosti – za njih je to jedno neupitno „znanje“, nešto što djeca moraju „znati“ i na temelju čega naša djeca moraju formirati moralne stavove.
Nisu jedini; evo gdje stručnjaci angažirani od strane Australske komisije za ljudska prava daju popis od čak dvadesetak „gendera“: agender, androgynous, cross dresser, drag king, drag queen, genderfluid, genderqueer, intergender, intersex, neutrois, pansexual, pan-gendered, third gender, third sex, transgender, transexed, transsexual, without sex and gender identity5 (nemam volje sve to prevoditi na hrvatski, pa čitajte na engleskom između kojih bi „džendera“ trebala birati naša djeca). Pri tome, taj je popis samo primjeričan – ima toga još.
I mislite da je tu kraj? Nije.
Iz teorije u praksu
Možemo kod BBC-a naći ovogodišnji izvještaj o predškoli u Sodermalmu, dobrostojećem predgrađu Stockholma6, koja provodi striktnu „gender neutralnost“. Učiteljice se ne obraćaju djeci rečenicama koje bi sadržavale (gramatički) rod (u germanskim jezicima je to lakše nego u hrvatskom). Knjige su pažljivo odabrane, da ne bi sadržavale tradicionalnu podjelu uloga spolova, čak niti kada su roditeljske uloge posrijedi (knjige o Pepeljugi i Trnoružici ne dolaze u obzir). Primjer prihvatljive knjige je ona o dvije žirafe koje nalaze izgubljenu krokodilsku bebu i posvajaju je. Djecu  ohrabruju da se igraju sa igračkama kojima bi se normalno igrala djeca suprotnog spola. Direktorica imenom Lotta Rajalin tvrdi da se time daje djeci širi izbor, i ne limitira ih se na socijalna očekivanja bazirana na spolu. Osoblje predškole je vrlo entuzijastično glede zadatka koje si je zadala njihova ustanova – sve ako su u švedskoj javnosti mnogi sablažnjeni njihovim radom, a britanska psihologija Linda Blair komentira da su se možda malo preveć zaletjeli; ona upozorava da u dobi od 3 do 7 godina djeca tragaju za svojim identitetom. Taj identitet očito uključuje i spol, pa djeci u tom traganju treba pomoći, umjesto da ih se zbunjuje, kaže psihologica. Osoblje vrtića lijepog imena „Egalia“ (ne znam da li ciljaju na „jednakost“ ili na „svejedno“) je prema svojem eksperimentalnom zadatku jako entuzijastično, misle da će usrećiti djecu i poboljšati svijet.
Jednim razvojem baštine egzistencijalističke misli Simone de Beauvoir i Jean Paula Sartrea, briljantnog filozofa koji je među ostalima ostavio i ovu misao: „O da, znam: oni koji me vide rijetko vjeruju mojim riječima; valjda izgledam previše inteligentno da bih to stvarno mislio.“
Nisu „tete“ iz ove predškole i roditelji koji svoju djecu tamo biraju poslati posve usamljeni u švedskom društvu: autorica priloga za BBC može nas izvijestiti i o jednom slučaju tamošnjih roditelja koji čak odbijaju obznaniti kojeg je spola njihova beba.
Ima čak i drastičnije: britanski „Daily Mail“ izvješćuje „o dvije lezbijske roditeljice 11 – godišnjeg dječaka iz Kalifornije koji je povrgnut procesu da postane djevojčica … U dobi od 7 godina, nakon što je prijetio da će si odrezati genitalije, Thomasu je dijagnosticiran poremećaj spolne orijentacije u djetinjstvu. U dobi od 8 godina, počeo je sa ‘promjenom spola’; sa 11 je započeo uzimati lijekove koji trebaju spriječiti da uđe u pubertet.” Naravno da ga „roditeljice“ (koje su ga posvojile kada mu je bilo dvije godine) oslovljavaju u ženskom rodu (ne znam što bi tete iz „Egalie“ o tome mislile), a valjda i cjelokupna druga preostala populacija kada ga vidi u haljini i sa šarenim rajfom u kosi.7 (Mene o Thomasovoj sudbini rastužuje i čitati i pisati, ali svijet vam je takav.)
Što reći? Valjda su tvorci „gender teorije“ jako ponosni, kada vide da ljudi tako ozbiljno prihvaćaju njihove umotvorine stare manje od tri desetljeća, da se njihova „gender teorija“ eksperimentira na predškolcima u Švedskoj i kao „znanje“ prenosi školarcima u Hrvatskoj. Razni liberalni umovi po sveučilištima čak obrazuju mlade ljude koji na fakultetima diplomiraju kao „zaokruženo obrazovani“ stručnjaci za „dženderizam“.  Na obližnjim prostorima imamo u Sarajevu „rodne studije“ kao diplomski studij, čiji rad ima za cilj „da doprinese uspostavljanju mreže eksperata/ica (op. autora: još nemamo rješenje kako  gramatički izražavati preostalih dvadesetak rodova, možda bi za ‘pan-gendered’ išlo ‘panexpert’ … transučitelj … fluidmajstor … homopolicaj… interčitatelj) spremnih za rad u domaćim, regionalnim, međunarodnim vladinim i nevladinim, akademskim institucijama itd., sa zajedničkim motivom da promoviraju rodno istraživanje, orođeno interdisciplinarno znanje i rodnu jednakopravnost unutar svojih zajednica“. „U prijevodu”, bosanski narod plaća obrazovanje stručnjaka, čija je zadaća da ih poslije dženderiziraju“ putem državnih i međunarodnih institucija, dakle i opet o državnom trošku8. U  Novom Sadu je studij odgovarajućeg profila formiran kao doktorski – tj. trebao bi privlačiti osobito talentirane mlade stručnjake koji će biti u stanju zadati novi pravac misli balkanskog čovjeka. U Zagrebu se odgovarajuće teorije „razrađuju“ na Ženskim studijima9.
