Nakon smrti Jorge Bergoglija čitali smo nekrologe koje su uputili svjetovni vladari, pune hvalospjeva kakvi nisu bili napisani o valjda niti jednom ranijem papi. Bergoglio je opisan kao „globalni odvjetnik mira i pravde“, „najznačajniji lider našeg vremena“, „glas ljudskog dostojanstva i socijalne pravde“, „humanist koji se zalagao za siromašne, mir i jednakost“, „čovjek ljubavi, tolerancije i solidarnosti“, „svjetionik suosjećanja, poniznosti i duhovne hrabrosti“, „čovjek duboke vjere i poniznosti“ itd.
Masoni žaluju za papom Franjom
Ono što je još čudnije – onima koji ne poznaju situaciju u Crkvi – jest bujica hvalospjeva koje su izrekli radikalni ljevičari koji iz dubine duše mrze Crkvu. Tako Rada Borić koja je nedavno izjavila kako je „srce boli kada vidi koliko mladih ljudi ide u crkvu“ sada odjednom lije suze za Papom. Obožavatelji komunizma i propale Jugoslavije, ateisti i agnostici, također se toplim riječima opraštaju od Bergoglija. Najradikalniji protivnici Katoličke Crkve i najbrutalniji promicatelji kulture smrti odjednom žale za odlaskom Pape. Naravno da žale za njim kada je podupirao njihovu agendu – to svi ljevičari znaju, samo naši biskupi ne.
Tako hvalospjevi dolaze i od masona, najvećih neprijatelja Katoličke Crkve: „Velika loža slobodnih i prihvaćenih zidara Italije pridružuje se općoj žalosti zbog smrti pape Franje, pastira koji je svojim učenjem i svojim životom utjelovio vrijednosti bratstva, poniznosti i težnje za univerzalnim humanizmom“, napisao je Luciano Romoli, Veliki meštar Velike lože Italije.[1] Romoli hvali Franjino „djelo“ kao „duboko rezonantno s načelima slobodnog zidarstva“ te je između ostalog istaknuo da su „sloboda, jednakost i bratstvo“ uzdignuti kao društveni ideali u Franjinoj enciklici Fratelli tutti – „tri temeljne vrijednosti slobodnog zidarstva“. Nije čudno što su masoni sretni jer im se napokon ostvario stari plan za stavljanje papinstva pod svoju kontrolu zacrtan još prije 200 godina u Alta Vendita.
Ako pak ovome još dodamo Isusove riječi: „Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio, ali kako niste od svijeta, nego vas ja izabrah od svijeta, stoga vas svijet mrzi“ (Iv 15,18), onda postaje jasno i onome neupućenom da nešto ne štima. Da, farsa se nastavlja, a nastavlja se zato što i nakon smrti Bergoglija biskupi ni danas nemaju hrabrosti reći istinu: Bergoglio nije bio katolik. Od 5340 biskupa[2] samo su dvojica javno izjavili da Bergoglio nije katolik, naime, biskup René Henry Gracida i Carlo Maria Viganò. Privatno je mnogo biskupa priznalo da je Bergoglio heretik ali se javno nisu usudili iznijeti tako očitu činjenicu.
Bergoglio je bio pametniji od Isusa
A ona je očita za svakoga tko je htio čuti i vidjeti. Bergoglio je „sve znao bolje“ od svih svetaca, svih papa, od crkvenog Učiteljstva, od apostola, pa i samog Isusa. Dok Crkva naučava da je ljudsko biće osoba od trenutka začeća, Bergoglio kaže da fetus nije osoba, dok Crkva naučava da se javnim grješnicima ne smije udijeliti sv. pričest, Bergoglio kaže da su svi pozvani na sv. pričest, dok Crkva naučava da kontracepcija nikako nije dopuštena, Bergoglio naučava da je dopuštena u nekim okolnostima, dok sv. Pavao govori da muškoložnici neće ući u Kraljevstvo Nebesko, Bergoglio se svim silama bori za legalizaciju sodomije, dok Isus zapovijeda apostolima da navještaju svem svijetu katoličku vjeru, Bergoglio kaže da je grijeh obraćati ljude na katoličku vjeru; dok Isus govori da će mnogi završiti u paklu, Bergoglio kaže da nitko neće završiti u paklu, dok Isus govori da se jedino po njegovu imenu možemo spasiti, Bergoglio kaže da se po svakom imenu možemo spasiti, dok Isus jasno naučava da smo mi (kršćani) braća po Kristu, Bergoglio kaže da smo mi svi braća po majci zemlji; dok Bog u prvoj zapovijedi kaže: „Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene“ (Izl 20,2-3), Bergoglio organizira štovanje idola „Pachamame“ u vrtovima Vatikana, kasnije u bazilici sv. Petra; i tako u nedogled (evidenciju gore navedenog vidi ovdje). Bergoglio nema gotovo niti jedan stav koji se podudara s katoličkom vjerom, a biskupi diljem svijeta se prave kao da to sve ne vide i veličaju lažnog papu i tako sudjeluju u najvećoj farsi u povijesti Crkve.
