Vidjeli smo već prije, na temelju Markovog evanđelja, koliko je katoličko poimanje svećeništva ne samo biblijski utemeljeno, već upravo izvire iz same srži kršćanske vjere. Sada ćemo otići korak dalje, i na temelju samo jednog novozavjetnog retka razotkriti pravu pozadinu odbacivanja svećeničkog reda u Crkvi. Dotični redak nalazi se, u inače kratkoj, i slabo citiranoj Judinoj poslanici:
,,Jao njima! Putom Kajinovim pođoše, i zabludi se Bileamovoj za plaću podaše, i propadoše od pobune Korahove. Oni su ljage na vašim agapama, bezobzirno se s vama gosteći i napasajući se; oblaci bezvodni što ih vjetrovi raznose, stabla besplodna u kasnoj jeseni, dvaput usahla, iskorijenjena, bijesno morsko valovlje što ispjenjuje svoje sramote, zvijezde lutalice kojima je spremljena crna tmina dovijeka.” (Jd 1, 11-13)
Apostol Juda dakle opominje svoje vjernike na čistoću vjere. Među njih su se ušuljali neki ljudi, teško je ustanoviti o čemu se konkretno radi, koji čistoću vjere ugrožavaju, i predstavljaju prijetnju jedinstvu vjernika. Ne ulazeći sada u uspoređivanje njihova grijeha sa Kajinovim, te sa Bileamom, proučimo apostolovu tvrdnju da dotični propadoše od iste pobune kao i Korah, kako kažu neki prijevodi. Da bismo razumjeli što nam apostol želi reći ovime, moramo vidjeti starozavjetnu pozadinu retka:
,,Korah, sin Jisharov, sin Kehatov, sin Levijev, pa Datan i Abiram, sinovi Eliabovi, i On, sin Peletov – potomci Rubenovi – 2 ustanu protiv Mojsija zajedno sa dvjesta pedeset Izraelaca, glavara zajednice, uglednih na skupštini i ljudi na glasu. 3 Oni se sjate oko Mojsija i Arona govoreći im: “Vi prelazite mjeru! Sva je zajednica, svi njezini članovi, posvećena i među njima je Jahve. Zašto se onda uzvisujete iznad zajednice Jahvine!” 4 Kad to ču Mojsije, pade ničice. 5 Zatim reče Korahu i svoj njegovoj družini: “Sutra će Jahve pokazati tko je njegov i tko je posvećen, kome dopušta da mu se približi. Koga sebi izabere, k sebi će ga i pustiti. 6 Učinite ovo: uzmite kadionike, Korah i sva njegova družina; 7 sutra stavite u njih vatre i metnite odozgo tamjana pred Jahvom. Koga Jahve odabere, taj neka bude posvećen. Vi prelazite mjeru, Levijevci!” 8 Potom Mojsije reče Korahu: “Poslušajte, Levijevci! 9 Zar vam je malo što vas je Bog Izraelov izdvojio iz Izraelove zajednice da vas približi k sebi te da vršite službu u Jahvinu prebivalištu i da stojite pred zajednicom služeći joj? 10 Promaknuo je tebe i s tobom svu tvoju braću Levijevce, a vi još tražite i svećeništvo! 11 Ti i sva tvoja družina, dakle, sjatili ste se protiv Jahve; jer što je Aron da protiv njega rogoborite?” 12 Zatim posla Mojsije po Datana i Abirama, sinove Eliabove, ali oni odgovore: “Nećemo doći! 13 Zar je malo što si nas odveo iz zemlje kojom teče med i mlijeko da nas pobiješ u ovoj pustinji, pa hoćeš da nasilno zagospodariš nad nama? 14 Nisi nas uveo u zemlju kojom teče med i mlijeko i nisi nam dao u posjed njive i vinograde! Misliš li iskopati oči ovim ljudima? Nećemo doći!” 15 Mojsije se vrlo razljuti i reče Jahvi: “Ne obaziri se na njihovu prinosnicu! Ni jednoga njihova magarca nisam prisvojio niti sam ijednoga od njih oštetio.” Kazna 16 Zatim Mojsije reče Korahu: “Ti i sva tvoja družina stupite sutra pred Jahvu; ti, i oni, i Aron. 17 Neka svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj tamjana i neka svaki donese svoj kadionik pred Jahvu – dvjesta i pedeset kadionika. A i ti i Aron donesite svaki svoj kadionik.” 18 Svaki uzme svoj kadionik, stavi u nj vatre, onda odozgo metne tamjana i stane s Mojsijem i Aronom kod ulaza u Šator sastanka. 19 Kad, naprama njima, sabra Korah svu zajednicu na ulazu u Šator sastanka, onda se svoj zajednici pokaza slava Jahvina. 20 I reče Jahve Mojsiju i Aronu: 21 “Odvojite se od te zajednice da je odmah satrem!” 22 Oni popadoše ničice i povikaše: “Bože! Bože životnog duha u svakome tijelu! Zar ćeš se razgnjeviti na svu zajednicu kad je samo jedan sagriješio!” 23 Onda Jahve reče Mojsiju: 25 Mojsije ustade i pođe k Datanu i Abiramu. Za njim krenuše izraelske starješine. 26 Zatim ovako progovori zajednici: “Odstupite od šatora tih opakih ljudi! Ne dotičite se ničega što je njihovo, da ne budete uništeni zbog svih njihovih grijeha.” 27 Tako se oni udalje iz okolice prebivališta Korahova, Datanova i Abiramova. Uto izađu Datan i Abiram te stanu na ulazu svojih šatora sa svojim ženama, svojim sinovima i svojom nejačadi. 28 “Po ovom ćete vidjeti”, reče Mojsije, “da me Jahve poslao da vršim sva ova djela, a da ih ne činim sam od sebe: 29 ako ovi ljudi umru kao što umru i svi ljudi; ako ih pohodi sudbina kakva pohodi sve ljude, onda me Jahve nije poslao. 30 Ali ako Jahve učini nečuveno: ako zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih sa svim što je njihovo te živi siđu u Šeol, onda znajte da su ovi ljudi prezreli Jahvu.” 31 A kad on završi sve te riječi, tlo se pod njima raspukne; 32 zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih s njihovim domovima, sa svim Korahovim ljudima i svim njihovim imanjem. 33 Živi siđu u Šeol, oni i sve njihovo. Onda se nad njima zemlja zatvori i oni iščeznu iz zbora. 34 Na njihov vrisak svi Izraelci što su stajali oko njih pobjegoše govoreći: “Da i nas zemlja ne proguta!” 35 sukne oganj od Jahve te proždre dvjesta i pedeset ljudi koji su prinosili tamjan.
