Izbori za predsjednika Hrvatske su završeni, Hrvati su izabrali drugi krug pakla – blago rečeno. Prema posljednjem popisu stanovništva 2021. godine u Hrvatskoj živi 79% katolika (prema popisu 2011. 86%). To je statistika koja pokazuje koliko se ljudi u Hrvatskoj izjašnjavaju kao katolici. Ono čime ćemo se mi ovdje baviti je pitanje: Koliko je još ostalo pravih katolika u Hrvatskoj?
Spala knjiga na tri slova
Pravi katolici su oni koji prihvaćaju nauk Crkve u cijelosti te svojim životom žive i svjedoče katoličku vjeru. Ne postoji ozbiljnije istraživanje koliko takvih katolika ima u Hrvatskoj, ali ovi izbori za predsjednika države zorno prikazuju koliko bi ih moglo biti.
Da vidimo prvo koji su bili katolički kandidati u prvom krugu. To je danas vrlo lako ustanoviti jer za to postoji prilično siguran lakmus papir: tko zagovara pobačaj sigurno nije katolik. Od onih koji su protiv pobačaja ostalo je četiri kandidata[1], a postotke osvojenih glasova smo stavili u zagradu: Tomislav Jonjić (5,09), Miro Bulj (3,82), Branka Lozo (2,41) i Niko Tokić Kartelo (0,88).[2] Kada se to sve zbroji postotak koji su osvojili katolički kandidati iznosi 12,2 % glasova.
Prije nego uđemo u dublju analizu ovih rezultata želim se osvrnuti na mogući prigovor da nisu svi katolici glasovali za katoličke kandidate. Bit ću vrlo otvoren i jasan, onaj tko daje glas na izborima osobi koja zagovara ubojstvo nerođenog djeteta nije pravi katolik, a ovdje govorimo o pravim katolicima (za više detalja vidi Priručnikza glasovanje). Prigovor da veliki broj Hrvata nije izašao na izbore te da bi od njih sigurno jedan dio glasovao za katoličke kandidate stoji. Međutim, isto tako stoji da od onih koji jesu glasovali za katoličke kandidate nisu svi katolici, neki su glasovali za katoličke kandidate samo iz domoljubnih razloga. Tako da slobodno možemo reći da su rezultati za nas katolike poražavajući. Spala je knjiga na tri slova.
Sad smo definitivno poganska zemlja. Zato sam na početku napisao da su Hrvati, općenito govoreći, izabrali drugi krug pakla, pa i gore. Prema Danteu u drugi krug pakla idu oni koji su podlegli požudama, ali realno gledajući većina Hrvata se natječe za šesti, sedmi, osmi i deveti krug pakla.
Danteovi krugovi pakla
U šesti krug pakla idu krivovjerci. Nemojte se zavaravati, oni koji se nazivaju katolicima ali ne vjeruju i svojim životom ne svjedoče sve ono što Crkva naučava su krivovjerci, makar išli i na sv. misu, makar išli i na sv. pričest.[3] Netko tko podržava ubojstvo nerođenog djeteta realno i objektivno nije katolik, već krivovjerac, a to što takva osoba ide na sv. pričest bit će joj samo otegotna okolnost kada dođe pred Krista Suca. Velika većina „katolika“ u Hrvatskoj podržava HDZ ili SDP, dvije partije koje se natječu u promoviranju rodne ideologije: kontracepcija, pobačaj, sodomija, mijenjanje spola, transvestizam i sve drugo što se protivi katoličkoj vjeri. Naravno HDZ to čini na malo perfidniji način, u rukavicama rekli bi, još odlaze i na sv. mise, i svetogrdno primaju sv. pričest, pa bakice misle kako daju glas katolicima, a hadezeovci fino trljaju ruke misleći kako su zavarali mase, a zaboravljaju da Boga ne mogu zavarati, sve će im to doći na naplatu. Da je Dante kojim slučajem znao za hadezeovce sigurno bi ih lijepo rasporedio od šestog do devetog kruga. Mislim da bi čak i espedeovci bolje prošli jer se ne pretvaraju, ne izigravaju katolike, već pošteno priznaju da su ateisti, ne odlaze u crkve oskrnavljujući Tijelo Kristovo, no, to ne znači da će se spasiti od pakla, njima bi Dante osigurao ložu u šestom krugu.
