Odnosi između Katoličke Crkve i drugih kršćanskih zajednica se tamo od 1960.-ih godina nazivaju „ekumenizam“. Zadnjih desetljeća, ekumenske inicijative su pridonijele civiliziranijem i ugodnijem odnosu između katolika, protestanata i pravoslavaca – i malo čemu drugome. Recimo da su se ideje o postizanju crkvenog jedinstva – zbog kojih se između ostalog 1960.-ih godina pristupilo velikoj reformi katoličke liturgije, te liturgije u anglikanskim, metodističkim i luteranskim zajednicama – posve izjalovile.
U Norveškoj su se kršćanske zajednice ove 2024. god. uspjele donekle dogovoriti o zajedničkom suočavanju s izazovom rodne ideologije. Pokazuje se da kršćanska antropologija kakvu prihvaćaju razne kršćanske zajednice ipak daju jedan dostatni zajednički temelj za zajednički nastup na društvenom (kulturalnom, političkom) polju. Prenosimo ovdje cjeloviti tekst zajedničke antidženderističke izjave norveških katoličkih biskupa i vodstava 30 drugih kršćanskih zajednica u toj zemlji.[1]
Opazimo ipak, pod točkom „Temeljne vrijednosti“, stav 1, norveški katolički biskupi odlučili su napraviti ustupak – koji je nesumnjivo bio važan većinskim norveškim luteranima – te su potpisali izjavu da smatraju „Bibliju najvišim autoritetom u pitanjima vjere“. Naravno da će luterani to shvatiti kako su katolički biskupi prihvatili njihovu herezu "sola scriptura" (navedimo ovdje tek, da su novozavjetne knjige, uključivo evanđelja, nastale kada je Evanđelje već destljećima bilo naviještano; a kanon Biblije je prihvaćen tek nakon što je Crkva postojala puna 4 stoljeća – pa je doktrina „sola scriptura“ suočena s očitim i nepremostivim protuargumentima) – što god o tome mislili ti katolički potpisnici. Uglavnom, možemo i na ovom primjeru vidjeti kako ekumenizam uvijek sadrži zamke u kojima možemo izgubiti vlastitu pravovjernost.
Međutim je stanovita suradnja kršćanskih zajednica u odupiranju antikršćanskoj (i anti-ljudskoj) dženderističkoj ideologiji danas naprosto nužnost.
Slijedi tekst Zajedničke kršćanske deklaracije o 'Različitosti roda i spola', norveškog kršćanskog ekumenskog projekta, 2024:
Na osnovu naše vjere u Bibliju kao Riječi Božje, na prepoznavanju bioloških stvarnosti, te na poštovanju ljudskih prava djece – potvrđujemo privrženost sljedećim načelima:
Prema naučavanju sadržanom u BIBLIJI
●Bog je Stvoritelj i Održavatelj svemira. On je stvorio ljudska bića kao muškarce i žene.
●Svi ljudi su stvoreni na sliku Božju. Svi su duboko voljeni od Njega, imaju istu inherentnu ljudsku dostojanstvenost i jednako su dragocjeni.
●Brak je božanska institucija upisana u prirodni zakon. Brak ujedinjuje jednog muškarca i jednu ženu. Osnovan od Boga, potvrđen od Krista i Apostola, ova institucija braka priznata je od strane kršćanske crkve kroz stoljeća (usp. Postanak 1:26-28 i Matej 19:4-6).
●Brak između jednog muškarca i jedne žene čini biblijski okvir za spolne odnose. Drugi oblici spolnihodnosa predstavljaju ‘raznolikost’ koja je u suprotnosti s biblijskom teologijom stvaranja i Isusovim etičkim učenjem, čak i kada su ti odnosi obilježeni dugotrajnom vjernošću.
●Isusovo naučavanje i primjer nas uče da je svako ljudsko biće naš bližnji. Koliko god duboko se ne slagali u pitanjima vjere i svjetonazora, etike i moralnih kodeksa, pozivamo sve da jedni drugima pristupaju s poštovanjem, u duhu prijateljstva.
Prema spoznajama BIOLOGIJE
●Postoje samo dva biološka spola: ženski i muški. Spol svakog pojedinca određen je začećem.
●Naš spol je prvenstveno određen veličinom i funkcijom reproduktivnih stanica. Žene proizvode velike reproduktivne stanice (jajne stanice); muškarci proizvode male reproduktivne stanice (spermatozoide).
