Povezanost ukazanja u Parizu, Amsterdamu i Akiti
Zanimljivo je puno toga što je vezano za sve događaje ukazanja, prvenstveno poruke, tj. objave u Parizu (1830), Amsterdamu (1945.-1959.) i Akiti (1973.) u posljednja dva stoljeća. Mnogo je jasnih i jako važnih znakova od Gospodina, a upravo preko Majke. Ali jedni kriju sadržaj tih objava i ne daju ih rado u javnost, a drugi se opet (dovoljno) ne trude… Valjda nemaju vremena.
Slika Gospe od Čudotvorne Medaljice ukazanjem u Rue du Bac, Pariz iz 1830. g., koje je prethodilo proglašenju 3. marijanske dogme – Immaculata – Bezgrešno Začeće, od pape Pia IX 1854. g., i Lurdskom ukazanju 1858. g., istoznačna je slici Gospe iz Amsterdama.
Zašto i u kojoj mjeri je istoznačna slika Gospe od Čudotvorne Medaljice iz Rue du Bac 1830. g. sa slikom Gospe svih Naroda, kakvu ju je vidjelica Johannesa iz Amsterdama vidjela, i koje značenje je Majka njoj, i Crkvi obznanila 4.3.1951., te zašto je dala da se baš tako i naslika slika Gospe, Majke svih Naroda?
1a. Gospa stoji u obje prilike (ukazanja) na zemaljskoj kugli (isto kao i kod Gospe iz Akite 1973.)
1b. Preko Gospinih ruku prolaze zrake milosti Duha Svetoga i obasiplju zemlju, tj sve narode i sve ljude (isto kao i kod Gospe iz Akite 1973., samo što su zrake nevidljive).
Da odmah pri tom spomenemo i logične razlike:
2a. Gospa iz Rue du Bac 1830. g. stojeći na zemlji satire glavu zmiji, i često na slikama ima pod nogama i / ili polumjesec.
2b. Gospa iz Amsterdama 1951. g., nema više pod nogama zmiju (ni polumjesec), nego se uokolo vide mnoge ovce (ljudi) koji pod zrakama (milosti) Duha Svetoga, postaju bijele, čiste, vjerne, i radosne (isto kao i kod Gospe iz Akite 1973., samo bez prikazanih ovaca, te nevidljivost samih zraka milosti).
Gospa stojeći na kugli zemaljskoj time daje na znanje da je ONA Kraljica i Majka svih ljudi. Zrake iz njezinih ruku govore da je ONA Posrednica svih Gospodinovih milosti.
Zmija je sotona kojem će ONA sigurno skršiti glavu, i polumjesec je znak sotoninog najžešćeg oružja, islama, kojim se bori protiv Kristove Crkve i Majčine djece. I zmija i polumjesec su vidljivi u ukazanju iz 1830. g. jer je sotona još uvijek u svoj silini svoje borbe. Ali Gospodin nam i tada preko Majke neizmjerno pomaže, udjeljujući nam milosti putem podarene nam Gospine Čudotvorne Medaljice.
Sjetimo se pritom sv. Ljudevita Monfortskog koji TVRDI da nam svaka milost koju dobivamo dolazi ISKLJUČIVO preko MAJČINIH ruku!
MARIJANSKE DOGME
1. Sveta Katolička crkva na koncilima u Niceju 325. g. i u Konstantinopolju 381. g. – donosi:
PRVU DOGMU – MARIJA DJEVICA
2. Sveta Katolička crkva na koncilu u Efezu 431. g. donosi:
DRUGU DOGMU – MARIJA BOGORODICA (THEOTOKOS)
3. Nakon gotovo 14 stoljeća, i nakon upravo ovoga ukazanja u Rue du Bac Paris 1830. g. Sveta Crkva (papa Pio IX) proglašava 1854. g.:
TREĆU DOGMU – BEZGREŠNO ZAČEĆE MARIJE (MATER IMMACULATA)
(koju pak protestantske zajednice, kao ni istočnjačke crkve, i još neke druge – ne priznaju (!), jer navodno to ne stoji napisano u Bibliji (?). Sve sumnjičavce po ovom pitanju upućujem na Ps 87, i na Iz 7,14, a posebno na Iz 66,7).
4. Još jedno stoljeće kasnije, 1950. g. Sveta Crkva (papa Pio XII) proglašava:
ČETVRTU DOGMU – MARIJINO UZNESENJE (tijelom i dušom).
