Udruga: Kako je izgledao Vaš životni put, od poziva da slijedite Gospodina do danas?
Mons. Mrzljak: Ja sam odgajan u jednoj katoličkoj obitelji, i poziv se, ja bih rekao, rađao spontano, kroz školovanje u osnovnoj školi, posebno onda kroz učvršćivanje u srednjoj školi u sjemeništu na Šalati, i dakako, konačno utvrđivanje u teološkom studiju na bogosloviji kad se čovjek na koncu odlučuje za svećenički poziv. Odrastao sam u Krašiću, za vrijeme dok je tamo boravio blaženi Alojzije Stepinac, kojemu sam ministrirao, i vjerujem da je i njegova molitva, ali isto tako njegov primjer svećenika, biskupa djelovao na mene, da sam onda izabrao takav životni put, da budem svećenik.
Udruga: Što je po Vašem mišljenju najpotrebnije učiniti za još kvalitetniji pastoralni rad Katoličke crkve?
Mons. Mrzljak: Tu sigurno ima puno stvari što bi trebalo činiti; i mi zaista u našoj zagrebačkoj crkvi činimo pripremajući se za Sinodu1. Prikupili smo mnoštvo razmišljanja i materijala od kršćana laika po župama koji su nam dali dobre sugestije za jačanje pastorala u, ponajprije, župnim zajednicama. Potrebno je oživljavati župne zajednice, da se zaista osjete kao jedna zajednica, ne samo u nedjeljnoj Euharistiji, nego u karitativnom djelovanju, u molitvenim zajednicama, da sve to bude unutar župe, da se tu osjeti zajedništvo. Dakle, treba buditi taj duh zajedništva među katolicima i taj osjećaj Crkve. Mi smo Crkva, mi smo zajednica Božjega naroda. Tu, dakako posebnu ulogu imaju župnici, svećenici koji okupljaju i onda usmjeravaju kršćane prema onom konačnom cilju.
Udruga: Uskoro se priprema koordinacija udruga koje promiču kršćanske vrijednosti koje mahom čine članovi molitvenih zajednica – kako gledate i na angažirano društveno djelovanje laika vjernika?
Mons. Mrzljak: Tu još uvijek nismo dosta uporni da kršćanski vjernici laici više budu angažirani u društvenom životu. Uvijek ponavljam, skoro u svakoj propovijedi, da mi uvijek nosimo dio Euharistije u svoj svagdanji život, u svoje obitelji, na svoja radna mjesta, u školu, u politiku, gdje god kršćani djeluju tu moraju nositi te kršćanske vrijednosti. Živimo u vremenu koja sigurno ne pogoduje takvom načinu razmišljanja i kršćanskoga načina života, ali to se Crkvi neprestano događalo već od onih prvih stoljeća za koja znamo da su puna svjedoka, mučenika koji su ustrajali u svjedočenju.
I mi danas bez obzira što nailazimo na suprotstavljanja, posebno u medijima, moramo biti ustrajni u svome djelovanju i načinu kršćanskoga života na svim područjima, jer i danas još uvijek postoji razmišljanje kako je vjera nešto privatno, u smislu da je to samo dio našeg unutarnjeg života, a da to zapravo ne bi trebalo imati naglasak na vanjskom djelovanju. Ali, sigurno da ono što čovjek nosi u svojoj nutrini, to itekako treba izbijati van u djelovanju jer, kao što reče papa Ivan Pavao II, “današnji čovjek [a valjda čovjek svakoga vremena] više voli svjedoke nego propovjednike.”
Udruga: Oče biskupe, evo želimo i vašu poruku svakom posjetitelju web stranice udruge Katolik za kraj.
Mons. Mrzljak: Čitajte ove stranice. Uvijek pozivamo sve ljude da budu na neki način i kritični, da kritičnim okom mogu pročitati, mogu dopuniti. Jasno da kritika mora biti argumentirana i da uvijek svi zajedno razmišljamo o Crkvi kao jednoj velikoj zajednici koja ima, rekao bih i svoju strukturu, koja ima svoju hijerarhiju, koja ima ono što je Isus povjerio, zapravo samoga sebe. On je sebe povjerio Crkvi, zapravo svima nama – u Euharistiji, u svojoj Riječi, na mnogo načina, On je želio biti upravo u Crkvi. Ne samo na bilo koji način, nego upravo u Crkvi želi biti s nama, i to evo moramo imati uvijek na pameti kada bilo što čitamo, sastajemo se, da smo mi dio Crkve, velikog naroda Božjega.
Udruga: Oče biskupe, hvala Vam od srca!
1 Intervju je vođen 2006.g. kada je mons. Mrzljak još bio pomoćni biskup zagrebački
