Naš dični ministar Željko Jovanović u maniri vojujućeg ateiste[1] kritizira kardinala Josipa Bozanića – i Katoličku Crkvu općenito – na svaki pogodan način. Tako 26. prosinca 2012. godine optužuje kardinala Bozanića riječima da je „ukrao hrvatskim građanima Božić“, govoreći protiv dijela Kurikuluma zdravstvenog odgoja znanog kao “4. modul o rodnoj ideologiji”.
To Ministar proziva Kardinala, koji je 19. prosinca 2012. godine u svojoj Božićnoj poruci vjernicima poručio kako „politička vlast koja, zanemarujući temeljne antropološke istine, pokušava riješiti društvene probleme, neophodno će dovesti do razaranja čovjeka i nesreće za Hrvatsku“.
Da se nije kardinal Bozanić ništa zaletio, nego da se u pravo vrijeme – tj. u ono kada vjernici najviše slušaju što im biskupi poručuju – očitovao o stvari koja je od najvećeg značaja za moralno stanje nacije, možemo vidjeti iz činjenice da je jednako učinio i sam Papa Benedikt XVI. On u svojem obraćanju svim katolicima svijeta za Božić 2012. godine[2] govori baš – o „dubokoj obmani“ rodne ideologije.
Kao što znamo, Kurikulum zdravstvenog odgoja izrijekom nalaže nastavnicima da moraju izlagati učenicima kao tobožnju istinu – postavke rodne ideologije. To bi nastavnici trebali činiti tako da najprije sami sebe indoktriniraju dženderističkom literaturom – i to knjižicama homoseksualnih udruga i knjigama (priručnicima) seksologa koji su sljedbenici zoologa i „velikana“ suvremene seksologije Alfreda C. Kinseya (zoolog je Kinsey bio po znanstvenoj formaciji, prema seksualnoj orijentaciji je bio biseksualac, sadist, mazohist i pedofil); pomoću te bi se literature nastavnici u hrvatskim javnim školama morali naučiti kako da pohvalno govore o pornografiji, o seksu prije puberteta (i izvanbračnom seksu za vrijeme i poslije puberteta, jasno), pa čak i o prostituciji.
Evo zapravo ovdje nekoliko izvadaka iz jednog od tih priručnika, koje propisuje Kurikulum zdravstvenog odgoja – „O užitku: razmišljanja o naravi ljudske spolnosti“, Paul. R. Abramson (psiholog) i Steven D. Pinkerton (psihijatar), Naklada Jesenski i Turk; Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 1998.:
„Unatoč roditeljskim upadima i zabranama, seksualni je užitak važan element djetinjstva. Povijesno gledano, djetinjstvo se smatralo lukom zaštićenom od briga i odgovornosti odraslih (kao što su npr. lov, skupljanje plodova i slično), dakle, razdobljem u kojem je najbolje posvetiti se užicima, seksualnim i ostalim. S obzirom da je reprodukcija u djetinjstvu neizvediva, u seksualnim se nasladama može uživati multidimenzionalno – oralno, analno, genitalno i tako dalje – bez mogućnosti oplodnje“ (str. 146).
„Djeca moraju naučiti da je seks prirodan i ugodan način izražavanja ljubavi i pažnje prema drugoj osobi, kao i da su homoseksualno i heteroseksualno ponašanje jednakovrijedni oblici seksualnog izražavanja. Valjalo bi također raspravljati o specifičnim aktivnostima i to ne samo zbog širenja mogućih izvora užitka već i kao način osiguranja odgovarajuće razine znanja potrebne za sprječavanje širenja spolno prenosivih bolesti, kao što je AIDS“ (str. 164/165).
„Pornografija ima didaktičku svrhu: ona poučava nove, spolno sazrijevajuće članove vrste (Homo sapiens) seksualnoj anatomiji i seksualnim funkcijama, a ta je vrsta represivno privatizirala genitalije i sve oblike seksualnog izričaja“ (str. 88).
„Suprotno trenutačno dostupnim mogućnostima samozadovoljavanja, koje, naposljetku, zahtijevaju samonadraživanje na ovaj ili onaj način, spolnost `virtualne stvarnosti` može biti raznolika, nepredvidiva i interaktivna – ukratko, može biti ona prava, samo lišena zbrkanosti međuljudskih odnosa. Stvaran (i siguran) seks po želji 24 sata dnevno“ (str. 227)
„Iako prodaja seksa može ponekad uključiti i prisilu, poniženje te druge oblike fizičkog i emocionalnog nasilja koji degradiraju i štetni su za prostitutke, nema ničega samog po sebi lošeg u prakticiranju prostitucije. U stvari, kada se uzme u obzir sveprisutnost prostitucije u raznim kulturama i povijesnim epohama, moguće da u prodaji seksa ima više pozitivnog nego negativnog“ (str. 89).
