Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Katolik.hr
Razlozi nade koja je u nama.

Hrvatski ogranak Riječi života i g. Ulf Ekman

Objavljeno: 1. prosinca 2009.
Kategorija: Protestantski fundamentalizam

Moja supruga i ja posjetili smo Međugorje i Široki brijeg s našim prijateljima iz Italije 18. i 19. ožujka ove godine (2005.). Moja supruga i ja smo protestanti, i ja sam pastor u Uppsali u Švedskoj. Na Širokom brijegu smo se susreli s Vama i pozvali ste nas na predavanje koje ste imali za skupinu hodočasnika iz Kanade u Vašoj crkvi. Naš posjet Međugorju i služba u Vašoj crkvi su imali veliki utjecaj na naše živote. Bili smo duboko dirnuti osjećajem Gospodinove prisutnosti. Kao što možete pretpostaviti, iskustvo koje smo doživjeli u Međugorju nešto je posve drugačije od svega što smo iskusili u životu. Istina o Majci našega Gospodina nam postaje sve jasnija i osjećamo kako je velika postala ljubav prema Njoj u našim srcima. Za naš razum i naša srca to je prava revolucija.

Ja sam pastor i vođa mladog i sve većeg protestantskog pokreta, koji ima snažno misionarsko djelovanje u Rusiji, Centralnoj Aziji, Indiji i na Dalekom Istoku. Mnogi pastori me uvažavaju što prihvaćam s velikom ozbiljnošću, jer sam svjestan velike odgovornosti koju mi je Gospodin povjerio.

Ovdje u Švedskoj većina pastora ne poznaje Blaženu Djevicu. Gotovo da je i ne spominjemo. Mnogi postaju nervozni na Njezin spomen, jer je naš narod antikatolički već 500 godina. Vjerujem da se ovo mora promijeniti. Ali potrebne su nam Vaše molitve. Molim Vas, molite se za Švedsku – da se naš narod otvori i ponovno prepozna Gospu.

Želio bih ponovno doći u Međugorje iduće godine. Puno bi mi značilo ako bih se mogao opet razgovarati s Vama i učiti od Vas, te Vam prenijeti što Gospodin čini u našem narodu.

Neka Vas Bog blagoslovi.

U Kristu s Vama za spasenje svijeta,

 

Ulf Ekman

(Objavljeno u časopisu “Kumstva” – Pozvani ljubiti, Međugorje)

 

KOMENTAR

“Danas očito nije teško osnovati crkvu, no prepoznati jest”.

Ovo svjedočanstvo pastora Ulfa Ekmana višeslojno je značajno. Ono je osobno pismo zahvale fra Jozi Zovki koje Ulf Ekman običava poslati službujući po svijetu. Za već renomiranog pastora u širokom svijetu protestantizma, ono svakako predstavlja i svojevrstan presedan i vrlo snažno novo iskustvo u svijetu kršćanske vjere. Utemeljitelj je i voditelj tako zvane nedenominacijske slobodne crkve “Livets Ord” (Riječ života), nastale na izdancima pentekostalizma i fundamentalizma, koja svoje inačice ima u brojnim drugim zemljama, osim u matičnoj Švedskoj. Kako je ovo svjedočanstvo vrlo ugodno iznenađenje, potrudili smo se saznati koji detalj više iz pozadine ovog posjeta, kako je naime uopće došlo do toga da posjeti Međugorje, jer je i za prosječnog protestanta takav posjet gotovo ravan blasfemiji. Vidljiv je zahvat milosti, no pokušajmo se zadržati na ljudskom odgovoru – suradnji s njom. Saznali smo da je pastor Ulf bio na proputovanju kroz Hrvatsku, te je prolazeći kroz Split, susreo neke prijatelje, hrvatske katoličke svećenike. Njihov je prijedlog bio da im se pridruži, jer je njihov posjet Međugorju bio već unaprijed isplaniran. Prihvatio je i priča je krenula. A kako je protekla, tj. koji su glavni učinci, može se naći u samom svjedočanstvu. Iz ovog svjedočanstva može se štošta iščitati, što eksplicitno što implicitno. Pismo je čudesno veliko i iskreno. Moramo odmah reći, glede osjetljivog polja zdravog ekumenizma: “Bravo gospodine Ulf!”. Pravi gospodin, pravi europejac, ‘gospon čovek’ što bi po zagrebački rekli. Ime Ulfa Ekmana, kako i sam tekst sugerira znači nešto u svijetu protestantizma, i ovo je zaista veliki doprinos za kršćansko jedinstvo i mir, ionako kroz povijest već dovoljno bolno istraumatizirano, i time isto tako velika sablazan za svijet koji još nije susreo Spasitelja.

