Danas su modernistima (čitaj hereticima) puna usta inkluzije (uključivosti). Oni su ustvari, kao što to obično i čine, preuzeli sekularističku mantru i zavili je u kršćanski celofan. No, sekularističko društvo nije inkluzivno iako o tome stalno govore, isto kao što su u komunističkom društvu stalno govorili o jednakosti, ali oni koji su živjeli u to vrijeme vrlo dobro znaju koliko su bili jednaki. Ono je inkluzivno samo deklarativno, tj. prihvaćaju vas samo ako mislite kao oni, ako imate suprotne stavove onda će vam zalijepiti etikete kao što to inače čine svi totalitarni režimi: homofob, nazadnjak, klečavac, retrogradan, zatucan i sl.[1] Tako isto danas modernisti u Crkvi promoviraju inkluziju i prihvaćaju sve osim pravih katolika, svi su dobro došli, i najveći heretici i pogani, samo katolici ne. Zašto? Zato što su sluge kneza ovoga svijeta kome su katolici najveći neprijatelji.
Inkluziju nameće Bergoglijeva crkva
Najočitiji primjer takve inkluzije mogli smo vidjeti u Sinodalnoj crkvi (čitaj sekti) prilikom Sinode o sinodalnosti kada smo pozvani na inkluziju. Vademecum (službeni priručnik Sinode) izričito kaže: „Kako bi potpuno sudjelovali u razlučivanju, važno je da kršteni čuju glas drugih ljudi u svojim mjesnim sredinama, uključujući one koji su prestali prakticirati vjeru, ljude drugih vjerskih tradicija, ljude bez vjere itd.,“[2]jer „dijalog nas dovodi do novine: Moramo biti spremni promijeniti svoja mišljenja temeljem onoga što smo čuli od drugih.“[3] To u prijevodu znači da bi mi katolici trebali slušati otpadnike od vjere, heretike, nevjernike, sotoniste (i oni su ljudi drugih vjerskih tradicija) te zatim promijeniti svoje mišljenje kako bi se prilagodili hereticima i prestali biti „rigidni“. Ali Bog nije tražio od svoga naroda da sluša heretike i pogane već naprotiv, nakon što su se neki Izraelci priklonili bogu Baalu, rekao je Mojsiju: „Pohvataj sve vođe ovog naroda i usred bijelog dana ih pogubi pred Bogom“ (Br 25, 4)? Bog nije rekao: Štovatelji Baala su dobrodošli, trebamo ići „ususret svima bez iznimke“ (Amoris Laetitia, 309), trebamo slušati što oni imaju reći. Prorok Ilija je također znao da inkluzija dovodi do uništenja prave vjere te je osobno pogubio Baalove sljedbenike (usp. 1 Kr 18,40).
Vidjeli smo i u najnovijoj knjizi Bergoglija kako su svi dobrodošli osim tradicionalnih katolika. Sodomisti su opisani kao prekrasni ljudi koje Bog voli, a katolici su prikazani kao duševni bolesnici.[4] Bergoglijeva crkva naučava inkluziju – todos, todos, todos (španj. svi, svi, svi) – poznata je krilatica koju je lansirao Bergoglio. U svojoj najnovijoj knjizi „Nada“ on piše: „Bog Otac ih [sodomiste] voli istom bezuvjetnom ljubavlju, voli takve kakvi jesu. On ih prati na isti način kao i sve nas, budući da je blizu, milosrdan i nježan“.[5] Ovakvih primjera modernističkih podvala bi mogli navesti na stotine, ali nećemo na njih trošiti vrijeme već ćemo ukazati na katolički nauk koji stoji u oštroj suprotnosti s novom „dogmom“ o inkluziji. Bog nije govorio sodomistima da ih voli onakve kakvi jesu već naprotiv, on ih je oštro kaznio. On je zatro izopačene gradove Sodomu i Gomoru kojima su zavladali sodomisti (usp. Post 18,20-33; 19,1-29) i smrću kaznio gotovo cijelo pleme Benjamina zbog izopačenog ponašanja: sodomije i silovanja (usp. Suci 19,22-30; 20,12-14; 20,28-48).
Kada je Isus naredio učenicima da idu po svem svijetu i naučavaju ljude svemu što im je zapovjedio (usp. Mt 28,19-20) također im je dao upute kako da se ponašaju prema onima koji odbiju njegovo učenje: „Ako vas u nekom gradu ne prihvate i ne poslušaju, otiđite odatle i otresite prašinu sa svojih stopala, kao svjedočanstvo protiv njih“ (Mk 6,11). Dakle, vidimo da Isus nije rekao apostolima da trebaju slušati te nevjernike i da „moraju biti spremni promijeniti svoje mišljenja temeljem onoga što su čuli od drugih“ (Vademecum Sinode o sinodalnosti). A sv. Pavao nas poučava kako se trebamo odnositi prema onima koji su kršteni ali su u međuvremenu izdali vjeru svojih otaca: „Pisao sam vam da se ne družite s onim tko se naziva vašim bratom u Kristu, a bludnik je ili je pohlepan, štuje lažne bogove, ogovara, pijanac je ili varalica. Nemojte čak ni jesti s takvim čovjekom!“ (1 Kor 5,11). To vam zvuči inkluzivno?