Još bi trebalo reći, da ova švedska pretjerivanja izazivaju čuđenje čak i u Engleskoj – eto gdje inače liberalni i politički korektni BBC sa nevjericom prezentira stvar s ovom „gender neutral“ predškolom. 
Idejna zbunjenost i provincijalizam
U tom smislu, i ova pretjerivanja sa „znanjima, socijalnim vještinama i stavovima“ o dženderima koje predlaže hrvatska Agencija za odgoj i obrazovanje treba sagledavati u kontekstu našeg uobičajenoj političkog provincijalizma. Zahvaljujući navici blesastog prigibanja šije pred svakim glupim zahtjevom koji nam dolazi sa „obožavanog“ Zapada, naposljetku smo – makar domaća politička baza i ne mari osobito za „dženderizam“ – izglasali 2008. jedan skoro pa ekstremni Zakon o suzbijanju diskriminacije: naime u Europi su u to vrijeme postojale samo sudske presude kojima je riješeno pitanje zaštite homoseksualaca i transseksualaca na radnom mjestu10. I opet je tu Švedska prednjačila, ali je tamo slična zakonodavna promjena (kod njih je to provedeno dopunom kaznenog zakona) prošla uz jako protivljenje konzervativne opozicije – te je skoro pola članova švedskog parlamenta glasalo „protiv“, za razliku od sramotne „99,5 %“ podrške hrvatskih političara koji plaću primaju u Saboru.
Jer nije „Zapad“ nešto tako monolitno, da bi baš unisono stajao iza ideja predavača na „rodnim studijima“ po liberalnim sveučilištima. Naposljetku se i sam termin „gender“ ne uspijeva u raznim međunarodnim dokumentima progurati na način, kako bi to htjeli ovi pobornici razvrstavanja stanovništva u dvadesetak rodova. Evo gdje se u izvještaju grupe uglednih stručnjaka naručenom od Vijeća Europe 2004. godine pod „pravovjernim dženderističkim“ imenom „Promoting gender mainstreaming in schools“ (Promoviranje rodnog mainstreaminga u školama, „mainstreming“ bi bilo nastojanje da se neka nova ideja promovira u općeprihvaćenu) internacionalna grupa autora lijepo dogovorila da koristi „gender“ kao sinonim za „spol“. I onda se u cijelom dokumentu od stotinjak stranica uredno govori o načinima kako putem školskog sustava promovirati ravnopravnost muškaraca i žena. O idejama sljedbenika Simone de Beauvoir i o dvadeset-i-kusur gendera – ništa; ipak to nije nešto čime bi trebalo „prati mozak“ školskoj djeci i mladeži.11   
Pri tome, nije čak niti toliko važno da li su autori te studije samo oprezni, ili pak drže – kao gore već spomenuti msgr. Anatrella – da gender ideologija, kao „nasljednica marksističke ideologije, u isto vrijeme je najopresivnija i najopasnija jer se prikazuje kao da teži osobnom oslobođenju od nepravednih ograničenja, za priznanjem svačijih sloboda i jednakosti svih pred zakonom. Sve vrijednosti kojima bi bilo teško izraziti suprotstavljanja. Na ovom mjestu se pokazuje nužnim znati da li ovi termini sadržavaju isto značenje koje već poznajemo ili pak služe tome da zamaskiraju jednu drugačiju koncepciju koju se nastoji nametnuti stanovništvu bez da građani uopće znaju o čemu se radi. …U ime fizičke biseksualnosti, predlaže se da kako muškarac, tako i žena imaju kako muški tako i ženski dio: stoga biološki spol ne obvezuje …Takvi sofizmi su naizgled uvjerljivi i s lakoćom bivaju prihvaćeni u medijima koji cijene misao reduciranu na kliše … Ne tolerira se nikakvo razlikovanje … društvo se više ne treba organizirati uzimajući u obzir spolne razlike, nego bi trebalo priznati sve seksualne orijentacije kao mnoge mogućnosti za izražavanje prava pluriseksualnosti ljudskih bića koji su tijelom stoljeća bili limitirani  ‘heteroseksizmom’. Stoga bi trebalo prokazati tu nepravdu i dekonstruirati sve kategorije koje su dovele do takve opresije. Muškarac i žena ne postoje“.12 
Autori studije su lijepo izbjegli o ovom pitanju izrijekom progovoriti – to bi više bio u današnjem svijet valjda ispadao posao za kojeg su specijalizirani katolički političari i biskupi.
Crkva: zadnje čvrsto uporište „normalnih tradicionalnih“ shvaćanja 
Evo, onda, gdje kardinal Ennio Antonelli (predsjednik Papinskog savjeta za obitelj) opisuje  (2009. god.) „gender teorije“ nazivom „duhovni toksični otpad“. On skreće pozornost kako u sklopu tih teorija jednakost odjednom „ne znači samo jednako dostojanstvo i pristup temeljnim ljudskim pravima; nego također jednu irelevantnost prirodnih razlika između muškarca i žene, uniformnost svih pojedinaca, kao da bi oni bili spolno nediferencirani, iz čega bi proizlazila jednakost svih spolnih orijentacija i ponašanja: heteroseksualnih, homoseksualnih, biseksualnih, transseksualnih, polimorfnih.“ Kardinal osobito upozorava da se takve teorije šire i u zemljama trećeg svijeta putem mreže zdravstvenih i humanitarnih organizacija, a tamošnje vlasti i lokalne vjerske organizacije uglavnom ne prepoznaju podmuklu idejnu pomutnju koju im se podvaljuje pod vidom humanitarne pomoći.13 
