Stanje ljudskog života i obitelji u Srednjoj Europi
Dr. Ivan Poljaković je ove godine primljen za redovitog člana Akademije Ivana Pavla II. za ljudski život i obitelj. Predsjednik Akademije dr. Thomas Ward je zamolio Ivana Poljakovića da održi izlaganje na temu „Stanje ljudskog života i obitelji u Srednjoj Europi“ uoči zasjedanja Upravnog odbora Akademije 20. listopada 2026. Ovdje prenosimo njegovo izlaganje u cijelosti.
Uzroci koji su doveli do degradacije ljudskog života
Kako bi bolje razumjeli današnje stanje u Srednjoj Europi po pitanju života i obitelji želim reći par riječi o uzrocima koji su doveli do ove nezapamćene degradacije ljudskog života i obitelji. Filozofiju koja je dovela do ovog stanja možemo nazvati modernizam.
Modernizam je u svojoj suštini neprestano dijalogiziranje s đavlom. To je vraćanje u prastaro vrijeme kada su Adam i Eva zbog svoje radoznalosti ušli s đavlom u dijalog i nasjeli na njegove laži: eritis sicut Deus, bit ćete kao Bog. Dijalog s đavlom, jer on je lukaviji i iskusniji od čovjeka, neminovno dovodi do otpada od prave vjere. Zato čovjek ne smije ulaziti u dijalog s đavlom.
Modernizam nastaje u 18. stoljeću kao posljedica novih filozofskih pravaca, kao što su humanizam i prosvjetiteljstvo, koji su nastojali radikalno transformirati ljudsku misao u odnosu na Boga, čovjeka, svijet i život općenito. Prosvjetiteljstvo je naglašavalo ulogu razuma, znanosti, prirode, slobode, bratstva, tolerancije, i tražilo je odvojenost Crkve i države. Kao zvanični početak svjetovne proklamacije modernizma mogli bi uzeti Francusku revoluciju (1789.) koja je na opipljiv i krvavi način utjelovila zablude modernog čovjeka.
Jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih pisaca i filozofa prosvjetiteljstva je svako Voltaire (François-Marie Arouet 1694.- 1778.) Kao mladi talentirani pisac ušao je u moderne pariške salone i u takvom okruženju je brzo pao pod utjecaj modernih strujanja tog vremena. Zbog ismijavanja i ruganja plemstvu i Crkvi Voltaire je 1726. morao napustiti Francusku te je otišao u Englesku. Tamo se vrlo brzo sprijateljio s masonima jer su imali slične ideje. Njegova pisana djela u kojima se na dovitljiv i sarkastični način izrugivao Crkvi postala su vrlo popularna među ateistima i modernistima tog vremena. Poznata je njegova uzrečica:„Écrasez l’infâme“ (uništimo bijednika) misleći pri tome na Krista i njegovu Crkvu. Sva svoja pisma je završavao tim usklikom.
On je razvio strategiju kako to postići. Treba uspostaviti – kaže on – osnovno i visoko obrazovanje laičkog, nevjerničkog karaktera, potvrditi načelo razvoda, a poštivanje crkvenih osoba umanjiti. Naposljetku, kada se Crkva dovoljno oslabi, a nevjera postane dovoljno jaka, posljednji udarac treba zadati mačem otvorenog, nemilosrdnog, krvavog progona. To se na kraju i ostvarilo u Francuskoj revoluciji.
Istaknuti filozof prosvjetiteljstva Immanuel Kant (1724.-1804.) imao je također velikog utjecaja na razvoj sve liberalnijeg shvaćanja svijeta. Kant se odnosio kritički prema transcendentalnom mišljenju što je posebno došlo do izražaja u njegovom djelu Kritika čistog uma.
Sve van ovog opipljivoga svijeta ne može se spoznati – kaže on – jer ne možemo prekoračiti granice našeg iskustva. To bi onda značilo da Boga ne možemo racionalno spoznati.
U katoličkom nauku Božja objava je objektivna istina dok Kant shvaća religiju samo kao nešto subjektivno. Takvu religioznost, gdje svatko prihvaća samo ono što mu osobno odgovara, danas možemo vidjeti i u mnogim katoličkim krugovima.
