Carlo Alberto Capella, bivši diplomat Apostolske nuncijature u Washingtonu, ponovno puni naslovnice, ovaj put u Washington Postu. Pedeset osmogodišnji talijanski svećenik osuđen je za posjedovanje i distribuciju dječje pornografije. Nakon puštanja iz zatvora 2022. godine iznenadno je vraćen na dužnost u vatikansko državno tajništvo pod papom Franjom – potez koji je izazvao oštre kritike skupina za zaštitu žrtava, koje su sada ponovno dobile pristup vodećim medijskim kućama koje povećavaju pritisak na Lava XIV.
Capellov slučaj postao je javan 2017. godine kada se saznalo da ga američke vlasti istražuju više od dvije godine. Unatoč zahtjevu američkog State Departmenta za ukidanje diplomatskog imuniteta, Vatikan je to odbio, pozivajući se na važeći zakon, te ga je umjesto toga, kao što je slučaj s diplomatima svih zemalja, pozvao u njegovu domovinu, točnije u Vatikan. Tamo je Capella priznao zločin pred vatikanskim sudom te je 2018. godine osuđen na pet godina zatvora, a kaznu je odslužio u najmanjem zatvoru na svijetu – vatikanskom pritvorskom centru, koji ima samo tri ćelije.
Nakon što je prijevremeno pušten zbog dobrog ponašanja u prvoj polovici 2022. Capella se vratio u svoj ured u Rimskoj kuriji početkom 2023. Njegove dužnosti prvenstveno uključuju prevoditeljski i arhivski rad; zabranjen mu je izravan kontakt s vjernicima ili obavljanje svećeničkih dužnosti. Prema riječima njegovog odvjetnika, također mu je oduzeta počasna titula „monsinjor“. Ali formalno ostaje dio Državnog tajništva.
Ova reintegracija izazvala je ogorčenje, posebno među Mrežom preživjelih (Survivors Network of those Abused by Priests – SNAP). Optužba je da osuđeni počinitelj koji je konzumirao dječju pornografiju ne bi trebao imati nikakvu ulogu u Vatikanu. Doista, bilo bi zamislivo dodijeliti mu neke odgovornosti unutar Vatikana, ali ne i unutar Državnog tajništva ili Kurije.
Neke organizacije vide priliku novog pape da privuče medijsku pozornost, što mu je i uspjelo. Od pontifikata Ivana Pavla II. svi pape suočili su se s manje ili više intenzivnim optužbama da su učinili premalo u borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece od strane svećenstva. Međutim, postojale su značajne razlike. Dok je Benediktu XVI. prijetila međunarodna tjeralica iz SAD-a, prema Franji se postupalo oprezno. Čak su se i skandali poput onog oko kardinala McCarricka, nekadašnjeg nadbiskupa Washingtona, manje-više zataškavali. Za to su se pobrinuli mediji koji su usmjeravali mišljenja, isti oni koji su zauzeli potpuno drugačiji stav protiv Benedikta XVI.
Upiti o Capellininim aktivnostima ostaju bez odgovora vatikanskih dužnosnika, što nije iznenađujuće. Postoji legitimna obveza pružanja informacija. Međutim, ne postoji obveza podržavanja PR kampanja bilo koje organizacije.
Washington Post citira anonimnog visokog vatikanskog dužnosnika koji je naglasio da Capella djeluje bez javnih kontakata, i da su mu time dali priliku da se „iskupi“. Istovremeno, priznao je da neke udruge žrtava to ne prihvaćaju.
Istovremeno, jedan francuski slučaj također izaziva pomutnju: tamo je svećenika osuđenog za silovanje tinejdžerice 1993. nadbiskup imenovao kancelarom – navodeći vremenski razmak i moralnu dužnost oprosta. I ovdje udruge žrtava pozivaju papu Lava XIV. da intervenira.
Odmah nakon izbora Lava XIV. reakcije su bile gotovo oprečne. Stručnjaci za zlostavljanje dali su mu vrlo pozitivnu ocjenu, dok su neke udruge žrtava pokušale izvršiti pritisak na njega optužbama. SNAP je, posebno, u prošlosti optužen za pretjeranu samopromociju.
Slučaj Capella jasno ilustrira temeljnu dilemu Katoličke Crkve. Insceniranje problema seksualnog zlostavljanja od strane zainteresiranih strana kao prioriteta za Crkvu ima za cilj stvoriti ciljani pritisak i odvratiti pažnju od drugih pitanja. Međutim, činjenica je da problem postoji i povezan je s društvenim previranjima od šezdesetih godina prošlog stoljeća, kako crkvenim tako i svjetovnim, koja su promovirale i određene crkvene strukture. Za Crkvu postoji i problem kako uskladiti učenje o milosrđu i pokori s legitimnim zahtjevom za pravdom i zaštitom žrtava.
Sa slučajem Capella, pitanje kako se nositi sa zlostavljačima bačeno je i na stol Lavu XIV. Hoće li, poput medijski podržavanog Franje, ignorirati pravi problem ili ga nazvati pravim imenom? Najmanje 80 posto svih slučajeva zlostavljanja klerika uključuje homoseksualno zlostavljanje. Pošast zlostavljanja koja muči Crkvu je homoseksualni problem. Franjo je o tome šutio, a šute o tome i cijele biskupske konferencije, uključujući njemačku i belgijsku.
Giuseppe Nardi
Dopisnik iz Rima. Diplomirao je političku znanost i povijest te doktorirao iz povijesti.
Slika: Mons. Carlo Capella, u Vatikanu 2015. (CNS).
