Oni koji i malo prate rad Sinode o sinodalnosti (2021.-2024.) mogu se osvjedočiti o subverzivnom djelovanju modernista, tj. heretika[1], koji su preuzeli do danas možda i pretežni dio najvažnijih pozicija u crkvenoj hijerarhiji. Već samo imenovanje čelnih ljudi Sinode šalje jasnu poruku kamo ona vodi. Za generalnog relatora Sinode postavljen je kardinal Jean-Claude Hollerich, nadbiskup Luxemburga, koji je poznat široj javnosti po sasvim otvorenom zalaganju za normalizaciju istospolnosti, jer misli „da je vrijeme napraviti reviziju osnove učenja o istospolnosti“, jer je ono po njemu „krivo“,[2] a za glavnog tajnika Sinode imenovan je kardinal Mario Grech, zagovornik legalizacije sodomije, i za tajnicu časna sestra Nathalie Becquart, koja je 2022. god. govoreći pred disidentskom „katoličkom“ grupom New Ways Ministry (koja podržava istospolne zajednice i pobačaj, a kojoj je 1999. zabranjen rad[3]) rekla kako „mi moramo odlučiti nove stvari, naći novi način da budemo Crkva“[4]
Uzimajući u obzir da će glavna izvješća Sinode filtrirati i oblikovati upravo gore spomenute osobe, te da u Sinodi sudjeluju i oni „koji rijetko ili nikada ne prakticiraju svoju vjeru uključujući i ljude drugih vjerskih tradicija, ljude bez vjere itd,“[5] možemo zamisliti kako će ona izgledati. S obzirom na sve do sada navedeno ne trebamo se čuditi što su na službenim stranicama Sinode na Facebooku i Twitteru objavljene skandalozne slike heretičkog sadržaja (objavljeno 21. rujna 2022.) kao ova koju ovdje prenosimo, na kojoj mlada žena svećenica i sodomist predvode „katolike“ uz slogan: „Mi smo mladi ljudi budućnosti, a budućnost je sada.“
Sve je postalo već toliko očito da samo slijepac ne vidi što se događa. Hvala Bogu imamo i hrabrih prelata koji o tome otvoreno govore. Kardinal Gerhard Müller, prefekt Kongregacije za nauk vjere 2012. – 2017., u intervjuu u TV emisiji World Over označio je Sinodu o sinodalnosti kao „neprijateljsko preuzimanje Crkve“.[6]
Kardinal Müller je osudio dosadašnja sinodalna izvješća rekavši voditelju EWTN-a Raymondu Arroyu: „Ovo je sustav samootkrivenja i okupacija Katoličke Crkve” i “neprijateljsko preuzimanje Crkve Isusa Krista, koja je stup Objavljene istine (…) Ovo nema nikakve veze s Isusom Kristom, s Trojedinim Bogom, i oni misle da je doktrina samo kao program političke stranke koja ga može mijenjati shodno svojim glasačima.”[7]
Kardinal je usporedio sinodalni proces s herezom arijanizma i „marksističkim oblikovanjem istine“ gdje „ljudski intelekt želi odlučiti što je istinito a što je pogrešno“. Sinodalni voditelji „sanjaju o drugačijoj crkvi“ koja nema ništa s katoličkom vjerom. „Oni žele zloupotrijebiti ovaj proces za pomicanje Katoličke Crkve ne samo u drugom smjeru, nego ka uništenju Katoličke Crkve“. Ali nitko ne može zamijeniti objavljenu doktrinu Crkve, naglasio je kardinal, no oni imaju te čudne ideje da je doktrina samo jedna teorija nekog teologa. Ali to nije slučaj: „Apostolski je nauk odraz i očitovanje Objave Riječi Božje. Moramo slušati Riječ Božju, ali u svjetlu autoriteta Svete Biblije, Apostolske Predaje i Učiteljstva, i svih prijašnjih koncila koji su rekli da nije moguće Objavu danu jednom i zauvijek po Isusu Kristu zamijeniti drugom objavom.“[8]
Na izjave generalnog tajnika Sinode o sinodalnosti kardinala Grecha kako je Sinoda prilika da se uvedu radikalne promjene i oslušne što nam govori Duh Sveti kardinal Müller je rekao da su takva razmišljanja „apsolutno protiv katoličke doktrine“, te je takvo razmišljanje usporedio s protestantizmom gdje se osobna iskustva stavljaju u istu ravan s Božjom objavom. „Imamo Božju objavu u Isusu Kristu. I ona je definitivno zatvorena i dovršena u Isusu Kristu.“ A zatim se upitao kako je to moguće da je kardinal Grech pametniji od Isusa Krista. „Svatko tko je završio već i prvi semestar teologije vrlo dobro zna da ni Crkva niti autoriteti Crkve ne mogu promijeniti Objavu“, dodao je kardinal.[9]
Biskup Athanasius Schneider je također optužio sinodalni proces za netransparentnost i manipulativnost jer se selektivnim metodama slušaju samo oni koji žele promijeniti nauk Crkve dok se katolici „preziru, i ne slušaju“. Već sam proces slušanja je problem po sebi. Crkva nije parlamentarna ustanova s demokratskim procedurama, jer Crkva mora naučavati vjeru predanu od apostola, a ne slušati razna mišljenja. „Isus Krist nije rekao: idite i slušajte što kažu pogani, gnostici, budisti. To je perverzija naravi Katoličke Crkve.“[10]
Da bi razumjeli kako smo uopće došli u ovu bizarnu situaciju, nezapamćenu u povijesti Crkve, trebamo se vratiti 200 godina unazad kada su masoni napravili tajni plan za uništenje Katoličke Crkve: Alta Vendita. Vrh Crkve je toga bio svjestan, tako su pape tog vremena poduzimali određene korake u cilju zaštite Crkve od masona: papa Grgur XVI., Pio IX., Lav XIII. i na koncu papa Pio X. (više o tajnom planu masonerije i zaštitnim mjerama spomenutih papa vidi ovdje).