Ulf je nakon ovog iskustva nastavio s upoznavanjem katoličanstva – onog što je ranije smatrao potpuno neprivlačnim i neautentičnim. U lipnju 2006. prisustvovao je u Fiuggiju, Italija, svom prvom susretu katoličkih karizmatskih voditelja iz cijeloga svijeta. Istome je prisustvovala i manja skupina iz Hrvatske, a dvoje predstavnika, Josip Lončar ispred udruge “Kristofori” – satelitskog hrvatskog tijela ICCRSa, i Marija Znidarčić ispred “Kršćanskog mirovnog kruga”, ekumenske organizacije, dali su svoje dojmove i o Ulfu. Dojmovi o njemu i supruzi Brigiti bili su zaista povoljni. Rekli su kako i sam autor ovog teksta predmnijeva da je zaista riječ o časnoj osobi i pravom gospodinu. Donijeli su nam i video zapis s te konferencije, pa ćemo vam prenijeti i nama zanimljiv dio Ulfove izjave, jer i domaćini su se potrudili zaista biti na visini, pa su i Ulfu i Brigiti dali riječ za mikrofonom da sa ostalim sudionicima konferencije podjele svoje impresije i osjećaje. Oni su zaista bili nešto za čuti. Osim priče o počecima svoje vjere i kršćanskog života, Ulf koji je živio i u Izreaelu, ispričao je i jednu priču koja mu se dogodila upravo u okolici Jeruzalema, a snažna je poruka jedinstvu. Tamo je bio jako zaposlen sa svojim misionarskim poslom kao i posvuda po svijetu, ali i tamo je nosio stvari koje nosimo po životu – neznanje, ponos i štošta drugo što sprečava napredak. Rekao je da je njegova supruga već dugo bila ekumenski nastrojena, no da je ekumenizam za njega bila mrtva stvar. Da je doživio u životu puno čudesa, ali da je svejedno cijelo vrijeme osjećao još neki nedostatak, nešto je falilo. Šećući jednom vrtom punim maslina, u rodnom selu Ivana Krstitelja, ugledao je prastaru maslinu. Još iz Isusova doba. Gledao ju je, i zatim doživio da mu se u srcu obraća Gospodin: “Pogledaj ovo drvo, mrtvo je zar ne?” Odgovorio je: “Da, je, mrtvo je”. Kaže dalje Ulf, “Tada me je Gospodin ukorio, i rekao, ‘Ne! Pogledaj ga! Nije mrtvo! I ti nemaš prava išta zvati mrtvim, jer ne znaš, gledaš izvana, ali Ja znam!’ A odnosilo se to na moja iskustva s povijesnim crkvama (Katoličkom, Pravoslavnom), i na predrasude, aroganciju i neznanje u mom životu, i On me zaista protresao i rekao, ‘ti ne razumiješ što činim za jedinstvo u mom Tijelu i ne smiješ to gledati iz svoje male situacije, svoje službe, svojih crkava itd. Bilo je to zapanjujuće i prekrasno ukoravanje. Oči su mi se otvorile. Gospodin me ispunio shvaćanjem potrebe jedinstva. Moja žena je već prije bila ekumenski nastrojena, ali za mene, za onu pozadinu iz koje ja dolazim, povezati se s katolicima i pravoslavcima, to je bilo, kao.., kao.., ma kao još PRIJE otkrića Amerike! Gdje sam god išao, sretao sam katolike, a nešto bi me kao povuklo, i ja bih shvatio da je Gospodin, da mi se smiješi i prstom pokazuje na njih. Tako je Gospodin zaista promijenio moj život, uveo me u potpuno novu dimenziju, i zaista želim reći da je zapanjujuće putovanje, otkriće ljubavi i prisutnosti Duha Svetoga, i prisutnosti Isusove koja je u Katoličkoj Crkvi. To je bila revolucija za moj život, i slavim Boga svaki dan!'”