Uglavnom, mogli bi reći da su ideje prosvjetiteljstva odbacile Boga kao jednu objektivnu realnost i reducirale ga na nekog boga koji nije ništa drugo nego proizvod ljudske mašte. Nije dugo trebalo da ovi trendovi ostave traga i u razmišljanjima nekih katoličkih teologa. Posebno su se istaknuli George Tyrrell u Engleskoj i Alfred Loisy u Francuskoj koji su nastojali te nove ideje uvesti u katoličku teologiju. Oni su htjeli Crkvu bez dogmi i doktrina, Crkvu koja će donositi svijetu poruku nade a ne stegu i ćudoređe. Iako je Crkva ekskomunicirala Tyrrella i Loisiya (1908.) i osudila modernizam, modernističke ideje su se potajno i dalje širile u Crkvi. Belgijski filozof Marcel de Corte je modernizam opisao kao duhovnu degradaciju koja je „dublja od svega što je Crkva doživjela u povijesti, kancerogena bolest u kojoj se stanice brzo množe kako bi uništile ono što je još uvijek zdravo u Mističnom Tijelu. To je pokušaj da se kraljevstvo Božje preobrazi u kraljevstvo čovjeka, da se Crkva posvećena Bogu nadomjesti crkvom posvećenom kultu čovječanstva. Ovo je najstrašnija, najgroznija hereza“.
Modernističke ideje su ne samo prihvatili već svesrdno i sustavno promovirali masoni. Oni su postali prva organizirana grupa koja je sustavno promovirala modernističke ideje. Prva masonska loža je osnovna 1717. godine u Londonu, a kasnije i po svem svijetu.
Prema papi Lavu XIII. masonski program želi uništiti kršćansku te povratiti pogansku civilizaciju baziranu na naturalizmu u kojoj su ljudski um i volja vrhovni agensi, u kojoj je čovjek lišen Božje milosti. S obzirom na to da se masoni oslanjaju samo na ljudsku narav možemo njihovu glavnu doktrinu nazvati „sola natura“ (samo po naravi). Ovaj naturalizam predstavlja vjerovanje da je ljudska narav sposobna usavršiti se i doći do istine sama po sebi, bez Božje milosti, bez Božje objave ili bilo kakvog vjerskog autoriteta.
Prema masonima Bog nas je ostavio da se sami snalazimo na ovoj zemlji. S obzirom da smo svi prepušteni majci zemlji onda smo po njoj svi braća i sestre. Sveopće bratstvo je jedno od glavnih masonskih načela, ujedinjeni u prvom Adamu, po tome što nam je zemlja svima majka, braća po načelu sola natura. Međutim, katolici postaju braća i sestre po primanju sakramenta krštenja. Po tom sakramentu postajemo djeca Božja, braća i sestre. Papa Benedikt XVI. objašnjava kako kršćanima nije svaki čovjek brat i sestra, zato što kršćani slijede Isusa koji je smatrao svojim bratom i sestrom samo one koji su bili jedno s njim, u prihvaćanju Božje volje. Dakle, mi smo braća po Kristu, kao što i sam Isus svjedoči: „Tko je majka moja, tko li braća moja?... Evo, reče, majke moje i braće moje. Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka“ (Mt 12,48-50; usp. Mk 3,33-35; Lk 8,21).
Masonska doktrina sola natura stoji u oštroj suprotnosti s katoličkim naukom. Zato su masoni neprijateljski raspoloženi prema drugom Adamu, Isusu Kristu, po kojem jedino dolazi spasenje i život vječni. Masoni po prvom Adamu, a ne po Kristu, nastoje izgraditi ne samo individue već cijela društva i konačno globalnu civilizaciju, civilizaciju izgrađenu isključivo na vlastitim snagama u kooperaciji sa Sotonom. Tu nema mjesta za Krista, za Katoličku Crkvu. Zato je Katolička Crkva najveća prepreka izgradnji njihovog modernističkog društva.
Potpuno svjestan prijetnje modernizma papa Pio X. ga osuđuje u svojoj enciklici Pascendi dominici gregis još 1907. godine napisavši da je modernizam „sinteza svih hereza“. Kao uzroke modernizma Papa navodi radoznalost (razgovor s đavlom) i oholost (ne treba meni nikakav autoritet).
