O đavolskoj logici (ili sofizmu)[1] smo već pisali u analizi dokumenta HBK Ususret svima bez iznimke. Objasnili smo kako se modernisti ne služe logikom, već sofizmom (lukavom izmišljotinom) te na osnovu lažnih premisa dolaze do lažnih zaključaka kako bi mogli obmanuti čovjeka. Zato se sofizam može ispravno nazvati i đavolskom logikom.
Deklaracija Fiducia supplicans,[2] objavljena 18.12.2023. pred sam Božić, u kojoj se otvara mogućnost blagoslova istospolnih parova i parova u neredovitim vezama, još je jedan primjer sofizma. Naravno da su mnogi to odmah i prepoznali te nije čudo što je izazvala pravu buru među vjernicima i razdor među biskupima. Već samo nakon par dana od kako je Deklaracija objavljena biskupi Nadbiskupije sv. Marije u Astani (Kazahstan), biskupske konferencije Benina, Gane, Kameruna, Madagaskara, Mađarske, Malawija, Nigerije, Poljske, Ruande, Toge, Ukrajine i Zambije, odbili su ovu deklaraciju u potpunosti.[3] Britanska bratovština katoličkog klera, koja ima preko 500 članova, potpisala je izjavu u kojoj između ostalog kažu: „Vjerujemo da istinsko milosrđe uvijek slijedi pravu doktrinu i da bi takvi blagoslovi djelovali protiv legitimne skrbi koju svećenik duguje svom stadu… takvi su blagoslovi pastoralno i praktički nedopustivi.“[4]
Nakon objave Deklaracije mnogi su tvrdili da se time ne dozvoljava blagoslivljanje istospolnih zajednica već istospolnih osoba. Stoga, prvo trebamo vidjeti što točno piše u Deklaraciji. U paragrafu 31 izričito stoji: „Unutar horizonta koji je ovdje ocrtan pojavljuje se mogućnost blagoslova za parove u neredovitim situacijama i za parove istog spola.“ Dakle, blagoslivlja se PAR istog spola, a ne osoba istog spola. Svakom je jasno, pa i onoj baki što nema ni četiri razreda osnovne škole što u ovom kontekstu znači PAR. Svatko zna da je „par“ izraz za pseudo-brak, tj. zajednicu u kojoj nevjenčani muškarac i žena, ili u slučaju osoba istog spola, dva muškarca, imaju seksualne odnose. Dakle, blagoslivlja se pseudo-brak istog spola, a ne osoba istog spola.
U istom paragrafu (31) se kaže da se blagoslov udjeljuje ne onima koji žele legitimizirati svoj status „već koji mole da sve što je istinito, dobro i ljudski valjano u njihovim životima i njihovim odnosima bude obogaćeno, iscijeljeno i uzdignuto prisutnošću Duha Svetoga.“ Ne legitimizira se njihov status u pravnom smislu jer neće dobit nikakvu potvrdu o sklopljenom „braku“, ali se blagoslovom ovakvog para normalizira sodomija, to je valjda svakom jasno.[5] Kaže se oni „mole da sve što je istinito, dobro i ljudski valjano… u njihovim odnosima bude obogaćeno iscijeljeno i uzdignuto prisutnošću Duha Svetoga.“ Ovo je čisto bogohuljenje! Jer se zaziva Duh Sveti da ono što je „dobro“ u njihovom grješnom odnosu, tj. „u nebo vapijućem grijehu“ sodomije (KKC 1867, Post 18,20; 19,13), obogati i uzdigne. Može li nam kardinal Fernández objasniti što je to dobro u sodomiji?!
Dobro, možda se tu misli na one dobre stvari koje taj par ima kao pojedinci. Jasno da svaka osoba kao individua ima i nešto dobro u sebi i to nije sporno, ali istospolni par ovdje ne traži blagoslov kao pojedinci već kao par. To što netko od njih dobro peče palačinke ne umanjuje grješnost njihovog odnosa kao para. To bi bilo kao kada bi jedna banda došla zaiskati blagoslov za uspješnu pljačku banke s izgovorom da svatko od njih ima i nekih vrlina, Marko je dobar ribič, Tome se brine o bolesnom ocu, a Petar pomaže susjedu brati masline. Bez obzira na sve dobro što neka osoba ima u sebi Crkva ne može blagosloviti grijeh niti grješnu namjeru jer „blagoslivljanje je božansko djelo koje daje život i kojemu je Otac izvor. Njegov je blagoslov istodobno riječ i dar (benedictio, εὐλογία). Primijenjena čovjeku, ta riječ znači čovjekovo klanjanje i predanje Stvoritelju u činu zahvaljivanja“ (KKC 1078). A kada svećenik nekog blagoslivlja, bez obzira bilo to u sklopu liturgije ili ne, bilo to formalno ili spontano, on to čini u Božje ime.
Dalje, u istom paragrafu stoji: „mogućnost blagoslova za parove u neredovitim situacijama“. Što to znači parovi u „neredovitim situacijama“? Znamo da postoje neredoviti letovi, neredovita nastava, neredoviti puls, neredoviti ciklus ovulacije, itd. Ali parovi u neredovitim situacijama? Zar nisu to parovi u „grješnim situacijama“, tj. parovi koji žive u bludu, ili je odjednom u Crkvi postalo zabranjeno spominjati grijeh?!