●Osim ključne važnosti reproduktivnih stanica, ženski ili muški kromosomi (XX ili XY) utkani su u gotovo sve tisuće milijardi stanica tijela. Potvrda da postoje dva biološka spola, i ništa više, nije poništena činjenicom da se neka djeca rađaju s kromosomskim anomalijama ili činjenicom da se izuzetno mali broj djece (u Norveškoj, 10-15 djece godišnje) rađa s nejasno definiranim genitalijama.
● Pojam da je spol subjektivna kategorija i da se spolni i rodni identitet mogu slobodno birati na temelju osjećaja ili preferencija, neovisno o biološkom spolu, temelji se na ideologiji. Nema biološku ili znanstvenu osnovu.
● Izuzetno je problematično učiti djecu i mlade da postoje ‘dječaci, djevojčice i drugi rodovi’; da postoji ‘unutarnji rod’; da su možda ‘rođeni u pogrešnom tijelu’; i da je rod ‘fluidan’. Ovakav način utjecaja može dovesti do zbunjenosti, nesigurnosti i destruktivnih životnih izbora za mnogu djecu i mlade.
● Odnos između majke, oca i djeteta je biološki jedinstven. Božanski je određen i temelj je obitelji i društva.
Iz poštovanja prema DJETETU
● Djeca su dar od Boga. Nijedan odrasli nema pravo imati dijete.
● Ljudska bića potječu iz jajne stanice jedne žene i spermija jednog muškarca. Ni majka ni otac, niti šira obitelj bilo kojeg od njih, nisu suvišni ili nevažni u životu djeteta.
● Ljudsko je pravo svakog djeteta, koliko god je to moguće, ‘poznavati i biti zbrinuto od strane svojih roditelja’ (Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, čl. 7.1).
● Namjerno i svjesno lišavanje djece prava da poznaju svoju biološku majku ili oca, i njihove šire obitelji – na primjer putem asistirane oplodnje ili surogatstva – krši Božju volju za stvaranje i prava djece.
● Bez obzira na način na koji su začeta, sva su djeca jednako dragocjena, jednako voljena od Boga.
● Prava djece i najbolji interesi djeteta moraju imati prednost nad zahtjevima i željama odraslih – u sekularnom društvu i u crkvi.
Temeljne vrijednosti
■ Smatramo Bibliju našim najvišim autoritetom u pitanjima vjere, doktrine i života. Kao kršćanske crkve, zajednice i organizacije, te kao pojedinci, obvezujemo se na istine, vrijednosti i uvjerenja izražena u ovoj deklaraciji.
■ Želimo susretati sve ljude s poštovanjem, razumno i ljubazno – ‘govoreći istinu u ljubavi’ (Efežanima 4:15). Ali nećemo kompromitirati biblijske istine, čak i ako te istine budu u sukobu s političkim pritiscima ili društvenim trendovima.
■ Odbacujemo, u svakom okruženju, sve oblike zlostavljanja i izopćenja, manipulacije i prisile, uznemiravanja i mržnje, sabotaže i nasilja.
■ Smatramo da velik dio sadržaja moderne rodne ideologije, pa čak i sam koncept ‘rodne i seksualne raznolikosti’, nije utemeljen na medicinskoj i prirodnoj znanosti. Smatramo da je nespojiv s našom vjerom, mišljenjem i svjetonazorom kao kršćana.
■ Zalažemo se za demokratsko, pluralističko i otvoreno društvo u kojem ima prostora za raznolikost uvjerenja obilježenu međusobnim poštovanjem. Sloboda izražavanja i savjesti, kao i vjerska sloboda, za nas su središnje i bitne vrijednosti.
■ Smatramo da javne vlasti i državna tijela prekoračuju svoj mandat i moć pokušavajući vršiti pritisak na građane i organizacije da se prilagode ‘queer teoriji’ o rodu, seksualnosti i braku. Takav aktivizam od strane vlade krši vjersku slobodu i slobodu savjesti, kao i prava roditelja.
■ Mi, potpisnici ove deklaracije, pridržavamo se Deklaracije o braku objavljene 2016. godine od strane 36 norveških kršćanskih organizacija i denominacija. Stojimo ujedinjeni sa stotinama milijuna kršćana gotovo svih denominacija širom svijeta.
Slika: Matthäus Prätorius (pruski luteranski pastor koji je kasnije postao katoličkim svećenikom u Litvi), 1635.-1704., naslovnica knjige "Tuba pacis" iz 1685. god. S Wikimedia Commons
[1] „A Joint Christian Declaration on‘Diversity of Gender and Sexuality’, A Norwegian Christian Ecumenical Project 2024“ (službena verzija na engleskom jeziku), kod „Felleskristen.no“.