Prekrasne riječi, prekrasno svjedočanstvo, treba li reći da su mu svi protagonisti konferencije zapljeskali. Sjajan doprinos ekumenizmu i vjerujemo da će Ulf Ekman u njemu blistati. Dolazimo tako i do još jedne konotacije ove priče, preslikane u našu hrvatsku stvarnost. Naime, gorespomenuta Ulfova organizacija ima i svoju hrvatsku inačicu, i to nekako svega par godina nakon Ulfovog misionarskog booma iz prve polovice devedesetih pa dalje, osnovana je hrvatska “Livets Ord” – “Riječ života”, čiji je predvodnik obraćenik sa islama Husid Šićko Alić, danas kršćanin Damir Šićko Alić. Isti nam je višestruko zanimljiv, jer je raširio po čitavoj RH mrežu malih lokalnih “Riječi života” sa snažno izraženim antikatolicizmom.  Te lokalne zajednice, naročito manje, sami pripadnici Riječ života zovu “misijske postaje”. Cilj misija su najčešće nominalni ili zakržljali katolici, a ne naravno narodi iz zemalja trećeg svijeta. Postotak bivših katolika unutar same Riječi života također je vrlo visok, i to najčešće zbog ovih epiteta uz riječ katolik u maloprijašnjoj rečenici. Dakle priča ovdje kao i štošta drugo u Lijepoj našoj ne ide tako ružičasto i prema happy endu kao u Ekmanovom primjeru. Naime u svijetu protestantizma, hijerarhijski stupanj vodstva i podlaganja višem autoritetu je tako zamršen i nizak, da se često može govoriti o “šizofrenom kršćanstvu”, i kršćanstvu “svaki za sebe” (pogledaj u 150 razloga zašto sam katolik brojeve 7, 9, 10, i 69). Tako je i u ovom slučaju. Pastor Ulf trebao bi za svoju hrvatsku, kao i svaku drugu podružnicu imati odlučujuću i ključnu riječ u vodstvu i upravljanju, no jako je teško zaključiti do kuda seže njegova ingerencija i kakva je razdioba ovlasti od vrha prema dolje. Po hrvatskim utiscima i doživljajima, sigurno ne tako kako to ide kod ‘šefa’ u Švedskoj. Bivši ugostitelj, sada ‘apostol’ Šićko očito ima i zasebnu viziju za Hrvatsku, svjetlosnu godinu udaljenu od bilo kakve primisli na ikakav ekumenizam, i zaseban plan (čitaj solo plan) u kreiranju timskog vodstva i podlaganja bilo kakvom višem crkvenom autoritetu.

Kada se u hrvatskom “Riječ života” pročulo da je Ulf Ekman učinio takav korak, ne samo da je to ‘apostol’ ispočetka bez provjere popratio otvorenim nijekanjem, preko izjave da se informacija ne može provjeriti jer ‘pastor Ulf nije u Švedskoj’ (što je točno jer je u to vrijeme bio u Fiuggiu), kasnije pak suočen sa previše potvrda prešao preko tog nijekanja i pokušao maksimalno minorizirati ovaj potez svog pretpostavljenog. Jer kako sada sve od početka revalorizirati i učiniti prva prohodavanja prema ekumenizmu, kad je do tog časa sve bilo “miševi i mačke naglavačke”?! – otvoreno neprijateljstvo – antikatolicizam, politika kuće tipa “samo smo mi pravi kršćani i eventualno još neki koji neka dođu da ih mi preslušamo…”.