Današnje stanje u Srednjoj Europi
Iz modernizma se posljednjih desetljeća iznjedrila i rodna ideologija. Ona je posebno odgovorna za razaranje ljudskog života i obitelji. Koliko se ona razmahala danas ne samo u društvu općenito, već i u Crkvi svjedoče mnogobrojni događaji kao što su Sinodalni put u Njemačkoj, Sinoda o sinodalnosti ili npr. prošlogodišnje službeno hodočaće „LGBT katolika“ u Rimu.
U ožujku 2023. završen je Sinodalni put u Njemačkoj. Tijekom završne konferencije za novinare, biskup Georg Bätzing, tadašnji predsjednik Njemačke biskupske konferencije, ocijenio je Sinodalni put kao prostor iskustva koji se sastoji od slušanja, raspravljanja, borbe i odlučivanja: „Sinodalni put nije krezubi tigar. To je konkretan izraz onoga što papa Franjo podrazumijeva pod sinodalnošću. Put je prije svega izraz živahne, šarene i raznolike Crkve. Dugo godina nismo imali tako intenzivnu zajedničku borbu oko toga kako možemo živjeti od evanđelja i bogatstva naše tradicije i pomoći oblikovati naše društvo“.[1]
Napomenimo da su o odlukama Sinode glasovali ne samo biskupi već i laici (što je samo po sebi nespojivo s ustrojstvom koje je ustanovio Krist) a svi su dokumenti izglasani velikom većinom prisutnih. Na primjer, za blagoslov istospolnih i svih drugih nevjenčanih parova glasovalo je 176, samo 14 je bilo protiv, 12 suzdržanih. Od toga 38 biskupa je glasovalo za, 9 je bilo protiv i 11 suzdržanih.
Osim blagoslova istospolnih (i svih drugih nevjenčanih) parova odlučeno je da laici, muškarci i žene, mogu držati propovijedi za vrijeme Mise. U načelu je prihvaćena kompletna rodna ideologija tako da se osuđuje reparativna terapija za istospolce (liječenje istospolaca), prihvaća se rodna teorija i tranzicija, što drugim riječima znači da žena koja se deklarira kao muškarac može postati „svećenica“, ali i svećenik rođeni muškarac može se deklarirati kao žena. Tako bi zaobilaznim putem njemačka „crkva“ dobila „žene svećenice“. Odlučeno je također da se žene mogu zarediti u đakone/ice („đakone“ nije ovdje greška jer žena može postati đakon ako promijeni rod – prema njemačkim biskupima).
Zamijetimo da su njemački biskupi donijeli odluku o blagoslivljanju istospolnih parova u ožujku 2023., a nakon devet mjeseci papa Franjo slijedi njemačke biskupe i izdaje encikliku o blagoslovu istospolnih parova Fiducia supplicans. Prije toga, godine 2020. papa Franjo izdaje encikliku Fratelli tutti kojom promovira masonsko glavno načelo: Sveopće bratstvo. Ono je još i danas službeni stav Vatikana. Papa Lav XIV. je u svojem prvom intervjuu u rujnu 2025. rekao da prvo moramo promijeniti stav pa onda možemo razmišljati o promjeni doktrine.[2] Upravo to čine mnogi biskupi danas, oni ne proturječe doktrini Crkve izravno, već putem „pastoralnih“ naputaka nastoje promijeniti stav vjernika.
