Svaki katolik mora biti u zajedništvu s papom, inače nije katolik. Je li onda nadbiskup Carlo Maria Viganò, koji sam kaže da ne smatra Jorgea Maria Bergoglija papom, katolik?
Da bismo ovu stvar bolje razumjeli trebamo prvo vidjeti što znači biti u zajedništvu s papom. Biti u zajedništvu s papom u prvom redu znači s njim dijeliti istu vjeru koju smo primili po Isusu Kristu preko apostola i koju su dužni čuvati i naučavati svi pape. Papa kao namjesnik Kristov, bez obzira u kojem stoljeću živio, ima zadaću čuvati i prenositi primljenu vjeru. Papin autoritet je ograničen na čuvanje poklada vjere primljenog od apostola te ne dopušta nametanje nekog drugačijeg nauka (usp. Pastor aeternus , 4).[1] Sve dok je papa vjeran Kristu svaki katolik mora biti u zajedništvu s papom, jer je tako po istoj vjeri u zajedništvu s Kristom i njegovim mističnim tijelom, Crkvom. „Tako će svi biti jedno. Baš kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi“ (Iv 17,21).
Stoga su katolici u zajedništvu sa svim papama, tj. sa Svetom Stolicom. Jer Crkva je Božja organizacija u kojoj Kristov namjesnik ne može mijenjati program (vjeru) kao što je to slučaj sa šefovima u ljudskim organizacijama. Zato katolik ne može biti u zajedništvu s jednim papom, a ne biti u zajedništvu s nekim drugim. Katolička Crkva uvijek je naglašavala važnost zajedništva s rimskim biskupom. Od najranijih dana kršćanstva, Rim se smatrao središtem svjetskog jedinstva Crkve. Biti izvan zajedništva s nasljednikom svetog Petra značilo je odvojiti se od Tijela Kristova. Brojni crkveni oci su svjedočili tome (Ignacije Atniohijski, Pismo Rimljanima 1,1, 110. god; sv. Irinej, Protiv hereza 3,3,2, 189. god.; Ciprijan od Kartage, Jedinstvo Katoličke Crkve, 4, 251. god. i mnogi drugi). Katolici vjeruju da smo članovi vidljive i sveopće Crkve, koja uključuje ne samo sve katolike danas, nego sve katolike kroz povijest i u budućnosti koji su u zajedništvu sa Svetom Stolicom. Dogmatska konstitucija o Kristovoj Crkvi veli: „Naučavamo dakle i izjavljujemo da je po odluci Gospodnjoj Rimska crkva dobila prvenstvo redovite vlasti nad svim drugim (Crkvama), i da je ta vlast nadležnosti rimskog prvosvećenika, koja je uistinu biskupska, neposredna; prema kojoj su obvezatni svi pastiri i vjernici bilo kojeg obreda i dostojanstva, kako zasebno pojedinci tako i svi zajedno, na službu hijerarhijske podložnosti i prave poslušnosti, ne samo u stvarima koje se odnose na vjeru i ćudoređe, nego i u onima koje se odnose na stegu i upravu Crkve razasute po čitavom svijetu; tako da sačuvavši kako zajedništvo s rimskim prvosvećenikom tako i jedinstvo u ispovijedanju vjere, Kristova crkva bude jedno stado pod jednim vrhovnim pastirom“ (autorovo isticanje).[2] Zapazimo ovdje vrlo znakovitu izjavu kako smo obvezatni biti u zajedništvu kako s papom tako i u ispovijedanju (iste) vjere. Što, međutim, ako papa ne ispovijeda istu vjeru?
Ako bi neki papa naučavao nešto što je u suprotnosti od nauka njegovog prethodnika, ako bi naučavao hereze, onda bi se taj papa stavio iznad riječi Božje, iznad pologa vjere, te bi posljedično tome izgubio zajedništvo s mističnim tijelom Krista, tj. Crkvom, a time naravno i sa svim prethodnim papama (usp. KKC 84-87 i kan. 1364).
