OTKUD CRKVA KAO BLUDNA KOMAYA ILI OBRATNO… Ojađeno zvono! Tako sam se – ujevićevski rečeno – osjećao koncem prošloga tjedna, poglavito u subotu, nakon što je u javnost lansiran “novi zadarski slučaj”. Bio sam zgrožen i gotovo zgažen količino smrdljivoga sladostrašća s kojim su mediji, kao saborskom pločicom “Ispravak netočnog navoda”, mahali u javnosti kričeći crnu pogansku reklamu – ZLO U CRKVI. Premda Crkva u svojoj tradicionalnoj sporosti nikad ne žuri s istupima u javnosti, zadarski nadbiskup Puljić razmjerno je brzo uputio javno priopćenje o statusu svojega umirovljenog svećenika osumnjičenog za pedofilske radnje i unaprijed medijski osuđenog kao najgoreg razbludnika. Smatrajući da je tako sasvim ispravno, nakon što je cijeli slučaj upućen u Vatikan, na tome je Biskupija (o)stala. Jer, dok teče istraga nije primjereno davati nikakve izjave. Uostalom, to je i u civilnim postupcima praksa. Ali krvožedni (ispričavam se na izrazu, ali to je bilo očito) mediji nisu mogli čekati presudu iz Vatikana, zato što oni “znaju” da to traje “cijelu vječnost”, i zato što oni unaprijed “znaju” da je svećenik Ivanov najveći “monstrum Crkve u Hrvatskoj”. Zato su ga razapeli na medijski stup srama. Ali ne samo njega.
Razgovarao sam tih dana s prijateljima koji su jednako tako bili utučeni. Nisam znao kako reagirati, a osjećao sam da “moram kriknuti…” Ne u obranu unaprijed likvidiranoga kolege (ako se dokaže njegova krivnja ja ću jednako osuditi njegov čin i biti zgrožen onim što je učinio!), ali niti u obranu Crkve – Njoj pljuvanje njezinih mrzitelja može samo osvjetlati božansko lice njezine Glave! U takvim situacijama najčešće su reakcije: Ma pusti, prašina će se brzo slegnuti! Nema smisla spuštati se na tu razinu! Navikli smo mi na to – psi laju a karavana prolazi! Itd. Nisam bio zadovoljan takvim odgovorima… Zamolio sam nekolicinu prijatelja i poznanika da mi u rečenicu-dvije sažmu svoj dojam… Objavit ću samo jedan mejl – jer u njemu je rečeno sve što su i drugi mislili, a osim toga neki su željeli ostati anonimni…
Da ne bude (komedije-tragedije) zabune, ponovno ističem da unaprijed ne želim nikoga ni braniti ni optuživati – svatko je nedužan dok mu se krivnja ne dokaže! Nažalost, mediji su na liniji tzv. britanske pravne procedure da je svatko unaprijed kriv dok ne dokaže svoju nedužnost! No ono što, unatoč svijesti o ‘krvoločnom medijskom sustavu’ “If bleeds then leeds!”, u svakom normalnom čovjeku izaziva zgražanje i gađenje bila je u ovom slučaju preočita medijska radost zbog “još jednog” crkvenog skandala ter urnebesno likovanje nad najnovijim dokazom da treba volterovski “zgaziti bestidnicu” u “najkatoličkijoj zemlji u Europi”! A sve pod maskom najhumanijeg angažmana za zaštitu najslabijih i za pravedno kažnjavanje “zlikovaca u mantiji”… Itd. itsl… sve poznate šuplje floskule uz potrošene ispraznice… Ali, što je u svemu najstrašnije, još bi čovjek donekle razumio taj medijski “pravedni gnjev” kad on ne bio dolazio upravo od onih koji ni danju ni noću ne prestaju upravo djecu i mlade kvariti i trovati sadržajima “specijaliziranim” za te uzraste ter učiniti od njih najveće perverznjake i nesposobnjakoviće za normalan život. Uopće nije potrebno dublje analizirati golemu većinu sadržaja današnje kulture da bi se to dokazalo.
To znači da su milijarde djece svakodnevno bez predaha kroz razne medijske sadržaje silovane najvećim perverzijama… Ali to medijskim mogulima i kreatorima javnog mnijenja uopće nije problem. Zato i psihologinja Ljiljana Buljan-Flander, gotovo u strahu da će ostati bez posla, lije CROkodilske suze nad fizički zlostavljanom djecom i naglašava kako je nužno da ih liječe stručnjaci, jer s odrastanjem problemi ne prestaju. Zanimljivo, a većina onih koji su postali najveće zvijezde na estradi bili su u djetinjstvu na razne načine maltretirani i nitko ih nije liječio! Neki od takve djece postali su stručnjaci na raznim područjima života i pridonijeli napretku čovječanstva, neki su postali biskupi, pape, pa čak i sveci… Itd. Malo su (mi) čudni ti današnji “stručnjaci” koji umišljaju da su ljudi prijašnjih generacija bez psihologije bili izgubljeni…
Slično je intonirano i onih nekoliko nebuloznih i nabacanih rečenica “gosta komentatora” don Ivana Grubišića u komentaru u 24sata, u kojemu dovodi u pitanje celibat i povezuje ga s pedofilijom! Kakva blamaža – kao da dijete u sastavku za zidne novine u osnovnoj školi u svojoj mašti poveže mjesečevu prašinu i svećenikova spuštena stopala. Šteta, jer je to još jedan argument onima koji tvrde da je tzv. marksistička sociologija nepotrebna znanost… A “dokaz” za to je i nedavni intervju sociologa Malenice (u SD), koji je također po svemu vrlo površna znanstvena blamaža i katastrofa… Naravno, ne treba stvari “natezati” pa tvrditi da je “zadarski požar” buknuo nakon što je taj veliki sociolog izjavio da je najveći problem (dakle i “grijeh”!) Crkve u Hrvatskoj što i dalje živi u vremenu kardinala Stepinca!!!
