Osim homoseksualizacije javnog prostora, postoji i homoseksualizacija Crkve. Dakle, bilo je samo pitanje vremena kada će homo-hereza biti otvoreno zagovarana. Udruga američkih katoličkih svećenika (Association of U.S. Catholic Priests – AUSCP) objavila je izjavu o homoseksualnom svećeništvu koja otvoreno proturječi katoličkom učenju o homoseksualnosti i poziva na njegovu promjenu.
Osnovana 2011. na Institutu Mundelein na Sveučilištu sv. Marije, AUSCP ističe da je „slobodna organizacija“ nepovezana s bilo kojom drugom katoličkom organizacijom ili entitetom, što je iznenađujuće za svećeničku udrugu. No, orijentacija udruge objašnjava neke stvari.
Stoga govornici na njihovim godišnjim sastancima dosta toga otkrivaju, uključujući biskupa Roberta McElroya iz San Diega i nadbiskupa Wiltona Gregoryja. Obojica pripadaju tzv. McCarrickovom podmlatku, štićenicima ozloglašenog nekoć moćnog kardinala i homoseksualca Theodorea McCarricka, a obojicu je papa Franjo proglasio kardinalima. Dakle, obojica su uključeni u skandal McCarrick koji do danas nije do kraja razjašnjen jer je njime pogođen i sam papa Franjo. A skandal McCarrick je pak izravno povezan s homoseksualizmom i homoseksualnom pederastijom.
Među gostima AUSCP-a bio je i pater Thomas Rosica CSB, zamjenik glasnogovornika Vatikana (odgovoran za medije na engleskom jeziku), koji je jedan od onih koje Phil Lawler u svojoj knjizi Izgubljeni pastir naziva „Bergoglijevim propagandistima“. Pater Rosica jedan je od najaktivnijih gay propagandista u Crkvi. Od njega dolazi notorna rečenica: „Papa Franjo prekida katoličku tradiciju kad god želi jer je ‘slobodan od neurednih vezanosti’. Naša je Crkva doista ušla u novu fazu: s izborom ovog prvog pape isusovca, njome otvoreno upravlja pojedinac, umjesto samo autoritet Svetog pisma, ili pak diktat tradicije plus Pisma.”[1]
AUSCP predstavlja noviji fenomen. Ovo je otvoreni izraz do sada okultno aktivnih unutarcrkvenih homo-klika.
Dokument AUSCP-a pod naslovom: „Biti zaređen gay, vjeran i voljen od strane Crkve: Je li to moguće u današnjoj Crkvi?“ usvojen je 28. ožujka, objavljen medijima i dostavljen Biskupskoj konferenciji SAD-a.
Tu se pozivaju biskupi da podrže primanje muškaraca s homoseksualnim sklonostima u svećeničku formaciju i ređenje, da „prihvate kao braću“ već zaređene homoseksualce te da potiču „daljnji razvoj“ crkvenog nauka o spolnosti u svjetlu suvremenog znanstvenog napretka.
Pozivanje na znanost je postalo sve. Na to se poziva od 70-ih godina prošlog stoljeća bez iznošenja ikakvih znanstvenih saznanja koja bi opovrgla crkveni nauk. Crkveni nauk je u skladu s razumom, protiv kojeg se pokušava staviti znanost kao navodno neosporivo dobro koje stoji iznad objave.
Crkva, otkako ju je osnovao Isus Krist, naučava u svim izvorima tradicije, u Svetom pismu, Ocima, koncilima i katekizmima, da su homoseksualni čini objektivno grešni i da su duboko ukorijenjene homoseksualne sklonosti, iako nisu grješne, poremećene, tj. protivne su prirodnom cilju, zapravo su neprirodne. Osoba koja pati od homoseksualnosti pati od patološkog poremećaja sličnoga drugim psihičkim poremećajima. Takva osoba je voljeno Božje stvorenje i prema njoj se mora postupati s ljubavlju kao i prema drugim osobama, ali ni na koji način se poremećaj ne može odobravati, a kamoli tumačiti kao „red“, niti se grješni postupci koji proizlaze iz toga mogu podržati, afirmirati, ili dopustiti.
Ali to je upravo ono što AUSCP zahtijeva, čineći sebe organiziranim instrumentom homo-hereze. Promiče i zahtijeva priznanje očitog grijeha i želi na bogohulan način oskvrnuti disciplinu sakramenata. Nepokajani homoseksualni svećenik i zagovornik homo-hereze nije samo proturječje, nego zbog primljenog sakramenta svetog reda predstavlja svetogrđe na oltaru.
Kongregacija za nauk vjere iz 2005. u dokumentu „Uputa o kriterijima za razjašnjenje zvanja osoba s homoseksualnom sklonošću u pogledu njihova primanja u svećeništvo i svete redove” navodi: „U svjetlu ovog učenja, ovaj Dikasterij, u dogovoru s Kongregacijom za bogoštovlje i stegu sakramenata, smatra potrebnim s najvećom jasnoćom izjaviti da Crkva, uz dužno poštovanje dotičnih osoba, ne može primiti u sjemenište i svete redove one koji prakticiraju homoseksualnost, imaju duboko ukorijenjene homoseksualne sklonosti ili podržavaju takozvanu homoseksualnu kulturu.“[2]
Evidentna je proturječnost u kojoj se nalazi AUSCP kao organizacija i njeni članovi.
Giuseppe Nardi
Dopisnik iz Rima. Diplomirao je političku znanost i povijest te doktorirao iz povijesti.
Slika: AUSCP
[1] https://sjnsa.org/from-the-deacons-corner/7/31/2018/the-ignatian-qualities-of-the-petrine-ministry-of-pope-francis (15.6.2023.)
[2]https://www.vatican.va/roman_curia/congregations/ccatheduc/documents/rc_con_ccatheduc_doc_20051104_istruzione_ge.html (15.6.2023.)