S papom koji promovira krivovjerje katolici ne mogu biti u zajedništvu, jer bi inače otpali iz zajedništva sa svim drugim papama, tj. sa Svetom Stolicom te posljedično i s Kristom. Blaženi papa Pio IX. upozorava: „Ako budući papa uči bilo što suprotno katoličkoj vjeri, nemojte ga slijediti!“, a i mnogi drugi pape su naučavali da nitko nema pravo mijenjati vjeru primljenu od apostola (papa sv. Siksto III., papa sv. Lav Veliki, papa sv. Martin I., papa sv. Nikola Veliki, papa Grgur XVI., papa Benedikt XV., papa sv. Pio X., papa Pio XII., papa sv. Ivan Pavao II, papa Benedikt XVI.).[3] Osim toga i Sveto pismo, dakle, Riječ Božja, vrlo oštro osuđuje bilo kakve novotarije i izmišljotine koje bi dolazile od bilo koga: „Ali, ako bi vam tko – bili to mi, bio anđeo s neba – navijestio Evanđelje protivno onom koje smo vam navijestili, neka je proklet! Ponavljam ono što smo upravo rekli: ako vam zbilja tko navješćuje Evanđelje protivno onom koje ste primili, neka je proklet!“ (Gal 1,8-9). Nažalost, papa Franjo je rekao za one koji se čvrsto drže tradicije (primljenog evanđelja) da su rigidni. Pa Bog jest rigidan u tom smislu jer ne dopušta krivovjerje. A mi smo pozvani slijediti Oca nebeskog: „Zato budite savršeni, kao što je Otac nebeski savršen!“ (Mt 5:48). U načelu možemo reći, ako netko promovira krivovjerje, onda taj ipso facto prestaje biti članom Crkve pa tako ne može biti niti njezin istinski poglavar (detaljnije vidi ovdje).
Nadbiskup Carlo Maria Viganò je ekskomuniciran 4. srpnja 2024., odlučio je to Dikasterij za nauk vjere i njegov prefekt Victor Fernández, a Viganu se najviše spočitava to što nije u zajedništvu s papom Franjom.[4] Na tu optužbu Viganò odgovara: „Suočen s optužbama Dikasterija, tvrdim, kao nasljednik apostola, da sam u punom zajedništvu s Rimokatoličkom apostolskom Crkvom, s Učiteljstvom rimskih prvosvećenika i s neprekinutom doktrinarnom, moralnom i liturgijskom tradicijom koju su vjerno sačuvali“.[5] U svojoj obrani Viganò tvrdi da nema razloga smatrati se odvojenim od zajedništva sa svetom Crkvom i papinstvom, kojemu je uvijek služio sa sinovskom odanošću i vjernošću.[6] Prateći Viganòvo pisanje, govore i homilije može se reći da je Viganò uistinu u zajedništvu sa svim papama, tj. s mističnim tijelom Krista. Nadalje, Viganò objašnjava zašto se nije odvojio od zajedništva s papom Franjom: „da bih se odvojio od crkvenog zajedništva s Jorgeom Mariom Bergogliom, morao sam prvo biti u zajedništvu s njim, što nije moguće jer se sam Bergoglio ne može smatrati članom Crkve, zbog njegovih višestrukih krivovjerja“.[7]
Doista, moramo uočiti da u Crkvi postoje vrlo ozbiljni prigovori pravovjernosti naučavanja pape Franje (opširnije ovdje). Može li onda papa Franjo (uz pomoć Fernándeza koji, između ostalog, otvoreno zagovara kontracepciju[8]) ekskomunicirati katolika koji je u zajedništvu sa svim dosadašnjim papama (njih 265, ne računajući Bergoglija) i s Učiteljstvom Crkve? Redovito učiteljstvo kaže da takva ekskomunikacije ne bi bila valjana.
Ovo je izravno učio papa sveti Celestin I. (422.-432.) u odnosu na one koji su svrgnuti ili ekskomunicirani jer nisu prihvatili hereze koje su širili određeni prelati. Sveti Roberto Bellarmino citira ova pisma te ukazuje da je to doista zato što su izgubili službu ipso facto:
“Očito da je onaj [koga je Nestorije izopćio] ostao i ostaje u zajedništvu s nama, i da ga ne smatramo oskudnim [tj. lišenim službe, presudom Nestorija], svakoga koga su biskup Nestorije ili drugi koji su ga slijedili, nakon što su započeli propovijedati herezu, ekskomunicirali ili lišili njihove dužnosti, bilo biskupske ili svećeničke. Jer onaj koji je već pokazao da zaslužuje izopćenje, svojom osudom nije mogao nikoga izopćiti… Autoritet Naše Apostolske Stolice odredio je da se biskup, klerik ili obični kršćanin kojega su svrgnuli ili izopćili Nestorije ili njegovi sljedbenici, nakon što su potonji počeli propovijedati herezu, neće smatrati svrgnutima ili izopćenima. Jer tko je takvim propovijedanjima odstupio od vjere, ne može nikoga svrgnuti ili smijeniti.”[9] Osim toga i Zakonik kanonskog prava navodi da je krivovjernik unaprijed izopćen (kan. 1364) pa je onda i logično da netko tko je izopćen ne može nikoga ekskomunicirati.
