“I samo se njemu molim”

Večernja sv. misa i jednosatno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom izvor su iz kojeg crpimo snagu za apostolat sa ženama na ulici. Mjesto polaska je jedna kapelica Blažene Djevice Marije. Uvijek je ista i naša molitva upravljena Mariji: “Vodi nas Ti.” U kapelici smo našle poruku iz Međugorja. Obradovane njenim sadržajem, kratko smo je komentirale. Na izlazu je stajao stariji gospodin listajući neku knjižicu i promrmljao je nešto u svezi poruke. Na trenutak smo se zaustavile pitajući ga hoće li poruku. Odgovorio je negativno i nastavio kako se on moli samo Kristu i ne kleči pred kipovima kao mi.

“Vi niste katolik?” – upitale smo. “Ne, ja sam pentakostalac. Susreo sam živoga Krista i samo se njemu molim.”, odgovorio je. “Drago mi je da ste susreli živoga Krista, radujem se zbog Vas. Koliko dugo ste pentakostalac?” “Četiri godine.” “A kojoj ste vjeri pripadali prije? Katoličkoj, … pravoslavnoj?” “Pravoslavnoj, ali nisam poznavao živoga Krista. Ovdje sam ga susreo u 59. godini života.” Govorio je o otkriću da je Krist živ i o svom obraćenju. Pretjerivao je, ali je bio iskren i željan da ga netko sluša. Pričao nam je o svom životu i mnogim nedaćama koje je proživio, ne dajući nam da dođemo do riječi. Na spomen o Mariji bio je zbunjen i kao da se brani. Rekla sam mu da je Marija i njegova Majka i da ga jako ljubi. “Iskreno mi je žao što pentakostalci ne poznaju i ne priznaju Mariju – Majku svih kršćana. Svim kršćanima zajednička je vjera u Krista – Krist je centar i cilj naše vjere i sve je upravljeno njemu. No, katolicima i pravoslavnima zajednička je i ljubav prema Mariji-Bogorodici. Marija je iza Krista najelemenitiji dragulj cijelog kršćanstva.”

“Što je to krunica? Slušao svam vas dok ste ponavljali ‘Zdravo Marijo’. Što imate od toga?” “Slušali ste našu molitvu?” “Da” odgovorio je. “I nije Vam se svidjelo?” “Obraćate se kipu kao da je živ.” “Ne kipu, kip je samo znak. Obraćamo se Mariji živoj.” Objasnila sam mu da je ‘Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom’ pozdrav arkanđela Gabriela koje nam je objavilo samo Presveto Trojstvo. A riječi ‘Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje’ pridodaje sv. Elizabeta prosvijetljena Duhom Svetim. To je, dakle, biblijska molitva. A drugi dio: ‘Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše’, dodala je Crkva na svom Saboru u Efezu 431. godine, kad je proglasila da je Djevica Marija uistinu Majka Božja. Premda se u krunici obraćamo Mariji, to je kristocentrična molitva jer u njoj zajedno s Marijom razmatramo otajstva Isusovog života. Slušao je sve to bez protivljenja.

Budući da smo krenule u određeni apostolat, a s njim smo razgovarale gotovo sat vremena, htjele smo poći. “Bilo nam je drago s Vama razgovarati, ali sad moramo ići. Želimo Vam svako dobro.”, rekla sam mu pruživši ruku. Na moje iznenađenje, krenuo je s nama. Još jednom smo se pozdravili, no on je i dalje hodao uz nas oglušivši se o naš pozdrav. Vidjela sam da nema namjeru otići. Kratko sam mu rekla što namjeravamo misleći da će sigurno otići kad čuje gdje idemo. Ali on je samo mirno rekao: “Dobro”, i nastavio hodati uz nas. Učinilo mi se da nije baš shvatio cilj našeg apostolata, ali ništa nije pitao. Što smo se više približavali mjestu susreta sa ženama na ulici, umjesto dotadašnje zbunjenosti osjećala sam radost zbog njegovog prisustva. Shvatila sam da nam je ovaj čovjek večeras darovan kao anđeo čuvar da nam pomogne, i da je to Gospin dar.

Misija je započela. Bili smo neobičan trio i izazvali čuđenje naših poznanica. No, nisu samo one bile iznenađenje, nego i mi kad nas je počeo nadopunjavati u našim razgovorima. “Pokajte se i vratite na pravi put k Isusu Kristu. On vam jedini može pomoći. Krist je živ.” – govorio je svakoj pojedinoj. Odlazeći iz ovog ne običnog apostolata, prijateljski smo razgovarali. “Drago mi je da sam večeras bio s vama. Još dok sam bio student moja je teta godinama iznajmljivala sobu za prostituciju.” – rekao je. “Dosad nisam o tome razmišljao, a večeras sam se toga sjetio.” Zatim nas je upitao: “A tko ste vi? Tko vas šalje? Tko vas vodi? Vodi vas Duh Sveti, to vidim. Ali tko vas šalje?”

“Mi smo Marijini. Marija nas šalje, odgovorila sam. “Marija! Marija! Cijelu večer govorite o Mariji i samo se smijete.” “Dobro, vi možete reći: Bogorodica! Bogo- rodica! To je isto.” “Nemate samo vi Mariju, nije Marija samo vaša. Imam i ja jednu ikonu Bogorodice u kući. Imam i Srce Isusovo.” “Drago mi je. Eto, na kraju smo se ipak razumjeli.” Zatim je iz džepa izvadio čudotvomu medaljicu koju je nekako sramežljivo i bojažljivo uzeo na početku našeg zajedničkog apostolata. I rekao je: “Što je ovo? Ovo je običan lim.” “To je samo znak Marijine majčinske ljubavi prema Vama. To Vam je poklon od Bogorodice jer ste večeras bili naš anđeo čuvar. Hvala Vam. Bogorodica će Vas obilno nagraditi za ovo večeras. Ona nas je povezala pred svojom kapelom, ne slučajno.” “Hvala vama, drago mi je što sam bio s vama.” Prijateljski smo se pozdravili. Ovom čovjeku je bio potreban netko tko će ga saslušati, a nama je bio potreban anđeo čuvar u liku čovjeka. Svi troje pod Marijinim plaštem kao njena djeca, jer ona je Majka svim kršćanima. Ona je Majka jedinstva.