„Glavni rabin Francuske Gilles Berhneim pokazao je u svojoj precizno dokumentiranoj i duboko potresnoj studiji, da napad (talijanski ‘attentato’, engl. ‘attack’), kojemu smo danas izloženi, na autentični oblik obitelji koji se sastoji od oca, majke i djeteta, pogađa jednu još dublju dimenziju. Dok smo do sada sagledavali lažno shvaćanje prirode ljudske slobode kao uzrok krize obitelji, sada postaje jasno da se ovdje u pitanje dovodi samo shvaćanje, što uopće znači biti čovjek.
Berhneim citira izjavu, koja je postala slavnom, gdje Simone de Beaovoir govori: ‘Ženom se ne rađa, nego postaje.’ (‘On ne naît pas femme, on le devient’). Te riječi leže u temeljima onoga što se danas predlaže, pod terminom „rod“, kao jednu novu filozofiju spolnosti. Spol, prema toj filozofiji, nije više zadan prirodom kojega čovjek treba prihvatiti i osobno ga ispuniti smislom, nego jedna socijalna uloga koju mi biramo sami za sebe, dok ju je u prošlosti za nas biralo društvo.
Duboka obmana (tal. ‘erroneita’, engl. ‘falsehood’) takve teorije i antropološke revolucije koju ona nosi u sebi, evidentna je. Tu čovjek osporava da ima zadanu prirodu, što proizlazi iz njegovog tjelesnog identiteta, i koja ga definira kao ljudsko biće. Negira vlastitu narav i odlučuje da mu ona nije zadana, nego da je na njemu samome da je kreira. Prema biblijskom izvještaju o stvaranju, spada u bit ljudskog stvorenja da je stvoren od Boga kao muško i kao žensko. Ova dvojnost je bitna za ljudsko biće, takva kakvu ju je Bog dao. Baš ta dvojnost kao zadanost sada biva osporavana. Nije više valjano ono što se čita u izvještaju o stvaranju: ‘Muško i žensko On ih stvori’ (Post 1,27). Ne, ono što sada vrijedi jest, da ih nije On stvorio muško i žensko, nego da ih je do sada društvo određivalo, a sada mi sami odlučujemo o tome. Muško i žensko kao realitet stvaranja, kao priroda ljudske osobe ne postoje više. Čovjek osporava svoju vlastitu prirodu. On je od sada samo duh i volja.
Manipulacija prirodom, koju danas osuđujemo kada se govori o okolišu, postaje ovdje temeljni izbor čovjeka u odnosu sa samim sobom. Preostaje još samo apstraktni čovjek, koji potom autonomno bira bilo kakvu svoju prirodu. Osporavaju se muško i žensko, kao stvoreni oblici ljudske osobe što se uzajamno nadopunjuju.
Ako, međutim, ne postoji dvojnost između muškarca i žene kao zadana u stvaranju, tada ne postoji također ni obitelj kao predodređena stvaranjem. U takvom slučaju, onda, također i dijete gubi mjesto koje mu je do sada pripadalo i u kojem mu je pripadalo osobito dostojanstvo, njemu svojstveno. Bernheim pokazuje kako dijete, iz subjekta koji ima prava, nužno postaje objekt, na koje se ima pravo i koje se kao objekt može i stjecati.
Ondje gdje se sloboda da se nešto čini pretvara u slobodu da se čini nešto od samoga sebe, dolazi se nužno do negiranja samog Stvoritelja i stoga, na posljetku, i do negiranja samog čovjeka kao stvorenja Božjega, u čijem je bitku utkana slika Božja. U borbi za obitelj, borimo se za samog čovjeka. I postaje očiglednim, da ondje gdje se niječe Boga, nestaje također i dostojanstvo čovjeka. Tko brani Boga, brani čovjeka.“
Tako, očito kardinal Bozanić nije ništa pogriješio odabravši baš Božić da poruči hrvatskim vjernicima da im je „nešto trulo u državi“. Jedino ako će Jovanović za loš ukus kritizirati također i Papu i njegovu ekipu stručnjaka za odnose sa javnošću …
Ah da, možda siroti Jovanović ne zna da Božić zapravo pripada Crkvi i njenim vjernicima. Tj. ne krade kardinal Bozanić nešto Jovanovićevo, sve ako je možda i Jovanović jedan od onih koji su skloni folklorno iznijeti na stol kakvu puricu i ukrasiti borić.