5. Marija, koja po svetoj volji Gospodina Boga traži da od sviju bude zvana Majkom, Gospom svih Naroda, iako se ukazuje Johannesi (Idi) Perdeman već od 1945. g., ONA tek nakon proglašenja 4. dogme (1950. g.), po vidjelici jasno poručuje Svetoj Crkvi 1951. g. – ono što Otac i Sin zahtijevaju, te jasno govori da je neophodno proglasiti i
PETU DOGMU – MARIJA SUOTKUPITELJICA, POSREDNICA I ZAGOVORNICA!
Ova dogma će ujedno biti i posljednja marijanska dogma. O povijesti i raspravama o ovoj dogmi možete pročitati ovdje.
Po proglašenju dakle PETE i POSLJEDNJE marijanske dogme Gospodin Bog će nam preko svoje i naše Majke, GOSPE svih Naroda udijeliti tolike milosti da će cijeli svijet, sve narode i ljude Duh Sveti obnoviti tako što će se nastaniti u svako ljudsko srce… Čime će se ljudi obratiti i konačno spoznati TKO je pravi i Trojedini BOG, komu se jedinomu treba klanjati, slaviti i hvaliti ga, te njemu jedinom odano i vjerno za vječnost mu služiti. Ovo se dakle po Božjoj želji ima ispuniti preko MAJČINA POSREDNIŠTVA, Gospe koja je Suotkupiteljica, Zagovornica i Posrednica cijelog čovječanstva.
Gospa u svojim amsterdamskim objavama više puta upozorava tadašnje (a tako i današnje) apostole, teologe kako je ONA bila ta koja je se za silaska Duha Svetoga na sve apostole, nalazila u njihovoj sredini. Kako tada, tako i sada, GOSPA je uvijek bila najbolja Mati svoj svojoj djeci. Tako je neophodno da GOSPA i dalje bude i ostane u središtu današnjim apostolima i od samoga Boga na brižnu skrb sve povjerene joj djece. Nije li se upravo Gospa tako brižno skrbila za svoga Sina, jedinorođenca Božjega? Tko bi se onda usudio i posumnjati kako ta ista Gospe ne bi mogla biti najbolja skrbnica i svoj svojoj djeci? Ta nije li GOSPA već Majka cijele Crkve?! A nije li cilj pridružiti što veći broj duša, Kristovoj Svetoj Crkvi, bez koje ljudima nema spasenja? Gospa također, i posebno svojim apostolima, poručuje kako je Crkva bez Majke, isto što i čovjek bez duše.
Ona je po Božjoj volji odabrana i postala je Majkom svim ljudima, cijeloj Crkvi još onda kada joj je Gospodin sa Križa rekao: "Ženo! Evo ti sina!". A istom tom učeniku, predstavniku apostola, ljudi, i cijele Crkve reče: "Evo ti Majke!" (Iv 19,26). "I od toga časa uze je učenik k sebi" (Iv 19,27). Koliki broj od današnjih apostola, ali i apostola, učenika Krista Isusa proteklih nekoliko desetljeća drži svoju božansku Majku doista uza se? I koliko njih zapravo uopće drži do njezinih poruka, savjeta i zamolbi? Čak i onda kada suze lije poradi svoje neposlušne djece kojima je Majka i koja su joj od samog Boga povjerena?
VELIKE SLIČNOSTI ZNAKOVA S NEBA
Pogledajmo znak na Medaljici iz ukazanja u Rue du Bac 1830. g., i vidjet ćemo čvrsto isprepleteni Križ i slovo M., i dva Presveta Bezgrešna Srca, Isusovo trnjem okrunjeno, i Gospino mačem probodeno. Ne govori li nam upravo to o onoj neraskidivoj svezi Majke Gospe i Boga Sina, o svezi u onom Sinovljevom činu Otkupiteljstva po patnji i Križu kojeg vidimo i u pojavku Gospe svih Naroda u ukazanjima u Amsterdamu, gdje ONA stoji na Zemlji ispred Sinovljeva svetog Križa, što sve jasno ukazuje upravo na Njezino SUOTKUPITELJSTVO.
