Objavljeno: 2. travnja 2012.
Kategorija: Osvrti
Na našim smo stranicama već izvijestili o osnivanju posebnog personalnog ordinarijata u Engleskoj za vjerni puk koji u jedinstvo Katoličke Crkve dolazi iz anglikanizma. Početkom 2011. godine je jedan od četiri dotadašnja anglikanska biskupa koji su ušli u puno jedinstvo sa Svetom stolicom – mons. Keith Newton – proglašen za ordinarija u zajednici koja u katoličko jedinstvo ulazi sa znatnim brojem dosadašnjih anglikanskih svećenika i biskupa. Ta zajednica u Engleskoj napreduje, te joj se pridružuju novi vjernici i dosadašnji anglikanski svećenici. Sada možemo prenijeti i ohrabrujuće vijesti iz SAD: ondje je također osnovan ordinarijat za katolike koji su došli iz anglikanstva, a svoje mjesto u Katoličkoj Crkvi su već pronašli brojni anglikanski svećenici.
Službenim dekretom od 01. siječnja 2012. godine2 ustanovila je Kongregacija za nauk vjere pri Svetoj Stolici – u suglasnosti sa Konferencijom katoličkih biskupa Sjedinjenih Američkih Država – Personalni ordinarijat Stolice sv. Petra, za grupe anglikanaca koji u SAD ulaze u puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom (u SAD anglikance uglavnom zovu “episkopalci”, ima ih ondje nešto više od dva milijuna). To je bio trenutak slavlja za 100 svećenika i 1400 vjernika iz 22 zajednice diljem SAD koji su službeno zabilježili svoju želju da povodom formiranja novog Ordinarijata postanu katolicima.3 Od rujna 2011. godine, dvije cijele župne zajednice Anglikanaca u Marylandu i jedna veća grupa u Texasu su se pridružile Katoličkoj Crkvi, čak ne čekajući formiranje Ordinarijata.4
U Dekretu se namjerno govori o „grupama anglikanaca“: cilj je da se omogući ulaz anglikancima zajedno sa njihovim klerom, i u jednom okviru u kojem će se poštovati njihovo kulturno i socijalno nasljeđe. Poput svojeg kolege ordinarija Keitha Newtona (Ordinarijat Naše Gospe od Walshinghama) u Engleskoj, ordinarij Ordinarijata Stolice sv. Petra je član nacionalne Konferencije katoličkih biskupa SAD s pravom glasa; ordinarijat ima sve značajke jedne personalne biskupije. Po činjenici da Ordinarijat ima (uglavnom) oženjene svećenike i da okuplja grupe katolike sa specifičnom liturgijskom tradicijom, ima on stanovitih sličnosti sa biskupijama katolika istočnih obreda (armenski katolici, ukrajinski katolici i dr.), kojih u Americi ima dosta. Međutim svećenici iz Ordinarijata ne propuštaju naglasiti da je „Anglican use“ samo varijanta rimskog obreda: njihova liturgija je doista posve slična onoj iz tradicionalnog latinskog obreda – samo na engleskom jeziku.
Za prvog ordinarija je imenovan mons. Jeffrey N. Steenson (na slici, tijekom ustoličenja u Houstonu kojem su nazočila dva kardinala i devet drugih katoličkih biskupa), bivši anglikanski biskup (kao anglikanac, on je bio ordinarij Episkopalne biskupije Rio Grande u Texasu) koji je u zajedništvo s Rimom stupio 2007. godine. Ordinarij Steenson je potom djelovao kao profesor teologije na katoličkom University of St. Thomas u Houstonu. Tipično za teologe koji promišljaju prijelaz iz anglikanstva u katolicizam, njegovo teološko područje interesa je patristika (naime je posve logično da kad netko izučava Crkvu iz prvih stoljeća po Kristu, nađe da je zapravo riječ o Katoličkoj Crkvi). Kao i svim drugim anglikanskim svećenicima koji su prije pristupanja katoličanstvu bili oženjeni (J. N. Steenson je oženjen i ima troje djece), njegovo bračno stanje nije bila zapreka za ulazak u katoličko svećenstvo. On objašnjava: „to je drevni princip iz rane Crkve. U kojem god staležu vi bili kada dolazite u svećenstvo, u njemu ostajete. Tako ako čovjek bude zaređen kada je već oženjen, od njega se očekuje da bude dobar suprug. A ako bi ikada postao udovac, od njega se očekuje da prigrli disciplinu celibata.“5
Jeffrey Steenson za medije opisuje da je dugo osjećao da ga Bog poziva da postane katolikom; u jednom trenutku je osjetio da poziv glasi: „Sada je vrijeme“. Opisuje da ga je – u okrilju protestantizma – mučilo to što je osjećao da svako jutro mora ponovo osmisliti kakvoj to Crkvi pripada.
Sjedište Ordinarijata je također u Texasu – pri Svetištu Naše Gospe od Walshinghama u Houstonu.
Osnivanje Ordinarijata je dalo novi zamah obraćenjima iz anglikanizma: samo tijekom siječnja 2012. godine javilo se Ordinarijatu Stolice sv. Petra preko trideset anglikanskih svećenika (pored stotinjak koji su već od 2011. god. “u proceduri”), kako bi uspostavili kontakt za svoj dolazak u okrilje Katoličke Crkve. Naravno da se očekuje da će znatan broj vjernika slijediti primjer svojih pastira – i pridružiti se već dosta brojnoj zajednici bivših anglikanaca koji svoju vjeru dosljedno žive u okrilju Stolice sv. Petra.7