Postojana ustrajnost – u uništavanju Katoličke Crkve
Prvostolnik Crkve u Hrvata, nadbiskup Dražen Kutleša, svojom okružnicom 21.4.2025. najbolje oslikava tu farsu: „Dok nam je u srcu odzvanjao uskrsni poklik pobjede nad smrću, primili smo vijest da je Gospodin pozvao k sebi Svetoga Oca papu Franju, pastira koji je s neizmjernom ljubavlju, postojanom ustrajnošću i evanđeoskom poniznošću vodio Kristovu Crkvu u vremenu velikih izazova. Svoj zemaljski hod papa Franjo završio je u vjeri i predanju Onomu kojemu je posvetio sav svoj život, Isusu Kristu, Kralju milosrđa. Stoga ispunjeni dubokom tugom, ali i kršćanskom nadom u vječni život, svoja srca uzdižemo k Bogu, gospodaru života.
Papa Franjo bio je svjedok evanđeoske jednostavnosti i duboke duhovnosti. Njegova životna služba bila je, kako bi rekao sveti Pavao, žrtva živa, sveta, Bogu mila (usp. Rim 12,1). Često je podsjećao Crkvu da njezina istinska snaga leži u služenju, a ne u vladanju, u blizini s malenima, a ne u savezništvu s moćnima. Njegovo nastojanje da Crkvu učini onom koja izlazi na periferije vratilo je mnoge ranjene duše Isusovu ozdravljujućem pogledu i dotaknulo savjest suvremenog čovjeka.
Njegovo svećeničko i biskupsko služenje bilo je odraz misionarskog zanosa u kojemu nas je neumorno poučavao kako s postojanom vjernošću, odvažnom hrabrošću i iskrenom ljubavlju živjeti evanđeoske vrednote prema svima, osobito prema onima koji su siromašni, ranjeni i na rubu društva. S dubokom i iskrenom zahvalnošću za njegov život i primjer istinskoga Kristova učenika, te s dubokim vjerničkim pouzdanjem povjeravamo dušu pape Franje neiscrpnoj i milosrdnoj ljubavi Trojednoga Boga“.[3]
Pitamo se kako je Bergoglio vodio Kristovu Crkvu „evanđeoskom poniznošću“ ako se gotovo u svakoj prilici stavljao iznad Krista?! A „postojanom ustrajnošću“ možemo jedino nazvati njegovo sustavno uništavanje Katoličke Crkve, jer je to jedino u čemu je bio „postojano ustrajan“. Možda je Bergoglio i bio „svjedok duboke duhovnosti“ ali ta duhovnost sigurno nije bila katolička, već masonska, naturalistička. Bergoglijeva crkva je izlazila na periferije da uništi onaj dragulj najvjernijih sinova Katoličke Crkve: Tradicionalnu latinsku Misu. Išla je uništiti ono izvorno katoličko, a istovremeno promovirala sodomiju, transseksualnost, univerzalno bratstvo i ostale masonske „duhovnosti“. Kakav je bio njegov „misionarski zanos“ kada je govorio da je obraćanje na katoličku vjeru grijeh?!
