U prvim stoljećima kršćanstva katolici su mogli spasiti svoj život samo da su rekli: ‘ne, ja nisam kršćanin’, no ipak, mnogi su radije podnijeli mučeničku smrt nego zatajili svoju vjeru. Danas, iako im život nije ni u kakvoj opasnosti ako javno ispovjede svoju vjeru, većina katolika u Hrvatskoj uporno ju niječu. Oni niječu svoju vjeru kada podržavaju pobačaj, oni je niječu kada zagovaraju umjetnu oplodnju, ili homoseksualne brakove, oni niječu svoju vjeru kada na izborima glasuju za stranke koje podržavaju i zakonski reguliraju kulturu smrti. U posljednjem mandatu, kako pozicija tako i opozicija, jednodušno, mogli bi reći i zdušno, donosili su nove ili podržavali stare zakone koji u svojoj biti duboko podrivaju našu vjeru. Što su učinili katolici? Opet su glasovali za iste stranke! Dali su svoj glas istim strankama, i time su ne samo zatajili svoju vjeru, već su postali i sudionici u zločinu.
Ako vam još nije jasno o čemu pričam, evo samo jednog od mnogih primjera. U ovom mandatu, kao i u prošlom, pozicija kao i opozicija, donosi zakon o umjetnoj oplodnji, pardon, Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji, drugim riječima legalizira ubojstvo nedužnog ljudskog bića, kako bi zasitila egocentričnost žene, koja želi imati dijete po svaku cijenu – a to što će usput ubiti njih nekoliko nije ju briga. Žena nema nikakvo pravo na dijete, dijete je ono koje ima pravo, ono ima pravo biti začeto prirodnim putem, ono ima pravo na život, ono ima pravo na oba roditelja.
U raspravama se moglo čuti dosta natezanja oko potpuno irelevantnih stvari: da li će se dozvoliti oplodnja tri, dvanaest ili više jajnih stanica, koliko embrija se smije zamrznuti, koliko u Hrvatskoj ima zamrznutih embrija, tko ima pravo na tretman, itd. No, relevantno je samo jedno: kada počinje ljudski život? Vjera, kao i znanost, daju nedvojben odgovor na to pitanje: ljudski život počinje začećem. Ako pak začećem počinje ljudski život, onda je sva ova rasprava oko zamrzavanja embrija velika farsa, onda se u tim raspravama licitira s ljudskim životima, a oni koji podržavaju umjetnu oplodnju najveći su licemjeri. Ja evo predlažem, u najboljoj namjeri, da se zamrzne gospodina ministra, i sam je rekao da će medicinska tehnologija za deset godina toliko uznapredovati da će odmrzavanje biti bezbolno, a da se konačna odluka o donošenju tog zakona odgodi do ministrovog odmrzavanja. Uostalom, zar je ministrov život vrjedniji od tisuće života potpuno nedužnih ljudskih bića?
Da bi utomili svoju savjest ljudi govore o nakupini stanica, o zametcima, zigotama, embrijima i sl., sugerirajući time da se još ne radi o ljudskom biću. Međutim, ljudsko biće, kao i sve drugo, određuje njegova bit, a ne stanje. Stanje može biti različito, ali ono ne može promijeniti bit. Tako je na primjer, voda uvijek voda, bila ona u krutom, tekućem ili plinovitom stanju. Čovjek je uvijek čovjek, bio on tek u začetku ili na kraju svog života, bio on zigota, embrij ili fetus, beba ili dijete, dječak, djevojčica, momak, djevojka, ili starac, bio on zdrav ili bolestan. Gospodin ministar, ‘promicatelj znanosti 21. stoljeća’, želi uvjeriti nas katolike da smo mi zaostali jer vjerujemo da život počinje začećem, dok ustvari on sa svojom izjavom da život počinje prvim plačem djeteta pripada kamenom dobu. Još je Hipokrat, 400 godina prije Krista, znao kada počinje život i u svoju prisegu ugradio zaštitu života od začeća do smrti. Čak ni Hitlerovim liječnicima nije palo na pamet izbaciti taj dio iz liječničke prisege, ali evo naš ministar misli da je sada došlo novo vrijeme kada bi se to moglo učiniti.