Katolička Crkva je ekskluzivna
Ako čitamo Bibliju vidjet ćemo da je Bog uvijek tražio ekskluzivnost, kako u Starom zavjetu tako i u Novom. Posljedično tome posve je naravno da Bog traži i od svoje Crkve da bude ekskluzivna. Mogli bi ovdje citirati stotine primjera iz Biblije koja pokazuje ekskluzivnost katoličke vjere ali zbog ograničenog prostora spomenut ćemo samo neke. Kao prvo, naš Bog je ljubomoran, ne podnosi druge bogove: „Nemoj ih štovati niti im služiti jer sam ja, tvoj BOG, ljubomoran Bog. Kažnjavam one koji me mrze i njihove potomke do trećeg i četvrtog koljena, a pokazujem vjernost i ljubav do tisućitog koljena onima koji me vole i drže moje zapovijedi“ (Izl 20,5-6). Dakle, istinska ljubav prema Bogu podrazumijeva i držanje njegovih zapovijedi – oni koji to ne čine bit će kažnjeni. Bog je ekskluzivan.
U Novom zavjetu Isus je isto kategoričan: „Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima“ (Mt 7,21). Prilično ekskluzivno, zar ne? A što se tiče onih koje modernisti od milja nazivaju „LGBT katolicima“[6] koje navodno „treba uključiti u život Crkve“,[7] sv. Pavao nedvojbeno kaže da će sodomisti biti isključeni, tj. da neće baštiniti kraljevstva Božjeg: „Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega“ (1 Kor 6,9-10). Cijela je Biblija, pa tako i katolička vjera, bazirana na isključivosti, ekskluzivnosti: „Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put [autorovo isticanje] koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!“ (Mt 7,13-14). Zapanjujuće je kako su se mnogi katolici nasjeli na modernističke (čitaj sotonističke) slatkorječive podvale.
Katolička Crkva je uvijek bila, jeste i uvijek će biti ekskluzivna iz prostog razloga jer u svemu slijedi Isusa Krista: „Mnogo je pozvanih, ali malo izabranih“ (Mt 22,14). Prisjetimo se prispodobe kada kralj „kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskrižja i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, [autorovo isticanje] gdje će biti plač i škrgut zubi.’“ (Mt 22,8-13). Inkluzija je nespojiva s katoličkom vjerom. No, modernisti su i tu napravili inverziju pojmova što im je inače modus operandi kao i đavlu.
Inkluzija: moralna batina
Naime, riječ „katolički“ dolazi od grčke riječi „katholikos“ (καθολικός) što znači sveopći, univerzalni u smisluda su svi ljudi na svijetu pozvani da se pridruže Katoličkoj Crkvi, ali da bi joj se čovjek pridružio mora prvo prihvatiti i „vršiti volju Oca nebeskoga“, ili drugim riječima, prihvatiti nepromjenljiv polog vjere, jednom i zauvijek nam predan po Isusu Kristu i njegovim apostolima. Kao što je Isus sam rekao, mnogo je pozvanih ali malo odabranih. Dakle, odabrani su oni koji prihvaćaju Isusov nauk, a oni koji ga ne prihvaćaju „će biti kažnjeni vječnom propašću“ (2 Sol 1,7-9; usp. i 2Pet 3,10; Mt 13,40-42; Mt 25,41; 30; Otk 20,15; itd.). Ne vidim tu baš nikakvu inkluziju.
Ali modernisti su to izvrnuli naopako pa kažu pošto je Crkva univerzalna svi su onda dobrodošli takvi kakvi jesu osim onih „rigidnih“ koji se čvrsto drže katoličke vjere, koji vrše volju Oca nebeskoga. Naravno, ne kažu to tako izravno, ali sve što čine i kažu svjedoči tome. Inkluzija je za njih postala novo zlatno tele kome se svi moraju pokloniti. To je moralna batina kojom svima prijete. Baš kao i u sekularnom društvu, ako niste politički korektni onda ste neprijatelj. To vidimo na bezbroj primjera. Pogledajmo samo kako se promoviraju svakojaki heretici,[8] a pravi katolici bivaju šikanirani, suspendirani i ekskomunicirani. Katolička Crkva je uvijek bila neprijatelj broj jedan knezu ovog svijeta. Samo što, za razliku od prijašnjih stoljeća kada je Sotona vršio napade izvana te radi toga nije mogao nanijeti veliku štetu, sada se kroz pukotinu (Drugog vatikanskog sabora) uvukao u Crkvu i pod batinom inkluzije žanje do sada svoje najveće uspjehe.
Dobio je veliku bitku, ali mi znamo da je konačna pobjeda naša, zato imamo jamstvo našega Gospodina Isusa Krista (usp. Mt 16,18; Iv 12,31) i obećanje naše Majke presvete Bogorodice blažene Djevice Marije (Fatima). A one koji žele ići širokim putem inkluzije podsjećamo na Isusove riječi da taj put vodi u propast. Pa vi izaberite.
Ivan Poljaković
Slika: Klanjanje zlatnom teletu, Andrea di Leone, 1626. Wikimedia
[1] Za više detalja vidi: D. Pešorda: Tolerantno nasilje - Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća (11.4.2025.)
[2] Vademecum, Sinoda o sinodalnosti 2021.-2024. str.14
[3]Isto, str. 16.
[4] Pope Francis, Hope, The Autobiography. New York: Penguin Random House LLC, 2025.
[5] Isto, str. 199.
[6] Izraz „LGBT katolici“ je modernistička izmišljotina koju katolici nikako ne smiju prihvatiti. Takvo što ne postoji, isto kao što ne postoje „pedofili katolici“ ili „pro-abortus katolici“ ili „kleptomani katolici“, itd. Postoje samo katolici i nekatolici.
[7]Cardinal McElroy on ‘radical inclusion’ for L.G.B.T. people, women and others in the Catholic Church | America Magazine (11.4.2025.)
[8] Pope Francis sends greetings to participants in “Outreach” conference - Vatican News (11.4.2025.)