U sedmi krug pakla idu nasilnici. Među nasilnicima su naravno ubojice (prvi pojas), samoubojice (drugi pojas) ali i nasilnici protiv Boga i prirode (treći pojas). Svi oni koji prakticiraju ili odobravaju ili glasuju za one koji promoviraju protuprirodni blud, tj. sodomiju, nasilnici su prema prirodi i Bogu. Dante u trećem pojasu susreće brojne suvremenike iz kulturnog i političkog života Firence. Između ostalih tu je naišao i na Brunetta Latinija koji je završio u trećem pojasu zbog sodomije. Koliko Hrvata danas podupire „istospolna partnerstva“ – oh kako to lijepo zvuči, ali neka vas ne zavaraju eufemizmi, radi se o sodomiji, o grijehu koji vapi u nebo. Danteovoj komediji ne bi bilo kraja da je morao nabrajati sve naše političare koji podupiru sodomiju.
U osmom krugu se nalaze prevaranti svakih vrsta. Tu ima čak deset rovova (zlih jaruga). Tu se nalaze preljubnici, prostitutke, laskavci, nepotisti, vračare, ezoteričari, lažni proroci (puna ih je danas Crkva), pohlepni i prijetvorni političari, licemjeri, lupeži, kradljivci, raskolnici, krivotvoritelji, alkemičari i krivokletnici.
U devetom krugu su izdajice. Tu su naravno Lucifer i Juda, dvojica najvećih izdajica. Na neki način tu spadaju i svi oni Hrvati koji su izdali vjeru svojih otaca. Tu mi posebno na pamet padaju oni Hrvati koji su se dali zavesti dženderističkom propagandom, ispraznom filozofijom (usp. Kol 2,8). A deveti krug sigurno čeka i one klerike, vukove u ovčjem runu, koji su izdali Krista i Crkvu. Iako sjede na visokim pozicijama vrlo se varaju ako misle da će im to biti olakotna okolnost kada dođu na sud Božji, naprotiv, to će im biti upravo otegotna okolnost. Oni će biti u onom najdubljem dijelu pakla, tik uz samog sotonu, kojem su se prodali za vrijeme ovozemaljskog života.
Iako je duhovna stvarnost u Hrvatskoj vrlo sumorna ipak se uzdamo da će milost Božja mnoge ljude naposljetku dovesti do obraćenja i vječnog spasenja. Ali bez pokajanja nema obraćenja ni spasenja. Zato umjesto uobičajenih fraza modernista koji spominju Božju milost ali nikada ne pozivaju na pokajanje i obraćenje mi ćemo ovdje citirati Katekizam Katoličke Crkve: „Vjera je milost, koju Bog daje čovjeku kao čisti dar. Mi možemo ovaj neprocjenjivi dar izgubiti. U svezi s tim, sveti Pavao opominje Timoteja: 'Taj ti zadatak predajem… Bij boj plemeniti, imajući vjeru i dobru savjest, koju su neki odbacili i doživjeli brodolom vjere' (1 Tim 1,18-19). Da bismo živjeli, rasli i u vjeri do kraja ustrajali, moramo se hraniti riječju Božjom i moliti Gospodina da nam vjeru uveća. Ona treba biti 'ljubavlju djelotvorna' (Gal 5,6), podržavana nadom i ukorijenjena u vjeri Crkve (162)… Da bude smrtan, grijeh mora biti učinjen punom sviješću i potpunim pristankom. To pretpostavlja poznavanje grešnosti čina, njegovog protivljenja Božjem zakonu. Povrh toga uključuje dovoljno slobodan pristanak da se može govoriti o osobnom izboru. Hinjeno neznanje i tvrdoća srca ne umanjuju voljni značaj grijeha, nego ga naprotiv povećavaju“ (1859).