Ovakav hvalospjev nadbiskupa Kutleše prvom uzurpatoru Petrove stolice u povijesti Katoličke Crkve[4] zvuči groteskno svakom katoliku koji imalo poznaje Bergoglijev „opus“. Postoje samo dvije mogućnosti: ili Kutleša ne zna što je Bergoglio govorio i pisao, ili zna. Ako ne zna onda je jako loše informiran, ako pak zna, što je vrlo vjerojatno, onda je ili heretik kao i Bergoglio ili je kukavica i licemjer. U svakom slučaju, uz zatvaranje crkava i zabranu sakramenata za Uskrs 2020. godine, ovo će ostati do sada najveća ljaga na Crkvi u Hrvata.
Nažalost, današnju crkvenu hijerarhiju možemo usporediti s onom pokvarenom iz Isusovog vremena, kada su izdali Boga i podvrgli se ovozemaljskom vladaru, knezu svijeta: „Mi nemamo drugog kralja osim cara“ (Iv 19,15). Tako je i danas većina katoličkih prelata stavilo Krista Kralja u zapećak, nije ih briga za Kristov nauk, polog vjere, te misle kao i Bergoglio da su pametniji od Boga. Stoga su Isusove riječi kojima je nekoć ukorio religijske vođe opet aktualne: „Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće… Zmije! Leglo gujinje!" (Mt 23,27-33).
Bog ne uslišava molitve kukavica
Naravno, mogli bi tu citirati još stotine prelata Katoličke Crkve koji su se natjecali tko će izreći što veće hvalospjeve Bergogliju. I što onda možemo očekivati od nadolazeće konklave? Kao što se i nadbiskup Viganò (retorički) pitao, što možemo očekivati od lažnih kardinala koje je postavio lažni papa. Ljudski gledano, ništa dobro. Jedino nas Božja intervencija može spasiti. Ali, pitam se, jesmo li dostojni Božje intervencije? Oni prelati koji su prepoznali herezu u nauku Bergoglija sada mole Boga da nam podari pravovjernog papu. Pitam se međutim, zašto bi Bog uslišao njihove molitve ako su bili – i ostali – tolike kukavice da se nisu usudili reći tako očiglednu istinu, a ne smiju reći čak niti danas da Bergoglio nije bio katolik. Ako pogledamo povijest Božjeg naroda, vidjet ćemo da je Bog uslišavao ljude koji su mu bili vjerni: „Daleko je Jahve od opakih, a uslišava molitvu pravednih“ (Izr 15,29; usp. također 1 Pt 3,12; Ps 34,17), a „kukavicama pak… udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom (Otk 21,8). Zašto bi Bog slušao molitve onih koji su ga zatajili? A zatajili su ga ne samo heretici, već i svi oni prelati koji su znali da je Bergoglio heretik, ali su šutjeli kao zaliveni da bi sačuvali svoje pozicije. Da, oni su odgovorni za ovo stanje u Crkvi isto, rekao bih i više, nego heretici. Volio bih da sam u krivu i da nam se Bog smiluje, ali činjenica ostaje da je većina i puka i prelata izdala Boga, našega Gospodina Isusa Krista, izdala je njegovu Crkvu i poklonila se Sinu propasti (usp. 2 Sol 2,3-4).
Tkogod bude izabran za papu, mora proglasiti Bergoglija heretikom i poništiti sve njegove (masonske) pamflete te opozvati sva njegova imenovanja; sve manje od toga samo će produbiti ovu farsu i produžiti agoniju Crkve.
Ivan Poljaković
Slika: Papa Franjo nosi crveni nos na audijenciji 21.8.2024. (ANSA via ZUMA Press).
[1] https://www.granloggia.it/francesco-il-papa-degli-ultimi/ (1.5.2025.)
[2] Statistika Katoličke Crkve 2023. – VJERA I DJELA (1.5.2025.)
[3] Zagrebačka nadbiskupija - Okružnica zagrebačkoga nadbiskupa Dražena Kutleše povodom smrti pape Franje (1.5.2025.)
[4] Bergoglio je bio prvi uzurpator u povijesti Crkve zato što su svi antipape bili katolici te samo zbog tehničkih razloga nisu bili pravi pape. Bergoglio je prvi papa koji nije bio katolik i zato je uzurpator, jer netko tko nije katolik načelno ne može biti papa.