Nakon sto i nešto godina, sredinom 20. stoljeća, masoni su već imali svoje ljude na vrlo važnim mjestima u Rimskoj kuriji, pa tako i svoje krtice na zasjedanju Drugog vatikanskog sabora. Još su bili slabi da preuzmu vlast, ali su i dalje neumorno radili na podrivanju katoličke vjere. Tog je bio svjestan i papa Pavao VI. Na zaprepaštenje sveopćeg puka, 1972. godine na blagdan sv. Petra i Pavla, žaleći se o kaotičnom stanju postkoncilske Crkve papa Pavao VI. je rekao: „Dim Sotonin je kroz neku pukotinu ušao u hram Božji.“ Ubrzo su mu bili i predočeni dokazi o tim „pukotinama u hramu Božjem“. Dva vrlo ugledna prelata, kardinal Dino Staffa, prefekt Apostolske signature, i kardinal Silvio Oddi, u privatnoj audijenciji stavili su papi Pavlu VI. na stol dokumentaciju koja je teško optuživala dva kardinala na visokim funkcijama u Rimskoj kuriji da su aktivni članovi masonske lože. To su bili kardinal Sebastian Baggio, prefekt Kongregacije za biskupe, i biskup Annibale Bugnini, zamjenik tajnika Kongregacije za bogoštovlje. To su bile vrlo ozbiljne optužbe, jer ako bi se utvrdila njihova istinitost, značilo bi da praktički jedan mason odlučuje o tome tko će postati biskup u Katoličkoj Crkvi (Kongregacija za biskupe predlaže papi imenovanje biskupa), a drugi mason odlučuje kako će izgledati katolička liturgija (Bugnini je bio glavni arhitekt mise Novus Ordo). Da stvar bude još gora prema tadašnjem Kanonskom zakoniku (2335) članstvo u masoneriji je za sobom automatski povlačilo ekskomunikaciju, što bi značilo da su osobe koje nisu bile čak ni katolici odlučivale o tako važnim stvarima kao što je imenovanje biskupa i liturgija. Nakon izvješća kardinala Staffa i Oddija, 1974. godine, papa Pavao VI. je „promovirao“ Bugninija za nuncija u Iranu (Iran ima samo 13.000 katolika – kao malo veća župa na zapadu, ili 0,02% pučanstva)[11] gdje je ostao do kraja života.
Zbog prevelike ozbiljnosti ovih optužbi papa Pavao VI. je odlučio provesti opsežnu istragu o infiltraciji masona u Rimsku kuriju, te je za taj posao, na savjet svog prijatelja kardinala Giovannija Benellija, angažirao uglednog kanadskog teologa i kanonika nadbiskupa Édouarda Gagnona.
Nadbiskup Gagnon je marljivo radio na istraživanju i prikupljanju dokumentacije tri godine. Kada je napokon završio istragu i sve u tri toma predočio papi Pavlu VI. 1978. godine Papa je već bio bolestan, i kao da je osjećao blizinu smrti, rekao je Gagnonu da zadrži sve dokumente i da to predoči njegovom nasljedniku. I zaista nedugo nakon toga papa Pavao VI. umre, i naslijedi ga papa Ivan Pavao. Novi papa nakon nekoliko tjedana svog pontifikata primi u privatnu audijenciju nadbiskupa Gagnona i preuzme svu dokumentaciju. Nedugo nakon toga, 28. rujna 1978. papa Ivan Pavao pozove kardinala Sebastijana Baggija u svoju rezidenciju. Bili su sami. No, stražari su kasnije posvjedočili da je kardinal Baggio vikao na Papu, vjerojatno se opirao smjeni zbog čega ga je Papa i pozvao. Iste večeri Papa je umro uslijed srčanog udara. I tako je Baggio nadživio još jednog papu ostavši na položaju s kojeg je mogao dirigirati nova imenovanja biskupa.