Mi smo, kao i svi (pravi) katolici, u zajedništvu sa Svetom Stolicom kroz sva stoljeća. Nismo i ne možemo biti u zajedništvu samo s jednim papom jer bi time prekinuli zajedništvo s Katoličkom Crkvom. Hoće li i nas, mislim na obične katolike, Bergoglio onda ekskomunicirati? Ako bi to učinio, bi li ta ekskomunikacija bila valjana? Bi li mi time postali izopćeni iz Crkve?
Ako bi svaki papa mogao naučavati svoje vlastite novotarije, onda bi svaki od njih mogao i ekskomunicirati sve one koje se ne slažu s tim novotarijama. Onda bi svaki papa ekskomunicirao pristaše svog prethodnika (to bi ličilo na ono izbacivanje iz stranaka jer ste podržali drugu opciju), onda to više ne bi bila Katolička Crkva već samo oponašatelj Crkve. To bi bila lažna crkva.
Prije nego što kažete da ne može postojati lažna crkva morate znati da su neki klerici vrlo visokog ugleda ukazali na to da će krivotvorena crkva jednog dana oponašati Katoličku Crkve te da će za sebe tvrditi da je upravo ona Katolička Crkva. Na primjer, biskup Fulton Sheen je napisao: „[Đavao] će prevariti čak i izabrane. Uspostavit će protucrkvu koja će biti oponašatelj Crkve jer je on, vrag, oponašatelj Božji. Bit će to mistično tijelo antikrista koje će po svemu izvana nalikovati Crkvi kao mističnom tijelu Kristovu.”[10] Također, padre Pio je rekao: „Sotona je taj koji je uveden u krilo Crkve i u vrlo kratkom vremenu doći će vladati lažnom crkvom“.[11] Ono što je donedavno bilo nezamislivo odigrava se pred našim očima, na nama je samo hoćemo li biti u stanju sagledati realno situaciju ili i dalje držati glavu u pijesku nadajući se da će pješčana oluja brzo proći.
Da zaključimo s Viganom. Je li Viganò nešto rekao ili napisao što bi bilo u suprotnosti s naukom Crkve, s apostolskom predajom? Odgovor je NE. Je li papa Franjo nešto rekao ili napisao što bi bilo u suprotnosti s naukom Crkve? Odgovor je DA. Jedno je sigurno, a to je da Viganò i Bergoglio nisu u zajedništvu jedan s drugim. A tko je od njih u zajedništvu sa Svetom Stolicom i s trajnim pologom vjere te na koncu s jednom svetom katoličkom i apostolskom Crkvom? Odgovor je vrlo jednostavan. Onaj koji je u zajedništvu sa svim papama, s dvijetisuljetnim, trajnim i nepromjenjivim naukom Crkve.
Ivan Poljaković
Slika: Fotomontaža Katolik.hr, s lijeva na desno Carlo Maria Viganò, Victor Fernández
[1] Pastor aeternus, 4. Constitutio dogmatica Pastor Aeternus (18 Iulii 1870) (vatican.va) Na hrvatskom: Crkveni dokumenti: Pastor aeternus - dogmatska konstitucija o Kristovoj crkvi (I. vatikanski sabor, IV. sjednica, 18. VII. 1870.) (26.7.2024.)
[2] Isto, 3.
[3] “If a Future Pope Teaches Anything Contrary to the Catholic Faith, Do Not Follow Him!” (Bl. Pope Pius IX) | Catholicism Pure & Simple (wordpress.com) (26.7.2024.)
[4] Press Release of the Dicastery for the Doctrine of the Faith (vatican.va)(26.7.2024.)
[5] https://exsurgedomine.it/240620-attendite-ita/ (22.7.2024.)
[6] Archbishop Viganò: I accuse Bergoglio of heresy and schism - LifeSite (lifesitenews.com)
[7] Isto.
[8] Víctor Manuel Fernández: La dimensión trinitaria de la moral, II. Profundización del aspecto ético a la luz de „Deus caritas est“ [Trojstvena dimenzija morala, II. Produbljivanje etičkog aspekta u svjetlu „Deus caritas est“]. Revista Teología. Vol. XLIII, Nr. 89, travanj 2006., 133-163. Str. 150.
[9]St. Robert Bellarmine, De Romano Pontifice, lib. II, kap. 30, prijevod James Larrabee. Citirajući papu sv. Celestina epist. ad Jo. Antioch., koji se pojavljuje u Conc. Ephes., tom. I, kap. 19; Sv. Nichola I epist. ad Michael, i sv. Thomas Akvinski S. Theol., II-II, p. 39, o. 3.
Latinski i grčki od sv. Celestina dostupno ovdje.
[10] Fulton Sheen’s Clear Warning About the Anti-Christ| National Catholic Register (ncregister.com) (2.8.2024.)
[11] Chief Exorcist Father Amorth: Padre Pio Knew The Third Secret - OnePeterFive (2.8.2024.)