U paragrafu 32 stoji: „Doista, Božja milost djeluje u životima onih koji ne tvrde da su pravedni, ali koji se ponizno priznaju kao grješnici, kao i svi drugi.“ Sama po sebi ova rečenica je ispravna ali u kontekstu ona je besramna. Ako netko tko pati od istospolne privlačnosti dođe svećeniku na razgovor u želji da prevlada svoje poteškoće, ponizno da prizna svoju grješnost,[6] on je u Crkvi ODUVIJEK bio dobrodošao (KKC 2358, 2359). Na takvu pokajanu osobu, željnu obraćenja, svećenik sigurno s punim pravom može zazvati Božji blagoslov. Ali ovdje se radi o istospolnom paru, koji je svojevoljno odlučio, protiv Božje volje i usprkos Božje volje, živjeti u teškom grijehu sodomije (KKC 2357, 2396), paru koji se NE priznaju kao grješnici, već naprotiv, koji u svojoj oholosti smatraju da znaju bolje od Krista i njegove Crkve. Tu nema nikakve poniznosti! Dolazeći u Crkvu oni se sprdaju Mističnom tijelu Krista. Oni kažu, Crkva je u krivu, treba mijenjati Crkvu, treba ozakoniti sodomiju, treba je slaviti jer je sodomija nova krepost. Ne samo da kažu, nego i na svim frontovima podrivaju Crkvu, pokušavajući promijeniti nauk Crkve o sodomiji. I sada Bergoglio i Tucho (Fernández) kažu NJIH treba blagosloviti! U istom paragrafu piše: „Crkva prima sve koji pristupaju Bogu ponizna srca“. Osobe koje zagovaraju sodomiju,[7] zagovornici seksualne perverzije, pristupaju Bogu ponizna srca?!
Poniznost srca se spominje i u paragrafu 33. Međutim, jasno je svakome da oni koji su svjesno odlučili trajno živjeti protiv Božje zapovijedi ne dolaze u Crkvu skrušena srca, već tvrda srca s namjerom izrugivanja Kristu i njegovoj Crkvi. Slaveći u „nebo vapijući grijeh“ sodomije oni ne služe Kristu već Sotoni.
Da bi se umanjio šok kod ljudi kojima još nije ispran mozak govori se o „spontanom blagoslovu“, kao eto svećenik će slučajno naletjeti na par istospolaca, a oni će slučajno doći lijepo obučeni, slučajno će njihovi prijatelji malo zapjevati, slučajno će se nakon toga otići na zakusku, slučajno će malo plesati, slučajno će rasjeći tortu na kojoj u zagrljaju stoje dva čokoladna muškarca, sve slučajno, i onda je to ok.
Ima previše sofizma u ovoj deklaraciji da bi se na ovako malom prostoru sve to moglo analizirati, ali već i ovo ovdje spomenuto govori sasvim dovoljno o kakvom se ovdje dokumentu radi, a radi se o đavolskom dokumentu, jer je inspiriran đavolskom logikom. Ne treba biti teolog da bi znali da pastoralna praksa ne može biti u sukobu s dogmom, a ovdje se radi o uvođenju jedne svetogrdne prakse.[8] To je kompromis s đavlom.
Možemo slobodno reći da ovim počinje i službeni progon pravovjernih svećenika jer evo još nije prošlo niti 24 sata od objave Deklaracije a predsjednik Biskupske konferencije Austrije nadbiskup Franz Lackner je obznanio da svećenici „više neće moći reći ne“ blagoslovu istospolnih parova.[9]
Nažalost, i naš nadbiskup i metropolit Dražen Kutleša nije prepoznao zamku Zloga. Gostujući 19.12.2023. u Dnevniku HTV-a rekao je o novoj deklaraciji: „Blagoslov se podjeljuje osobama. Ako je netko u nekom stanju, pogotovo grešnom – tada Crkva želi na poseban način imati brigu i pažnju o toj osobi. Dikasterij za nauk vjere naglašava da se nikako ne može shvatiti da je to kao jedna ritualizacija, tj. obred da bi bio prihvatljiv Crkvi. Znači – blagoslivlja se osoba, a ne stanje osoba koje žive u toj situaciji.“[10]
Kao prvo, već smo vidjeli da se blagoslivlja par a ne osoba. Drugo, kaže nadbiskup „ako je netko u nekom stanju, pogotovo grešnom – tada Crkva želi na poseban način imati brigu i pažnju o toj osobi“. Znači li to da je u prošlosti Crkva pogriješila kada nije posvetila „posebnu brigu i pažnju“ Hitleru, Titu, Mao Zedongu i sličnima jer su bili u „pogotovo grješnom“ stanju? Dosta nam je tih dvosmislenih i besmislenih govora! Naravno da Crkva treba pomoći grješnicima, jer svi smo mi grješnici, ali samo dok postoji nastojanje grješnika da se vrati na pravi put. Međutim, Crkva ne treba pomagati Kristovim neprijateljima, jer bi time pomagala Sotoni, to bi valjda i jednom nadbiskupu trebalo biti jasno. A oni koji svojim riječima i djelima uporno promiču grijeh sodomije jesu neprijatelji Krista (usp. Mt 12,30; Rim 1,26-33).