Inače je, prije ove poruke vjernicima za Božić, Papa 26. rujna 2012. godine bio poručio i političarima koji se nazivaju kršćanskima (članovima Centrističke/kršćanske internacionale, čiji su članovi primjerice hrvatski HDZ, njemački CDU, francuski/Sarkozyev UMP i mađarski Fidesz) da je
„…predanost poštivanju života u svim fazama od začeća do prirodne smrti i sa time povezano odbacivanje namjernog pobačaja, eutanazije i svakog oblika eugenike[3] povezano sa poštivanjem braka kao nerazrješive zajednice jednog muškarca i jedne žene, te kao efektivnog temelja za zajedništvo obiteljskog života…. Obitelj, temeljna ćelija društva, je korijen koji hrani ne samo pojedino ljudsko biće, nego i same temelje društvenog života. Blaženi Ivan Pavao II. je bio u pravu, kada je uključio među druga ljudska prava također ‘pravo da se živi u cjelovitoj obitelji i u moralnom okružju pogodnom za razvoj djetetove osobnosti’ … Nažalost brzopleti, površni i kratkoročni odgovori na najosnovnije i duboke ljudske potrebe su brojni i nametljivi. To čini prikladnim za naše vrijeme riječi Apostola kojima upozorava Timoteja na dan ‘kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati’ (2 Tim 4:3).“[4]
Stoga doista ne mogu ovi nasljednici kršćanskih političara iz vremena kada se taj naziv ozbiljno shvaćao[5] (dao Bog, da bismo u Hrvatskoj i Europi ponovo mogli vidjeti dovoljan broj pravih kršćanskih političara) govoriti, da ne znaju što su pred Bogom dužni činiti (Ez 2, 3-7). Ostaje za vidjeti, koliko će te stranke (ili neke nove) htjeti realno poduzeti. Ili će i dalje ostavljati biskupima, da se moraju neposredno upuštati u polemike sa sekularističkim politikama – u Hrvatskoj, drugdje u Europi i svijetu.
Dario C.
Slika: Portal Jutarnji.hr
[1] Na hrvatskom jeziku se o militantnom ateizmu / vojujućem bezbožništvu prestalo pisati, kada nam se učinilo da je takvoj pojavi došao kraj uslijed kraja komunističkog režima. Na engleskom jeziku se o „militant atheism“ može pronaći mnogo, npr. putem referenci i linkova u solidnom članku na http://www.conservapedia.com/Militant_atheism . Kako to izgleda u pragmatici svakodnevnog života kod Željka Jovanovića, imamo na http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/74489-jovanovic-je-1983-uime-partije-izbacivao-kolegu-iz-skole-jer-je-s-crkvom-isao-u-pariz.html i http://www.poslovni.hr/hrvatska/jovanovic-vise-necu-gubiti-vrijeme-na-srednjovjekovne-poglede-crkve-225572
[2] Tekst Papinog obraćanja vjernicima za Božić 2012. god. u prijevodu na više jezika na: http://press.catholica.va/news_services/bulletin/news/30231.php?index=30231&po_date=21.12.2012&lang=it#TRADUZIONE IN LINGUA INGLESE
[3] eugenika bi bilo „uzgajanje“ ljudskih bića prema narudžbi, npr. genetskim manipulacijama, također pobačajima ženskih beba i sl.
[4] Poruka Pape Benedikta XVI. sudionicima okupljanja Kršćanske/Centrističke Internacionale 22.09.2012., http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/speeches/2012/september/documents/hf_ben-xvi_spe_20120922_incontro-idc_en.html
[5] Izvještaj o njihovom okupljanju u 21.-22. rujna 2012. god. u Rimu na http://www.idc-cdi.com/noticia2012l.php; ondje je Izvršni odbor te organizacije donio i „Preporuke o pravima obitelji“ http://www.idc-cdi.com/docs/102012/58_en.pdf , gdje se zalažu za ono, za što se zalaže i Papa – za brak u kojega ulaze „jedan muškarac i jedna žena koji su punoljetni“; za „pravo djeteta na obitelj“; za „prirodnu obitelj“; za „prava obitelji“;