Grzegorz Ryś, kojeg je papa Lav postavio za nadbiskupa Krakowa, nekadašnje biskupije pape Ivana Pavla II., u završnom izviješću Druge sinode Krakova promovira rodnu ideologiju. Jedan od glavnih aktera spomenute sinode je trans aktivist Maria Minakowska (rođ. Marek Jerzy Minakowski). Profesor na Pontifikalnom sveučilištu Ivana Pavla II. Dariusz Oko je izjavio: „Ovo je nedvojbeno velik uspjeh rodne ideologije, i to na samom početku Druge krakovske sinode, no zasigurno ne i posljednji, zbog čega bi se mogla upisati u povijest kao Prva poljska dugina sinoda“.[3]
U Hrvatskoj nadbiskup Dražen Kutleša, primas Hrvatske, dozvoljava primanje sv. pričesti javnim osobama koje promoviraju pobačaj, kao što su premijer Hrvatske Andrej Plenković ili ministrica kulture Nina Obuljen. U dokumentu Hrvatske biskupske konferencije pod nazivom „Ususret svima bez iznimke“ piše da „vjernici“ koji žive u neredovitim situacijama što uključuje i vjernike koji žive u činjeničnim zajednicama (b), ‘neobaveznim životnim zajedništvima’ (Amoris laetitia 293-294) mogu pristupiti sakramentu sv. pričesti: „Ovaj korak se odnosi na pojedinačne i specifične situacije osoba koje, na temelju osobnoga i zajedničkoga razlučivanja sa svećenikom ili drugim pastoralnim povjerenikom, dođu do moralne sigurnosti da u njihovoj objektivno neredovitoj situaciji mogu pristupiti sakramentima pomirenja i euharistije.“[4] Drugim riječima, ako netko živi u poliamoriji (s više seksualnih partnera) može pristupiti sv. pričesti ukoliko dođe do „moralne sigurnosti“ da je to u redu.
U ovom kratkom obraćanju ne mogu spomenuti stotine drugih protukršćanskih stavova koji se šire Europom kao pošast a za koje su odgovorni političari ali i mnogi prelati Katoličke Crkve. Veliki dio crkvene hijerarhije se utrkuje u dodvoravanju svijetu. Crkva je svjetlo svijetu (usp. Mt 5,14-15) ali ono je nakon Drugog vatikanskog sabora oslabilo te nije čudo da svijet tone u tamu.
Ukratko rečeno, u Europi danas ima jako malo pravih katolika, zato narodi biraju vlade koje promoviraju antikršćanska stajališta. U Hrvatskoj se na popisu stanovništva izjasnilo katolicima preko 80%. Međutim, velika većina njih žive kao pogani. Samo oko 20% odlazi na nedjeljnu Misu, a i pola od njih ne vjeruje sve ono što Crkva naučava.[5] Realno gledajući u Hrvatskoj nema više od 10% pravih katolika. Od 27 članica EU u 25 je legaliziran pobačaj (jedino u Poljskoj i Malti postoje vrlo stroga ograničenja), u 22 države ozakonjeni su istospolna partnerstva (ili brakovi), u 21 državi je ozakonjena prostitucija, u 7 država je dopušteno potpomognuto samoubojstvo (ili eutanazija), u 4 države je dopušteno surogatstvo. Španjolska je 2023. godine dekriminalizirala zoofiliju. Izgleda da će to postati nova seksualna orijentacija. Gdje je nestala kršćanska Europa?
Kontracepcija je naravno naširoko rasprostranjena, mnogi katolici niti ne znaju da je kontracepcija grijeh jer dijecezanski svećenici nikada o tome ne govore. Natalitet je u negativnom prirastu, oko 1,4 djeteta po obitelji, tu su uključeni i imigranti koji imaju više djece, što znači da je stvarni negativni prirast etničkih Europljana još niži. Za opstanak jednog naroda potrebno je 2,1 dijete po obitelji. Dakle, narodi Europe izumiru. Ako se ovaj trend nastavi samo je pitanje vremena kada će europski narodi nestati s lica zemlje. Ostat će europske države, ali u njoj će živjeti neki drugi etniciteti. Ukratko, ljudski život i obitelj su u Europi dosegli do sada najdublji ponor i degradaciju u svojoj povijesti.
Slika: Fotomontaža Katolik.hr
[1]Fünfte Synodalversammlung sendet Kirche in Deutschland auf einen dauerhaften Synodalen Weg: Der Synodale Weg
[2]In interview with Crux correspondent, Pope talks Ukraine, synodality, polarization, World Cup | Crux
[3]Kraków was John Paul II’s diocese. Now a trans activist helps plan its future - LifeSite
[4]»Ususret svima bez iznimke« (AL 309) – Vijeće HBK za život i obitelj – Hrvatska biskupska konferencija 4a
[5] Zlatko Šram, Jasminka Dulić: Utjecaj religijskog progresivizma na percepciju grijeha u području seksualnog morala. Crkva u svijetu, Vol. 61. No. 2, 2026.