17Jahve reče Mojsiju: 2 “Kaži Eleazaru, sinu svećenika Arona, da ukloni kadionike – jer su posvećeni – iz toga zgarišta, a neposvećenu vatru iz njih neka razaspe podalje. 3 Kadionici onih koji su sagriješili i grijehom život pokopali neka se prekuju u pločice za oblaganje žrtvenika. Doneseni su, naime, pred Jahvu, pa su posvećeni. Neka budu opomenom Izraelcima!” 4 Tako svećenik Eleazar uze kadionike od tuča što su ih prinosili oni koji izgorješe; prekovaše ih u pločice za oblaganje žrtvenika. 5 One su opomena Izraelcima da se nitko nepozvan – nitko tko nije od Aronova potomstva – ne smije približiti da pali tamjan pred Jahvom, kako mu se ne bi dogodilo kao Korahu i njegovoj družini, prema onom što je kazao Jahve po Mojsiju.” (Br 16,1 – 17, 5)
Dakle, Korahova pobuna se sastojala u tome, da su određeni ljudi zahtijevali svećeništvo, koje im očito nije pripadalo. Ovdje nalazimo i dodatnu pouku, da se svećeništvo, i uopće služba u zajednici stječe po Božjem pozivu, a ne ljudskim prohtjevima. Zanimljivo, Korah se pritom pozivao upravo na opće svećeništvo vjernika, na koje se pozivaju protestanti! Ako dakle u novozavjetnim zajednicama postoje ljudi koji pogibaju od iste pobune, očito tada postoji i svećeništvo koje žele ugrabiti. Tim više što redak dalje Juda govori o agapama, obrocima vezanima uz euharistijske sastanke, odnosno liturgiju, te o napasanju, tj. pastirskoj službi.
Protestantizam, naime, ustraje u tvrdnji da u novozavjetnim zajednicama nije postojalo hijerarhijsko, ministerijalno svećeništvo, jer je svećeništvo ispunjeno u osobi Kristovoj, te On ostaje jedini pravi svećenik. Po njemu su svi kršćani dionici svećeništva, odnosno, svaki kršćanin je svećenik, te nema tu nikakve „klase“ niti „hijerarhije“. Da je svećeništvo u svojoj starozavjetnoj formi ispunjeno, nedvojbeno je. Jednako tako, Krist ostaje jedini pravi svećenik, a cijeli kršćanski puk je svećenički – sve to naučava i Katolička crkva. Ali, ona ne ostaje samo na tome, ona ima, uz to opće svećeništvo, i pravo, ministerijalno svećeništvo, koje proistječe iz same osobe Isusove. Protestantizam odlučno tvrdi: ne! Toga nema u ranokršćanskim zajednicama! No, ako je to doista tako, ako u ranim zajednicama nema svećeništva, kako to da Juda u pismu upućenu njima, govoreći o opakim ljudima u njima, spominje one koji su propali od pobune Korahove?
Protestantizam se rado poziva na sljedeći redak:
,,A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu.” (1 Pt 2,9)
Iz ovoga oni izvode zaključak o nepostojanju ministerijalnog svećeništva u Novom zavjetu, već samo općeg. No, ovaj redak zapravo ne dokazuje ništa: s jedne strane, Katolička crkva naučava i opće svećeništvo vjernika, a s druge Petar, prvi papa, ovdje aludira na Izl 19, 6: ,,Vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet. Tim riječima oslovi Izraelce”. Dakle, već su vjernici Staroga zavjeta bili dionici općeg svećeništva, i ono nije bilo u suprotnosti sa levitskim; naprotiv, ta dva svećeništva su se nadopunjavala. Proučavajući sve to, stječe se dojam da protestantizam želi stvoriti konflikte i tamo gdje ih stvarno nema.
Na kraju, nije naodmet spomenuti kako se apostol poziva na apostolska proročanstva o tim otpadnicima. Ako su apostoli dakle predvidjeli „Korahovu pobunu“ u Crkvi, očito da svećeništvo Novog zavjeta potječe od njih i Krista. Od koga potječe odbacivanje svećeništva, neka čitatelj prosudi sam. Jednako tako, neka uzme k srcu i ozbiljnu opomenu Božju.