Odgovornost biskupa
S pravom se možemo pitati kamo je nestala katolička Hrvatska, rastopila se kao snijeg na kiši. Izgleda da je vjera u Hrvata puno slabija nego za vrijeme komunizma. Od kako su Hrvati dobili slobodu puno njih su u toj slobodi izgubili vjeru, a nisu svjesni da su onoga momenta kada su izgubili vjeru, izgubili pravu, istinsku slobodu.[4]
Ima puno faktora zbog kojih se to dogodilo u slobodnoj Hrvatskoj i ne pretendiram to obrazložiti u ovako kratkom uratku. No, ipak hoću ukazati na jedan od njih, a to je slabo vodstvo Crkve u Hrvata. Za vrijeme kardinala Stepinca, i njegovih nasljednika, iako u komunizmu, vjera je bila življa i jača, jer smo imali i jako vodstvo, nepokolebljive pastire. S odlaskom kardinala Franje Kuharića s mjesta prvostolnika Crkva u Hrvata polako pada u letargiju, jer nema više tko da održava žar za vjerom. Sve se tolerira, svima se klanja samo Bogu ne, biskupi se pokoravaju svakom svjetovnom hiru, sjetimo se samo Covida kada je salata bila važnija od sakramenata. Na mrežnim stranicama Zagrebačke nadbiskupije bestidno i dalje stoje tekstovi heretičkog sadržaja, a na more heretičkih izjava i dokumenata koji gotovo svakodnevno dolaze iz Vatikana stoji zavjetna šutnja svih hrvatskih biskupa. Biskupi su nasljednici apostola, oni bi prvi trebali biti spremni dati svoj život za Krista i Crkvu, i tako biti primjer običnim vjernicima. Nažalost, umjesto primjera oni su često sablazan. Već godinama biskupi dozvoljavaju pričest političarima koji zagovaraju pobačaj iako je crkveni nauk po tom pitanju jasan i nedvojben, on zabranjuje davanje sv. pričesti javnim osobama koje podržavaju pobačaj. Da i ne spominjemo M. Uzinićevo sablažnjivo dodvoravanje najvećim neprijateljima Katoličke Crkve, dženderistima. Izgleda da je biskupima važnije dodvoravati se svijetu nego Kristu (za časni izuzetak moramo spomenuti biskupa Ratka Perića iz BiH koji je u nekoliko navrata intervenirao[5]). Nije onda ni čudo što se stado raspršilo, kada nema dobrih pastira. Pastire nije više briga, gledaju samo svoja posla, da ne bi slučajno ostali bez podrške dženderističke vlasti. Preteško je reći istinu, jer svi će graknuti na tebe, a tko bi to izdržao. Draže su im pohvale. Ali upravo po tome što ih svijet hvali možemo prepoznati da nisu Kristovi: „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio, ali kako niste od svijeta, nego vas ja izabrah od svijeta, stoga vas svijet mrzi“ (Iv 15,18). A kada pastiri ne izgaraju za vjeru nije onda čudo da sol malo po malo obljutavi, a kada obljutavi nije više ni za što (usp. Mt 5,13). I nije čudo da se onda Hrvati natječu za krugove u paklu, umjesto da u svom srcu zaokruže onog jedinog kandidata koji je Put, Istina i Život.
Dok se naši biskupi diče kardinalom Stepincem, koji je prinosio isključivo svetu Misu svih vremena (po Rimskom obredu na latinskom, službenom jeziku Crkve), u isto vrijeme neki od njih ne dozvoljavaju služenje te iste Mise. Neki se čak zgražavaju kada spomenete pričest na usta, kao da se radi o nekoj gadljivoj stvari. Zar to nije licemjerno, hvaliti se Stepincem, a u isto vrijeme se zgražavati i zabranjivati onu istu svetu Misu koju je kardinal Stepinac prinosio svakog dana svog svećeničkog života? Zar biskupi misle da vjernici sve to ne vide, da to ne primjećuju? Kako su naivni i prepuni sebe. Bolje bi im bilo da ne spominju Stepinca, da se ne sramote. Barem je tu papa Franjo bio iskren, nije se ništa pretvarao, namjestio nam je mješovitu katoličko/SPC komisiju s ciljem da zaustavi Stepinčevo proglašenje svetim, a kineskim komunistima je prepustio postavljanje biskupa i vođenje „Kineske patriotske katoličke crkve“, upravo ono protiv čega se Stepinac borio. Barem je dosljedan mora mu se priznati.
