Današnje društvo zapadnog „civiliziranog“ svijeta sluša ubojicu i oca laži. To društvo, općenito govoreći, ne može, niti ne želi razumjeti Krista. Ono ne može prihvatiti njegovu poruku. Zato su Kristove riječi danas opet aktualne: „Vi ne razumijete što vam govorim jer ne možete prihvatiti moju poruku. Vi ste đavlova djeca. On je vaš otac i vi ste izabrali postupati po njegovoj volji. On je bio ubojica od samoga početka. Nikada nije stajao na strani istine jer u njemu niti nema istine. Kad govori laž, iznosi sebe onakvog kakav jest. On je lažljivac i otac laži“ (Iv 8,43-45).
Kako je Katolička Crkva nakon Drugog vatikanskog sabora sve više slabila i njezina hijerarhija velikim dijelom podlegla ocu laži tako i svijet, jer je oslabilo „svjetlo svijetu“, tone u sve dublji mrak. U većini tog „civiliziranog“ svijeta ne samo da je legalno ubiti nerođeno dijete već se to ubojstvo i slavi, naravno pod eufemizmom „reproduktivnog zdravlja“. Nedavno 17. lipnja 2025. britanski parlament je sa 379 glasova za i 137 protiv izglasao zakon o dekriminalizaciji pobačaja, što znači da će žena moći ubiti svoje nerođeno dijete tik pred porođaj i neće moći kazneno biti gonjena. The Guardian opisuje ovaj moralni kolaps društva s ushićenjem: „Britanski zastupnici glasali su za dekriminalizaciju pobačaja, što je najveći korak naprijed u reproduktivnim pravima u gotovo 60 godina“.[1] Da, najveći korak naprijed – prema paklu. Reakcija iz Vatikana? Nula.[2]
U Hrvatskoj žene mogu danas legalno ubiti svoje nerođeno dijete po zakonu koji je 1978. godine donio zločinac Josip Broz Tito, a javne osobe koje zagovaraju pobačaj objeručke se dočekuju na sv. misama i svetogrdno im se udjeljuje sv. pričest uz blagoslov naših biskupa, iako je po crkvenom zakonu takvim osobama strogo zabranjeno udjeljivanje sv. sakramenta pričesti.
Ako smo demokratsko društvo, kako se uveliko hvale političke elite, zašto ne organiziraju referendum o pobačaju, pa neka narod odluči. Zašto biskupi ne pozovu na organiziranje referenduma o pobačaju? Koga se boje? Vjeruju li oni u ono što propovijedaju? Zar demokracija ne znači vladavina većine ili je demokracija samo fasada za naivne? Zašto se katolici boje referenduma o pobačaju? Gdje je ta katolička većina u Hrvatskoj? Oh, znam, naći će se tisuću izgovora, pa nije sada vrijeme, treba sačekati, ne treba se konfrontirati, trebamo razumjeti i te majke – jadne. Da, svakoga trebamo razumjeti samo Krista ne.
U srpnju ove godine Megan Royal je saznala preko WhatsAppa da joj je majka u švicarskom samoubilačkom centru „Pegasos“ sebi oduzela život uz tzv. potpomognuto samoubojstvo. Posmrtni ostatci, tj. pepeo, će joj se poslati poštom. Za to samoubojstvo Meganina majka je platila 15000 eura. Pa ipak to i košta, a i doktori trebaju od nečega živjeti. Majka je lagala da ide na odmor u Litvu a krišom je pripremila svoje samoubojstvo.[3] Eutanazija je trenutno legalizirana u 16 zemalja i taj broj se neprestano povećava.[4] Sigurno ste pomislili, pa Crkva se sigurno tome oštro usprotivila – ali ne. Dugogodišnji (2016.-2025.) predsjednik Papinske akademije za život nadbiskup Vincenzo Paglia umjesto odlučnog protivljenja eutanaziji i iznošenja prilično jasnog učenja Crkve o tom zlu, daje dvoznačne izjave o nekakvom „najvišem zajedničkom dobru“ kad je eutanazija u pitanju.[5] Očito se neki prelati trude pratiti u korak nove trendove u društvu. No, oni time izdaju Krista jer prestaju biti „sol zemlji“, a ako sol obljutavi kako će se svijet sačuvati? (usp. Mt 5,13-16).
Na Novom Zelandu su u posljednjih godinu dana potpomognuto samoubojstvo i eutanazija povećani za 37%. Od 472 ljudi koji su se odlučili za skončanje života, njih 441 su izabrali eutanaziju.[6] Potpomognuto samoubojstvo je kada pacijent uz pomoć medicinskog osoblja izvrši samoubojstvo, a eutanazija je kada medicinsko osoblje ubije pacijenta, najčešće ubrizgavanjem smrtonosne injekcije. Netko se buni? Crkva ne, zašto bi se onda bezbožno društvo bunilo. Službena Crkva je previše zauzeta klimatskim promjenama, novim ekološkim misama,[7] zaštitom ilegalnih migranata[8], „LGBT misama“[9], sinodalnošću i sl. – tko bi se bavio još i vjerom.