Da, dolazi novo vrijeme, ali kakvo? Vraćam se na početak priče. Tko je izabrao ovu vlast, kao i prethodnu!? Katolici. Po statistici u Hrvatskoj živi gotovo 90% katolika. Međutim, većina njih sve što čine, čine protiv Crkve, a time i protiv Boga. Ono malo pravih katolika što je još ostalo (da odmah razjasnim, jer ima i onih koji misle da takva kategorija ne postoji, tj. da se ona ne može odrediti – pravi katolik je onaj koji prihvaća nauk Crkve u cijelosti) trebaju zbiti svoje redove, trebaju poslušati svoje biskupe, jer Isus nije uzalud rekao svojim apostolima (čitaj biskupima): ,,Tko vas sluša, mene sluša. Tko vas prezire, mene prezire” (Lk 10,16). Pravi katolik ne smije glasovati za stranku koja svojim djelovanjem promovira kulturu smrti. Čovjek ne može služiti i Bogu i đavlu (Lk 16,13). Trgnite se katolici, da ne bi došli u situaciju kada zakucate na nebeska vrata da vam Isus kaže: ,,Kažem vam da vas ne poznajem. Odlazite od mene, svi zlotvori!” (Lk 13,27). Zar nismo zlotvori ako glasujemo za stranku koja podržava pobačaj, umjetnu oplodnju, a potom se guramo u prve redove u crkvi!? Zar ne činimo svetogrđe kada, iako neizravno, svojim zaokruživanjem na izbornom listiću ubijamo nedužno ljudsko biće, a potom idemo na svetu pričest!?
Znam. Prvi prigovor je: a za koga da glasamo? Podsjetiti ću ovdje na moralna načela, poglavito na načelo broj pet: biranje manjeg od dva zla. Ovo načelo ne vrijedi, tj. ne opravdava, ako se oba zla mogu izbjeći. Na političkoj sceni u Hrvatskoj djeluje odnedavno narodna i kršćanska stranka Hrast, čiji je politički program baziran na kršćanskim i opće humanističkim načelima, stranka koja beskompromisno zastupa kršćanske vrijednosti onako kako ih naučava Crkva. U njoj su katolici bez repova, doduše nepoznati javnosti, ali prepoznati u svojim sredinama kao vrijedni i pošteni ljudi, koji opće dobro stavljaju ispred osobnog. Od parlamentarnih stranaka jedino je HDSSB u cjelini stao u obranu kršćanskih vrijednosti kada je u pitanju ovaj novi zakon o umjetnoj oplodnji. U svakom slučaju, to je stanoviti napredak u odnosu na sramotnu saborsku epizodu 2008. godine kada je donesen Zakon o suzbijanju diskriminacije, koji su tada podržale sve parlamentarne stranke – makar su se protiv tog zakona zajednički bile založile praktično sve vjerske zajednice u Hrvatskoj.1
Dosta smo davali svoje glasove prodavačima magle, karijeristima, hazarderima, agnosticima i bivšim komunistima. Sljedeći put kada dođete na biračko mjesto sjetite se: Bog je na prvom mjestu, naš glas treba biti uvijek za Njega, u svakoj prilici trebamo biti vjerni Crkvi i Bogu (a ne samo nedjeljom dok smo na misi), u suprotnom, mogli bi se vrlo neprijatno iznenaditi ako u sudbonosnom trenutku čujemo: ,,Zaista vam kažem, ne poznajem vas” (Mt 25,12). Katolici, trgnite se – jer sutra može biti kasno!
Ivan Poljaković
Slika: sci-fi in real life
