Kratko razmatranje – 21. Nedjelja kroz godinu A (Mt 16, 13 – 20)
I danas nas zatičeš svojim pitanjem: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Što mi vjernici, koji svake nedjelje idemo na misu, držimo o njemu? Što ti, kao kršćanin, držiš o Isusu? Na nama je da u dubinama svoje savjesti odgovorimo na to pitanje, a potom smo pozvani da kao Isusovi svjedoci to isto svjedočimo i svijetu. Isusov program vezan je uz križ, odricanje. Svoje učenike poziva da ga u tome slijede, prepoznaju i prihvate. To će biti najteže za Isusove učenike, nekad i danas.
Druge logike Isus ne poznaje: spašavati svoj život znači gubiti; darovati svoj život, kao što je to Isus učinio, to znači otkriti pravi smisao života.
Čudesa evanđelja ponavljaju se iz dana u dan. Međutim, Ti, Isuse, želiš da Te prepoznamo i kao onoga koji mora ići u Jeruzalem. U nama se, kao i u Petru, sve buni na takav ishod Tvog poslanja. Treba umrijeti da bismo postali sjeme za novi, uskrsnuli život. Kako se svi radije okrećemo putu laganog, a opiremo se čitavim bićem svakom trpljenju. A ipak, bez toga se ne može biti Tvoj učenik…
Ti, Isuse, pitaš Petra i apostole i mene i sve nas: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?”
Isuse, Ti si za mene zahtijevni Učitelj! No, Ti me izdižeš iznad svega što pripada starom svijetu. U Tebi nalazi smisao i moja patnja i moja radost.
Priredio: Dario Miletić