Hrvatska, eto, nije baš zemlja trećeg svijeta, ali ovaj „duhovni toksični otpad“ djeluje kod nas slično kao bilo gdje drugdje u svijetu.
Za one kojima je vjersko pravovjerje na srcu, evo zapravo ovdje jezgra kršćanskog učenja u ovoj stvari – prema Katekizmu Katoličke Crkve (isticanja teksta su rezultat mojeg rada):
2331 “Bog je ljubav i u sebi živi otajstvo osobnog zajedništva i ljubavi. Stvarajući ljudsku narav muškarca i žene na svoju sliku (…) Bog u nju upisuje poziv, pa prema tome sposobnost i odgovornost ljubavi i zajedništva “.
“Na svoju sliku stvori Bog čovjeka (…) muško i žensko stvori ih” (Post 1,27); “plodite se i množite” (Post 1,28); “kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na priliku svoju; stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva – čovjek” (Post 5,1-2). 
2332 Spolnost obuhvaća sve vidike ljudske osobe u jedinstvu njezina tijela i duše. Ona se posebno odnosi na afektivnost, sposobnost voljenja i rađanja i, na općenitiji način, na sklonost sklapanju veza zajedništva s drugima. 
2333 Svatko, muško i žensko, treba da prepozna i prihvati svoj spolni identitet. Fizička, moralna i duhovna razlika i komplementarnost usmjerene su prema dobrima braka i razvoju obiteljskog života. Sklad bračnog para i društva dijelom ovisi od načina na koji su življeni komplementarnost, obostrana potreba i potpora između spolova. 
2334 “Stvorivši ljudsko biće kao muško i žensko, Bog na jednak način daje osobno dostojanstvo muškarcu i ženi”. “Čovjek je osoba, i to vrijedi jednako za muškarca kao i za ženu jer oboje su stvoreni na sliku i priliku osobnog Boga”.
2335 Jedan i drugi spol je, s jednakim dostojanstvom, iako na različit način, slika Božje moći i nježnosti. Sjedinjenje muža i žene u braku jest jedan način nasljedovanja, u tijelu, Stvoriteljeve plemenitosti i plodnosti: “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uz svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo” (Post 2,24). Iz tog sjedinjenja potječu sva pokoljenja čovječanstva.
Polazeći od tako izloženog katoličkog pravovjerja, Benedikt XVI. kritizira tako „pseudo-brakove između osoba istog spola, koji su izraz anarhične slobode koja se lažno prikazuje kao istinsko ljudsko oslobođenje. Ta pseudo-sloboda se temelji na trivijalizaciji tijela, koju neizbježivo slijedi trivijalizacija osobe. Njena premisa je, da ljudsko biće može sa sobom činiti što god se njemu ili njoj čini: tako tijelo postaje jedna sekundarna stvar kojom se može manipulirati, s ljudskog gledišta, i biti korišteno kako se kome svidi.”14
A nije tijelo sekundarna stvar – nego je čovjek “jedinstvo tijela i duše” (v. gore KKC 2332), a to jedinstvo može biti muškog ili ženskog spola (za razliku od anđela, koji tijela, pa onda ni spola nemaju). Tako, dobro znamo da se Isus rodio kao mušarac, od Žene. Nije bio “agender”, ili takvo što. Ako bi tkogod drugačije tvrdio, i mislio da bi to moglo biti kršćanstvo, anatema mu (da se poslužim izričajem kojima je većina koncila u povijesti izricala svoju vjeru).
U nedostatku boljeg zaključka, ovdje ću navesti riječi sv. Tome Akvinskog iz Summa theologiae (13. stoljeće), i riječi bl. Pape Ivana XXIII. (20. stoljeće) koje u toč. 1902. i 1903. citira isti Katekizam bl. Ivana Pavla II.:
Ljudsko zakonodavstvo ima karakter zakona samo ukoliko je u skladu sa zdravim razumom; zato je jasno da ono dobiva svoju snagu od vječnog zakona. Ukoliko bi se udaljilo od razuma, trebalo bi ga proglasiti nepravednim, jer ne bi ostvarilo pojam zakona: to bi prije bio neki oblik nasilja. (sv. Toma Akvinski, Summa theologiae).
Vlast se vrši zakonito samo ako traži opće dobro određene skupine i ako se za to služi moralno dopuštenim sredstvima. Ako se dogodi da vladari izdaju nepravedne zakone ili poduzimaju mjere koje se protive moralnom redu, te odredbe ne vežu u savjesti. “U tom se slučaju sama vlast posve ruši i svršava u bezakonju”. (bl. Ivan XXIII, enciklika Pacem in terris, 1963. god.)
Čisto za slučaj da osobe iz našeg čitateljstva objektivno budu u situaciju da moraju u praksu provoditi dženderističke ideje poput indoktriniranja djece da nisu ni muško ni žensko, nego ono što im slučajno formirani (npr. danas posve legalnom internetskom pornografijom) seksualni porivi kazuju.
Ako znamo da su prvi kršćani podnosili mučeništvo i za manje stvari, te da katoličanstvo ni danas ne oskudijeva mučenicima, ne smijemo ni mi oklijevati da se založimo za svoju djecu i djecu svojega naroda.