No, sve je počelo navodno bezazleno u vrijeme seksualne revolucije – s kontracepcijom. Iako je papa Pavao VI. u pravo vrijeme 1968. godine izdao encikliku Humanae vitae kojom je osudio kontracepciju kao nemoralnu i u sebi uvijek grješnu mnogi klerici su se usprotivili tom nauku, kojeg se Crkva oduvijek držala, a oni koji se nisu usprotivili ostali su šutjeti. Ne sjećam se u svom životu, a nisam više tako mlad, da sam čuo s oltara nekog svećenika da je nešto rekao protiv kontracepcije. Od tog tihog bojkota crkvenog nauka od šezdesetih godina naovamo došli smo danas do Víctora Fernándeza, prefekta Dikasterija za nauk vjere, institucije koja bi trebala biti stožer pravovjerja, koji otvoreno podržava kontracepciju, dakle, krivovjerje.[10]
Kada je Crkva spala na tako niske grane da drugi čovjek Crkve (prefekt Dikasterija za nauk vjere – nekada Kongregacija Svetog Oficija – smatra se nakon pape najvažnijim položajem u Crkvi) piše erotske knjige i zagovara herezu, što onda možemo očekivati od svijeta? Otpad od vjere stoji u uskoj korelaciji s dekadencijom društva općenito. Uzmimo najbliži nam primjer Hrvatsku gdje živi oko 80% katolika. Međutim, većina njih su katolici „statističke pogreške“, tj. nominalni katolici. Pravih katolika ima oko 10% što se lijepo vidi na izborima kada pogledate koliko birača daje glas strankama koje zagovaraju kršćanske vrijednosti.
Fernández nije jedini na visokom položaju koji zagovara kontracepciju. Mons. Philippe Bordeyne, predsjednik Papinskog teološkog instituta Ivan Pavao II. za nauk o braku i obitelji također se ne ustručava otvoreno širiti krivovjerje. Za kontracepciju on veli: „Enciklika Humanae vitae uči da su dopuštene samo prirodne metode kontrole plodnosti. Međutim, mora se uzeti u obzir da se povećalo razmimoilaženje između prakse katolika i crkvenog učenja (…) S obzirom na imperativnu moralnu dužnost borbe protiv iskušenja pobačaja, razvoda i nedostatka velikodušnosti kod rađanja djece, bilo bi razumno prepustiti razlučivanje metoda kontrole rađanja mudrosti parova.“[11] Dakle, razvidno je da modernisti (heretici) vjeruju kako se nauk Crkve može mijenjati, tj. prilagođavati vlastitim željama (kao kod protestanata). A sam argument, kako mnogi katolici više ne prakticiraju vjeru predanu od otaca pa onda shodno tome trebamo učenje Crkve prilagoditi tim otpadnicima od vjere, jest ne samo nelogičan, već i zastrašujući – dijabolički. Ako bi slijedili đavolsku logiku mons. Bordeynea onda bi za nekoliko godina Crkva trebala odluku o pobačaju „prepustiti mudrosti parova“ jer, eto, već 47% katolika misli da pobačaj treba biti dopušten.[12] Crkvu treba prilagoditi novim okolnostima. To je tzv. etika situacije,[13] stožerna dogma modernista. Etiku situacije je osudio papa Pio XII. u „Instructio de Ethica Situationis“ 1956. godine.[14]
Upravo je kontracepcija kamen temeljac koji je otvorio vrata kulturi smrti. Promoviranje kontracepcije, istospolnosti, transrodnosti, pobačaja i sl. donosi smrt kako fizičku tako i duhovnu. Zato cijeli zapadni svijet izumire. Da bi jedna populacija ostala na istoj reproduktivnoj razini računa se da je potrebno 2.1 dijete po ženi (obitelji). Hrvatska s prosjekom od 1.5 djeteta spada u zemlje s najvećim negativnim prirastom stanovništva. Iz baze podataka Svjetske banke možemo vidjeti da pad nataliteta počinje upravo 1964. godine što se poklapa s Drugim vatikanskim saborom i seksualnom revolucijom.[15] Prema gore spomenutim podacima 1963. godine natalitet je bio 5.3 rođenja po ženi na svjetskoj razini, a onda počinje sunovrat sve do samo 2.2 za 2023. godinu (zadnja godina koja je uključena u statistiku). To je još uvijek pozitivan prirast, ali samo zahvaljujući arapskim zemljama (3.1), Srednjem Istoku i Africi (3.0). U negativnom prirastu na prvom mjestu je Kina (1.0), zatim Japan (1.2), Kanada (1.3), Europa općenito kao i Europska Unija (1.4), Sjeverna Amerika je (1.6), Južna i Srednja Amerika (1.8). A „nevjerni Toma“ treba pogledati i tablice na dnu prikaza. Najbogatije zemlje imaju najniži prirast (1.4), a najsiromašnije zemlje najviši prirast (4.7).