Naravno, svatko će pred Bogom odgovarati za svoja djela, ali odgovornost biskupa je puno veća, i od njih će se više tražiti. Gotovo je neshvatljivo ovo ponašanje naših biskupa. U mnogim zemljama gdje je katolička vjera još na nižim granama nego u Hrvatskoj, na primjer, u Njemačkoj, Nizozemskoj, SAD-u i sl., sve te zemlje, i pored toga, imaju makar ponekog biskupa koji otvoreno brani katoličku vjeru protiv ovih heretika koji su okupirali Rim. Mi u Hrvatskoj nemamo niti jednog. Vjeruju li oni još uopće u nešto? Ponašaju se kao partijci, čekaju da vide tko će biti sljedeći šef, pa da prilagode svoju vjeru novim uputama iz središnjice. Nitko ne zna što misle, a oni misle da su zbog toga pametni i lukavi, samo su izgubili jedno iz vida da Bog zna što misle, pa čak i ako ispravno misle, a šute, ne piše im se dobro. Svi oni koji bi rado služili dvojici gospodara, podsjećamo ih da čovjek ne može služiti dvojici gospodara (usp. Mt 6,24).
Zaključak
Hrvatskoj nema spasa bez duhovnog preporoda, a teško da će do njega u dogledno vrijeme doći jer dobrog pastira nema na vidiku. Mlakost nije vrlina. Bog ne voli mlake ljude, ponajmanje mlake biskupe: „No zato što si mlak—ni hladan ni vruć—ispljunut ću te iz svojih usta“ (Otk 3,16). Sigurno nije krivica samo na biskupima, kao što smo ranije rekli, posrijedi je više faktora, ali je također sigurno da biskupi snose veliki dio odgovornosti te stoga nije zgoreg upozoriti ih: „Teško pastirima koji uništavaju moje stado i rastjeruju ovce s mog pašnjaka! – kaže BOG – Rastjerali ste moje stado. Ovce su vam se razbježale jer se niste o njima brinuli. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas. Kaznit ću vas za zlo koje ste učinili“ (Jr 23,1-2).
Ivan Poljaković
Slika: Fotomontaža, Katolik.hr
[1] https://narod.hr/hrvatska/bulj-jonjic-lozo-i-tokic-kartelo-odgovaraju-za-narod-hr-o-pobacaju-rodnoj-ideologiji-hrvatima-u-bih (11.01.2025.)
[2]Rezultati - Izbori za predsjednika RH 2024. (11.01.2025.)
[3]Za one koji nisu upoznati sa Zakonikom kanonskog prava Crkve važno je naglasiti da se krivovjerjem naziva „uporno nijekanje, poslije primljenog krštenja, neke istine koja treba da se vjeruje božanskom i katoličkom vjerom ili uporno sumnjanje u nju“ (kan. 751), a kanon 1364 navodi da „krivovjernik ili raskolnik upada u izopćenje unaprijed izrečeno“. Drugim riječima, ako netko ne vjeruje makar i samo u jednu proglašenu istinu sebe automatski izopćuje iz Crkve te time nije više katolik iako on toga možda nije svjestan.
[4] O tome vrijedi pogledati plenarno izlaganja kardinala Gerharda Müllera održano na Drugoj međunarodnoj konferenciji u Zagrebu 18.11.2023. pod naslovom: Zašto nas Božja istina oslobađa
[5]Zbog feminističke teologinje biskup Perić napao biskupa Uzinića - Večernji.hr (23.01.2025.)
