Problem pobačaja odnosno oduzimanja elementarnog ljudskog prava stavlja upitnik iznad društva i oduzima mu legitimitet nazivati se slobodnim, socijalnim i etičkim društvom. Kako je moguće da postoje organizacije i ljudi koji podupiru ideju oduzimanja života ili još gore, kako je moguće da postoje ljudi koji su na tome izgradili čitave karijere i bogatstva? Pobačaj je po definiciji diskriminacija i nikako ne može biti etički opravdan jer je a priori usmjeren prema drugom čovjeku.
Ukoliko posjetite stranicu Planned Parenthood-a, najveće svjetske organizacije za vršenje pobačaja, pronaći ćete sljedeći video. Primjerice, između 2011. i 2012. godine u Planned Parenthood-u, učinjeno je 333 964 pobačaja s čime su zaradili oko 150 milijuna američkih dolara.
Populacija koja spada u skupinu zagovaratelja pobačaja, vrlo često i to vrlo odlučno zagovara prava životinja te borbu protiv prehrambene industrije smatra važnijom od borbe za ljudski život, u 100% slučajeva jest ateističkog i liberalnog pogleda na svijet. Kako bih izbjegao nesporazume, ne tvrdim da svi ateisti podržavaju ovaj apsurd i zbunjenost na ljestvici evolucije u koju se toliko uzdajemo. Činjenica jest da velik broj ateista stavlja ljudski život ispred života jedne patke ili zebre, no ovdje se ipak radi o bolesti koja zahvaća isključivo ateizam.
Na primjeru još jednog videa, možemo vidjeti simptome iste bolesti. Studentima (ateistima) je postavljeno pitanje vjeruju li u evoluciju, na što su odgovorili da vjeruju. Zatim im je postavljeno slijedeće pitanje: ,,Ukoliko se utapaju vaš pas i susjed koga će te spasiti (premotati na 22min i 22sek)?” Studenti su odgovorili da bi spasili psa prije nego susjeda jer je pas vrijedniji spašavanja.
Kako bi razumjeli zašto je to specifična bolest ateizma iznijet ću primjer kršćanskog poimanja osobe: ,,Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.” (Post 1, 26) Dakle, u kršćanskom poimanju, čovjek jest slika Božja. On je biće obdareno dušom i razumom čiji je život svet i od Boga dan, stoga je kao takav nepovrediv i uzvišen. Naravno, pobačaj nije samo kršćanski gledano nedopustiv, već i medicinski.
U Hrvatskoj se dogodi između 20 i 30 pobačaja svaki dan, odnosno između 7300 i 10950 godišnje. To bi značilo da se u Hrvatskoj svaki dan pobaci jedan dječji razred, dok za tri godine pobacimo djece koliko stanovnika broji npr. Vukovar. U cijelom svijetu dogodi se oko 40 milijuna pobačaja godišnje, što je najveći genocid u povijesti čovječanstva. Zagovaratelji takve ideologije smrti, prešućuju moguće posljedice samog čina pobačaja. To zapravo nije bezazlen i oslobađajući zahvat kao što mnogi ispranih mozgova misle.
Moguće posljedice legalnog pobačaja:
1. Komplikacije
a) U trajanju zahvata: ozljede cerviksa, perforacija uterusa, jaka krvarenja, ostaci placente itd..
b) Neposredno nakon zahvata: endometritis, salpingitis, pelvioperitonitis, parametritis, sepsa, tromboembolija itd…
c) Kasne komplikacije: sterilitet, metroragije, monoragije, atonija uterusa, povišeni perinatalni mortalitet, spontani pobačaji itd..
2. Psihičke posljedice pobačaja
a) na razini ličnosti: osjećaj krivnje, psihoze, sindrom godišnjice pobačaja, žaljenje itd..
b) dugoročne posljedice: shizofrene reakcije, neurotske reakcije, ponekad i samoubojstvo.
Današnje feministkinje i razne druge heroine apsurda, posebno su vješte s logičkim zaključivanjem: “Ukoliko se zabrane pobačaji crno tržište će porasti i ugroziti zdravlje žena.” Ne znam odakle bih počeo analizirati ovu skromnu izjavu.
Iz prethodnog možemo zaključiti nekoliko stvari: a) dekriminalizacijom određenog kaznenog djela rješavamo problem istog; b) radi zdravlja pojedinaca čin kaznenog djela mora biti dekriminaliziran.
Zamislite si da ovo primjenimo na krađu: dekriminalizacijom krađe odnosno micanjem krađe sa popisa kaznenih djela rješili smo taj problem. Krađa više nije zločin stoga lopov ne mora ugrožavati svoj život šuljajući se kraj čuvara kako bi ušao u banku, poštu ili u vaš dom. On više nije lopov i krađa više nije zločin nego ljudsko pravo. Naravno, ovo je vrlo loš logički slijed i etički gledano vrlo neodrživo.
Kako bi se pobačaj opravdao koristi se metodologija nacizma: dehumanizacija čovjeka i propaganda. Kao što je Hitler Židove smatrao ne-ljudima, tako i ideolozi smrti začetu djecu smatraju ,,izraslinom na ženinom tijelu” odnosno ne-ljudima, iako je empirijski utvrđeno da se radi o tijelu unutar tijela koje posjeduje vlastiti DNA. Često smo mogli čuti, ukoliko smo gledali dokumentarne filmove o svemiru, da se životom smatra najmizernija bakterija za kojom se traga, ali začeto dijete ipak ne predstavlja život.
Ipak, nije sve tako crno. U posljednjih deset godina počeo se dizati glas za malene i različite inicijative diljem svijeta postižu velike uspjehe u zaštiti života. Svaki pojedinac može pridonijeti ukoliko želi i smatra život nepovredivim.
Završit ću ovaj osvrt citatom: ,,I've noticed that everyone who is for abortion has already been born. (Primjetio sam da su svi koji zagovaraju pobačaj već rođeni.” (Ronald Reagan)
Laudato: Domagoj Matić