Crkvenim upraviteljima, teolozima i odgovornima koji traže znakove kako bi povjerovali da je ona uistinu Gospa svih Naroda, u svojim ukazanjima poručila je da se svi očiti znakovi nalaze u samim njezinim izgovorenim riječima. I uistinu, Gospa je u tim ukazanjima i objavama kao nikada prije, tako jasno govorila ukazujući i predviđajući mnoge stvari koje su se i obistinile. Kao npr. sam kraj Drugog svjetskog rata, rat na Balkanu, pad berlinskog zida, pogrešni nauk, kao i neke značajne, a posve krive odluke odgovornih, koje prepoznajemo u onima od II. VK., te otpadništvo mnogih vjernih, mnogih koji su iako pozvani, svojom tvrdokornom voljom ipak po svemu sudeći ne i odabrani. I još mnogo toga… Gospa je predvidjela, rekavši vidjelici Idi na dan 19. veljače 1958. g., na sam dan Pepelnice, u svom 54 ukazanju (od njih 56 ukupno), kako će tadašnji papa Pio XII. početkom listopada biti «primljen među naše». Pritom je vidjelici izričito naglasila da o tome nikomu ništa ne kaziva, sve dok se to ne bude i zbilo. Stoga je ova Gospina poruka bila tek zapisana, zapečaćena bijaše pohranjena kod vidjeličina duhovnika, dominikanca patera Frehea, te je tek nakon uistinu nenadane smrti pape Pia XII, u noći sa 8. na 9. listopada 1958. g. ta ista neotvorena poruka poslana 'Sacristi' u Vatikan, tj. 'CDF' odjelu, koji je nekada bio poznat pod imenom 'Rimska Inkvizicija'.
U svojoj knjizi, nizozemski katolik, intelektualac, povjesničar, pisac i prevoditelj španjolskog jezika, Robert Lemm, je na poziv 90-godišnjeg fratra Amandus Korse, koji je prisustvovao jednom od 56 ukazanja, napisao opširnu knjigu o događajima oko svih ukazanja, ali i onih događanja koja su uslijedila u godinama nakon ukazanja. Mnoge stvari su nepoznate svijetu, iako jako bitne, kao imena pojedinaca, izvan ali i unutar Crkve, te njihov (od pojedinaca očito negativan) utjecaj na samu istragu i dokazivanje o ukazanjima i porukama Gospe svih Naroda. U njegovoj knjizi koju kao iskusan povjesničar i oštrouman intelektualac veoma detaljno i izvještajno piše, može se jasno vidjeti koliko je bilo protivnika i protivština, ali i lijenosti, nemara i neznanja kod odgovornih, a u svezi ukazanja Gospe svih Naroda. Posebno od ondašnjih najodgovornijih Crkvenih službenika, ali i sadašnjih na kojima je puna i vrlo važna odgovornost za revno i korektno ispitivanje ukazanja, ili privatnih objava, te iznošenje stvarne istine na svijetlost dana.
Tada je 90-godišnji fra Amandus, ponukan pisanjem R. Lemma, a posebno jednim njegovim člankom protiv masonerije (u nizozemskom katoličkom tjedniku "Katholieke Nieuwsblad"), a sa sviješću o velikoj potrebi za objelodanjivanjem amsterdamske Gospe i njezinih objava, želja i događanja oko toga, osobno pozvao R. Lemma, te iznijevši mu mnoge detalje oko ukazanja i veliku brigu, zamolio ga da o svemu napiše opširno djelo za javnost, što je ovaj i učinio u svojoj knjizi koju je izdao 2003. g. pod nazivom "De Vrouwe van alle Volkeren" (Gospa svih Naroda). Knjiga koju bi pod hitno svakako trebalo prevesti i na mnoge druge jezike.
Uglavnom, kako je nemoguće ukratko sve bitno opisati, niti je ovdje i sada čak sve ono što je potrebno i doista važno moguće i tek naznačiti, pošto je u 56 ukazanja doista puno toga od Gospe izrečeno i poručeno, ovoga puta želio bih naglasiti slijedeće:
Predugo vremena je pravovaljana, a od Biskupa biskupije Haarlem-Amsterdam tražena oficijelna istraga, koju su Vatikan i CDF svakako dužni valjano i revno izvršiti u svezi ovih ukazanja i objava Gospe svih Naroda, namjerno opstruirala, i usporavala! Čak se namjerno krivotvorilo, zadržavalo ili posve ispuštalo ono što je istinito i što je od velikog značaja. To nam pojašnjava onu žalosnu činjenicu da su ova odveć važna ukazanja, vjerojatno danas i najvažnija GOSPINA UKAZANJA i sve Njezine OBJAVE, kao i ZAHTJEV za proglašenjem 5. DOGME, širokom katoličkom puku i dalje nedovoljno poznata, ili pak posve nepoznata.