No valja istaknuti također da se pedofilska kampanja za sotonsku diskreditaciju Crkve, ne samo u Hrvatskoj nego i na globalnoj razini, savršeno uklapa u globalni scenarij OTIMANJA djece roditeljima i utjecaju Evanđelja! Nitko ne bježi od istine i činjenice da i u Crkvi – koja je po definiciji “grješna struktura” koja ima bezgrješnu božansku Glavu – kojekakvih “jadnika” ter da i među klericima može biti nastranih tipova, ali to ipak nije i ne smije biti razlog za generalno i paušalno “cipelarenje” i blaćenje… Zar zbog toga svi mi moramo šutjeti? Zato se često pitam dokad će trajati kukavička šutnja u Crkvi? Također je nevjerojatno zašto su biskupi tako nespremni na svaku novu medijsku agresiju? Hoće li se itko (već sada?) odvažiti pa stepinčevski kriknuti: “Quousque tandem abutere patientia nostra?! – Dokad ćeš/ćete zlorabiti našu strpljivost?!”
Svejedno što će biti i što će tko reći, ja otvoreno tvrdim da je ovo tek pravi početak onoga što slijedi! Svi naši biskupi moraju znati da su dosijei svih svećenika brižljivo pregledani i da su sve njihove sklonosti “markirane” ter da je “obrađeno” desetak slučajeva (jer više srećom i nema!) u svim biskupijama i samo se čeka “povoljan trenutak” za novu aferu! Strategija je razrađena… sve se događa kao slučajno – sugovornici i optužitelji su davno pronađeni i unaprijed nagrađeni za svjedočenja. I svi se javljaju nakon 30 ili 50 godina. I svi s najboljima namjerama i za dobro Crkve. I vrlo često oni koji su “spas” našli u raznim “terapijskim zajednicama” (kao što je perverzna seksualno-okultna Komaya!). Itd. Također, kao što je Novalja – u kojoj je vlč. Sudac dobio krvavi križ! – stavljena na stup srama, tako ni Bibinje nije nimalo slučajno odabrano za aferu u Zadarskoj nadbiskupiji. Nitko “nepoćudan” neće biti pošteđen – ipak Rijeka će najmanje “stradati”…
I još nešto – u ovom slučaju nije nimalo slučajno da je i sakrament svete ISPOVIJEDI također na udaru… pa su sve vijesti po nekoliko puta spominjale ispovijed, ispovjedaonicu, ispovijedanje u sakristiji… itd.
Dakle, i slijepcu mora biti očito da nije cilj ove sotonske kampanje zaštita djece i satisfakcija žrtava & sve ono o čemu su mediji trubili, nego blaćenje Crkve i stvaranje gađenja prema svećenicima do te mjere da vjernici i u crkvi usred mise pomisle: “Bože dragi, kakav li se monstrum skriva u ovom našem velečasnom?!” A poruka glasi: Sve je smrad, sve je smeće, više se nikome ne može vjerovati – nego samo nama medijima koji sve prenosimo kako se stvarno dogodilo! “Reality show”!!!
Eto, dixi et salvavi animam meam (Rekoh i savjest mi je mirna)! Ali radije ću završiti riječima dragog brata u Kristu i prijatelja Rajka, koji mi je na kraju svoga osvrta poručio (a to u ovakvim i sličnim situacijama vrijedi za sve Kristove učenike): “Mir tebi brate. Ne trči ispred duhovnoga metka, nego smiri dušu da Božjom riječju pogodiš cilj!” Slažem se potpuno, i – premda će i ovo što sam napisao neki proglasiti “tvrdim govorom – dobro je da nisam odmah reagirao (baš po narodnoj da je uvijek bolje svaku temu i dilemu najprije “prespavati”), a vama dragi virtualni župljani, uz pozdrav i blagoslov, evo i riječi čovjeka koji je doista Božjim Duhom ispunjen:
“Kog će đavli napadati, nego Krista i njegovu Crkvu? Brinu se o spolnoj čistoći Crkve da zaštite malene. Koja laž. A istodobno šute o internetskoj pornografiji kojoj, pod izlikom zdravlja, pomažu seksualnim odgojem mladih. Šute na pošast narkomanije. O bullingu među mladima govore kao o fenomenu, a ne kao o plodu njihovoga svjetonazora i mentaliteta što ih stvaraju njihovi mediji, stilovi života, njihova antropologija bazirana na majmunu i zelenom zmaju (dinosauru koji je, pokraj toliko lijepih živih stvorova, postao pomodarska igračka za bebe). Štite one koji ne žele rađati, a tobože se brinu o pravima djeteta. Po tim i takvim pravima, kad se sve ovo uključi, dijete ima pravo i mora (!) propasti. Govore o bogatoj Crkvi i kao da je kriva Crkva za glad u svijetu, a ne najbogatiji svijeta koji su proizveli ekonomsku krizu i stvorili države po sistemu sve većih nameta pod kojima propada i gospodarstvo i sam narod izumire. Sve su to što kokodaču po medijima sitno plaćene isprane glave velikih zakulisnih igara zakulisnog plesa velikih zmajeva koji pod izlikom mira i sigurnosti na sve strane prolijevaju krv, raspaljuju pobune i podižu revolucije – nacističke, komunističke, demokratske, terorističko-antiterorističke.
Tko hoće, nek im vjeruje. Neće mu se isplatiti. Svaka sila zavremena.”
A Isus reče i govori još uvijek: “Tko ima uši, neka čuje!” Sv. Pavao pak naglašava: “Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima!”