Spomenuti Josip Lončar, na konferenciji u Fiuggiju imao je prilike osobno popričati sa Damirovim šefom Ulfom Ekmanom, gdje mu je dotični izjavio, da su mu antikatolički ispadi stara boljka, da mu je već udijelio više žutih kartona, a da će slijedeći biti crveni. Bilo to tako ili ne i što značilo da značilo mi se gotovo svakodnevno u ubrzanom medijskom svijetu informacija susrećemo sa čitavim špalirom iz Damirovog antikatoličkog arsenala. Od ocrnjivanja hrvatskih svećenika, i katolika načelno, te iznošenja tuđeg prljavog rublja1, pogrešnog tumačenja katoličkog nauka i života pobožnosti, preko publiciranja falsificirane katoličke povijesti u svom biltenu “Karizma” i knjigama Riječ života. Kršćanski centar Riječ života na lokalnim televizijama emitira dva puta tjedno svoju polusatnu emisiju, a slična je situacija i s manjim radijskim stanicama, na raznim mjestima u Hrvatskoj2. Za takvu medijsku podršku sumnjamo da se nalazi dovoljno novaca iz priloga ne prebrojnih članova ove organizacije, pa se čini mogućim da se prije radi o pomoći iz inozemstva, najvjerojatnije iz Amerike, gdje je antikatolicizam već odavno trend. Plus što se veliki naglasak stavlja na izdavaštvo3 kojim se nastoji doći do “nespašenih” koje većinom čine u ovoj katoličkoj zemlji katolici, jer da su “spašeni” ne bi ostali katolici, kao što su uostalom neki i učinili i postali najgorljiviji u svojim antikatoličkim nastojanjima. To bi bio sam sukus ovog antikatoličkog klimaksa. Ne znam da li je naš narod sa onim lošim što nam u dobu demokracije dolazi sa zapada, očekivao da će nas mimoići bar u kršćanskom svijetu ‘loša roba’, ali svakako su za sada takova očekivanja iluzorna. ‘Apostol’ Damir za razliku od prakse iz života hrvatskih svećenika i katoličkih vjernika, o sebi baš ne daje previše biografskih podataka. No iz ukupnog dosadašnjeg dojma to možda i ne nosi prevagu za ocjenu ‘lika i djela’. Protestantski teolog Stanko Jambrek, sa Bogoslovskog instituta nam u svojoj knjizi “Crkve reformacijske baštine”, ipak donosi nekoliko šturih podataka o ‘apostolu’, kojima ga možemo dovesti u logički slijed sa sadašnjom pozicijom. Navod: “potkraj osamedesetih Jakob i Kay Đuraković doselili su iz SADa u Hrvatsku i zaočeli misijski rad u Dubrovniku, gdje su u nekoliko godina utemeljili manju karizmatsku zajednicu. Nakon njihova povratka u Ameriku, zajednicu u Dubrovniku je predvodio Damir Alić Šićko. (…) Kršćanski centar Riječ života utemeljio je u Zagrebu 1993. godine D. A. Šićko, po doseljenju iz Dubrovnika. (…) Kršćanski centar zastupa klasično učenje pokreta vjere (Word of Faith Movement)”. – U njemu je bitna stvar imati vidljive blagoslove kao zdravlje i materijalni prosperitet, te ‘apostol’ tako vozi za dnevne vožnje skupocjeno osobno vozilo4. Što se sve ne može prodati, pa zašto bi Evanđelje bilo iznimka?!; jer ‘nema businessa do showbusinessa’ (pogledaj u 150 razloga brojeve 87, 92, 95, 97)! Nađe se i par šturih podataka od samog ‘apostola’ na web stranici riječ života: “Nakon jasnog Božjeg poziva da u Zagrebu započnu crkvu, obitelj se 1993. godine seli u Zagreb gdje Damir Šićko Alić utemeljuje Kršćanski centar „Riječ Života“. “Od rujna te godine član je ICA-e, Internacionalne koalicije apostola. U našoj zemlji postoji neznanje u vezi apostolskog poziva koji u prvom redu obuhvaća utjecajno širenje Evanđelja popraćeno Božjim čudesima, te započinjanje i podizanje lokalnih crkava”. Iz njih bi se, te iz ukupnog dojma također mogli primijetiti utjecaji elitizma i ekskluzivizma. Nema prezanja ni od razračunavanja sa drugim protestantima, ili pokušaja kontrole njihova rada koje se u nečem kose s onim Riječi života. Primjer je i mladi baptist Andrej Grozdanov, promotor kršćanske glazbe za Hrvatsku, koji po ‘apostolovom’ mišljenju nema kredibilitet predstavljati ju jer je završio Katolički bogoslovni fakultet, i jer radi na Hrvatskom katoličkom radiju?!

Istini za volju, mora se spomenuti da antikatolicizam i fundamentalizam po sjećanju nekih koji prate razvoj ove skupine od početka, nisu bili i glavna zasada tj. potporni stup u samom startu. No, očito je s vremenom ponestalo štofa u sadržajima, pa je trebalo pronaći nešto reanimativno. Kako su se u to vrijeme počele kod nas pojavljivati antikatoličke knjige sa zapada možemo pretpostaviti da je to bio razlog drastične promjene njihovog stava prema katolicima. Naravno da su takvi sadržaji uzimani bez ikakve provjere kao gotove činjenice, a zapravo predstavljaju potpuno izokrenuto tumačenje katoličkog nauka. Pa zašto od katolika ne načiniti boksačku vreću, kad već imamo peh da su svuda unaokolo, i sreću da su potpuno nezaineresirani za ikakav sparing?!?!

Članovi ove organizacije, zamišljaju i sprovode u djelo evangelizaciju kao marširanje ulicama naših hrvatskih gradova i djeljenja antikatoličkih materijala, najčešće knjižice “Katolička Biblija ima odgovor” ili male antikatoličke stripove “Posljednja pomast” i sl. O potonjem ćemo osim što ćemo ga objaviti, u našem apologetskom radu i napisati koju riječ. Po shvaćanju ‘apostola’ Damira, katolici nisu kršćani već idolopoklonici, davno otpali od prave vjere kakvu nam Riječ života želi servirati. I zaista to rade sa žarom i elanom, jer zaista i vjeruju u to. To bi otprilike bilo i sve na čemu se može čestitati (revnost), a što počesto u našem katoličkom samodopadnom mediokritetstvu i poltronizmu zna najviše nedostajati. No to nam jednakim entuzijastičkim progresom nude i već poznate sekte kao Jehovini svjedoci ili Mormoni, te nešto manje kod nas poznati ili razvijeni Univerzalni život ili scijentisti (scijentologija, Scijentistička crkva).