Dakle, da sumiramo. Osoba koja je katolik i koja pati od istospolne privlačnosti doći će kod svećenika i potražiti pastoralno vodstvo i skrb svećenika, takva osoba se neće „vjenčati“ s drugom osobom istog spola! Takva osoba može dobiti blagoslov. Osoba koja se svjesno i bez prisile civilno „vjenčala“ s drugom osobom istog spola, ili je jednostavno odlučila živjeti s drugom osobom istog spola, nije katolik jer ne prihvaća nauk Crkve (kan. 749, 751, 1364), i nema što tražiti u Crkvi! Vrlo jednostavno. To potvrđuje i jedan od vodećih kanonista u SAD-u biskup Thomas Paprocki (Illinois, Springfield), doktor kanonskog prava, predsjednik Komisije za kanonske poslove Američke biskupske konferencije, koji citirajući Katekizam Katoličke Crkve (2357) i Zakonik kanonskog prava upozorava da se istina, da su homoseksualni čini grijeh, mora vjerovati božanskom i katoličkom vjerom, jer ako netko „poriče ustaljeni katolički nauk, prihvaća krivovjerje, čiji je rezultat automatska ekskomunikacija“.[11]
Svi oni koji prihvate ovaj ridikulozan dokument trebaju biti svjesni da će na osnovu potpuno istih „argumenata“ sutra moći doći u crkvu i zatražiti blagoslov i drugi parovi: prostitutka sa svojom mušterijom, ili pedofil s dječakom, ili neki muškarac s kozom, ili… Hej, pa zar ne moramo ići „ususret svima bez iznimke“ (Amoris laetitia, 309)?
Ukratko, ovom deklaracijom se pretvara da se ne blagoslivlja ono što se blagoslivlja, a svi znamo što se blagoslivlja i svi znamo da je to u suprotnosti s katoličkom vjerom. Kako dijabolično da nas baš u vrijeme došašća Bergoglio podari ovom perverznom deklaracijom. Dok je sv. Ivan Krstitelj pripremao put Kristu, izgubivši i svoj život koreći par, Heroda i Herodijadu, jer su živjeli u bludu, danas, nakon dva milenija, Jorge Bergoglio priprema put Antikristu, blagoslivljajući ono što je sv. Ivan Krstitelj proklinjao.
Ali, hej, možda sv. Ivan Krstitelj nije znao da je Herod bio dobar ribič i da je Herodijada dobro pekla palačinke.
Ivan Poljaković
Slika: Amsterdam Gay Pride, wikimedia.org
[1] Sofizam (grčki σóφισμα: dosjetljivo otkriće; pametna ili lukava izmišljotina) je pogrješan zaključak izveden tako da se doima kao ispravan; lukavo domišljanje radi obrane neke neodržive tvrdnje. Sofizam je istovjetan → paralogizmu, osim po svojem karakteru hotimičnosti. Sofizam je namjerno zavođenje, dok paralogizam nije. Sofističke su varke pojedini sofisti razvili tako da se u raspravi protivnik zaplete u protuslovlja te napokon navede na apsurdne odgovore. Izvor: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=56978 (23.10.2023.)
[2] Dichiarazione “Fiducia supplicans” sul senso pastorale delle benedizioni del Dicastero per la Dottrina della Fede (vatican.va) (18.12.2023.)
[3] Widerspruch gegen Fiducia supplicans: eine Aufstellung – Katholisches; sodomstvo – Vjera i djela ; Hungarian Catholic Church | Communication (katolikus.hu) (27.12.2023.)
[4] Confraternity of Catholic Clergy – British Province of Pope St Gregory the Great (confraternityccb.org.uk) (23.12.2023.)
[5] Treba samo letimično pogledati naslove sekularnih tiskovina diljem svijeta, svi se redom slažu da se radi o velikom zaokretu Katoličke Crkve jer se dozvoljava blagoslov istospolnih zajednica. Sve ostalo su samo nijanse.
[6] Sam osjećaj privlačnosti prema istom spolu nije grijeh, ali istospolni čin jeste grijeh.
[7] Uvijek treba praviti razliku između osoba koje pate do istospolne privlačnosti i osoba koje zagovaraju sodomiju.
[8] Müller: Blessings for gay couples are blasphemous – Daily Compass (newdailycompass.com) 27.12.2023.)
[9] Lackner: Segenswunsch eines gleichgeschlechtlichen Paares nachkommen (katholisch.at) (23.12.2023.)
[10] Kutleša za HRT: Tražimo da vjerske škole budu izjednačene s javnim – HRT (23.12.2023.)
[11] „Imagining a Heretical Cardinal“, Thomas J. Paprocki, First Things, 28. veljače 2023. (27.12.2023.)