Tako, pored nekih drugih, ali lažnih ‘ukazanja i objava', koja i služe samo u svrhu ometanja i odvlačenja pozornosti od onih ISTINITIH, svi oni zlikovci i neprijatelji Kristove Crkve time su još više uspjeli u svom naumu da kod vjernika, laika i klerika, stvore dovoljno velike 'dvojbe' oko istinitosti Gospinih ukazanja u Amsterdamu od 1945. do 1959.
Ali Božje proviđenje je htjelo i učinilo da Gospino ukazanje u Akiti (Japan) bude još jedan dokaz i potvrda o istinitosti ukazanja Gospe svih Naroda! Tako je dakle ukazanje Gospe u Akiti 1973. g. vrlo brzo od Crkve priznato kao nadnaravno, a Gospa iz Akite je uistinu kopija Gospe svih Naroda iz Amsterdama. Prisjetimo se, portugalska, fatimska sestra Lucija je više puta tvrdila kako će se Gospa u zadnja vremena višestruko i na mnogim mjestima pojaviti, a iz razloga što cio ljudski rod, koji je posebice u 20. i 21. stoljeću u velikom duhovnom i moralnom propadanju, ima ogromnu potrebu za Božjom pomoći. Pomoći koju Gospodin Bog rado i uvijek svojoj djeci daruje, te svakako i danas želi dati, ali zacijelo i bez sumnje preko Gospe Majke svih Naroda!
No službeni Rim tu svu veliku frekvenciju raznih ukazanja i 'ukazanja' u pretprošlom i prošlom stoljeću ne samo da ne uspijeva stizati svojim službenim i stručnim istragama, nego očito su tu i one snage koje to niti ne žele, odnosno sve čine u sprječavanju istih.
Vrijedno je još jednom napomenuti:
Prvo, Gospa Akitska iz 1973. g. je u onom najbitnijem egzaktna kopija Gospe svih Naroda iz ukazanja u Amsterdamu, samo što je tu njezin lik predstavljen u vidu drvene statue, dok je Gospa Amsterdamska prikazana na slici, što je i razumljivo poradi potrebe jasnog prikaza Duha Svetoga i Njegovih milosti koje svim narodima dolaze po Gospinu posredništvu, u vidu zraka preko Majčinih ruku.
Drugo, u vrijeme ukazanja sestri Sasagawi, u Akiti se tada nije ništa znalo o amsterdamskim vizijama Gospe i njezinim objavama. Drveni kip Gospe u Akiti je znao puštati krv, znoj i suze. I dokazana su mnoga izlječenja. Don Gobi (cenakulski pokret marijanskih svećenika) je išao u Akitu, te mu je i tamo sama Gospa objavila (don Giboju) da je neizmjerno tužna i da plače jer čovječanstvo odbija Božje pozive za obraćenjem.
Očito kako je Gospa svojim pojavkom i ukazanjem u Akiti 1973. g. htjela Crkvi i odgovornima dati na znanje kako su njezine poruke iz objava vidjelici Idi iz Amsterdama, – stvarne, potrebite i istinite! Te da su Gospine poruke nada sve važne za Crkvu i sve ljude, odnosno sve narode svijeta, što peta dogma koja će biti i zaključna marijanska dogma to itekako i sasvim jasno poručuje. Doista je suvišno i govoriti od kolike važnosti jeste proglašenje dogme koja jeste istina, i po kojoj će Gospodin Bog poslati svoga Duha u srca ljudi svih naroda na zemlji te ih tako dati obratiti i dragovoljno privesti Kristu i njegovu spasenjskom Križu na kojega svi ljudi imaju pravo i na kojega su pozvani (te na kojeg bi trebali i morali biti pozivani i od same Crkve u vidu njezina poslanstva kroz misionarstvo i prozelitizam, koje danas više gotovo i ne postoje, te se od strane neprijatelja Krista i Crkve svakojaki napori čine kako bi se upravo to najvažnije poslanje Crkve – evangeliziranje, ali u pravom smislu riječi – potpuno dokinulo)!
Pogledajmo sada ovdje kakva su viđenja, tj. slike Gospe, odnosno način na koji je se Gospa ukazala u Parizu, Akiti i Amsterdamu.
Neka nam Majka Božja, istinska i prava Majka, Gospa svih Naroda bude na pomoći i naša vodilja u svemu što trebamo činiti na volju Bogu Ocu svemogućem i Njezinom Sinu Isusu Kristu u zajedništvu sa Duhom Svetim.
Po Mariji do Krista!
Ivan T. Zelić