Statistika je neumoljivi dokaz, siromaštvo nije uzrok pada nataliteta, više novaca u džepu neće doprinijeti većem broju djece. Što je čovjek bogatiji on je i sebičniji. Jedino što nas može spasiti jest duhovni preporod. A duhovni preporod ne možemo očekivati dokle god pastiri i najamnici Katoličke Crkve šuruju s „knezom svijeta“, umjesto da navještaju Krista. Izgleda da u Crkvi danas imamo više najamnika nego pastira, a najamnik „kad ugleda vuka, ostavlja [ovce] i bježi. Vuk tada napada ovce i razgoni ih“ (Iv 10,12). Time se vraćamo na početak ove priče. Današnje društvo sluša ubojicu i oca laži, a službena Crkva nastavlja priču o aggiornamento-u (prilagodbi svijetu – krilatica Drugog vatikanskog koncila).
Trebamo podsjetiti sebe, ako smo stvarno katolici, da iako živimo u svijetu nismo od svijeta, jer „kada biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi“ (Iv 15,19). Na koncu, svatko će morati izabrati hoće li služiti Kristu ili ubojici i ocu laži. Obojici ne možemo služiti, to nam je Isus jasno stavio do znanja: „tko nije sa mnom – protiv mene je“ (Mt 12,30).
Ivan Poljaković
Slika: Propovijed i djela Antikrista, Luca Signorelli, 1499-1502. Kapela San Brizio, Orvieto katedrala, Italija. Lažni prorok je prikazan kako širi svoje laži i poruku uništenja. Oponašajući Krista govori ono što mu Sotona (prikazan iza njega) kaže. Ljudi oko njega, koji su nagomilali darove u podnožju njegovog prijestolja, očito su već iskvareni bezakonjima na koja nas je Evanđelje upozorilo. Izvor: Wikimedia
[1]MPs vote to decriminalise abortion in step forward for reproductive rights | Abortion | The Guardian (16.8.2025.)
[2] Iako Vatikan nije reagirao, Konferencija katoličkih biskupa Engleske i Walesa je izdala priopćenje u kojem iznosi da će ta „odluka značajno umanjiti zaštitu nerođenih života i uroditi teškom štetom za trudne žene. Žene će biti još i više ranjive na manipulaciju, iznuđene i prisilne pobačaje“ - Statement on the passing of Crime and Policing Bill amendment on abortion, The Catholic Church: Bishop's Conference of England and Wales", 17. lipnja 2025.
[3]Daughter devastated to learn of mother’s assisted suicide through WhatsApp, and she’s not alone - LifeSite (16.8.2025.)
[4]Assisted dying around the world – Dignity in Dying (16.8.2025.)
[5]Abp. Paglia defends assisted suicide as 'greatest common good possible' for dying people - LifeSite (18.8.2025.)
[6]Registrar (assisted dying) Annual Report – June 2025 | Ministry of Health NZ (18.8.2025.)
[7]Pope Leo XIV will celebrate a Mass for the Care of Creation on July 9 - Vatican News (18.8.2025.)
[8]Bishop appointed by Pope Leo XIV calls for migrant court support on Refugee Day (19.8.2025.)
[9]San Diego bishop celebrates LGBT 'All are Welcome' Mass, allows 'drag queen' activist to speak - LifeSite (20.8.2025.)
[10]Víctor Manuel Fernández: La dimensión trinitaria de la moral, II. Profundización del aspecto ético a la luz de „Deus caritas est“ [Trojstvena dimenzija morala, II. Produbljivanje etičkog aspekta u svjetlu „Deus caritas est“]. Revista Teología. Vol. XLIII, Nr. 89, travanj 2006., 133-163. Str. 150.
[11]Goodbye, Humanae vitae - California Catholic Daily (22.8.2025.)
[12]Istraživanje provedeno na američkim katolicima 2016. godine: https://www.pewforum.org/2016/09/28/4-very-few-americans-see-contraception-as-morally-wrong/ (16.8.2025.)
[13]Prema enciklopediji Britannica: „Etika situacije, koja se u etici i teologiji naziva i situacijska etika, je stav da je moralno donošenje odluka kontekstualno ili ovisno o skupu okolnosti. Situacijska etika smatra da se moralne prosudbe moraju donositi u kontekstu cjeline situacije i da se sva normativna obilježja situacije moraju promatrati kao cjelina. Vodeći okvir za moralno donošenje odluka se navodi raznoliko kao što je postupanje s najvećom ljubavlju, kako bi se maksimizirao sklad i smanjio razdor, ili kako bi se obogatilo ljudsko postojanje.“ Prvi put je pojam „etika situacije“ uveo protestantski teolog Eberhard Griesebach još 1928. godine. Kasnije je istu etiku situacije razvio i obrazložio američki anglikanac Joseph F. Fletscher 1966. god. u svojoj knjizi: Situation Ethics: The New Morality. U takvoj etici moralne odluke su ostavljene ljudskom umovanju, a Božji moralni zakon i naravni zakon, Božja objava, više nisu važni.
[14] Library : Contra doctrinam | Catholic Culture. Na latinskom: AAS-48-1956-ocr.pdf str.144-145.
[15]Fertility rate, total (births per woman) | Data (20.8.2025.)