 Dario Č.

 

 


1 „Mission interministérielle de vigilance et de lutte contre les dérives sectaires“ http://www.miviludes.gouv.fr/

2 Prijevod teksta Stéphanie LeBars na engleski: http://www.worldcrunch.com/church-wants-france-shelve-pro-gay-high-school-biology-text/3831

3 V. http://www.vatican.va/roman_curia/pontifical_councils/laity/Colonia2005/rc_pc_laity_doc_20030805_p-anatrella-gmg_en.html

4 Službene stranice Agencije http://www.azoo.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=2015:graanski-odgoj-i-obrazovanje-modul-za-promicanje-ravnopravnosti-spolova&catid=359:program-graanskog-odgoja-i-obrazovanja

5 Australian Human Rights Comission, „Lesbian, Gay, Bisexual, Trans and Intersex Equality“ http://www.humanrights.gov.au/human_rights/lgbti/index.html

6 Cordelia Hebblethwhite for BBC, 7.7.2011., „Sweden’s ‘gender – neutral’ pre school“ http://www.bbc.co.uk/news/world-europe-14038419

7 „The little boy who started a sex change aged eight because he (and his lesbian parents) knew he always wanted to be a girl“ „Daily Mail“ 30.09.2011., http://www.dailymail.co.uk/news/article-2043345/The-California-boy-11-undergoing-hormone-blocking-treatment.html#ixzz1aBMddS1b

http://www.cps.edu.ba/?q=bs/node/62

http://www.zenstud.hr/

10 Ana Horvat, „Novi standardi hrvatskoga i europskog antidiskriminacijskog zakonodavstva“, Zbornik Pravnog fakutleta Sveučilišta u Zagrebu, Vol. 58, No 6, prosinac 2008, http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=48629

11 http://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/equality/03themes/gender-mainstreaming/EG-S-GS(2004)RAPFIN_en.pdf. Popis suradnika na str. 93.

12 Toni Anatrella za „L’Avvenire“, 14.10.2011.,  http://www.avvenire.it/Cultura/Pagine/Dopo-marx-venne-il-gender.aspx

13 ZENIT, „Cardinal: ‘spiritual toxic waste’ headed to Africa“, Vatikan, 8.10. 2009.,  http://www.zenit.org/rssenglish-27122

14 Benedikt XVI. Adresa od 6.6.2005. http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/speeches/2005/june/documents/hf_ben-xvi_spe_20050606_convegno-famiglia_en.html

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena - Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena - Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Donacije

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2024. Sva prava pridržana.