Da bi bio primljen u audijenciju kod novog pape Ivana Pavla II. nadbiskup Gagnon je morao čekati više od tri mjeseca. Na žalost onih koji su znali u kakvom je stanju Rimska kurija, papa Ivan Pavao II. je na početku svog pontifikata svim prefektima i tajnicima produžio mandat (što je bilo dosta neobično), a razočaran nadbiskup Édouard Gagnon naprasito je dao ostavku i vratio se u Kolumbiju (pokrajina u Kanadi) gdje je daleko od Rima nastavio svoj pastoralni rad. Priča se da su prve riječi pape Ivana Pavla II. kada je došao k sebi u bolnici nakon atentata 1981. godine bile: „nađite mi Gagnona“. Uistinu, nakon oporavka Papa je pozvao Gagnona da se vrati u Rim. Međutim, kardinal Gagnon je svoj povratak uvjetovao time da se kardinal Sebastian Baggio razriješi dužnosti prefekta Kongregacije za biskupe. Tako je Baggio napokon završio svoj mandat 1984. godine. Za njegovog mandata zaređeni su za biskupe svi (osim Waltera Kaspera) članovi tzv. St. Gallen mafije:[12] Carlo Maria Martini, Karl Lehmann, Godfried Danieels, Cormac Murphy-O’Connor, Archille Silverstrini, Theodore McCarrick. Papa Ivan Pavao II. je Gagnona promaknuo u kardinala 1985. godine.
Ovu infiltraciju masona na najviše položaje u Crkvi u detalje je opisao danas jedini živi svjedok tih događanja vlč. Charles Murr u svom autobiografskom romanu Ubojstvo u 33. stupnju.[13] Vlč. Murr je bio tajnik i dobar prijatelj nadbiskupa Gagnona i živio je s njim u istoj kući u Rimu dok je Gagnon provodio istragu. Osobno ga je vozio sva tri puta u papinsku rezidenciju kada je Gagnon nosio svoju dokumentaciju o istrazi: „dokazi su bili konkluzivni da su i nadbiskup Bugnini i kardinal Baggio bili masoni.“[14]
Ova dva masona infiltrirani u Rimsku kuriju, Baggio i Bugnini, „bili su samo vrh sante leda“.[15] Međutim, dok je papa Ivan Pavao II. puno vremena posvetio putovanjima, od kojih su neka ostavila i povijesnog traga,[16] modernisti su to iskoristili i malo po malo sve više jačali svoj utjecaj u Crkvi. Danas oni vode kolo i Sinodu o subverzivnosti.
Ivan Poljaković
Slika: sa službene Facebook stranice Vatikana
[1]Papa Pio X. je proglasio modernizam “sintezom svih hereza” u svojoj enciklici Pascendi dominici gregis: http://www.vatican.va/content/pius-x/en/encyclicals/documents/hf_p-x_enc_19070908_pascendi-dominici-gregis.html (15.10.2022.). “Krivovjerjem naziva se uporno nijekanje, poslije primljenog krštenja, neke istine koja treba da se vjeruje božanskom i katoličkom vjerom ili uporno sumnjanje u nju.” (kanon 751).
[2]https://www.lifesitenews.com/news/head-of-european-bishops-commission-calls-for-a-change-in-church-teaching-on-homosexuality/ (15.10.2022.)
[3]https://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_19990531_gramick-nugent-notification_en.html (28.10.2022.)
[4]https://www.churchmilitant.com/video/episode/pack-synod-sisters-new-ways (28.10.2022.)
[5] https://sinoda.hbk.hr/vademecum.html#_Toc83738126 str.14 (16.10.2022.)
[6] https://www.youtube.com/watch?v=f2RLM0OMDRg (15.10.2022.)
[7] Isto.
[8] Isto.
[9] Isto.
[10] https://www.youtube.com/watch?v=yGsUBRDBK3I (26.10.2023.)
[11] https://hr.wikipedia.org/wiki/Katoli%C4%8Dka_Crkva_po_dr%C5%BEavama (20.10.2022.)
[12] St.Gallen mafija je neformalna grupa modernista koji su se redovito sastajali u St. Gallenu u Švicarskoj i svojim subverzivnim djelovanjem uvelike doprinijeli današnjoj kaotičnoj situaciji u Katoličkoj Crkvi.
[13] Fr. Charles Theodore Murr: Murder in the 33rd Degree: The Gagnon Investigation into Vatican Freemasonry. Charles T. Murr: 2022.
[14] Isto. Str. 156.
[15] Isto. Str. 47.
[16] Npr. njegov posjet Poljskoj koji je pokrenuo raspad Varšavskog ugovora i kraj tzv. “realnog socijalizma”, ili posjet ratom zahvaćenoj Hrvatskoj