Danas očito nije teško osnovati crkvu, no prepoznati jest. Prosječnog novo- a često i starointeresenta za vjeru ne zamara puno kakva je crkva u koju ulazi ili kamo prelazi, kakva joj je povijest, kakav položaj i rejting u društvu ili odnos prema državi, i konačno i najvažnije ima li crkvenost (ono što Crkvu čini Crkvom) – sačuvan autentičan poklad vjere još od apostola, puninu sakramenata, i sakrament svetog Reda, svećeništvo. Spomenuta ‘Riječ života’ nema ni s državom sklopljen ugovor i time pravo na držanje nastave konfesionalnog vjeronauka, pravo na dušobrižničku pomoć, ili pravo na crkveno vjenčanje s učincima građanskog braka, pa ipak upravo sve to čini u nekom samovlasnom obliku, ili još točnije, pokušava činiti.  Za navedene ciljeve uz sličnu skupinicu “Crkva cjelovitog evanđelja” pokušava činiti često neutemeljene pritiske na državu pišući raznim njezinim  institucijama, ili čak tužeći ju sudu u Strasbourgu. Upozoravamo posjetitelje stranice, koji se smatraju katolicima, a zadnju su pouku u vjeri primili na vjeronauku iz doba nižih razreda osnovne škole, te za minimum minimuma nisu nikad pročitali Bibliju i Katekizam Katoličke Crkve, da se ne upuštaju u isčitavanja ovakvih knjižica ili stripića ili knjiga, jer bi se vrlo lako mogli naći na skliskom terenu. Kao i premnogi do sada. Friška antikatolička stupica koju su nam priredili iz Riječ života je knjiga “Katolicizam”, bivšeg katoličkog svećenika Richarda Bennetta.  Njome Riječ života definitivno u hrvatskom području prednjači po broju antikatoličkih izdanja, a njena je specifičnost što se penje stepenicu više od izmišljenih prozirnih “klasičnih” antikatoličkih kukavičjih jaja, do teološke razine koju nudi autor. ‘Evangelizatori’ se začas mogu sa širokim osmjehom upravo pred vama zaustaviti sa ‘riječima života’ žonglirajući Biblijom, računajući da će vam biti neugodno biti kritični ili odrješiti prema nekom sa tako srdačnim pristupom i medenim riječima. Hej, zašto ne pogledati istini u lice, i priznati si da ako se ne potrudimo kao roditelji, uz još neke kao vjeroučitelji i svećenici, da bi to danas sutra moglo postati i moje ili vaše dijete? I članovi raznih sljedbi su nečija djeca, nisu se rodili kao heretici ili pripadnici sljedbi, zar ne?  Doduše, ovo drugo je već upitnije.

Umjesto zaključka:

Ekman je u organizaciji Riječi života već upriličio veliki trodnevni seminar na zagrebačkom velesajmu, kada li će opet?…

Mirko Horvat

Povezan članak: obraćenje Ulf Ekmana

 

1 glasovit mu je obračun sa kolegom pastorom Darkom Kovačićem koji također dolazi iz fundamentalističko – protestantske provenijencije, koji također ima “Kršćanski centar Zagreb”, kada je u svom biltenu Karizma tako minuciozno pobrojao grijehe potonjeg i njegove supruge, da bi mu na takvu ‘djelu’ pozavidjeli i najrevniji sastavljači enciklopedijske građe.

 

Apologetska udruga bl. Ivan Merz
Put Lokve 8, Kožino, Zadar

Na braniku

Duh vremena - Apologetski priručnik br. 2

Duh vremena - Apologetski priručnik br.2 je treće nakladničko djelo Apologetske udruge bl. Ivan Merz. U knjizi se nalazi 37 odabranih apologetskih tekstova koje su napisali četiri autora, članovi i suradnici Udruge. Predgovor knjizi je napisao danas jedan od najvećih branitelja vjere, biskup Athanasius Schneider.

Saznajte više

Donacije

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja."

IBAN: HR8523400091110376905
(BIC: PBZG HR 2X)

Donacije

Pretplatite se za novosti

Kupite naše knjige

Izradio Mate Mišlov za Katolik.hr
Autorska prava 2024. Sva prava pridržana.